jedna nova mama

utorak, 31.10.2006.

BOLNICA NA KRAJU GRADA

Ljubimac je zakurio...'oće njega, 'oće...ljubimica je u fazi priprema za isto...a mene oblijeva hladan znoj svakih petnaestak minuta...nešto mi je čudno oko grla...tako.
A baš smo se spremali za ove blagdane malo odzujati...da.Nije prvi put.Čovjek snuje - Bog određuje.

Budite mi zdravo i dobro.

- 14:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 27.10.2006.

KRIZA

Ne znam što se dogodilo. Uhvatila me kriza. Ne mogu se pomaknuti.
Sve što radim, radim teškom mukom, samo zato što moram.

Sve što počnem, teško da i završim, prođe me volja već na početku.Tako da sve otprilike izgleda nikako, započeto, pa ostavljeno. A ako se nečaga grozim, onda je to sistem "maloga Ivice" koji se stalno nečega hvata, a nikako da to i učini.

Znam, jako, jako dobro znam što trebam činiti. Odabrati. I ne nalazim više tisuću i jedan razlog zašto to ne bih u djelo provela. Ali, jednostavno ne mogu.Kao da me utezi drže na jednom mjestu, kao da mi neka sila ne da da se sa njega pomaknem.

Dok sam radila, dok nije bilo vremena, dok je sve bilo u nekom muvingu, bilo je dobro. Sve se stizalo. Sve je bilo kako treba.

Otkad ne radim, kao da me pola odnjelo.

Nekako, kao da život prolazi pokraj mene, a ne ja kroza njega.

Mali milijun misli mota mi se po glavi, pokušavam iznaći rješenja za isto toliko stvari. Ali pri samoj pomisli da nešto radikalno moram mijenjati, sve pada u vodu.Nemam valjda onaj čip, onaj pokretač koji tjera na radikalne promjene. A to mi se gadi. I kod drugih, a još više kod sebe same.

Ma, bez veze, vrtim se u krug, a nikako da ga prekinem...

Eto, to bi bio i razlog moje bezvoljnosti što se bloga tiče.

Jednostavno nemam volje.

Je li to posljedica 18 godina života sa sociopatom i besposličarem?

Ne znam...

- 09:54 - Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 25.10.2006.

OPAKA MAMA

Ma, nisam nestala, ne berem kadulju, nisam u nirvani, zapravo jesam, ubi me ova južina....kako pored koga prođeš, svi su "pritisnuti" o pod od tlaka, svi pušu, znoje se...i, što je najgore od svega, ne može se ništa raditi...i ono što moraš, radiš sa pola kapaciteta, i to jedva...
Čak se i djeca na glavobolje žale.
Što sam radila?
Pa, za početak, u nedjelju sam bila prvi put na utakmici, nogometnoj utakmici, moga jedinca, ljubi ga majka.Ma, onako kako je igrao rukomet, tako ide i sa nogometom, pun je volje, ali, u glavnom promatra utakmicu sa terena...;)))...ma, ljubi ga majka, baš mi je simpatičan...
A, ozbiljno, baš su dečki zgodni, mislim, ovi mali, imaju predivne dresove, plave hlačice, sa crvenim ušicima i crvene majice, ali ona lijepa, kardinal-crvena boja...baš su super.Jedinac je odigrao prvo poluvrijeme i odšepesao, sav krepan, do svlačionice, valjda je i trener skužio da mu treba cijelo poluvrijeme za tuširanje i spremanje, da bi bio na vrijeme gotov...a moj sin:))Nema šanse da taj ne bude posljednji, njemu se nigdje i nikada ne žuri...
Nakon malenih, igrali su seniori, naravno, svih vrsta i veličina...uh, ružno je to vidit ovako izbliza, pogotovo kad nemaš naviku ići na utakmice, svaki udarac, svaki zvuk se čini zastrašujućim...ali neka, kad su pametni, nek se lome. U biti, ja k'o ja,pratim uvijek nešto što ne bi trebala u tom trenutku, kako volim reći, vidim sve što ne treba. Gledam tu publiku, pa si mislim: pa, majku mu, djeca im igraju, zna se kakve se stvari događaju po velikim utakmicama, kako se ponašaju tzv. navijači...a nekolicina tih bajnih roditelja, posjetioca, tako se fino iskazala u izbacivanju svojih frustracija, da je to nešto neizrecivo...mislim, toliko psovki, toliko ljutnje, ali onako, za ozbiljno, toliko gnjusarija igračima i sucima, e, pa na jednoj ovakvoj neznamkojelige utakmici...
I naravno, sutra, kad pročitaju u novinama kako su navijači opet pravili sranja, boli se noževima i slično, čudom će se čuditi i snebivati...a gdje smo to, molim lijepo, naučili? Ispalo nam iz rukava? To mi sliči na ono kad otac vrišti na sina :"'Oćeš prestat psovat, pi*** ti ma ******!?"
Seniori? Hm, da.Osim što pojedinci voze jaaaako dobre aute, ima tu i mlađahnih, onako, vrlo, vrlo, vrlo zgodnih lica.Ma, kako sam fina.Opaka mama.

Osim toga, bila sam ja i malo po doktorima. Jedinac je neki dan otišao na probu zdrav, a nakon sat vremena izišao sa temperaturom i drhtavicom. I to je bilo to. Međutim, mamina ljubimica, sunce moje malo, već duže vrijeme pati od trbobolje. Boli je želudac...kad nešto pojede, dobro je jedno vrijeme, ali ubrzo nakon toga opet počne...
I tako, odosmo mi na UTZ - na Krku je ipak malo drugačije, možeš to obavit u jedan dan, bez čekanja...sve je ok, jedino ima puno zraka u crijevima,treba napraviti analizu na parazite i slične bedastoće...No ova opaka mama ima ono nešto što joj daje pravu dijagnozu...sve je to na bazi glave, znam ja...
Dokazano.
Jerbo, dijete je jučer lijepo otišlo sa talijanskoga, kao, boli je trbuh...I mic po mic, pričaj tu, vadi tamo, kaže ona meni u jednom momentu:"Ma, meni taj talijanski ne ide, a kad imam neki predmet koji mi ne ide, onda mene jako boli trbuh..."

Ma, naravno! Njega boli glava, nju trbuh, blago meni. No, šalu na stranu, moram iznaći način da to ispravimo, ne može cijeli život živjeti tako da svaku prepreku odreagira bolovima u želucu...a, eto, što ti je roditeljstvo. Naročito kad si opak, ovako k'o ja.

