jedna nova mama

Osim što se još uvijek rascmoljim kad netko čita "Djevojčicu sa žigicama" iz koje priče teško da je svekoliko čovječanstvo nešto naučilo, sjetila sam se jedne stare priče, pročitane bezbroj puta u knjizi Ruskih bajki...možda ste je čitali, čuli, ali nije na odmet predstaviti vam je:

Živjeli tako majka, otac i mali sin.U maloj seoskoj kućici, u istom domaćinstvu, ognjište je s njima dijelio i onemoćali djed, star i već pomalo slijep čovjek.
Sve češće prilikom objeda, starac je znao prolijevati, koji put i tanjur razbiti.Snaha se uvijek ljutila, pa su jednog dana djeda postavili, umjesto za stol, u zapećak, dali mu drvenu zdjelu i ubrus.

Trajalo je to tako neko vrijeme.

Jednog dana, dok su roditelji bili zabavljeni svojim poslovima, mali sin radio je nešto sa drvom i dlijetom, zabavljao se tako cijelo jutro.
Kad je došlo vrijeme objedu, majka je upitala sina što je to tako pomno radio cijelo jutro.Sin joj je sasvim ozbiljan pokazao svoje djelo.
Bila su to drvena zdjela i žlica. Sasvim nevino, dijete je objasnilo:
"Napravio sam zdjelu i žlicu za tatu, kad ostari da ima iz čega jesti."

Otac i majka nijemo su se pogledali, pozvali starca za stol, za kojim je imao počasno mjesto do kraja života.


Pametnom i malo dosta.

U nedostatku drugih tema, danas samo ovo.
Pozdravlja Vas svih i voli Vaša mama.