jedna nova mama

srijeda, 31.05.2006.

BAŠ SAM FACA...

...mo'š mislit!!!Hvala MAMA2thumbup, da ne bje tebe i tvoje obavjesti, rog bi ja znala di su me svrstali...obično se samo ulogiram...Elem, kad si ovakav skriboman, nije ni čudo...dojadila i Bogu i vragu, pa nek mi bude, jel' Dariuse?

Idemo dalje, ima Vas puno, a vremena malo..I stvarno, ako nekoga povremeno izostavim to nije radi nerazmišljanja, nego isključivo zato jer još uvijek nisam savladala osnove linkanja, a o fotografijama da i ne pričam...ali obećajem da ću se potruditi, evo, svečano...Htjedoh reći, nemam svih sa strane, pa moram u arhivu da bih pohvatala sve konce...ah, godine...

Molim Vas, ostanite takvi kakvi jeste, nemojte me kuditi ako tu i tamo nešto grozno napišem o Zagušljivom,jer ponekad me stvarno guši, pa moram to negdje izbacit...nemojte me kudit ako u žaru pisanja pretjeram, pa izlanem nešto što se nekome ne sviđa...Ja to tek poslije vidim, a onda je već kasno...dobro, može se brisati, ali...

Ako i psujem na blogu, to je zato jer ja uvijek kažem, poznavajući sebe "bolje da psujem, nego da tučem...", tako da znate da mi je i to ispušni ventil...inače sam jedna sasvim pristojna, rječita i uglađena ozbiljna majka neznamkoliko djecenaughty dead nut...( da vam uvatim jedno??)...

Eto.Toliko.Voli Vas, kao i uvijek, svih ponaosob, redovite i malo manje redovite, Vaša mama.kisskiss

naravno, pusa mom najdražem blogeru...kiss

P.S. HVALA SVIMA NA SAVJETIMA GLEDE MOG DRAGOG SUSJEDA...NEĆU GA TUĆI, NEĆU MU RAZBIJATI...SAMO ĆEMO MU MALO ELEGANTNO DATI DO ZNANJA DA JE PRETJERAO...ETO, DA NEMA VAS, NE BI MI SE OTVORILA I DRUGA RJEŠENJA...VIŠE LJUDI VIŠE ZNA, JEL' TAKO?yes yes yes



D O D A T A K u 16:45

Nešto zujim danas...ali prekrasno je vidjeti zadnjeg dana najljepšeg proljetnog mjeseca svibnja bijele vrhove okolnih brežuljaka, osjetiti pravu, zdravu primorsku buru...prava zima, vjerujte...pa čak i sunce koje je izišlo jutros nije uspjelo ugrijati u protekla dva dana promrzle i vlažne koščice...Sve prolupalo, kažem ja...
Bila sam sad malo kod Brace...pa me podsjetio kako sam jučer zaradila 400 kuna u Krku...

Kad idem u Omišalj ili Krk, naravno samo tijekom zimskih mjeseci, jer se ljeti to ne može, osim što se ne smije, parkiram obično tamo gdje i drugi ljudi...bude to i na autobusnoj stanici, i sa strane, tako uz nogostup, pa znamo svi kako se to radi...i onako je parkirnih mjesta, onih plavih, označenih, sve manje...

Imam ja jednog policajca...oličenje svega što je Braco napisao u svom tekstu...ne želim ga jadnoga vrijeđati, nije siročoć kriv što su ga otprve primili...moj Ive je stvarno siročić...ima ženu, koja je malčice starija od njega, a ima ona i dvoje djece iz prvog braka...pa su stvorili još dvoje..žive loše, od njegove plaće pozornika (jel' se tako zovu drvenjaci?), njegovog povremenog fušarenja po bauštelama, socijalne pomoći...Pošto je to jedan od policajaca zadužen za jednu Općinu, a naša se proteže na dva 5 km udaljena mjesta, sad je tu, sad tamo.I valjda povremeno ti drvenjaci dobiju iznos koji moraju taj dan ostvariti, pa on krene u obilazak...i di naleti uvijek na mene...a k'o - ne zna me, ne zna mi auto...ne jednom sam ga vozila od točke A do točke B...namirisala se kojekakvih mirisa, ali nije on kriv za to...puno puta smo zajedno pili pivu ispred dućana (dobro, dečki pivu, ja kavu iz automata)...djeca nam idu zajedno u školu, u isti razred, njegova cura zna doći kod nas, pa ostane i na ručku...ali, očito, družba je družba, a služba - služba...Jednom je čak došao po mene da me privede u zatvor, jer nisam platila kaznu...jadnome, ruke su mu se tresle od nelagode...no
No, jučer je pretjerao...stavili ga u Krk, valjda kao ispomoć...usput, sve je krcato policije, specijalnih jedinica, jer se u Opatiji održava nekakav Summit istočnoeuropskih zemalja (kažem ja, njih treba čuvati od njih samih, a ne od naroda!).Kiša je padala k'o iz kabla, hladno, bura puše, kišobran ne pomaže...jedva sam se dokoturala do Krka po tom vremenu jer je cesta i onako katastrofa, a kamo li tek kad je mokra...samo sam trebala do zavoda za zapošljavanje skočiti po već naručenu potvrdu, dakle ciglih 15-ak minuta...i to u podne...parkiram se ispred pošte, u nizu krivo parkiranih auta, otrčim, vratim se, snimim svog omiljenog policajca koji se spustio na teren isti čas kad je zadnja kaplja kiše pala...do sljedećeg pljuska trebalo je pokupiti harač na brzinu, određen za taj dan...snimim već izdaleka preklopljenu bijelo-žutu cedulju...obično piše 300, ali ovaj put zgoditak je bio veći, jer je valjda i grad veći 400...eeeeee, kad mi je mrakača pala na oči, kad sam počela vikat i psovat nasred ceste ko zadnja luđakuša i prostakuša.puknucuburninmadmadheadbangnamcor..i na njega udaljenog tredesetak metara, sasvim mi je svejedno bilo 'oće li me privest il me tko gleda..čuo me je i vidio, gleda u mene i zdiže hlače, a to sam primijetila da radi kad mu je neugodno i inače...tako da su mu hlače uvijek do kičice i do ispod pazuha...nije reagirao, samo me gledao...još sam onako bijesna, ljuta na vrijeme, na kancelarije, na to kamo me vrag tjera po ovakvom vremenu, na sirotinju, na aute stranaca parkiranih oko mene koji, naravno, nemaju cedulja...sjela u auto i zaprašila punom parom ne razmišljajući o lošim gumama i mokroj cesti...usput otvorila prozor i zahvalila mu se, pitala ga ako ga možda treba negdje odvesti, prasac nijedan!!!
Promumljao je nešto, ali dok je pričao, ja sam već bila fijuuuuuu...I sad čekam da mi stigne ona lijepa plava kuverta, sa dvije uplatnice...pa da ja to lijepo ne platim...pa da opet dođe po mene da me voda u zatvor...e, da mi se da zajebavat s time, točno bih išla...pa nek država plaća svoje nebuloze...moje spavanje, smještaj i hranu, puna tri pansiona...
I još uvijek mi nije jasno kako uvijek naletim ja na njega i on na mene...k'o da me prati...k'o da ima pik na mene...pa i kad se parkiram kako treba, on je tu negdje...paranoja...

- 12:30 - Komentari (28) - Isprintaj - #

utorak, 30.05.2006.

JEL' IMA KOJI PRAVNIK???



Eto, radi se o sljedećem:

Naša stambena zgrada broji šest stanova.Najprije su bili u vlasništvu Dine petrokemije Omišalj, a onda smo ih otkupili.Još nije izvršeno etažiranje zgrade, ali valjda hoće jednog dana.Vlasnik zemljišta na kojem je zgrada sagrađena, dakle i onoga oko nje, jest poduzeće Kijac nekretnine, koja je pravni nasljednik Dine, odnosno Ine Zagreb.

U skoro svakoj od zgrada postoje u prizemljima poslovni prostori, odnosno prostori koji su trebali biti poslovni, ali to nikad nije zaživjelo.Tako se Ina dosjetila jadu i dala u prodaju te prostore, koji su mnogima za malu lovu dobro došli kao ljetni stanovi, vikednice.U našoj zgradi, jedinoj takve vrste na sva tri sagrađena trga, odnosno na sve tri kompleksne stambene zone, postoji poslovni prostor ispred kojeg je terasa veličine 51 metra kvadratnog, a koja je, po meni, a i po nacrtu, a i po kupoprodajnim ugovorima, zajednički dio zgrade, kao i ostali zajednički dijelovi, odnosno sušione, podrumi, tavan i ostalo.

Gospodin Dane iz Zagreba prošle je godine kupio taj prostor.Čovjek mojih godina, navodno mešetar nekretninama, čovjek sa vezama i vezicama u svim većim firmama u Zagrebu, pa tako i u Ini...Supruga je liječnica opće prakse, sa vlastitom ordinacijom...imaju dvoje male djece...Vrlo ljubazni, slatkorječivi, uvijek nose čokolade za djecu, kavu za ostale stanare...ugodni sugovornici, rekao bi čovjek normalni, iskreni ljudi...međutim, mami tu otpočetka nije štimalo dosta toga, jerbo mama ima onog svog unutra koji diže na uzbunu...


I tako, traje to kaveniranje i čokoladiranje, ja kažem podmićivanje susjeda...Kako netko od susjeda prođe, tako vidi onog drugog u ugodnom razgovoru sa gospodinom Danom...blablabang

ALI.puknucu..Dane uzeo cement, gipsane ploče, platio susjeda, našeg zajedničkog i ovaj mu zatvori prolaz na terasu,zajednički prolaz na zajedničku terasu...i sve uz osmjeh i kavu, poneko piće...

Tako, prošla zima, čovjek nije dolazio, a i što će zimi ovdje...Eto njega prije mjesec dana sa prvim visokim temperaturama, opet platio susjeda, a ovaj stavio još ploča od gipsa, nasuo zemlje, na istom tom dijelu gdje je prije bio prolaz, pa još i živu ogradu zasadio...koja će kad tad probit ploče i izbaciti korijenje jer nema podloge...same ploče...headbang

I meni onaj moj unutra kaže "a što nije žicu bodljikavu stavio..."Vrata mu, ulazna, imaju ni više ni manje nego pet brava, vjerujte mi...Nema imena ni poštanskog sandučića, a tu već nešto smrdi...no

I upita mama jednog susjeda u kakvim je odnosima sa dotičnim, kaže nikakvim, ali je mislio da sam ja jako dobra s njim(?)...aha, sad mi je jasno...pa pitam drugoga, pa trećega, pa kad smo se svi lijepo sastali, ustanovili smo da smo svi mislili jedni za druge da smo jako dobri sa Danom, pa se nismo htjeli petljati...Divan čovjek, taj Dane...fino nas je izvrbovao i preveslao...zajebo!!

I nazovem ja našega upravitelja, uz malo lijepih riječi dobijem tlocrt njegova stana i naše zajedničke terase, kupoprodajni ugovor u kojem piše:

DOTIČNI JE KUPIO 2005. GODINE STAN VELIČINE 61, 2O M KVADRATNIH (ne znam di je mama dvojka!!)
DOTIČNI NIJE KUPIO TERASU, A NI NE MOŽE JER JE ZAJEDNIČKA, A NIJE NIKOGA PITAO ZA SUGLASNOST,NITI BILO KOME OD SUSTANARA BILO ŠTO REKAO...
DOTIČNI JE ZA MALU LOVU KUPIO 60 KVADRATA, A UZURPIRAO JOŠ 51 KVADRAT!!!!

