Hehe, piše meni jučer moja Andrea da je Sanader obećao od sljedeće školske godine besplatne udžbenike za svu djecu. Nisam čitala, samo sam čula reklamu za današnji Jutarnji, kaže, Sanader ide u borbu do kraja, obećava socijalu...aha, mo'š mislit!
Usput, što se knjiga tiče, kako i srednja škola postaje obavezna, valjda se podrazumijeva da će onda i srednjoškolski udžbenici biti besplatni, ili sam ja nešto krivo shvatila, kao i obično...?
Ide gospodin premijer u borbu.Svim sredstvima. Najviše pričanjem.Jer to je najmoćnije sredstvo političara.Laprdanje.
I sad, da mi nismo takvi kakvi jesmo, možda bi čovjek odmahnuo rukom i nasmijao se.
Međutim, i opet će biti onih, i to nemali broj, koji će i opet povjerovati, neka mi gospodin oprosti, ali praznim riječima.
Sad će se tu postaviti opet ono pitanje, a tko si ti, mama, da sudiš?
Ma ne sudim ja nikome.
Iskustvo, i to ne samo zadnjih petnaestak godina, već puno, puno prije, daje za zaključiti samo jedno: pričaju gluposti, da budem fina, sa jedinim ciljem da zamažu okice i zadrže ili se dokopaju vlasti.
Pa da opet svi budemo jednaki.
Tko pametan može povjerovati u ovakve bedastoće? Pa ne moraš biti baš magistar ekonomije da bi vidio kako se u Hrvatsku samo uvozi, da se malo ili ništa ne izvozi.Ništa se ne proizodi ne zato što su ljudi lijeni, nego zato što je proces proizvodnje kod nas tako skup sport, da si to rijetko tko može dozvoliti. A ako si i dozvoli, prodat će šipak, jer nema kome prodati.
Ne moraš biti veliki matematičar, da bi shvatio kako i ono malo ljudi što radi, odvaja toliko minimalno u državnu kasu, jerbo su u glavnom na minimalcima, ostatak ide ispod pulta, da se jednostavno ni mirovine ne mogu isplatiti u onim iznosima koji bi bili realni za puko preživljavanje.
Dječji doplatci su čista simbolika, cenzusi su smiješni i presmiješni, a sa tim iznosima možeš dijete prehraniti, onako, nikako.
A baš me zanima kako dotični premijer misli riješiti zdravstvo, koje, valjda, također spada u socijalu.Misli možda ukinuti zdravstvenu reformu i svim penzićima dati besplatne lijekove i toplice? A ne bih se čudila ni da to izlane, to je u njegovom stilu...
Bože, pa ne mogu vjerovat da netko može stati pred kamere i pred novinare, dakle pred cijeli narod, dio njega ga je i izabrao, i onako bezočno pričat nešto što nema veze s mozgom.
Ne mogu vjerovat da samo kaže, digne glavu i ode!Bez grižnje savjesti. Kao , na primjer, ono neki dan, kad su važno rekli da "ukidaju reviziju privatizacije, jer u zadnjih godinu dana nije stigla niti jedna prijava, zahtjev". Ma da ne povjeruješ! Ili možda da?
E, sad, ja razmišljam ovako. Ti naši političari, a naročito u predizborno vrijeme, ili su malo onako, ili zbilja ne vide od svojih pogleda na svijet, kako živi narod, kako diše narod iz kojega su i oni ponikli. U glavnom, ni jedno ni drugo im ne služi na čast.
Jer, ako su malo onako, onda nije u redu da vode državu. A ako ne vide, onda znači da opet ne mogu voditi državu, jer jednostavno ne vide.
I baš me zanima kako će nas opet preveslati. Tko će opet nasjesti i povjerovati hrpi bezvezarija, kojih se dva dana nakon izbora više nitko od onih koji su ih izgovorili neće niti sjetiti.Bezočno.
I znam ja da su stvari svugdje u svijetu iste.
Jer, recimo, jedan Blair žustro priča o Europi, intenzivno radi na interkontinentalnim vezama, bori se sa terorizmom, a vuče i neke nepopularne poteze, ali Britanija i dalje ima svoju funtu i to je to.Dakle, čovjek to nekako izbalansira da bude otprilike vuk sit i ovce na broju.
Međutim, ovi naši, ne znam jel' to stvar mentalnog sklopa ili genetike, kad udare u nešto, kad zapnu za nešto, onda k'o trube uporno drve po tome i to toliko da na kraju uopće ne znaju objasniti zašto uopće toliko drve.
Jer ja nikako ne kužim zašto nas hoće gurnuti u nekakve zajednice, integracije i ostalo, kad smo već sada u takvoj komi, kad već sada vidimo da svi ovi maleni oko nas koji su ušli u EU, doslovce jedva dišu.
I mada je ovaj post poprilično politički, ja bih rekla više socijalni, mene politika ne zanima.Uopće me ne zanimaju niti stranke, niti njihovi programi, niti lajanja - a karavane prolaze - niti isprazne riječi. Zanima me ova moja jadna Domovina koja polako ali sigurno, opet, po ne znam koji put, ima debele šanse da bude rasprodana, prodana, okupirana na fini način...a to sigurno nije bilo u planu onima koji su ostavljali kosti i zdravlje za nju, nema tome tako davno...
A kažu da je povijest učiteljica života.