I šta ja to trubim o opakosti?

Pa, ne znam. Uopće ne znam zašto ostavljam takav dojam.
Možda radi korpulencije, jel', ali nisam baš nešto da stršim ni po visini ni po širini...možda radi toga što nikad nemam mira na jednom mjestu više od deset minuta, pa se muvam...možda zato što kad imam priliku, kažem ono što mislim?! Bit će da je to...obično, kad su nekakvi skupovi, sastanci, diskusije, nije da vodim glavnu riječ, ne dozvoljava mi pristojnost, ali obavezno kažem ono što mislim. Mislimo. Jer, znate kako je, svi misle isto, pričaju, žeste se, a kad to treba i izreći, svi, naravno, šute...

Možda radi boje kose.Radi broja cipela.

Ne tučem, ne čupam, ne udaram. Mada ponekad mislim kako bi se spasila da nekog dobro, ali dobro namlatim...ne, ne, ona fora sa jastucima ne pali, nije to to...

Možda previše mašem rukama kad pričam.
Možda se preglasno smijem.
Možda imam prejak glas, to je istina, ali to je dar od Boga.

Ah, mama, mama...

Možda previše vodim brigu o djeci, tuđoj i svojoj. Možda mi je previše stalo do toga da budu sita, suha, sigurna dovedena sigurno kući.
Možda sam previše utopijski nastrojena, pa vjerujem da će netko po mom ponašanju shvatiti što je bitno u životu. Možda.....

Ma, baljezgam bez veze.Južina.

- 18:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 20.10.2006.

DATURA I KADULJA

E, danas je Novi list bio na redu.Lokalpatriotizam, što li.

U biti, na naslovnici ima naslov, koji bi, obzirom na temu, možda trebao biti veći, ali dobro.Različiti ljudi različito gledaju na stvari.

Dakle, kaže:

UZBUNA U KRČKOJ SREDNJOJ ŠKOLI, KADULJA I DATURA NOVA DROGA KRČKIH UČENIKA...

Elem, radi se o tome da djeca, u nedostatku ideja o tome kako se učiniti sretnima, iznalaze nove i nevjerovatne načine kako da se bar malo dovedu u stanje koje im se čini primjerenim.
Panika je nastala u onom trenu kad je "zbog halucinacija i iznimno agresivnih ispada praćenih napadajima sličnim epilepsiji, jedna učenica prevezena u riječku bolnicu gdje joj je dijagnosticirano trovanje sjemenkama dature - iznimno opasne biljke poznate kao "đavolja trava" ili "anđeoska truba".
Nije samo ta biljka u pitanju, služe se djeca i "božanskom kaduljom" (salvie divinorum)...Dakle, samoniklo bilje koje praktički raste na svakom kućnom pragu.

Sasvim su to legalne biljke, popularne među srednjoškolcima, ali i među učenicima završnih razreda osnovne škole.Na sastanku roditelja i liječnika, specijalista školske medicine (inače, predivan čovjek!), te psihologa, rečeno je i to da su te biljke nerijetko puno jače i opasnije od poznatih narkotika poput marihuane, hašiša ili ecstasya. A znamo što ecstasy može učiniti, konzumacijom samo jedne tablete. Prži mozak.

Navedena datura, ja je ne bih prepoznala, a možda gledam u nju svaki dan, u sjemenkama ploda sadrži atropin, izuzetno opasni alkaloid koji uzrokuje halucinacije, delirij i mentalnu ushićenost, a koji već u malim količinama može izazvati trajne, neizlječive, pa čak i smrtne posljedice...to je navod doktora Tomca, sumnjam da čovjek izmišlja...

E, sad, koju ulogu igra u svemu ovome Internet i informatička pismenost?

Pa, eto, ovakvu. Ja, i ne samo ja, kao roditelj, blentasta sam i uopće mi ne pada na pamet da ikada o tome nešto pogledam na netu.Radije piz*** o politici, dok mi se djeca (figurativno) razmjenjuju receptima za spravljanje što boljeg "napitka sreće". Kažu da se čak može preko neta sasvim lako i normalno nabaviti te pripravke kao da se "naručuje čaj od kamilice". Uz to opisjuju se i iskustva konzumenata, dakle forum na temu prirodnih opijata. Bez GMO-a.

Ovo sve što sam napisala dijelom su prenesene riječi novinara Novog lista Mladena Trinajstića, da me ne bi tko tužio za plagiranje.

Sada malo ja. Kaže se u tom istom članku da krčka srednja škola "do sada nije imala većih problema s narkoticima", to je izjava ravnateljice škole. Ne znam kako, kad je jasno da se tamo regrutiraju eksperimentatori i, na žalost, budući ovisnici.
Što reći na činjenicu da su početkom ove godine, kalendarske, dok sam radila u Tisku u Krku, čak i policajci dolazili opominjati prodavačice da ne prodaju cigarete srednjoškolcima...ma super, neću im prodati cigarete, to je sigurno, tako, na koncu i piše, zakon me štiti, ali što je sa tonama rizla koje se prodaju? Jel' se možda u taj isti je*** zakon može progurati i zabrana prodavanja rizli?Nevjerovatno kako se te rizle prodaju,toj istoj populaciji, a nisam primijetila baš da motaju Samson ili Drum...

Ma, da, tko će još i o tome razmišljati...

Povlačim paralelu: bunili se psiholozi i roditelji nedavno na mogućnost kontrole djece na droge i alkohol u srednjim školama...kao, šta tko ima njihovu djecu kontrolirat? Ne kužim taj sklop, ali dobro, svatko misli na svoj način. Psiholozi malo pretjeruju, govoreći kako će to djecu "frustrirati". Mislim ja da to djecu neće frustrirati, već onima, koji su skloni isprobavanju, dati još otvorenije ruke...ali, neka se time bave kvalificirani (??) ljudi...

U Pazinskom kolegiju odvano postoji pravilo da se povremeno provedu testovi na opijate i alkohol. Nitko se ne buni. Ako je test pozitivan, još uvijek je vrijeme da se problem izvuče na površinu i spasi što se spasiti da. Moje mišljenje. Jer zna se da su roditelji uvijek zadnji, kad je već i kasno u mnogo slučajeva, koji doznaju da im dijete glibi u blatu droge.