Sada lijepo širi suncobransmokin, stol za šest osobapartynjaminjami, diže još malo zidathumbup...kako je krenulo ne bih se čudila da vremenom zagradi i natkrije kompletnu terasu...headbang

Sada mene interesira:
1. kako kretenu stati na kraj, obzirom na veze i vezice...a da bude kulturno i pravno ( mo'š mislit, ali ipak...)

2. da li izeti stvar u svoje ruke, odnosno macolu, bat, ili nešto slično pa sam riješiti problem...

3.kako tu može utjecati pravo služnosti, obzirom na to da je 1,5 metara od zgrade u funkciji iste, a ostatak u vlasništvu Ine...

4. kako reagirati obzirom i na to da je u našu cijenu stana ukalkulirana i ta površina kao zajednička prostorija, odnosno kao zajednički prostor...

Mislim, stvarno sam za to da se stvari rješavaju kulturno, nitko ne bi imao ništa protiv da se čovjek sunča na terasi, ali brate mili ovo me podsjeća na neke ne tako davne uzurpacije prostora u širim razmjerima...neka mi Bog oprosti...ne dirajte mi ravnicu...

Drugim riječima, orpstite na izrazu, ali ne volim kad me netko gleda u oči, smiješi mi se , a usput me jebe u zdrav mozak...eto.

Puno Vas voli Vaša mama44

- 21:25 - Komentari (18) - Isprintaj - #

VJEŽBANJE ŽIVOTA



Eto kako čovjek raste.Ja rastem s blogom, koliko god to bez veze zvučalo.Rekao bi netko, a jesi jadna kad ti je blog mjesto za rast...a ja kažem, hvala Bogu da sam ga našla, jer...ma neću se ponavljati...sve je jasno..:))thumbup

I opet se pojavljuju anonimusi (obratiti pažnju na zadnje komentare u prethodnom postu, hehe..:), samo sad su sofisticiraniji, pa otvaraju blogove, anemične, bezsadržajne, što bi Dalmatinac rekao "bet šušta i gušta", a samo sa jednim ciljem - liječiti se.

I sad, kako ja to mislim da "rastem sa blogom"?Pa, lijepo...kad su se prvi put počeli pojavljivati komentari negativnog i pljuvalačkog sadržaja i karaktera, adrenalin bi me lupao k'o blesav, bijesnila sam, nisam mogla po cijele dane doći k sebi...vraćala sam istom mjerom, trošila prostor i riječi, a ništa od svega.Sada - sada mi je svejedno.To gledam sa sasvim druge strane, velika škola mi je, moram priznati, bila naša draga Krejzi - vidi vraga, možda je to čak i ona?!:)) - ne pada mi na pamet da brišem komentare, nisam to nikad ni činila...prije obrišem post u kojem vidim da sam gadno zakakala...dobro, jedan je bio, ne ponovilo se...

Pa si mislim..blogosfera je dostupna svima.Može je koristiti tko god hoće i ovisno o svom dobrom ili lošem kućnom odgoju, kako god hoće.Pa čak i u svrhu liječenja, izbacivanja nakupljene negativne energije...i možda je baš dobro da se to radi sa nepoznatima, jer ne možeš baš doći svakom na ulici i iznapadati ga ni krivog ni dužnogno..na blogu i to možeš.Neke riječi ostanu upamćene, neke samo prođu.Kao i sve lijepe i ružne stvari u životu.Činjenica je da se svatko od nas prije ili kasnije otkrije, pogotovo kad čini loše, jer mu u tom lošem nastojanju ipak uteknu, igorm slučaja i vječitom pobjedom istine nad laži, nekakve rečenice koje ga razgolićuju...čak i više nego da je stavio svoju fotografiju, JMBG i ime i prezime.
Ignorirati - to je glagol koji sve ćešće upotrebljavam i prakticiram.I djeluje.thumbupthumbup

I opet pada kiša.Hladno je.Grmi, sijeva, pljušti, prava jesenja atmosfera.
Da ne bi slučajno pomislili da se ljeto približava.
Idem malo prošetati po vašim dnevnim boravcima, da vidim kako ste mi i što ima novoga...

Voli Vas Vaša mama44...puno...


I, naravno, mom najdražem blogeru...

- 08:55 - Komentari (26) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.05.2006.

X ĐENEREJŠN - ANBILIVIBL


I tako.Krenulo je već u ranim jutarnjim satima.Uzbuđenje koje je širila moja maturantica oko sebe, bilo je toliko jako da je jednostavno paraliziralo i ostatak familije.
Uspjela se obući ispravno, Braco Rentakar dovezao mi je auto, Megan sa svom mogućom elektronikom i čudnim poskakivanjem pri kretanju...al nije mami trebalo dugo da provjeri sve njegove sposobnosti...hihi, kako je dobro voziti novi auto, ljudi moji...došlo mo je da ga ne vratim više...

Dok se malena šminkala i frizirala, uspjela sam obaviti čak i političke razgovore sa omišaljskim gradonačelnikom - očito nikad ne gubim vrijeme...Osim toga, saznala sam da u školi imamo opet problema, naime domar je samoinicijativno preuzeo ulogu osobe koja će uvoditi reda, pa se malo zanio i jednoj curi iz četvrtog razreda lupio malo glavom u ploču, jer mu je "namjerno postavila nogu"...imam posla, pa čak i na kraju školske godine...

Moje samokritično dijete nije bilo zadovoljno ni šminkom ni frizurom.A u stvari bila je prekrasna.Šminka decentna, frizura jednostavna...taman onako kakva je Mia.Došla je doma, obukla haljinu i štikle i hodala ko muha bez glave, pokušavajući spremiti sve ono što će joj trebati...u međuvremenu zvonili su mobiteli, ima dva, jedan službeni...a kako je u neko doba nisu mogli dobiti ni na jedan, naravno, zvonio je i telefon..

ON je hodao po kući, također...mislim..."a što ću ja obući?"..."a što ću ja jesti?"..."a kada ću ja krenuti?".U takvim momentima, vjerujte mi, dođe vam da ga mirne duše frknete kroz prozor, samo ovako, bez imalo grižnje savjesti.Okupao se, ne znam kako mu je to uspjelo samoinicijativno napraviti, obukao...prvi dio krenuo je u podne.Ostatak je odahnuo.Možda se čulo širom PGŽ-a

A mali klinci su zakon.Nas troje smo stvarno uigrani tim.Ponekad znaju bit naporni, al kad je frka onda radimo uigrano bez puno riječi i pitanja.Spremili smo se, strpali kolače u torbu-frižider, garderobu za nedajbože, natrpali bunker i fiju....I klimu smo uključili...ali samo malo,jer došli smo do zaključka da je otvoreni prozor ipak najbolja solucija.

Dragu mamu nismo zaboravili pokupiti, mada sam je u neko doba jutra bila totalno izbacila iz misli...tko zna zašto, c c c c...A kako je ona već imala svoju 47.godišnjicu mature taj isti dan, već je bila poprilično umorna, tako da mi se nije sviđao budući razvoj događaja...gadna je kad je umorna, grize i provocira...

No, stigosmo mi u Rabac, vjerovali ili ne..I našla sam hotel nakon samo dva kruženja hotelskim naseljem..Stvarno je ta Istra nešto sasvim drugo od ovih naših krajeva, tamo ima toliko gostiju, tako je sve puno ljudi i ljetne atmosfere.Hoteli jesu stari, "socijalistička izgradnja", ona veeeelika, megalomaska kako ja to volim reći, ali sve je nekako uređeno i sređeno, u funkciji...nije srušeno i devastirano, kao recimo "Haludovo" u Malinskoj...

Atmosfera u zahuktavanju...auti dolaze, izlaze mame, pratnja, djeca...nose se odijela, haljine, kolači...nespretno hodanje u tankim potpeticama...netko tamo već harmoniku svira, ima i onih koji su sljavlje započeli valjda još dan prije...onako, veseli, usporeni, nasmijani, krvavih očiju, ali odlučni u namjeri da izdrže još jednu noć, pa kud puklo, da puklo.

Sala veeelika, spremna za prihvat šestotinjak ljudi...haljine...haljine...odijela, fizure, štikle, šlape, japanke, balerinke, visoke i niske potpetice, sa čarapama, bez čarapa, mrežaste čarape koje nisu izdržače pritisak palčeva, pa su popustile već prije početka pred njihovim naletom...

Toalete duge, kratke, kao za vjenčanja, kao za običan izlazak...minice koje vrište za još samo dva milimetra dužine...čudni borsalino-šeširi koji ne znam kakvu funkciju imaju na + 25, ako su od samta...

Bacila sam pogled na te haljine koje su koštale famoznih 2i pol do tri tisućice...i isto takve cipele...vjerujte mi , da ne znam da su toliko koštale, ni po čemu ih ne bih izdvajala od ostalih...mislim, smiješno je to, uvijek na tim skupovima i svečanostima...svi se trude izgledati što bolje, smeta im svaki prištić i dlaka kose koja nije na svom mjestu, a nitko, ali baš nitko na to ne gleda... pa ni oni sami to na drugima ne primjećuju...
Bilo je i zabavnih primjeraka...recimo, stol do nas sjedila je jedna mlađa obitelj, mama i tata mlađi od 30, curica nekih tri i po, četiri godine...Ne volim kritizirati tuđu garderobu i ukus, ali ovo moram opisati...Malena je imala svijetlo plavu haljinu, na tisuću volana i sa velikom mašnom na leđima, porub ukrašen čipkom i tilom...materijal sedefast i sjajan...frizurica sa ravno rezanim šiškama, vrpca u kosi i duda na PRST DEBELOM ZLATNOM LANCU..
Mama je imala jedan krasan kostim, ako je to to, dezena "Moje pjesme, moji snovi"...proljetni, u svakom slučaju...cvjetova na tone i tisuće, ali vjerujte da takvih u prirodi jednostavno nema...bar ne na našim prostorima...


Eto, toliko o garderobi, nema smisla više.

Elem, krenulo je sa defileom maturanata..a tu idu i suzice na oko...42 para prekrasnih mladih ljudi, koje je netko odjednom proglasio zrelima i odgovornima...a oni bi još samo malo, još samo neko vrijeme ovako...veselo i bezbrižno...

Nakon toga, naravno, valcer sa partnerima, pa roditeljima, na kraju sa profesorima, ali čim su profesori stupili na podij, krenula je "Macarena"...ajme veselja i nedoumice, no snašli su se..to je bilo tek prvo od iznenađenja koje su đaci spremili svojim profesorima i odgojiteljima...
E, a onda je krenuo početak propasti maturalne zabave...prodavale su se kuverte sa tombolom, koje su ljudi mogli odmah provjeriti...i za tim velikim stolom stvorila se takva gužva, kao da su nagrade ne znam kakve i ne znam koje vrijednosti...i što je najgore od svega, kupovalo se i kupovalo, više ništa drugo nije bilo važno...glazba je uporno svirala, voditelj je pokušavao animirati ljude na ples, međutim, ništa.Da bi spasili što se spasiti da, maturanti su ranije krenuli sa svojim programom...Nakon što su održali govore svojim razrednicama i odgojiteljima ( moram pohvaliti moju Miju, elokventna kao i uvijek!), izveli su svoje uvjžbane točke plesa, jako dobro osmišljena koreografija, stvorena za podizanje atmosfere...imaju jednog dečka, budućeg stand-up komičara, koji tako fantastično imitira Goge Bijondinu, dao si je truda i dobro nasmijao prisutne...Iznenađenje za profesore bio je poziv istima da dođu na binu - karaoke, tema, naravno "Štikla"...najbolje je to prihvatio odgajatelj Bernard, koji je i inače poznat po plesu i pjesmi do iznemoglosti na zabavama...usput, čovjek je svećenik...sve u svemu, dobro je pošlo, samo jedna profesorica je imala struju u rukama, ubi je trema...Nisam sigurna da će više na ovakve zabave...

Onda opet glazba, teta koja je pjevala - ne znam što joj se dogodilo, zbilja...Nisam htjela ništa govoriti, da ne ispadne da samo ja vidim nešto čega nema, ali kasnije smo svi došli do zaključka da je bend velikim dijelom kumovao debaklu zabave..Mali Keđo je odbio svaku mogućnost da bilo što učini po tom pitanju, a ima i pravo...ne bi ni ja...
A taj dečko je interesantan...nakon svih iskustava pred publikom, nastupa na javnim mjestima, on je još uvijek onaj isti povučeni, sramežljivi dječarac...
Mama plesala?Mama je zaplesala nekoliko taktova sa svojom dječicom, zakoniti nije uopće bio zainteresiran za nešto takvo, jer "dok ja ne popijem pet piva, ne mogu plesat", a kako je vozio - dobio je striktnu zbranu lokanja...I tako, od mog plesa ništa...

Svejedno, ja sam bila tako raspoložena i sretna, baš mi je bilo pet...i nisu mi smetale ni kile, ni vlastiti izgled, skombinirala sam si tako finu odjeću, toliko sam se dobro u tome osjećala, da mi nisu bili uopće bitni ni pogledi ni komentari...a frizura!Ne bi Bogu dala da mi stavi viklere na glavu ili da mi napravi friz tipa "gospođa"...to ja radije u svoje ruke uzmem, a kako ,me cura stvarno dobro ošišala, onako na pramenove nejednake dužine, imala sam podlogu za moju šizika frizuru...malo fena, malo spreja, malo gela...ma sve pet! crne hlače, sa malo samta sa strane po dužini, crni topić i preko crna prozirna bluza, mala ogrlica sa nešto raznobojnog kamenja za podizanje, štikle koje me, gle čuda, nisu nažuljale...i mama - avion...
Pa sam se javila za igru roditelja...djeca su napisala dijalog "zavođenja", po tri muškarca i tri žene, koji se ne poznaju, trebala su izvesti to na pozornici...vrbovanje ljudi za igru trajalo je i trajalo...od svih tih bajnih roditelja, svi su se pravili gluhi...pa ljudi, to su vaša djeca pripremala!!!!

I, naravno, tko će, ako ne ja...i dovučem još dvije tete usput...tri tateka su stigla nakon nas...stričeku je češnjak bazdio na pola metra, ali nas to nije omelo...dobro je bilo.Zagušljivi je naravno spustio nos, kao, neprimjereno se ponašam, šta ja imam pričati sa nepoznatim muškarcima i blamirati se...evo ga, još i sad mete pod istim tim nosom...ma ko ga je**, iskreno...

Oko ponoći, maleni još uvijek plešu, a moja draga mama i suprug sjede ko dva tukca, spuštenih nosova, ona na svaku rečenicu odgovara provokacijom, komentira grickanjem...Odjednom me prošla volja...Diplomatski pitam jel' netko umoran, pošto imamo dva auta, da onaj tko hoće odvede djecu i nonu doma...i naravno da je zakoniti odlučio ostati, jer se nadao prascu na tomboli, samo to nije glasno izrekao...Mislila sam mu reći da je to ipak zabava MOJE kćeri, ali prešutila sam...bolje mu je i sigurnije bilo otprašiti me doma da ne napravim još kakav eksces tipa plesanje ili dizanje od stola...I odoh ja...Stara je njurgala cijelim putem, pa joj je bilo zagušljivo, pa otvorim prozor, pa joj onda puše na rame, pa joj je toplo, pa hladno...a izbacila sam je valjda u letu...mislim, je mi majka, ali što je previše - previše je...ne znam kad će drugi put negdje sa mnom...kad vodiš malene sa sobom, znaš da su mali i da se umaraju, zaspati će...ali ovi stariji, ako već znaju da je to tako i da dugo traje, onda mogu prilagoditi svoje mogućnosti željama...

Eto.Bilo je dobro.Iako je sama zabava "pukla", djeca su se dobro zabavila...to je na koncu i najvažnije.Odradili su sve što su planirali jako jako dobro, pokazali su se u svom svjetlu.Mene, tko pita.Iako je i meni bilo dobro.Iako bi mi bilo još i bolje da nisam imala bezveznu pratnju dvoje nosatih...

Neću vam pričati o konobaricama izgleda sumo-boraca...o njihovim godinama...Žao mi ih je bilo...Ne znam kako ljudi u tim godinama i do penzije moraju i mogu raditi taj posao...Neću komentirati nešto gostiju maturanata koji su tuta forca lokali i travarili ispred samog ulaza...mmmmm, baš je fino mirisalo, mogo si se napušit samo stojeći pokraj njih...

ZMAJKO, HVALA na upozorenju za cestu...Pri povratku sam zaboravila, pa sam išla preko Kantride...što rade s onim bazenom, ljudi moji??

A RIJEKA BY NIGHT!!! Nije mi žao što sam to vidjela...dva sata ujutro, a riva krcata ljudi, svi kafići rade, muzika trešti...pristojnih 17 stupnjeva, baš dobro...ok, tu i tamo poneki policijski kombi, dečki pitaju ponekoga za zdravlje, ali sve u svemu, na prvi pogled, dobra atmosfera, za razliku od Opatije koja je bila doslovce prazna...Taksisti imaju pune ruke posla, a i to je dobro...postoji manje šanse da u ponedjeljak opet brojimo nesreće po novinama...

I tako...jučer ujutro teškom mukom i žalosna srca rastah se od Megana...udario me umor, naravno, onaj post festum..napravila sam klincima pizzu za nedjeljni ručak, nije im teško palo, dapače...i otkrmila i odćorila pola dana..Usput opet doznala da sam nimfomanka No 1, da nema broja muškarcima s kojima sam bila i da sam dobra samo kad mi nešto treba...baš dobro...tako da i vi znate s kim posla imate...

Elem, nemojte biti razočarani, ja malo jesam...još uvijek mi bruji u glavi, popodne opet imam veselicu u školi...Ne znam da li ću stići sve pročitati i iskomentirati što me interesira, jer jednostavno nemam koncentracije kad je zakoniti iza leđa...Sve čekam da izjavi neku nebulozu u vezi s blogom...

Puno Vas voli Vaša mama!





AJME, OPET SAM IZOSTAVILA:mom najdražem blogeru jedna veeeelika pusa...najveća...:))

- 09:00 - Komentari (37) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.05.2006.

ISPRIKA SVIMA


ma, možda ne bi trebala ovo pisat, ali hoću, nek bude iskreno kao i uvijek.Zakoniti Zagušljivi me toliko, ali toliko ispizdio, da jednostavno nemam snage ni volje razmišljati ni bilo što drugo raditi...Kako znam da mi treba samo jedna noć da to pregrmim ( odavno naučeno!!), to znam da ću već tokom sutrašnjeg jutra dati iscrpno izvješće ...idem kaučarit iz inata i protesta.Tako.Ne bu mene niko jebal...

Puno Vas voli Vaša mama

- 19:28 - Komentari (9) - Isprintaj - #

02:51



Evo, ekipa za očevid vratila se doma, još ponosni otac da stigne...iznervirana bezobrazlukom novopečenih susjeda koji, osim što su uzurpirali čak i okućnice stambenih zgrada, još i bez pardona zaposjedaju parkirna mjesta...pa sam ih lijepo obojicu, onako elegantno, bezobrazno zatvorila...pa da vidimo ujutro tko će prvi od njih dvojice na vrata,,,i sad nema onoga tko bi mi san na oči natjerao...

Idem njurgat.I klinci su mi se razbudili.I oči me peku, dobro mi nisu ispale..o zabavi, a i cijelom danu, kad se malo naćorim...


Dobro Vam jutro svima..voli Vas vaša mama.

- 02:51 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 27.05.2006.

FIJUUUUU....



Dobar dan, dobro veče, i sutra dobro jutro...cerek

Sve je pod kontrolom, svi su podmireni, sad me samo čeka još jedna sitnica, ovako smoždenu i premorenu...vožnja Rijeka - Rabac, ali ne tunelom, jer mi ga isto dođe, nego uz more...tko je tamo prolazio, cestom prema Puli, zna kako to ide...Dramine smo pojeli, tako da bar želudac neće vrištati po zavojima...dobila sam nekog Megana, ima stroj 120 konja, jupiii...baš za mene...a i dragu mamu ne smijem zaboravit pokupiti u Rijeci...ajme, već mi je utekla iz misli...to bi mi bio potez..kao "ma, mama44, ti si super, samo si jednu sitnicu zaboravila uzeti...svoju vlastitu mamu...!"thumbup thumbup

opet sam nepovezana, al' to je normalno kod mene kad mi se žuri...nut

i svima vam šaljem pozdrav i poljubac, svakom ponaosob...koliko god Vas ima...wavekiss

sad idemo...njami party smokin nut....:))




I SKORO ZABORAVILA: PUSA MOM NAJDRAŽEM BLOGERU...MA GDJE BIO...:))

- 15:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 26.05.2006.

SJETA, SAMOĆA



...pustili me malo samu...obično, kad mi je prenaporno, volim se vratiti u neka lijepa vremena i sjećanja...pa još kad moje savršeno uho načuje nešto davno zaboravljeno na radiju...pa podsjeti na drugu polovicu školjke i svu kompatibilnost tih dijelova...hmmm..na vrijeme prolaska kroz dane kao kroz želatinu...na totalnu zaljubljenost u nešto nepoznato...novo i savršeno....bilo pa prošlo...odavno....baš...

S RUKON ZA RUKU, SU ČET'RI STAĐUNA
MOJI SE DANI KROZ VRIME VUKU...
S TEPLIN I LADNIN ŽIVOT SE MIŠA,
ŽARI ME SUNCE, PERE ME KIŠA...

S RUKON ZA RUKU, SU ČET'RI STAĐUNA,
ČA DAJE GAZIN, VRIME MI BIŽI...
STAĐUNI MOJI, JOŠ OD POČETKA
KORAK PO KORAK, KRAJU SU BLIŽI...

STAĐUNI MOJI,
DI JE SAD ONO PROLIĆE CVITNO?
I LIPO LITO, VEDRO I SRITNO?
DOK JESEN STERE LIŠĆE NA STAZI,
RUKE MI STIŠĆU OZIME MRAZI...

STAĐUNI MOJI...