Osim toga, evo, neki dan je na TV-u bila kratka emisija o tom Kolegiju. Najviše me se dojmila jedna rečenica, a izrekao ju je mladi svećenik, dugogodišnji omiljeni odgajatelj u domu Kolegija:
(otprilike): "Roditelji inzistiraju na uspjehu, na odličnim ocjenama. No, nama je ipak uspjeh mrvicu manje važan od toga da djeca u školi BUDU SRETNA. Mi radimo na tome da stvorimo uvjete za to da djeca budu sretna. Trudimo se."

Dakle, srednja škola tu, srednja škola tamo. Sastav stanovništva isti, čak u Kolegiju ima uvijek puno djece sa Krka. U Krku droga, biljke, problemi, u Pazinu izrastaju neka sretnija djeca.

U čemu je vic?




- 17:02 - Komentari (33) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.10.2006.

PIH!

Čitam jučer u Jutarnjem (ma, vidi vraga, ja čitam novine zadnje vrijeme!), da će se "onim" blogerima stat na kraj.
Jer previše pričaju.
Neće se dozvoliti širenje međunacionalne mržnje - s čime se u potpunosti slažem -, pljuvanje po nekima i onim drugim nekima - ni to nije loše, jer pljuvačina nije higijenska - , a dobit će, bogme, po repu i oni koji pišu o...pa, ne znam čemu, nisu se odredili...definirali.

Drugim riječima, a i tu se pozivamo na Merike, prisutna je demokracija i sloboda pisane i izgovorene riječi.
Totalno.

Pa, ti, mama, piši. Dobro ti je netko napisao "buš u rešt završila".

A što ja mogu kad me to gnjavi.
Pa sve imam dojam da će mi bit lakše ako nešto kažem.
I onda riječi odu ka perje bačeno u vitar, a ko će to skupit?
I bude kasno.

I baš me briga.

Ako treba, pa ni rešt ni baš loše probat, i to je za ljude.

Kao, ovo nije rešt.

Kad oni koji su se moći dokopali, a "vlast je slast, ćerce moja" (citat moje pokojne none, opet!), najbolje znaju što je najbolje za mene. I za tebe.I za nas.

I za mnoge buduće generacije.

Jer, ako ne budem radila, mislila i živjela po njihovom naputku, mogu svoju slobodu objesit mačku o rep. A mačke brzo trče i svugdje se provlače.Pa bi mogla nadrapat.

Zato mi je bolje da šutim.

(Aha, mo'š mislit!!)

P.S.
Nije mi samo jasno, kad su u pitanju, i opet, duševne boli, kako se nitko od tih dušebrižnika nije osvrnuo na vrijeđanje blogera, na bolesnike koji se provlače svojim perverznim, svinjskim komentarima? Jer kad vidim kakve se rječetine i praščetine pojavljuju u komentarima na nekim blogovima, stvarno bi trebalo pronaći onaj famozni IPS i neke primjerke dobro po džepu opalit...

Tu mislim na konkretne stvari: odurne i koliko ja znam nikada kažnjene komentare na blogu Tehnožene, odurne pljuvačine po Opaljenoj - ok, one su poznate i likom i glasom, ali nije, ljudi moji, način!! - i na koncu, svinjarije na blogu Wande, Wandalusije....Valjda blogeri nisu ljudi, pa ih takve stvari ne bi trebale bacati u očaj...a ako ih i bace iz ravnoteže, onda ih se još osuđuje kao slabe i nekarakterne...

No, valjda i tu vrijedi pravilo, mene ne diraj, a ti se snađi kako znaš...pih, svašta!

DODATAK

Eto, ni zvijezde mi nisu naklonjene, čak mi i u horoskopu piše da budem oprezna budem li se javno izjašnjavala....c c c c ....

- 07:55 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.10.2006.

NEKOME RAT, A NEKOME BRAT (Epicentar, 15.10.06.)

Na pitanje kako se uopće objašnjavalo očito i preočito bahato bogaćenje pojedinaca iz vlasti u doba početka Domovinskog rata, novinarka je odgovorila, otprilike:
"Vladalo je uvriježeno mišljenje da su ljudi, koji su se napatili u vrijeme komunizma, a sada rade za Hrvatsku, ipak na neki način zaslužili obogatiti se - valjda radi duševnih boli - pa nitko na to nije pretjerano reagirao."
O moralu tih ljudi ja ne bih. O moralu tih ljudi, od kojih poveća većina i danas sjedi u raznim vrhovnim institucijama, i još uvijek joj nije dosta, nego i dalje liječi duševne boli iz doba komunizma, i nema se što reći.

Ne znam samo gdje je i u kojem sistemu živio narod, valjda na Marsu, dok je ovdje vladao komunizam.
Narod nema pravo na naknadu za duševne boli.
Narod je marva. Stado. Stoka sitnoga zuba.

Dovoljan je bio komentar izvjesnog gospodina Smokvine, iz dijaspore, koji je sudjelovao u sakupljanju "vreća" novaca za Hrvatsku. Između ostaloga, vidno razočaran, ali i pomiren sa time što se dogodilo, rekao je:" jadni ti ljudi, vidite po njima kako im je, na ulicama se nitko ne smije".

Sinoć sam, ne znam zašto, ipak odgledala Hrgin Epicentar.

U životu se nisam osjećala tako jadno i razočarano nečime što me se, po pravilima reagiranja našega naroda na sve što mu se radi, uopće ne bi trebalo ticati.Mogla sam okrenuti glavu, program, gledati Pig Brader, reklame i ostale gluposti kojima nam truju i ispiru ovo malo mozga što nam je ostalo.

Ovako, iako znam da se neki ljudi u svakakvim situacijama i na svakakve načine pokušavaju domoći vlastite koristi, ostala sam šokirana veličinom učinjenoga.

Imam osjećaj da nas je netko gadno prevario. Otprilike, kao kad te izda netko koga jako voliš i vjeruješ mu.
Prva asocijacija bila je Pliva.
Druga asocijacija bila je prodaja svega i svačega.
Treća asocijacija bili su gorbovi onih jadnih ljudi koji su srcem išli za ovo što danas imamo. Ne znam što bi sada rekli da su živi.
Sjetila sam se naslova u nekim jučerašnjim novinama, otprilike "biskupi ignorirali Zid boli, jer nije bilo križa".

Sjetila sam se Brace, Gaje, svih ljudi koji ne znaju što bi sa svojim noćima.