S RUKON ZA RUKU, SU ČET'RI STAĐUNA
'KO ĆE IZDURAT DO KRAJA GAZIT?
JEDNI ĆE NESTAT KA' DA JI NIMA,
NA ME ĆE PAZIT JOŠ SAMO ZIMA...

O.Dragojević - M.Cetinić


...hoćeš - nećeš, tako je...

- 16:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #

FRKA I PANIKA.... i "Zbunjeni mladac"


....jer osim očekivanog posla ima i još nekih novih momenata...recimo, klinci popodne imaju probu, pa večeras koncert...taman da mi pobrkaju raspored...ali neka, sretna sam..nut smijeh


Tako...neću Vam ništa pričati ni pisati danas (c c c c ...nikad se ne zna sa mnom;-)...jer, eto, nije u redu da sjedim pored tolikog posla...ne mogu ja k'o neki prisutni čitati "Zbunjenog mladca" po cijeli dan...nemam riječi....bang bang lud lud


No, dobro...naučih se, zahvaljujući prvenstveno Vama, dragi moji, neke pametne i važne stvari...thumbup



I, NARAVNO...NAJLJEPŠI POZDRAV MOM NAJDRAŽEM BLOGERU...MA GDJE BIO...kiss

Puno Vas svih voli i cijeni Vaša munjena i sretna mama četrdesetčetiriyesnut mah

UPDATE:


A stvarno zbrčkan post!! Dakle, sutra imamo maturalnu zabavu, u ponedjeljak Luka ima proslavicu u školi, jer se rastaje sa učiteljem, pa moramo donijeti kolače i slično...a kolači mi trebaju i za maturalnu zabavu.Sutra imamo generalno sređivanje maturantice, frizera, šminkanje i tome slično...a sigurno će se pojaviti i nešto na što sam ziher zaboravila...eto, zato sam u žurbi.
U cijeloj toj priči, On sjedi i čita knjigu...gornjeg naslova...zato kažem da nemam riječi...
Zatim, zahvaljujući Bogu, blogu i Vama svima, sve to fino i poletno podnosim, čak i ovog majstora koji mi ispod prozora već treći dan CIJELI DAN reže pločice pilom...valjda 200 kvadrata...al nije važno...ja si stavim Gibu i Đoleta, još i jače, i svi sretni...:))

- 08:30 - Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.05.2006.

ŽIVJETI NA OTOKU


Nisam sigurna da li su otoci lijepe nam naše pod kapom države u smislu nekakve posebne državne skrbi...bilo bi smiješno.Tu se mi sami za sebe i te kako dobro skrbimo.

Recimo, danas sam potpisala peticiju za snižavanje cijene vode na Krku.Haha, ovo je gorak smijeh, kubik vode nam je brat-bratu 20,00 jebenih kuna, jer nema drugog izraza.Najprije su nas trenirali sa 32 ili 64 vrste obračuna, paušalima, nepaušalima, strancima, sezoncima, stalnim stanovnicima...za to treba zbilja magisterij iz vodoprivrede da bi čovjek imao želuca uopće zaviriti u srž te matematike.nut

Usput, u Rijeci je isti kubik oko 3,oo kune, s tim što Riječani piju ipak vodu, a ne žabokrečinu iz jezera.Naročito po ljetiparty.Voda se, naime, crpi iz dva krčka jezera, odavno se zna da je ista vrlo diskutabilne kvalitete.Tome daje u prilog i činjenica da sami ne mižete odnijeti vodu na analizu u ZZZZ Rijeka, već se to radi strogo službeno.Zimi još nekako, ali ljeti - Bože sačuvaj:Jezera lagano presuše, trske i ostalo bilje daju svoje, imamo neke sumnjive pročiščivće, tako kad zakuhate vodu, uvijek ostane talog, bijela površina ne znam čegaparty.Blato se još može prokuhati, ali kamenac i metali sigurno ne.Oism toga, ta voda zna imati takav nepodnošljiv miris po žabokrečini, naročito u Omišlju, da čovjek ne poželi ni noge oprati u njoj.I to sve za sitnicu od 20,00 kuna po kubiku.Ma divota.party thumbup
Obećali su prije nekih davnih izbora i naveliko o tome pisali kako ćemo do 2006. dobiti mostom vodu sa kopna.Haha, još jednom.A postoji mogućnost, navodno postoje i cijevi, ali, eto, nekom je valjda u interesu da potruje ovo malo ljudi što je na Krku ostalo.A tek reklama za turizam...krasno i prekrasno...bang

Ma nije to samo to.Recimo, kad zaželite u Rijeku,autobusna karta u jednom pravcu stoji 30,00 kuna.Povratnu ne možete uzeti, jer u busu ne daju, a u Rijeci vam daju samo povratnu do Malinske, jer je to najkraća relacija za koju se takva karta izdaje.Ako želite otići od Njivica do Omišlja, ili pak do Malinske, po 5 km do jednog i drugog mjesta, u jednom pravcu plaćate 15,00 kuna...do grada Krka 22,oo za 20-ak km..pa računajte, ako slučajno uzmete sa sobom jedno ili dvoje djece...dakle, za svaku stvar moreate, jednostavno morate sjesti u auto.Jer osim što je Autotrans - monopolist deadmadpreskup, ni linije mu nisu baš Bog zna što.Svakih sat i pol do dva sata.nut

A danas bijah i u Njivicama na placi.Imamo dvije voćarne koje počinju raditi sa prvim dolaskom turista, dakle oko Uskrsa.Pošto je predsezona, i to su u glavnom gosti na pansionu, u hotelu, stariji ljudi ili oni slabije platežne moći, a u kampu baš i nema nešto ljudi, to znači da je povrće i voće u glavnom za domaći živalj.Evo, gledajte, pa uživajte:

RAJČICA - 1 KG 25,00 do 28,00 kn

TIKVICE - 1 KG - 18,00 KN

JABUKE - 1 KG 15 do 18,00 kn

JAGODE (domaće) 1 KG 30,00 KN

SALATA (kristalka) l KG - 20,00 KN

BLITVA (mlada) 1 KG 18,00 do 20,00 kn

KRUMPIR (mladi) 1 KG - 15,00 KN

I ZA KRAJ PAPRIKA (obična zelena domaća) 53,00 KN ZA JEDAN KILOGRAM!!!
lud hrvatska nut eek burninmad njami
Da ne biste mislili da su to cijene za turiste...ma, ne...to je cijena, pa ti uzmi ili ostavi...

Dakle, najprije odeš u banku u Omišalj, pa sprašiš 30,00 kuna...onda odeš na placu i potrošiš slijedećih 3249756934823 kuna za malo salate i nekakav ručak...ma divota jedna...i onda si sit i prasit, jer ti prisjedne i prije nego bilo što staviš u usta.njami njami

imamo mi i Konzum u Krku, imamo, ali neka se ne ljute oni koji tako ne misle, Konzumovo voće i povrće jest jeftino, ali izgleda mi kad da je prvo, stajalo u hladnjačama mjesecima, a kvaliteta mu je ne navedene II, nego 222. klase...no

Tako, nema druge nego u Rijeku na placu...a krasna je salata, blitva, voće, naročito ljeti, dok dođeš doma, pa ga još držiš u frižideru sedam dana...mislim, stvarno - dakle, jesam...thumbup

Ribu rijetko možete kupiti a svaki drugi Njivičar je ribar.Zašto?Pa zato jer se riba prodaje restoranima, jel' tako?Pa i po to morate ili na rivu, pa smočit gaće i doć doma bez ičega ili u Krk u ribarnicu...počesto po ribu koja je more vidjela kad i ja otprilike...lani...hrvatska

Imamo mi i đinđuve...i majice i haljine i marame i kape i školjke...sve po bar dva, tri, pet puta skuplje nego što bi to bilo negdje bliže centru...evo neki dan kod Janjevaca kupih djetetu nekakav rajf sa malo mrežice za 30,00 kuna...bila mi je frka s vremenom i nisam imala kamo...i lijepo me teta gleda u oči i uzima kune bez srama i obraza..a živi tu i zna kako nam je svima...No, dobro, valjda će jednom shvatit...mo'š mislit, samo se ti, mama, nadaj...lud

A privreda nam je veoma razvijena.I poljoprivreda.Imamo par ovčara, siroproizvođača, nešto vinara, prerade ribe...i to je to.U glavnom svi nešto prodaju i preprodaju, kao i svagdje, najbolje prolaze agencije za nekretnine i starosjedioci koji prodaju zemljišta...za nova zdanja...koja će se možda jednom i rušiti jer niču na najnebuloznijim mjestima.hrvatska blablazaliven

Tko mi je kriv da nemem jedno 4,5 apartmana, tipa vile propuh, i debelu kožu, pa da se u dva ljetna mjeseca opskrbim za slijedećih 10...i još da si nakon svake sezone auto novi kupim...pa, da...tko mi je kriv...smijeh

I eto, mi živimothumbup.Čitamo Oshoa, pa nam je lakšethumbup.I čekamo ljeto da se možemo praviti važni kako se kupamo 4 mjeseca godišnjesmokin coolroflroflcoolsmokin.Oni koji ne uspiju uhvatit kakav sezonski posao bez radnog vremena i za nikakvu lovu...hrvatska

E, pa, živi vi meni bili, na ovaj dan mladosti.

Voli Vas svih Vaša mama.Mama44.kiss

UPDATE:

I da, poseban pozdrav mom najdražem blogeru...:)))kiss



- 12:15 - Komentari (36) - Isprintaj - #

OČEKIVANI UPGRADE OKO 7 SATI

...ma što god značila ta obavijest, jerbo ovi bi mogli pričat i hrvatskim jezikom, ja ću ipak svima poželjeti, za nedajbože, slijedeće:

DOBRO JUTRO SVIMA!!kiss

DOBAR DAN SVIMA!!!kiss

LAKU NOĆ SVIMA!!zijev

Pa tako dva do tri puta, jer s blogom se nikad ne zna....nut

Puno Vas voli Vaša mama wave



DODATAK U 7 I 30

ide mama kod frizera...napravit novu glavu...pa još se poslije bude bolje i osjećala...vani je hladno, sreća da sam pospremila sve debelo, naravno...ako blog bude živ, čitamo se kasnije...

usput, velika pusa mom najdražem blogeru...:))kiss


AAAAAAA, ZABORAVILA SAM!!!!!!


SRETAN VAM DAN MLADOSTI, OMLADINCI!!!!!naughty nut party njami smijeh lud

- 00:10 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 24.05.2006.

EKRANI

Najprije sam živjela bez kompa.zaliven
Onda je isti došao u moju kuću.yes
Pa sam vrištala, jer su klinci visili po cijele dane pred njim i tukli se za prevlast.Igrali igrice.mad
Onda sam ja našla neke stvarčice, između ostaloga i blog.thumbup thumbup
Iznenadila se neočekivanim odjekom svojih riječi i razmišljanja.A imala sam osjećaj da me nitko ne razumije i ne zarezuje u ovom životu.no
Ponekad mi se činilo da sam ovisna.Nije to ovisnost, nego potreba za komunikacijom sa sebi sličnima.Sasvim normalno.A kako smo cijeli život sveli na jednu običnu utrku s vremenom, to nam je i komunikacija morala doživjeti promjene.I nema ništa lošeg u tome.I ovdje se svađamo, ljubimo, varamo, vrednujemo, pružamo podršku...izluđujemo ponekad...normalna, ajmo reć, komunikacija.blablablabla

Pa gledam ove moje telce i telčiće.A što je televizija?dead Isto ekran, jel'?I to više zatupljujuć od ovog ispred mene.Ovdje biram što ću gledati i čitati, ako mi se ne sviđa odem negdje drugdje, dobivam informacije koje mi trebaju, a ne koje mi netko na silu servira.yesyes

Znači, već u startu 1 : 0 za komp.thumbup

Za glupu televiziju plaćam 60 i kusur kuna, za ovo čudo stotinjak. Ta mala, ponekad i velika, razlika nije ništa u odnosu na zadovoljstvo koje mi pruža komp.Nasmijem se od srca, znam koji blog ću pogledati kad se zaželim lijepih fotografija (Okeco, U kvadru, Fotko...) kad se zaželim smijeha (Euro smijeh, pokojni toza, kral, braco, profesort...), kad se zaželim lijepih i umnih riječi (Kiwi, Baća Iva...), kad se zaželim pikanterija (Teuta...), kad se zaželim svakodnevnice mojih supatnica (Katrida, Mima, Slatko-grko, Amica...), kad želim vidjeti kako se živi vani (Varošanka, Mentina..), kad želim komunicirati sa mlađima (Maja-u ime, Globabloga, Kika-mika...), kad želim pročitati fantastično ukomponirane priče (prljavi mali praščić...), a tu su još povremeno Albert, dr.Luka, Profesor...masa ljudi koje ne poznam likom, ali mi njihovo djelo pomaže, definitivno...pa i luda Krejzi mi je pomogla, kako god to nevjerovatno i paradoksalno zvučalo...Lady me oduševljava svojom dobrotom i fotografijama, Rudarka neposrednošću, Jade snagom, Petra 23 svojim životom...kisskisskiss

Sad je već i dobrih 2 : 0 za komp.thumbupthumbup

Ma, da, bilo je i nekih bezveznih iskustava, ali to vam neću reć.Događa se, naravno.Sve je to za žive ljude.I tješi me što nisam jedina.Ali!!! I tu sam svašta naučila!! Bogu i blogu hvala.blablazaliven

Da...kupila sam si jučer papke...špic-papkenaughtynaughty...sa štiklom, vjerovali ili ne...da nema maturalne zabave, šipak bi ih kupila.I baš mi dobro stoje...i sad mogu na ples!Konačnoparty!!I to kako sam ih kupila!! Otišli smo u Krk na probu s klincima, pa je mama odvela supruga u šetnju, pravo do dućana, ušla unutra i izjavila:"Evo, moj suprug mi je došao kupiti cipele...doduše, on to još ne zna, ali pojasnit će mu se...!naughty".I? Što?Ako želi mir u kući, "dobru" ženicu, onda mu nema druge...kartica i peglanje...strašnih 310 kuna...Nije stigao ni odreagirati...nije ni mogao...sve se zbilo tako brzo, da mislim da mu ni danas još nije jasno što ga je snašlo.A, nema mi druge, ili tako, na prepad, ili nikakocerek...Neka mi Bog oprosti...blabla

Sve u svemu, da ne moram iznajmit još jedan auto, jer ne možemo svi do Rapca u jednome, ta fešta bi prošla financijski bezbolno.Haljinu i cipele za Miju platila je moja draga mama ( ne znam šta joj bi ??!!) i to ciglih 1.000 kuna...cipele, materijal i šivanje...i svi sretni.thumbupthumbup
Ma, i za auto imam vezu u rent-a-caru, tako da i to ide za neku sitnu lovu, čak će me više benzin doći...uvijek se ja nekako snađem, to me veseli...imam prave ljude na pravim mjestima na koje mogu računati kad mi zapne...i to odmah.Eto.Nije sve tako gadno k'o što ponekad izgleda...smijeh

I opet je sve sivo, kišno, hladnjikavo i mokro.Ma bolje, može se nešto raditi.Jučerašnje znojenje bilo je samo uvertira u događanja sljedeća dva, tri, četiri šest mjeseciroflrofl...Pa sam zahvalna do neba na tome što živim tu gdje živim, ipak...cool

No, dobro.Bijah mišljenja da ću napisati par rečenica...ali mama ne bi bila mama da nije epski opširna...kao i obično...pa-pa...wave

Voli Vas svih puno Vaša mama.Mama44.kiss



UPDATE:

Mom najdražem blogeru/ici...nek' se drugi ne ljute...šaljem ti poljubac i puno ljubavi...i zahvalnosti...

- 09:35 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 23.05.2006.

JEDAN DAN, JEDNO RAZMIŠLJANJE

Tko sam ja?Tko je ta mama44?Hmmmm.....jedna teta od skoro 43 godine, varirajuće kilaže, crvenkasto-smeđe kose, pristojne visine...nemam bora, ali to mogu zahvaliti genetici...onako, da nema tih kila još bi mogla proć za nešto mlađu...nećemo sad o kompleksima...

A tko sam ja u stvari? Jedna smušena, zbrčkana osoba. Volim ljude, i uporno im vjerujem iako su me mali milijun puta preveslali, na sve mile načine.Najsretnija sam kad mogu nekoga oraspoložiti i savjetovati...Obožavam svoju djecu.Obožavam svu djecu, učim od njih.

Nekako se koji put osjećam munjeno, k'o da nisam odrasla, k'o da je raskorak između izbrojanih godina i stvarnog stanja bar jedno dvadesetak tih godina.Ah, tko je izmislio uopće godine i vrijeme?

Što sam starija, to brže učim, sva sreća.Valjda tu i iskustvo ima svoje prstiće.Prije mi je puno više trebalo da mi dođe iz dupeta u glavu, sad već napredujem.

Nisam nešto pretjerano pametna kad je moja vlastita koža u pitanju, ali to nadoknađujem ludošću. Volim se zafrkavati i sprdati, mašem rukama dok pričam, ne mogu sjediti na jednom mjestu duže od pola sata.Vičem dok pričam, smijem se glasno, bogme me se čuje...nekima to smeta, al mene živo boli...zna se što...

Previše sam tužna kad je nekome loše, previše osjećam tuđu nevolju.Onda me to baca u "nedruštvena" stanja.Pa pokušavam pomoći.Ponekad mi i uspije pa sam sretna ko prase.

Naučila sam da je život lijep.Jer ga možeš gledati sa svih mogućih strana.Pa kad nađeš stranu iz čije se perspektive pruža najbolji pogled, onda je to - to.

E, jest mi post...ludilo, strava...al, nema veze, bit će boljih dana...inspiracija mi je nula, 0, zero, nada...što ne znači da već za pola sata neće biti na vrhuncu...Eto, tako, to sam ja...takva, sad ovakva, sad onakva, malo gore, malo dole...znam šta ne valja kod mene, znam da ponekad volim postavljati pitanja i odgovarati na njih ne dajući sugovorniku da dođe do riječi...to nekad izgleda kao da želim biti u pravu, ali nije tako...samo me treba proći fuga, pa je onda sugovornik na redu...samo to ljudi nekad ne razumiju...Vjerovatno zato što ne kuže ovakve munjare ko šta sam ja.ludnut

Da, to znači da sa mnom treba imati strpljenja.Eto, to mi je najveća mana.blabla

Dokopala sam se fotokopije knjige naslova "Put do srca", autor Osho...predavanja o sufizmu...uključujem moždane vijuge, razmišljam, malo za promjenu...kad to ukomponiram sa razmišljanjima i uratcima dragog mi Kiwića, puzzle nalaze svoje mjesto neviđenom lakoćom...početničlka sreća.Možda zaplovim u duhovno-filozofske vode....


Poljubac svima, volim Vas

munjena mama44

- 11:45 - Komentari (21) - Isprintaj - #

AH, DOBRO JE!

PANIKA!

No, sad je sve u redu.


Pa pozdravljam prisutne, sadašnje, bivše i buduće...


Želim Vam svima jedan lijep i ugodan dan...sa što manje stresa...

Vaša mama

- 08:43 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.05.2006.

ZZZZZZZZZZZZZZZZZZ



Ajme, ne znam šta je ovo.Samo mi se spavazijev, mogla bi prespavati cijeli danzijev.Vučem se k'o krepana mačka, teška sam sebi i drugima.Imam osjećaj k'o da mi je netko stavio olovo na noge.Inače nisam loše, raspoloženje je OK, ali usporeno, onako...treba mi malo duže da skontam i odreagiram...
Vidim da su i klinci vriti...došli su iz škole umorni k'o da su kopalizijev, jedva nešto stavili u sebe i polijegali, zaspali ko cokovizijev, samo ovako, što im inače nije običajzijev...pa ako je to do vremena, pada tlaka, e, onda će nam veselo biti ovo ljeto...već sad vapim za malo bure, one prave, zdrave...

Idem bauljat.Teškom mukom.zijev zijev zijev
Kad se oporavim i smislim nešto pametno, bacit ću se na posao.Na pisanje.

Volim Vas svih, puno.Mama.kiss zijev zijev

- 18:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 20.05.2006.

MEDEA

Nema je više.I da bar nema na njenom blogu slika, da bar nema njene slike dok je bila mala djevojčica, da mi bar te oči ne kazuju od prvog dana kad sam ih vidjela puno više od svih riječi koje je napisala...

Tužna sam.

Bog, Krejzi.

- 08:05 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 19.05.2006.

hmmmmm




Joj,joj,joj,c c c c...vidim ja da moram objasnit neke stvari...
Prvo: mama je djevica.Doživotna.
Drugo:mama je probala četiri puta, vidjela da zna, i...gotovo.
Treće:mama ima sina koji izgleda pati od Edipovog kompleksa , pa jako uspješno uspijeva paziti na to da mama i tata ne budu sami...čak i po noći spava sa jednim okom otvorenim...za nedajbože...da ne bi ko koga slučajno, jel'te...

Tu sam ja, samo ne mogu baš toliko puno sjediti, jer me nadgledaju, a osim toga stvarno imam posla....što zaostaloga, što ovoga u pripremama...


I osim toga, moramo ipak napraviti neke prioritetne stvari, na primjer, konačno naći tu jedinstvenu i unikatnu terasu sa cvijećem...sad kad smo blizu cilja, zbilja nema smisla da odustanemo...

Ma, puno Vas voli svih Vaša mama!!


- 16:00 - Komentari (39) - Isprintaj - #

IZNENAĐENJE

I tako...odoh ja spavati nakon krasnog dana obojenog živčanitisom i politikom, naravno i ostalimmouthwash


Spavam ja, spavamzijev...pa spavam...kad odjednom, neko prčka po vratimaeek....pokušava otključati...krasno...eto njega...nenajavljeno.A trebao je doći tek idući tjedan.blabla

I šta da kažem?kiss

Ništa.Osim što je jučer zvao, i nije ništa rekao...osim što sam premrla od strahadead, onako utonula u prvi san...i sad neeeema nananja...neeema...Još su se i monstrumići probudili, pa je i s njima bilo veselja...cerek


Eto.Tko je rekao da je majci i domaćici dosadno? I da joj se život vrti oko jednih te istih stvari?zaliven

No, fino...ako ništa drugo, ipak će familija bit na okupu za Prvu pričest.thumbup

A ja ću morati malo skratiti vrijeme na blogu.naughty

Možda.naughty naughty



Da ne kažete da vam nisam javila.Da ne bude da niste na vrijeme izvješćeni.yes


Puno Vas voli Vaša mama i želi Vam svima dobro jutro i dobar dan...kiss



DODATAK


AJME, LJUDI, ŠTA ĆEMO SAD??? SEVE SE RAZBOLILA, KAKO ĆEMO SAD U EUROPU, MILA MAJKO...MA, IMA DA JE STAVE NA NOGE DO VEČERAS, PA MAKAR JOJ MI ANTUKU I SANDRKANA STAVILI DA JE PRIDRŽAVAJU....