Čula sam i poruku Mladog jastereba, Borkovića, koji je zamolio građane Hrvatske da ne posustaju, nego da se bore.
To je trebalo reći, ali skupini ljudi, apatičnoj, prevarenoj i rezigniranoj, teško nešto može dati snage za borbu. A ako se i kreneš boriti, već će se naći netko da ti začepi usta.Onako dobro.

I tu je krug zatvoren.

I tu je odgovor na pitanje što se to dogodilo u zadnjih 10, 15 godina, gdje nam je nestao moral, zašto smo postali agresivni, nedruštveni, zašto imamo toliko nasilja u obiteljima, u školama, pa čak i u vrtićima, zašto ništa ne poduzimamo, nego samo kukamo i mrmljamo sebi u bradu...Sociolozima i psiholozima sasvim razumljivo, ali nismo svi talentirani za te djelatnosti.

Prevareni, iskorišteni, zanemareni.
Od onih kojima smo vjerovali.

Nije nama za kriminal, nasilje i suicide kriv niti zapad niti filmovi. Na koncu, na zapadu netko ipak poštuje nekakve moralne i društvene zakone. Neke stvari tamo su nezamislive. Nije tu kriva niti "tranzicija", o kako je dobro došla ta riječ onima bolesnima od duševnih boli iz vremena komunizma...Jako dobro im je došla da opravda njihovo prežderavanje i gomilanje svega i svačega.

Moja pokojna nona, rođena je zadnje godine prvog, prošla Drugi svjetski, vidjela i Domovinski rat.
Imala je dovoljno godina i lucidnosti da na temelju svog iskustva izriče mudrosti.

Rekla je ona, već prvih dana Domovinskoga rata:

"E, ĆERCE MOJA, NE MOŽEŠ TI TU NIŠTA, A JA VIDIN DI TO IDE....TAKO TI JE TO, NEKOME RAT, A NEKOME BRAT!"

Je li bila u pravu? Ma, ni sama ne zna koliko.Vjerovatno se prevrće u gorbu...

Žalosna sam.

- 08:25 - Komentari (25) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.10.2006.

NEKOME RAT - NEKOME BRAT

Hladno mi je, i sve mi se čini da će i grijanje biti aktualno kroz koji dan...i zapravo ne znam gdje mi je više hladno, oko srca, ili skroz.

Ne znam koji mi bi da se zaustavim u Epicentru. Hrginom Epicentru.

Reći ćete, opet se nervira, opet ona o politici, opet nešto pili bez veze...

Ali pao mi je naslov iz nekih novina danas na pamet...nešto u smislu, biskupi su ignorirali otkrivanje Zida boli jer nema križa. Pa mi i opet padoše na pamet svi oni ljudi kojih nema, i za koje se još uvijek ne zna gdje im je počivalište. Pao mi je na pamet i Braco, pa Gajo, pa masa ljudi koji su mogli možda i bolje proći da nije bilo onako kako je izgleda bilo. Možda cijela ona strahota od rata ne bi trajala toliko dugo, možda ne bi izginulo toliko ljudi, sad se pitam koliko ih je poginulo od neispravnog oružja...sad se pitam tko je i zašto praktički bojkotirao našu sigurnost i žrtvovao tolike živote. I zašto mislim da će opet sve biti po onoj našoj dobroj staroj "šuti, šutim", i da će opet vuk pojesti magare?
Kaže izvjesni gospodin Smokvina, čovjek iz dijaspore, koji je također trpao novac u vreće za Hrvatsku, da se vidi po ljudima na cesti kako nam je, da se nitko ne smije.
Kaže Mladi Jastreb, poručuje zapravo, narodu, da ne odustaje, da ne posustaje, nego da se bori. Za istinu.

Po meni, težina ovoga što se počelko nedavno raspetljavati, a sad uopće više ne vjerujem nikome i ničemu i ne znam gdje bi i kolika istina mogla biti, težina toga je nemjerljiva. Nakon ovoga što sam večeras čula, toliko sam razočarana, toliko ne znam što bih mislila, toliko sam glupa sama sebi što tako mogu reagirati na takve stvari. Glupa sam si jer imam dojam da nitko drugi oko mene ne osjeća ovakav jad i nemoć. Jer imam osjećaj da nitko, osim onih kojima je netko stradao i koji ne znaju gdje su njihovi, ne osjeća žalost za životima. Da nitko ne vidi kuda nam ide budućnost. Da nitko ne želi, zapravo, nema snage da digne glavu i glas, jer mu se čini da se bori sa vjetrenjačama, King Kongom, ne znam čime.
Žalosna sam jer mi se čini da svakim danom sve dublje tonemo u apatiju, bijes prema svakome oko sebe, ljutnju na sve i svakoga, a točno znamo gdje je uzrok. Žalosna sam jer znam da se nitko ne želi dirati u taj uzrok, da svi drže flastere na ustima, pokrivaju se ušima i stoje. Ne želi se dirati, jer ga je strah za sebe, jer misli kako i ovako i onako neće moći nitko ništa učiniti, jer zna da ako nešto i krikne, da će mu se taj krik ili izgubiti ili vratiti bolno poput bumeranga u glavu.
Žalosna sam jer gleam ljude oko sebe, koji ljuteći se, razboljevajući se od jada života, troše snagu koje i onako nemaju,

- 23:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 14.10.2006.

IMAMO HRVATSKU !!!

On je oslobođen optužbe za ubojstvo maloljetnice prije 14 godina...iako je cura prepoznala njega kao počinitelja. Ona je nedavno osuđena, ponovno, jer je prekoračila samoobranu, a nije ga trebala ubiti, trebao je on nju, pa bi i onako bio oslobođen.

U Đurđevcu, ne zna se da li je opljačkan novac, u prepadu na FINA-u, neki vrli izdanak ovoga društva, na licu mjesta usmrtio je jednoga, a drugi zaštitar umro je u bolnici. Naravno,ogromni, preko metar i osamdeset veliki izdanak u crnome, nije ulovljen. Bar do sada, koliko znam.

Jer pretpostavljam da je Đurđevac jedan grad veličine barem Mexico City-ja, pa je to problem. Uloviti kretena.

On kaže da postoje na tajnim računima stotine milijuna ne znam čega, još iz dvanih dana početaka Domovinskog rata. Jer, kao, do Petračevog i Zagorčevog pričanja o tome, ama baš nitko ništa nije znao. Pa je On rekao kako inzistira na istrazi, jer, zamisli, "Hrvatska je opljačkana"!!!

I to ni više ni manje, nego od nekog svog, valjda, tko je u to doba jaaako i previše volio svoju Domovinu. Do ključa. Od trezora.Pa ga je onda pukla amnezija, i zaboravio je na ključ. I na trezor. Možda sad, kad pročita novine i pogleda TV dobije napade prisjećanja, pa se javi da je baš on / oni / ima ključ i šifru, PIN, što li.

Pa ćemo se spasit, i nećemo morati prodavati više ništa. Dobro, Plivu i otoke jesmo, bankama više ni ne znamo vlasnika, ali bitno je jedno:

IMAMO HRVATSKU!!
Pa što god to značilo.

- 14:45 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 13.10.2006.

ČISTA NAIVA...

Najprije malo komentara na komentare iz prethodnog posta...suma sumarum, društvo nam je u banani. Gledam filmove, one američke, jel', pa svako malo socijalna služba radi banalnosti, za naše pojmove, dođe i jednostavno pokupi roditeljima djecu. Ja savršeno dobro znam kakvi su domovi kod nas, znam kakva je financijska sitacija kad su u pitanju socijala i briga o djeci, ali ljudi moji, ako želimo koliko toliko zdravu naciju u budućnosti, i po pitanju psihe, droge, alkohola, cigareta, neprihvatljivog ponašanja, usmjeravanja djece, onda moramo nešto poduzeti. Najprije doma.Ako samo malo uključimo moždane vijuge, neće nam trebati puno da dođemo do zaključka kako će to izgledati za par godina. Znam da smo svi skloni odmahnuti rukom i reći da se i onako ništa ne može učiniti, da će sve ipak biti OK, zatvoriti se samo u svoju osnovnu zajednicu...ali, to tako ne funkcionira, baš zato što je ta obitelj početak svega.

Ajde, mama, dosta filozofije.

BILA SAM JA SINOĆ NA ISKONOVOM CHATU - SAD JE TO NET, JEL'...

Pa, dobro, jel' ima tamo netko normalan?
Ili se meni i na neviđeno događaju iste stvari kao i na viđeno?

E, nema niti jednoga, zapravo, žene se nisu niti pojavljivale, koji direktno u prsa ne nudi usluge obdarenoga...dobro, bio je jedan čovac, pristojan, čak i zabavan, koji se valjda voli zezat isto ko i ja, ali sam mu odmah na početku rekla, ako i on misli o seksu, da me se okani...pa to je nevjerovatno....s jednim, i to mlađim od sebe ohoho, četala sam, to mi je kasnije sinulo, skoro dva sata, da bi na kraju pitao...jel'...A lijepo piše dolje o pravilima lijepog ponašanja, o svrsi chata, blablabla...ma, drž se mama ti svog bloga...
Ma povirit ću ja tamo opet, u one sobe koje mi je Kenguur preporučiocerek naravno, za starije, molim fino...ali izgleda da je u tim sobicama još i gore nego među mlađom populacijom, starci prolupali načisto...sve nešto neiživljeno, frustrirano, neka mi Bog i chateri oproste...ili je to bila puka slučajnost?
Da, sad će netko reći, a što si ti, mama, tamo uopće tražila, k'o da ne znaš kako je to? Ili, pa nisu baš svi takvi, evo ja sam naišao/la na neke sasvim ok ljude....dobro, prihvaćam, samo pričam kakve sam ja sreće...kako se koji prozorčić otvori, frcaju pitanja, k'o po receptu:
"Bok!", "Koliko god?""Odakle si?"...i onda "Šta imaš na sebi?" ili "Jesi za malo avanture sa obdarenim iz Zg?"

Da, baš sam za avanturu. Kao, život mi nije dovoljno avanturistički, od dizanja do lijeganja...taman mi još i virtualna avantura fali...

Dakle, drži se mama bloga svoga do daljnjega, tu je društvo pet, svašta se da naučiti, dobije čovjek i savjeta i utjehe i ljubavi. Pod uvjetom da to i daje.
I zato vas volim.Eto.

- 10:43 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.10.2006.

JA TU VIŠE NIŠ NE KUŽIM...

Ma, nema me, a opće je poznata stvar kako na mene djeluje prisustvo Zagušljivoga...malo me uspori, malo me izbaci iz kolotečine, malko se osjećam, kako sam danas rekla mojoj u dalekom svijetu, K'o pseći drek i to zgaženi...

Ali, odgledah sinoć utakmicu...moja procjena, moralo je biti k'o sa Andorom, barem 7:0, ali dobro je i ovako...i baš mi je drago da je bilo na tribinama sve OK, jerbo, mi ovakvi rasisti, ali rasisti nad rasistima, zbilja smo mogli mnogima svojim rasističkim ispadima stajati glave.Kao što to cijenjeni europljani kažu. Toliko o informacijama i medijima...ne bih se čudila da negdje osvane neka retuširana, montirana, na kompu "sređena" fotka o "događaju" koji nit se dogodio, nit je slikan...

Nego, meni nešto drugo nije nikako jasno, i, dečki, ne pokušavajte mi pojašnjavati, jer ja sam ipak samo jedno žensko, koje, da živi još milijun godina, nikad neće shvatiti mentalni sklop tzv. navijača.
Specijalno onih, vječitih rivala, Torcide i BBB-a. Ne svih, onih grupa i grupica, da se ne bi tko uvrijedio.
Oni se pobiše, naravno, izbila je masovna tučnjava, kako kažu na TV-u, a Policija tvrdi da su se "brusili" danima jedni na druge i da je tučnjava bila "dogovorena". Dogovorena?!?!?!

Koji klinac je to? Mislim, ako netko navija za svoj klub, onda se podrazumijeva da voli taj klub.Dakle, to znači da će navijati, pjevati, nositi zastave, sva moguća obilježja toga kluba, veseliti se nakon pobjede, tugovati nakon poraza...Znači, navija za svoj klub, ide sa njim na gostovanja, na domaćim utakmicama je redovit...OK, mogu razumijeti i baklje i ostale stvari koje baš i nisu legalne, ali ipak, ruku na srce, baš je nekako uzbudljivo vidjeti bakljadu na tribinama...