- 02:40 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.05.2006.

PO ŠUMAMA I GORAMA



Kasnim danas...jer, naravno, odem samo na pet minuta i onda se ne znam vratit...općepoznato...blabla


I šta napravim...otvorim TV, tek toliko da mi društvo pravi, a ono Vir...čak je i jedan bivši mađarski veleposlanik pri UN-u vlasnik jedne od kuća za odstrel...pa, što više reći...doslovce cijeli svijet zna da se kod nas može radit pizdarije, tko hoće i kako hoće.....da banana država...hrvatska

I nije to sve...javio se moj omiljeni Mislav Bago iz Sabora...najnovija stvar radi koje se, izgleda, pokušava raji zamazati oči bagerima....elem, sad nije dosta da rasporodaju obalu, nego bi i šume i šikare davali u prodaju, pa bi onda to poslije preprodavali, devastirali...netko polušava iskamčiti koncesiju na 99 godina, ali mislim da će i to proći malo morgen...ljudi moji, najebasmo...i naravno da će tu zemlju, šume, šikare i livade moći kupovati tko god stigne...ja neću, jer nemam čime...znam 'ko hoće...oni koji nam time uvjetuju ulazak u EU...hrvatskahrvatska

I kao, ja se ne petljam u politiku, i ona me, kao, uopće ne zanima...samo ne znam zašto me boli glava, zašto sam odjednom živčana k'o pas, zašto bi umro onaj koga bi sada možda ugrizla...bjež'te danas od mene!!!! A možda je samo loše vrijeme u pitanju...zijev


I tako...idem radit nešto korisno...približava se nedjelja, Dorina Prva pričest, a meni to kao da baš i nije previše jasno...pa ću si to najprije pokušati utuviti u glavu, a onda nešto i poduzeti...nut


Ajde, pozdrav svima, koliko vas ima,

puno vas voli mamakiss



- 12:45 - Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 17.05.2006.

VIR

Nisam jutros gledala još nikakve vijesti...

Sinoć sam vidjela onu sramnu sliku...specijalci i redovna policija pregledavaju, i to već nekoliko dana, prilaze Viru...ima ih na sve strane...pregledavaju most, misleći valjda da ga netko namjerava srušiti...majko mila, sramote...ko da nismo iz iste države...ko da su tamo najveći državni neprijatelji...dok istovremeno nisu u stanju mafiji stati na kraj...jer je organizirana...a Virani nisu, pa njima mogu i rušit...bez obzira na sve, na to da je građeno bez dozvola, da je građeno neplanski, bez obzira na sve što stvarno ne valja, pa i na činjenicu, da ako se popusti na jednom mjestu, da bi to bio znak svima da mogu radit što ih je volja...ma, ljudi moji postoji način, uz malo dobre volje može se naći drugačije rješenje...ako se mogu mijenjati zakoni koji nekima donose beneficije, zašto ne bi u Sabor mogli dati po ubrzanom postupku izmjenu nekog zakona koji će ljudima spasiti krov nad glavom...uz, recimo, obavezu mještana da vremenom uplaćuju iznose za uređenje okoliša ili nešto slično...ne znam, ona slika je meni sinoć izgledala ko priprema za napad, ko da se netko za rat sprema...

U ostalom, a koji su to ljudi koji sjede u tim bagerima? Znam da im je to posao i da ne mogu riskirati plaću, ali ima nešto što se zove savjest...ne znam da li bih mogla dignuti onu mrcinu i krenuti na nečiju kuću...hrvatska

Mađari izgleda imaju najviše građevina među onima planiranima za rušenje...i idu tužbom...nadaju se da će zaustaviti rušenje...igraju na kartu međunarodnih odnosa, izgleda...jer su postavili pitanje zašto se tako odnosi prema nacionalnoj manjini...vidim ja da će tu još svašta biti...

A mi i opet šutimo.

Usput: na Krku je Austrijanac usred zelenog maslinika napravio montažni hangar za zimovanje brodica...suha marina..i mora je srušiti...ali nikom ništa, eto, stoji tamo, onako ponosno...čovjek se debelo smije, jer je dobro upoznat sa našim zakonima i poprilično dobro koristi rupe istoga...i uopće ne namjerava postupiti po naređenju...i još će novce zarađivati...ko da je svoj na svome.Ne znam...



DODATAK U 12:10

U podnevnom Dnevniku kažu: po nekim informacijama 500 pripadnika interventne policije prati rušenje na Viru sa kopna, mora i iz zraka...mila majko..mađarska investitorica moli da se prestane sa rušenjem, jer su njihovi objekti prvi na udaru...mađarski veleposlanik tvrdi da je od Matulovićke dobio uvjerenje da se neće rušiti već sagrađeni objekti...inspektor tvrdi da nema nikakvog naloga, pa ruši i dalje tuta forca...Najinteresantnija vijest je da do sada nema nikakvih prosvjeda...

Istodobno, nosač aviona na nuklearni pogon, dovuko se do Splita.Nima Splita do Splita...neki dan Dubrovnik, sada Split...i opet Amerikanci...i opet opsadno stanje...ma, tko to tamo nas zajebava više????

Zadrani, pripremite se...kako je krenulo, ne bi bilo čudno da za par tjedana i k vama dođe nekakva karampana...američka...:(((

- 08:20 - Komentari (44) - Isprintaj - #

utorak, 16.05.2006.

IZGUBLJENA


Inače nisam baš pretjerano od šopinga...al kad danima hodaš okolo gole guice, jer su se gospoda već odavno uvukla u moje kiklje, a od kokodrila i zmija jope ništa, primoralo me...i tako...kad mi već nisu dali da se brćkam i da picigina igran...onda si mislin, iden si ja ipak uzest nešto za obuć...jer Kralica i onako više ni iglu ne vidi, a oni kokodril još uvik malo i repon trza, pa baš i neznan kad bi to moglo....a, bidna Kralica, nije ni njoj lako...po cile dane gazi te kožurine, lupa, viče...

Pa si mislin, eto dok oni kafenišu, a i onako ne mogu više od pet minuta bit na jednon mjestu, ajde da vidin i tu lipotu...Kad ono, prava stvar za mene...prava aleja šopinga...svega i svačega...ćilima, fildžana, svakojakih đinđuva, cipelica, papučica....kiklji na bacanje...jedino me malo brojevi gnjave...ono XXXXXXL, pa nema veće....al nije važno, uzest ću dvi, pa ćemo učinit jednu...još će i za mudante ostat...jerbo s ovin popišancima nikad ne znaš...


Tako...malo smo se ja i onaj što ne zna rvatcki - nije mi jasno kako to? - natezali...on bi puno, a ja iman malo...skoro pa ništa...ali pucam na šarm i inteligenciju...ma, je...nisi doma, mama...oće pare pa gotovo...i sva sreća da su one tri bile u blizini, pa smo nekako to uspjele uvatit...malo na galamu, malo na sažaljenje...i eto ti mene...ki nova...sve nešto zeleno i narančasto...pa malo ultraviolasto i kontrarozasto...a šlapice, onako, fine, šljokaste i pri vrhu triput zavrnute...da se iman za što držat kad čučin.... i boršu! Boršu san si kupila...dobro, kupila baš i ne...pribavila, dok su ga one moje tri zabavljale...a svašta stane u nju...jer ja sve svoje sa sobon nosin...nije da je od kokodrila, Bog da mi dušu prosti, eno ga, jadnička, još uzdiše...al je ki prava....i uopće mi se guice od nje ne vidi!!!!

Evo, skoro će 19 i 27...dogovorile smo se nać u kafiću "Kod Bijondoga"...pa da nađemo više taj balkon...jedinstveni i unikatni...samo ne znan di su se ovi drugi zagubili...ajme majko, jope isto...nikad kraja....

Ajmo, ekipa za očevid...zbor...u potragu!!!

- 19:27 - Komentari (30) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.05.2006.

KATEGORIJA OPROSTA




..to je tijek misli.Tema, mislim.Razvoj događaja, općenito u životu.I dobra ideja, jer vjerujem da ima puno ljudi koji su u nedoumici, kao što sam i ja dugo vremena bila.

Dakle, svatko od nas ulazi u život više ili manje ranjen.Ovisno o tome koliko je prijemčiv za rane, prvenstveno, kolika je snaga njegova obrambenog mehanizma, mogućnosti da se odmakne, instinktivno od svega što mu može nauditi.

Ja nisam imala sreću biti čvrsta od rođenja..pa sam tako ponijela sa sobom u život i previše rana...lošeg djetinjstva, nepravdi od strane roditelja, raznih loših iskustava sa autoritativnom majkom, logičan slijed su brakovi koji ne valjaju, jer čovjek zbilja dolazi u situacije da više ne može sam sa sobom i sa svojim mislima izići na kraj...Ima se osjećaj kao da je cijeli život jedan veliki niz promašaja za koje je kriv uvijek netko drugi ili neka druga okolnost...

Mene je u loše stanje dovela kronična nesposobnost nošenja sa životom, sa posljedicama nekad proživljenih stvari..to se toliko ukorijenilo u meni da bi svaka rasprava započinjala sa " mene je moja mama...." i toga sam se držala k'o pijan plota, godinama samu sebe uvjeravajući da je tome tako i da će to tako i ostati.Međutim, došao je dan kad jednostavno više nije bilo mjesta za nakupljanje više niti jednog lošeg trenutka...pala sam valjda najniže što sam mogla...i potražila pomoć, koju sam nakon dugog vremena našla.

Tu sam se konačno vratila vjeri i Bogu.Na svoj osoban način.Temelje sam imala, sad shvaćam da zapravo nikad nisam ni bila nevjernik.Samo sam malo skrenula s puta.Misleći da Bog kažnjava, sve dok mi jednog dana moja Mia nije rekla, "mama, On ne kažnjava, on opominje...".Toliko o tome koliko se može od vlastite djece naučiti.

Krenula sam putem duhovne obnove.I bilo je dobro.No u svemu tome, ostalo je i niz nerazjašnjenih, meni novih i jako teško prihvatljivih i objašnjivih stvari.

Rekao mi je mons.Ivan Kordić (Bog ga blagoslovio!):
1. trebaš shvatiti tko si, što si i kuda ideš;
2. trebaš oprostiti SVIMA koji su ti nanijeli zlo u životu, to je najbitnije!


Dvije sam godine na sve načine pokjušavala shvatiti poantu tog oprosta, svađala se sa Ivanom, pokušavala dokazivati nedokazivo...sreća da je čovjek strašno strpljiv, da sam ja bila na njegovu mjestu, samu sebe bi odavno poslala do bijesa...