Onda svi ti dečki lijepo dođu u metropolu, svi zajedno navijati za Hrvatsku, dakle za sastav u kojem igraju najbolji iz svih klubova, znači, podrazumijeva se da su i navijači sada svi jedno srce za Hrvatsku (tako ide i ona pjesma iz reklame za Žuju, svi je pjevaju, ali ne znam da li im tekst dolazi do mozga...),barem bi to meni tako nekako bilo logično.Znači, nema obilježja klubova, dobro, može biti, ali nema ni svrhe ni logike, nego se nose kockasti dresovi, kape, šalovi, naočale, uši, nosevi, šlape ,ama sve što čovjek može zamisliti...I baš je lijepo, baš je fora vidit onako sve kockasto, crveno-bijelo, neka mi ne zamjere, ali hrvatske su kocke nekako najupečatljivije, što se dalo vidjeti i na SP-u...

Ali, ne! Moraju se pokazati neke strasti. Mora se marva pomlatit, tek toliko da ispuca svoje frustracije, da pokaže mlađem naraštaju kako je to fora, i kako su oni baš fora, jer su pokazali onim tovarima, a ovi onim purgerima...EEEEEJ!! Aloooo!!!

Sad ja pitam: a što je bio povod tome?
Glupo pitanje, jel'? Recimo da je povod bio loše suđenje na nedavnom derbiju Dinama i Hajduka. OK, suđenje je bilo takvo kakvo je bilo, ali kakve to veze ima sa navijačima? Radi čega tučnjava, ako je sudac sj*** stvar?
Drugi razlog mogao bi biti vječiti antagonizam između sjevera i juga. A hoće li meni netko, ovako nepametnoj, objasniti razloge toga antagonizma i nekakve "mržnje" jednih prema drugima?
Kakva je to mržnja? Samo zato da bi bila mržnja, koja je svrha samoj sebi, ili...??
Gdje je razlog razbijenim glavama i polupanim zubima?
Ako je nogomet sport, a trebao bi biti, bar su meni tako rekli, onda mi stvarno nije jasno kakve veze ima ganjanje lopte sa masovnim tučnjavama sportski zagriženih navijača. Znači, ako si za sport, onda si i za tučnjavu. Ako si za sport, onda si za agresiju.
Ako si za sport, onda moraš i lokat do iznemoglosti, naročito pivu, pa kad obnevidiš od alkohola, onda moraš sportski izmarat onoga isto tako sportski nastrojenog idiota, ali iz drugog grada, jer je,eto, iz drugog grada i iz drugog kluba...ma divota, baš sam sretna što mi jedinac, ljubi ga majka, trenira tako jedan plemeniti i nadasve kulturni sport, kao što je nogomet, da te je** nogomet!!

*** To bi Bilo jedno. Drugo je puno ozbiljnije i žalosnije.
Kaže Jutarnji da je 9 devetogodišnjaka izmlatilo curicu iz razreda, dakle vršnjakinju, u područnoj školi pokraj Velike gorice. Moja ljubimica ide u treći razred isto kao i ta djeca. Pa pokušavam zamisliti dečke iz njenog razreda kako cipelare i gaze neku curu njenog uzrasta. Pa me steglo u grlu. Piše da su svi ti dečki već evidentirani kao problematični, ali ih se ne može kazneno goniti, naravno, jer su mlađi od 14 godina...dok dođu do 14.te, kako je krenulo, moglo bi biti i težih krivičnih djela, bojim se...Za njih će odgovarati njihovi roditelji, kako to zakon kaže, ali velike vajde od toga, pošto su sve te obitelji, kako piše, nesređene...pa se pitam ima li danas koja sređena obitelj, kad u jednom razredu ima devetoro djece iz isto toliko nesređenih obitelji...ili je to slučajnost, pa stvara prosjek?
I navodno su roditelji na roditeljskom sastanku izjavili nešto u stilu "pa djeca se uvijek tuku u školi?!?".E, pa tu me steglo još više, jer sam isti takav odgovor dobila od onog krasnog voditelja naše škole neki dan kad je moj jedinac, ljubi ga majka, doslovce bez ikakvog razloga dobio plave i otečene prste.Zapravo, dečko koji ga je šutnuo, imao je debeli razlog za to, a to je mirne duše i rekao ravnatelju - "on mi je stajao na putu!". I nikom ništa. Jer djeca se uvijek tuku u školi. Neka. Možda će sljedeće generacije govoriti "nije to ništa, pa djeca se uvijek ubijaju u školi..."Bože sačuvaj...
To bi bila prevencija neprihvatljivog ponašanja i njeni rezultati. Po sistemu "vrč ide na vodu dok se ne razbije".Samo, vrč je vrč, a dijete je dijete. Barem se meni tako čini, možda griješim.

A možda je sve to zapravo i dobro?! Jer kako bismo inače imali dogovorene masovne tučnjave i krasne sportske, nogometne navijače, kad ih već od malih nogu ne bismo navikavali na uho, grlo nož?

- 21:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.10.2006.

JUREĆI POST...

...e, ovako:
kažu oni da je mrežna kartica krepala, pa smo danas to odlučili napraviti, ali kanta će ostati na testiranju do sutra...
Upravo sam zaključila rad u mjenjačnici, tako da mi ni ovo više nije dostupno...dobro, živjela sam i prije bez toga, pa ću valjda preživjet dan-dva...

Vraćam se, to je sigurno (valjda!), a do onda jedan veliki pozdrav svima!!

- 10:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.10.2006.

PREMIJER

Rijetko gledam TV, naročito informativne emisije, što radi nedostatka vremena, a više, zapravo, radi toga da sačuvam još ovo malo živaca što mi je ostalo. I želuca. I zdrave pameti.
No, hoćeš nećeš, čuješ...i onda sinoć, k'o za vraga, kratke vijesti, Otvoreno, privatizacija Plive.
Za mene je Pliva isključivo hrvatski brand, nešto što smo mi stvorili, nešto što mi imamo kao i sve drugo što smo već poprodavali, iznjmili, praktički poklonili i sebe doveli u pat poziciju, da ne kažem robovlasničku.
Ono što mi je diglo kiselinu, bila je izjava premijera:
"...i ja bih volio da ne moramo prodavati dionice Plive radi duga, ali moramo..."

Usput, kao što sam već primijetila, ne gleda nikoga u oči, niti subesjednike, niti novinare, niti kameru, a zna se što ta vrsta neverbalne komunikacije ocrtava.

Pa ja to gledam ovako : kad si nezreo (neodgovoran) i ne znaš s novcima, ideš od jednog do drugog, posuđuješ; onda, misleći da imaš nešto u džepu i opet trošiš i na ono na što ne bi trebao, jer potreba za luksuzom je jača od zdravog razuma, režije i hranu opet stavljaš u drugi plan, a kamatari te gone...i moraš prodat auto ili stan da bi namirio dugove.

Pri tom nitko u tvojoj obitelji nije znao da si se zadužio, nitko te nije ni pitao da se zadužuješ, niti si ti koga konzultirao, što i koliko ćeš posuditi.Misleći valjda da to oni ne trebaju niti znati, jer, eto, snaći ćeš se već, pa ćeš vratiti da nitko ne zna...Usput, i dalje se moraš voziti u onom najskupljem autu, ne možeš ti valjda ići na biciklu, iako ti je obitelj gladna, ta što bi ljudi rekli? Glava obitelji ipak mora pokazati tko je i što je, pa makar to bio i najskuplji auto...Tko je vidio da se jedan gazda vozi u nečem lošijem, sačuvaj Bože...

Ali: DUG JE ZAO DRUG!!
Prije ili kasnije dođe ti voda do grla, istina izađe na vidjelo, planovi se izjalovili, novaca opet nema, kamatari traže svoje...

Tako.

Pitam ja: a gospodine moj premijeru, tko je vas pitao da se vi zadužujete u ime RH, tko je od toga imao koristi i što se s tim novcem napravilo?Da li je uopće trebalo i trebalo toliko posuđivati, da se sad mora jedna Pliva prodavati? Da se u nešto ulagalo, to se trebalo vidjeti. Trebalo nam je biti bolje, trebalo je početi nešto konkretno raditi, a koliko ja vidim, nezaposlenst je i dalje ista, dječji doplatci su i dalje mizerija, novih radnih mjesta nema, pa nema.O plaćama neću.
S kim ste se vi to konzultirali u ovoj ne baš velikoj obitelji zvanoj hrvatski narod, koga ste pitali da li se možete zaduživati?Ili to u jednoj demokratskoj državi nije dozvoljeno? I da li stvarno mislite da je vaša ekipa ekonomista toliko pametnija od ostalog idiotskog življa u ovoj zemlji, da može odlučivati što i kako hoće, pa makar to bilo i nevaljato??
Tko će opet otplaćivati kamate, dugovanja? Nerođena djeca? Ni ona, jer se ni djeca više ne rađaju.
Drugim riječima, zadužiste se na svoju ruku, "za naš narod", nitko nije od toga ništa imao, osim vas koji ste malo jednakiji od jednakih...a sada mi moramo plaćati te bedastoće? Pravedno??
Ma, mama, ne budi smiješna, ta tko još o pravdi razmišlja!!
Dakle, eto. Osim što prodajemo zemlju i zemljišta, osim što radimo sami sebi svinjarije koje se lijepo nazivaju "strana ulaganja", misleći pri tom da smo jako voljeni od svijeta i da će nas držati kao malo vode na dlanu, a ne računajući na to da će nas jednostavno proždrijeti, prodasmo mi i Plivu.
Ajde, pitam ja: tko će u neko dogledno vrijeme raditi u Plivi? Naši stručnjaci? Dobro.Još nam sa veseljem i ponosom u glasu prezentirate sve te rasprodaje kao nešto jaaako dobro za nas!!Ta, trebali bismo biti sretni!! Jupiiiii!! Ma nećeš ti psihologije!!
Tko će raditi u hotelima njemačkih vlasnika? Tko će raditi u hotelima talijanskih vlasnika, koliko vidim, ljudi jedva dočekali da se opet usele na ovu stranu Jadrana...Naši ljudi? Da? Pod kojim uvjetima?Za kakvu plaću?Kojim će jezikom morati govoriti? Talijanskim, njemačkim, mađarskim?
Pa, gospodine premijeru, mislim da se grdno varate, ili da, što je još gore, dobro znate kakva nas budućnost čeka,ali se pravite malo, onako... jer ovo nije prvi put u povijesti da nas okupiraju.Pardon, "privatiziraju" i "strano ulažu". Znamo kako je to završavalo kad bi narodu bilo dosta svega.
Ako se sjećamo, neki ljudi tamo, prije nekih petnaestak godina, su poginuli, nestali, ranjeni su, boluju od PTSP-a...a zato da bismo i vi i mi bili svoji na svome, da bismo imali "SVOJU HRVATSKU".. Da li je ovo bio cilj? Jesmo li nešto pobrkali lončiće?Amnezija?Alzheimer?
Da li je netko u vladi,( ili su tu neke druge igre u pitanju?), ikada čuo za riječ koncesija? Da li se moglo zemljišta i nekretnine dati u koncesiju? Ta zna se gdje su državne granice i tko je vlasnik zemlje i zemljišta...valjda!

Gospodo, izvucite se iz svoje lažne uljuljkanosti, narod za koji ste (valjda!) odgovorni, jer vas je on izabrao, bolestan je! U svim segmentima. Od morala, psihe, škola, vrtića, nasilja u obitelji, nad obitelji, nad djecom, suradnicima, gdje god se okrenete, taj narod je bolestan. Jer ne vidi kakva ga budućnost čeka. Jer ga lažete, jer se ponašate kao da radite za sebe i svoju kastu. Ne razmišljajući pri tom puno o tome što će biti sutra i sa tim narodom za koji ste odgovorni.

Mišlju, riječju, djelom i postupkom.

- 10:35 - Komentari (28) - Isprintaj - #

utorak, 03.10.2006.