Mislila sam ovako: majku sanjam do besvjesti, svi snovi su varijacije na temu optuživanja, plakanja, svađanja oko jednih te istih stvari koje joj se nikada nisam usudila reći, jer se sa majkom ne svađa, strah me bilo uopće joj bilo što reći...i sad NJOJ TREBA OPROSTITI..hvatao me bijes...razmišljala sam " ma, čekaj malo, ja ću njoj u svom srcu, a možda i na glas reći opraštam ti od srca, ona će proći nekažnjeno, dakle ja se žrtvujem za njene grijehe, a ona tek tako na pladnju dobiva moj oprost, ni ne shvaćajući koliko mi je zla nanjela...Ne, ne i ne, to ne može tako...!"

Isti model primjenjivala sam i kod muža...s njim mi je to već, kao, bilo nešto malo manje maglovito, ali svejedno sam se zdušno opirala mogućnosti da mu oprostim sve ružne riječi, sve optužbe bez osnove, svu nebrigu za mene...Za majku sam to još mogla nekako i shvatiti, ali on mi nije ništa u rodu, nikakav faktor u životu, netko iz Vlaka života, tko je slučajno sjeo u vagon pokraj mene...


I onda mi je jednog dana, tek tako, ničim izazvano kako ja to volim reći, samo kliknulo!!

Ženo, OPROSTITI U SRCU I OD SRCA.NE RADI TOGA DA BI ONOME TKO TI JE NANIO ZLO NAPRAVIO NEŠTO LIJEPO I DA BI SE HVALIO TIME DA SI MU OPROSTILA, NEGO ZATO ŠTO SE TIM ČINOM TI SAMA RJEŠAVAŠ GORČINE, LJUTNJE,TJESKOBE, NEMOĆI, VJEČITIH PITANJA I ODGOVORA...Kad jednom STVARNO oprostiš i blagosloviš osobu ili okolnost koja te tištila i tlačila, ti si NOV čovjek.Tada si stvarno u stanju ljubiti svoga bližnjega kao sama sebe, a to je povezano jedno s drugim kao dvije karike u lancu.

Dakle, onog trenutka kad si oprostio, to si učinio prvenstveno radi sebe...nije Isus bio bedast, znao je jako dobro što govori...radi sebe da bi si olakšao život, da bi odbacio sve loše emocije koje ti ne daju disati..kad to učiniš, čak i neprijatelja gledaš drugim očima, ali samo zato jer je tebi lakše, jer više nema ljutnje, tjeskobe, gorčine i ogorčenja...a te stvari su ono što nas truje iznutra više nego bilo koja bolest ili loša hrana...

Tada
se rješavaš i one čarobne vrećice dežurnih krivaca i loših životnih okolnosti koje su te kočile u životu i odvodile uvijek na isti početak zatvorenoga kruga.Sada se krug otvorio i prešao u ravnu liniju koja vodi samo naprijed..Pošto je linija tanka i savitljiva, uvijek postoji mogućnost da sklizneš i skreneš s puta, da se počne savijati u polukrug, ali tu je tvoja vjera, Onaj koji te vodi i na vrijeme opominje da je trenutak kada i opet treba oprostiti.Linija se opet izravnava i postaje put prema naprije...i tako cijeli život.

Voljela bih da sam Vam na neki način uspjela objasniti kako sam ja shvatila orpost, da i Vama, kojima je to možda potrebno, shvatite važnost te kategorije i veličinu otovorena srca.Kad je to srce rasterećeno loših misli i osjećaja, ono je sposobno za davanje bezuvjetne ljubavi svakom živom biću.

A ta ljubav, bezuvjetna ljubav jednog čovjeka za drugog, ipak je najbitnija stvar u našim životima.To bi bila ona priča o ribama i kruhu, kojima je Isus nahranio mnoštvo svijeta.Poanta iste:

ljubav je jedina stvar koja, što je više daješ, to se više umnožava.Ona je neizbježna i neuništiva.Samo treba otvoriti srce.Čisto srce.

- 21:20 - Komentari (30) - Isprintaj - #

PRAVDA.MOJE RAZMIŠLJANJE.

...koje ni pod koju cijenu, nikada i nikako ne želim nametati drugima, jer je to najnebuloznija stvar na svijetu.Ali isto tako neću ni odustajati od svojih stavova, a samo zato da se netko ne bi osjećao povrijeđenim...

Elem, jednom naletim na jedan blog.Vidim, stvorenje ima problema.Kako sam stvarno preempatična, to osjetim potrebu napisati lijepe riječi, dati podršku i preko hladnog ekrana pokloniti svoje srce.

I tako iz dana u dan...vrijeme prolazi, padaju postovi, padaju komentari, padaju dobre teme i riječi...čak mislim da je preko mojih posjeta to biće došlo i do drugih blogera...no, opet, ne mora biti...

Odlazeći u arhivu tog bloga vidim da sam tada bila redovita među rijetkim komentatorima, ponekad čak i jedina koja je nešto rekla...

I, u ostalom, zašto samoj sebi ne priznati, znam sročiti riječi utjehe, a i kad se ne slažem s nečim onda to napravim tako da nekoga ne povrijedim...napominjem da uvijek i uvijek sve ide direktno iz srca, bez razmišljanja...što je možda i greška...ali mislim da je tako pošteno...

Međutim, neki ljudi znaju biti slijepi i pored zdravih očiju.Nije tu u pitanju povrijeđen ponos, nije tu u pitanju nerazumijevanje teksta, nije tu u pitanju ništa drugo do velikog egoizma i jednostavno nepristajanja na to da netko misli sasvim drugačije od drugih i da, unatoč tvrdnji da to DRUGI čine, jednostavno ne može podnijeti drugačije mišljenje...

No, dobro...volim stati na loptu i ne svađati se radi bezvezarija..jer ovo je zabava, na koncu konca...

Prihvatim ponudu da mailom riješimo stvari, napišem mail u istom tonu, na što jednostavno dobijem kantu, kanturinu kao zahvalu za utjehe, lijepe riječi, urgiranje kod drugih blogera da joj neke stvari pomognu...No, dobro, to je i onako stvar koja mi se ponavlja u životu...stalno mi dolazi na pamet ona dalmatinska..."učini dobro - izij govno..."

Još službeno dobijem packu, te zamolbu da ne odgovaram na mail...

Ipak, kako smatram da je ljudski ispričati se, pa ako i mislim da jesam u pravu, a ono radi mira u kući, napišem još jedan mail u tom tonu...ništa drugačije od onoga što pišem u postovima...i, naravno ne dobijem odgovora, jer, tko sam ja da bi mi netko, eto, odgovarao na isprike...mora da cvjeta negdje...

I sve bi ostalo zaboravljeno, da svako toliko ne nalijećem na komentare koji se nekim čudom nađu ili ispod ili iznad mojih...dozvoljavam mogućnost slučajnosti...mada mi sliči na provokaciju...pa onda i post na tom blogu...ono, peračina nad peračinama...ma dođe mi da Vam prenesem mailove, jer sad više nisam sigurna koliko sam objektivna ili ne...

U glavnom...ispalo je da sam svojim riječima "pljunula u lice", "išla iz krajnosti u krajnost", "rekla toliko gadarija, da time samo pokazujem tko sam i što sam u stvarnosti"...

Ne znam, otkrila sam u ovim godinama nešto o sebi što nisam nikad do sad znala...

Drugim riječima, bez obzira na sve ipak mislim da ću se držati one "ne bacajte biserje pred svinje", ali ipak neću tek tako okretati "i drugi obraz" da bi nečiji ego cvao do besvjesti...

Sad bi tu mogla nabrajati još i o pismenosti, općoj kulturi, o svemu što se meni spočitava, a u stvari svakom slijedećom riječi samom sebi skače u usta neviđenom silinom...ali nema smisla...

Ostajem to što jesam, otvorena, iskrena, ponekad previše diplomatski nastrojena, željna dobrih odnosa sa ljudima...ali do jedne granice...ako mi tko ima što za reći, a smatra da nije za oči javnosti, lijepo ga molim da mi se obrati direktno na moj mail

nova.ista@gmail.com



rado ću odgovoriti.

Shvaćam sve...i loša raspoloženja, i prošla iskustva, i ranjenost, kao i ranjivost...posljedice općeg stanja u današnjem društvu...ali ako budemo netolerantni, ako budemo skakali ružno i bespotrebno na svaku, ama baš svaku stvar s kojom se ne slažemo, nikada ništa nećemo pomaknuti.

Demokracija je nešto što se treba učiti, a ne samo napamet izgovarati i busati s njome u prsa.
Ljudskost također.

I nemojmo si davati za pravo direktno suditi i komentirati ljude riječima koje se upotrebljavaju za dugogodišnje poznanike...ipak smo svi mi ovdje samo slova i brojke, za direktne osude i teške riječi treba ipak malo dublje poznanstvo...Ako smo ljudi koji smo došli na blog upravo zato da nađemo svoju i tuđu ljudskost, neće nam biti teško shvatiti DA SE SVAKA STVAR MOŽE IZGOVORITI BAR NA TISUĆU RAZLIČITIH NAČINA...hvala Bogu, imamo čime razmišljati.Valjda.


Puno Vas svih voli Vaša mamakiss



P.S. I, da ne bi netko krivo shvatio, ovo je ZBILJA bilo samo moje razmišljanje, ovo je stvarno bila samo stranica dnevnika...osjećam se jako dobro, čak sam stekla neko samopouzdanje i stavila poprilično stvari na svoje mjesto...i nemam se namjeru bacati u nekakav bed radi eventualnih slijedećih sličnih situacija...za koje se toplo nadam da se neće događati..no, život je totalno nepredvidiv...:)))

- 09:50 - Komentari (49) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.05.2006.

TURIZAM 2006.



Da, i to sam dužna, obećala sam...

Rođena prije skoro 43 godine.Do 20. živjela u Opatiji.Roditelji radili kao turistički djelatnici.Tata je bio godinama šef recepcije hotela Kvarner, prvoga sagrađenoga hotela u Opatiji...koji je stvarno u to doba nešto i bio.Do posljeraća hoteli u Opatiji nikada, ali nikada zimi nisu bili zatvoreni.A nije bilo kongresnog turizma.
E, sad, moja sjećanja.Konkretno, u Kvarner su dolazili potomci ustrijskih grofova, talijanske kontese...imali su svoje apartmane, super poslugu i poseban tretman, ali to je sve bilo na jednom nivou...

Obzirom na to da sam živjela odmah kuću iznad hotela, normalno je da sam tamo vječito i visila...Tata je, osim svoga redovnog radnog remena, svako veče oko 18 odlazio u obilazak, da popriča sa gostima, da vidi da li je sve u redu...i bili su nekakvi odnosi...poštivalo se kuhare, konobari su bili cijenjena gospoda, adekvatno plaćena za svoj posao...ljudi sa stilom, šlifom i adekvatnim znanjem stranih jezika...

Ljetne večeri na terasi hotela znane su i van Opatije.Ivo Robić, Opatijski suveniri, toalete, pristojnost, ali ne uštogljenost, finoća...još i danas mogu osjetiti mirise parfema koji su mi se tada urezali u osjetila...Možda zvuči nostalgično, ali nije, mada se nekako znalo kako se treba ponašati, kako se sa ljudima ophoditi...