OPET JA O TURIZMU

...kao svaki pravi turistički djelatnik, mo'š mislit.
Dakle situacija je sljedeća:
Nebo se spojilo sa morem, sivo-plava kombinacija, ali ima i sunca. Rijeka se ne vidi, ali zato oblaci luduju, južina ih tjera k'o vrag grešnu dušu. Pristojna su 23 stupnja.
Ja u mjenjačnici, za kompom, naravno. Sa moje lijeve strane "Rivica", nigdje nikoga. Sa desne strane "Stop", zatvoren, od jučer radi tek od 5 popodne.Malo dalje dvije slastičarne, one naravno, rade.Tu i tamo prođe poneka osoba, ili dvoje njih, sa drugog govornog područja, što će reći da su hoteli otvoreni, ali ne znam gdje su gosti.Valjda na izletima.
Možda i bolje, jer ovdje zbilja nemaju što niti gdje raditi.Osim toga, kako vjetar puše, a ježurci su se otvorili i sazreli, postoji opasnost da te izbombrdira kakav divlji kesten.
I sad ja mislim ovako:
pa dobro, što je to turizam? Turizam je privredna grana. U našem slučaju, grana od koje bi mi trebali, kao, živjeti.
U kakvu vrstu poslova, rada, privrednih grana spada turizam? Valjda u USLUGE. Dakle, na usluzi si ljudima koji ti dođu, a vjerovatno s nekim povjerenjem, u posjetu.To bi bilo otprilike kao kad ti netko dođe doma u goste, pa ga ti uslužuješ.Jer ti je gost.
E, sad, polazim od sebe. Kad idem negdje, a dogodilo mi se jednom da sam u 4. mjesecu bila u Riminiju, i u San Marinu, onda otprilike prije toga razmislim kamo idem i što bih tamo htjela vidjeti ili doživjeti. Ako dođem tamo, a ne vidim tričetvrt stvari od onih koje sam vidjela u promotivnim materijalima,a dočekaju me svugdje zatvorena vrata, imam, u najmanju ruku, osjećaj da sam nepoželjna, a i da me netko gadno prevario. osim toga, otišao je moj novac, a za to sam mogla bit i doma.
U redu, promijenila sam ambijent, vidjela drugi krajolik, sjedila u kafiću, pronicala u tajne zatvorenih zanimljivosti, to kad je čovjek skroman i pun razumijevanja. Ali, mislim da tamo više ne bih išla,pa ni da mi netko plati, jer mi se nije dopalo. Ne mjesto, nego praznina.Koja me dočekala i s kojom sam otišla.
Pa pričam sinoć sa gospodinom koji godinama ima taj "Stop", kafić na najljepšem položaju u Njivicama. Pitam ga, jel' ovaj turizam idealna prilika za one koji rade po sistemu "drpi i zbriši" ili bi oni koji se bave tim poslovima morali malo misliti i na budućnost? Jer, onog momenta kad se rivom prošeću dva čovjeka manje od onoga što iskusnom oku gore navedenih nikako ne promiče, ljudi lijepo skupe svoje krpice, ubace ključ u vrata, stvari u gepek i zdime doma.Iduće ljeto, čim nanjuše miris novca, eto njih i opet ovdje. Sa hrpama đinđuvitisa, pizza svih vrsta i veličina, ali nikad jednake kvalitete, sladoleda istih takvih karakteristika...Pitam ja, a gdje je koordinacija svih tih turističkih i ugostiteljskih radnika? A što radi ta naša slavna Turistička zajednica, koja je ove godine stvarno dosegla vrhunac gluposti svojom neinventivnošću?
Pa, ljudi moji, ovdje niti jedna nota nije zasvirana, osim jednom, i to neplanirano, jer su i "Igre na moru", koje zapravo nikad nisu ni zaživjele, propale.
U par navrata, plesali su folkloraši, i to zato što su ljudi iz njihovih vodstava, naravno, bliski, ili su članovi poglavarstva naše općine. Godinama već niti jedan od ova dva slavna hotela, a nije da nemaju prostora, dapače, nije angažirao neku grupu za redovnu gažu, kao što je nekoć bilo, a nekada je postojao i disco-klub u Jadranu...naravno, nema ga više...
I kako stigne rujan, tako sve opusti.Jer "nema gostiju". Pa nemaju za koga raditi. A nitko ne shvaća da smo SAMI ZA TO KRIVI, MI I NAŠ BRZOZARAĐIVAČKI MENTALITET.
Ma, kako nas nije sram?
Kako možemo očekivati da će nam netko od tih turista doći i iduće godine, kako očekivati od njih da kažu nekom svom lijepu riječ o Njivicama i da ga usmjere ovamo?
Svi se slažu u jednom, i domaći ljudi i stranci: OVDJE JE DOSADNO!!
Prekrasno i najljepše mjesto je definitivno Plava terasa, zna Hrki..
Nekad su na toj terasi prašili bendovi, već poslije 6 navečer nisi mogao naći slobodnu stolicu...sad tamo , zapravo I TAMO, ide po sistemu "drpi i zbriši"...sezona - a što je to sezona? - i gotovo. Svi se pravdaju time da nema ljudi i da je držati objekte otvorenima samo veliki gubitak. No, pametnjakovići, bez rizika nema niti dobitka!! Alooo!!
Ako budete zatvarali čim odu dva gosta, i počne posezona, nećete u buduće raditi niti sezonu!! Gdje vam je pamet??
Ja ovdje sjedim bez posla. Tu i tamo dođe ponetko, malo probaulja ponetu, malo promijeni kakav euro, ali baš bi falilo da i mjenjačnica bude zatvorena, pa da bude još jedna u nizu žalosnih objekata.Moj šef savršeno dobro zna da je ovih par dana gubitak, ali rekao je da moramo biti otvoreni dok je otvoren i hotel "Jadran", ne radi dobiti - na koncu, tu je i banka i pošta - nego zato da sve to skupa ne izgleda ružno.
Dakle, on može shvatiti bit svega, a onih ostalih 80% tzv "turustičkih djelatnika" ne može.
Ma, meni se sve čini da ovo nema nikakve veze ni sa čim.
Ni usluga, ni ugostiteljstvo, ni zabava - koje NEMA - sačuvaj Bože angažirati nekakve animatore ili nešto slično...mislim, to je valjda za doktore hoteljerstva...a imamo mi i takvih u okolici...i fakulteta.
Imamo mi i već spomenutu Turtičku zajednicu.Krk je eto dobio Turistički cvijet, mislim, grad Krk.Kako stvari stoje, ove jadne Njivice ostati će samo na geslu "loči do noći (od muke)", "kupaj se i sunčaj do iznemoglosti" i "jedi pizze!"
Savršeno.

- 10:45 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.10.2006.

JUPIIIIIII!!! RADI!!!

I super mi je što nije radio, jer ipak kantu nosim na reinstaliranje...šmrc...samo, profići su u pitanju, tako da će to brzo biti gotovo...

Je**te koja zarada...jedan klik - 200,00 kuna...

Radim još do iduće nedjelje...dvokratno, hvala Bogu, tek toliko da mi sezona završi u stilu...djeca su prezadovoljna, majke im nema cijeli dan doma...e, nema mi većeg jada od dvokratnoga rada, nakon nekog vremena pitaš se koji je smisao života...sreća da kratko traje.

Drugo je sve po starom.
Zagušljivi još nije ... ops!! doš'o - a ka'će, ne zna se...

- 11:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se