Znam da su dolazili autobuseri iz Vrlike Britanije, Njemačke...turistički vodiči, znali su po završenom izletu zaraditi toliku napojnicu, da bi dnevno dobolo još po pola mjesečne plaće...znam i u Europi se onda bolje živjelo, jasno mi je...

Onda su došla neka druga vremena.Već 80-ih godina sezonski radnici iz cijele bivše Juge, poglavito sa istoka, preplavili su naše hotele i ugostiteljske objekte...ne znam po kojem ključu i iz kojih razloga, ali pouzdano znam da su neki novi turistički vodiči pričali o tome da je Istra oduvijek bila dio jedne istočne republike...i slične nebuloze...konobari su nestali, oni staroga kova, a pojavili su se neki novi, koji ugostiteljske škole nisu ni vidjeli, a kojima je i kućni odgoj bio daleko ispod kvalitete gostiju koji su dolazili..

Nakon toga došao je rat.Hoteli su, sva sreća da ih je bilko toliko, postali jedini dom mnogih naših jadnih ljudi...kad je i to zlo prošlo, počeli smo graditi neki novi turizam...išli smo na kvantitetu, ali ne i na kvalitetu...znam da sila zakon mijenja, ali sad bi već bilo krajnje vrijeme da počnemo malo držati do sebe...jer ako se sami ne budemo cijenili, dozvoljavajući sve i svašta, onda nas, normalno ni drugi neće cijeniti...i onako slovimo za destinaciju u kojoj je sve dozvoljeno...

Istina da i novi ugostitelji jednostavno ne prežu pred time da loše izreklamiraju i sebe i naš turizam...bezočno nabijaju cijene, varaju na normativima, toče sve i sva...nije lijepo, naravno...ali, opet, iskreno, ako bi čovjek pošteno radio, ali do kraja pošteno, još bi i kruha gladan bio...

Kad smo već kod neprimjerenog ponašanja...Radila sam tri sezone u turističkim agencijama u Njivicama.Prve godine kod čovjeka koji je iz Zagreba, dođe 1.6. pokupi vrhnje i 15.9. ode doma...prvo, ne zna jezike...drugo, bezobrazan je prema ljudima, strašno...kao da su oni tu radi njega, a ne on radi njih...ugovorene i obećane apartmane u špici feragosta, jednostavno da nekom drugom i još ispsuje goste koji nemaju doslovce gdje spavati...
Ovaj drugi, debeljuco iz prethodnih postova, taj pak gubi kompas čim vidi dva auta ispred agencije...dao bi i svoj kokošinjac (a ima ga!) i to za jako velike pare...
A ljudi moji da vi vidite kakve rupetine ljudi nazivaju apartmanima? Zgbaba je naletila na takvo nešto...a toga ima na svakom koraku...ljudi su se toliko pomamili za brzom zaradom, da su u stanju za flekave plahte i raspadajući namještaj tvrditi da je to super i za kategoriju tri zvjezdice...i tražiti vrlo visoku cijenu za to...uzmi ili ostavi...

A opet, kad vidiš što gosti donose sa sobom na ljetovanje, onda se pitaš kako mi uopće opstajemo od turizma...osim što je glavnina vanpansionske potrošnje ona znamenita litra mineralne i 6 čaša, tu i tamo pizza, fast food i slastičarne, to daje za zaključiti da ljudi ništa ne troše...ma ruku na srce, ne bih ni ja...Evo, maloprije vidim u Njivicama...paprike 52,00 kune za kilogram, rajčica 25 kuna, kruške 18 kuna, blitva 15 kuna, jabuke od 12 do 13,5o kuna...i to sada, a kamo li tek u srcu sezone..
Pa onda kada ljudi dolaze u apartmane, ovisno o tome koliko se zadržavaju, toliko i hrane donesu...iskrcavaju se vreće krumpira, frižideri sa smrznutim mesom, kapula, čak i onaj dugotrajni kruh, jaja...o piću u kašetama da i ne govorimo...a, što, sami smo si krivi...

I dalje nismo našli načina da turistima ponudimo nešto osim mora i sunca...možda je u Istri drugačije, oni su oduvijek imali nekako više sluha za tu vrstu biznisa...ali ovo sve drugo mi se baš ne sviđa, niti ima neku perspektivu...

O gostima u predsezoni, glavnoj sezoni i posezoni, jednom drugom prilikom...možda...

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DOBRO, PIŠEM...



...radi meni dragih ljudi...što će reći da nisam zločesta...i da se dobro dobrim vraća...uvijek...provjereno!!!yes

Dakle.Danas je nedjelja.EJ, PA DANAS JE MAJČIN DAN!!! He-he...dobro da se i nas tu i tamo netko sjeti...Neću pričati o tome kako je prošao moj slobodni petak.Neću pričati o tome da sam toliko utonula zadnje 23 godine u ovu moju djecu, da se jednostavnmo ne snalazim bez njih...neću pričati o tome da mi je bilo totalno bez veze, koliko god se pokušavala opustiti i autosugestijom navesti na to da sam sama sebi najvažnija...neću pričati o tome da je Dora trebala doći u 19 i 30, a kasnili su točno dva sata...neću pričati da mi nije smetalo ni to što me dijete svu ispovraćalo hamburgerima iz "Mgdonalca" kako ona to kažeblabla...neću pričati o tome da jedva čekam da stigne i Luka pa se svi onako dobro izljubimo, da se njih dvoje onako sočno isposvađa i potuče...ma, to je život...a ne ovo kad ne znaš gdje bi sam sa sobom i imaš osjećaj da ti fali neka ruka ili noga...

Pričati ću o...ne znam čemu.
O tome kako je vani sivo, ne vidi se ni Cres, a kamo li Rijeka.cool
O tome kako se jučer Dora kupala u ledenom moru k'o da je polovica srpnja.nono
O tome kako sam se ja smrzavala istodobno u dugim hlačama i majici sa kratkim rukavima...e, da je bio još i džemper...no
O tome kako danas moram hitno napraviti balans između potreba i mogućnosti, jer se zaliha životinjica u novčaniku opasno smanjila...greedy


O tome kako mi niko ne može ovi dan pokvarit...naughtynaughty

I kako sam dugo, predugo živjela u zabludi da su oko mene samo ne baš tako dobri ljudi..rolleyes

I kako je zapravo dobro da me nešto naljutilo, jer da nije, ne bih znala ono što sada znam...

I kako se baš dobro osjećam, baš sam sretna....nutnut

I tako....

HVALA svima, SRETAN I LIJEP MAJČIN DAN svim mamama i onim tetama koje će to tek biti...

Voli Vas svih puno Vaša mama....kiss

- 07:44 - Komentari (42) - Isprintaj - #

subota, 13.05.2006.

ODUSTAJEM...


...na neko vrijeme, a možda i za stalno

Otvorila sam blog prije nepuna dva mjeseca.Počela tmurno, nastavila ljepše, stekla nova iskustva, opekla se gadno na jednom primjeru...doživjela puno lijepih stvari, podrške, smijeha, pokušala ljudima kojima je to trebalo bar lijepom riječi i utjehom pomoći..

No, sad je dosta.Zbilja dosta.Ima nas svakojakih, pisana riječ ne može nadoknaditi izgovorenu.Pa dolazi do zastoja i nerazumijevanja u komunikaciji.Nisam profesionalni novinar, ali mislim da svatko ima pravo reći ono što misli, dok je to pristojno i dok ne vrijeđa druge...opekla sam se sa postom o Židovima i to mi je stvarno bio gaf, iako nenamjeran...pa sam ga brisala i ispričala se...

Tako.Sad je zbilja dosta.Jer opterećuje.Trebalo bi biti tako da mi nije stalo do tuđih mišljenja, naročito ljudi koje, na koncu, ni ne poznam.Međutim, stvar je drugačija.Ako malo bolje, ili čak samo i površno, pročitate moje postove i komentare, ali do jednoga, vidjeti ćete da nikada i nikoga nisam uvrijedila, a ako se sa nečijim mišljenjem nisam slagala, onda bih to fino uvila u malo humora, da ne uvrijedim drugu stranu, upravo radi takve naravi ove komunikacije...I tu sam čista obraza.

Iskrenost, otvoreno srce, emotivnost i neiskvarenost su izgleda oduvijek i zauvijek ipak kategorije koje nisu rado prihvaćene od ljudi.Ili se njima naslađuju i smijulje, ili se sprdaju sa takvim osobama...neki si daju za pravo da to i za zlo uzimaju...takvima ne mogu parirati, jer sam invalidna po tom pitanju...jednostavno nemam ugrađen promoćurni, iskvareni čip, da bih mjerila svaku riječ, kako bih se nekome dopala..iskreno, baš me briga...

Hvala Vam svima, puno Vas voli Vaša mama

- 21:40 - Komentari (15) - Isprintaj - #

POPOVI I ČEDNOST



Sad sam samu sebe za jezik povukla...nadovezala mi se tema i ne mogu šutit, puknut ću...

Dosta vas mi je u više navrata reklo kako imam dobru moć zapažanja, a to je i istina.Nekako uvijek vidim ono što ne treba, skužim u tili čas ono što ne treba, ne moram puno slušati da bih shvatila o čemu se radi...mada neki kažu da stvari nikada, ali ni-ka-da nisu onakvima kakvima se čine...Moja procjena je drugačija...a vi prosudite...

Sinoć sam imala sastanak roditelja i svećenika u vezi prve pričesti moje Dore.Kako sam se prije dvije godine zakačila sa popom, kad se Luka pričešćivao, pa onda opet na početku ove školske godine, jer sam pitala "a, velečasni, zašto je sve sa predznakom morati???", pa se izdro na mene i rekao kako neće više nikada voditi sa mnom "izlišne" razgovore...tako sam ja sinoć "stavila vodu u usta", riječi nisam prozborila, a on me na kraju zadržao, samu, da mi obznani kako će on Doru pričestiti mimo svoje savjesti, jer mala nije bila redovita na crkvenom vjeronauku...najprije sam mu htjela reći da ne želim voditi "izlišne" razgovore, ali sam prešutjela i sačekala što će čovo reći...u glavnom, srao je o pravilima, o savjesti, o sebi kao o službeniku, blablabla...Nisam izdržala kad je spomenuo zajednicu...ma, kažem ja, koja zajednica???Ona u kojoj ti za mise pruža ruku na mir, a kad izađe iz crkve, neće te pozdravit, ali pere jezik s tobom ničim izazvan???Velečasni, ovo što se tu skuplja, oprostite, ali čista je farizejština...da znate, moja djeca svako veče mole Anđele čuvaru, jako dobro znaju Božje i ljudske zapovijedi...pitajte pa procijenite...i ne idu u crkvu radi skupljanja plusića, nego zato da nešto čuju...a tu nemaju baš Bog zna što za čuti...U ostalom, nije mi jasno kako smo mi do '90. mogli obavljati sve sakramente bez ikakvih problema, a sada je to uzdignuto na ovaj cirkuski nivo? "Pa, ne znam ja..." kaže on...a ja jedva dočekala...znate, velečasni, znate..bili ste vi kad i ja i u Opatiji i na Voloskom...imam vas na slikama, htjeli vi to ili ne...znate dobro kao i ja...Ostao je osupnut, nije se nadao...

A u vezi s njegovim boravkom u mojim krajevima...još otprije 25 i više godina taj je čovjek provodio slobodno vrijeme kod jedne tete na njenom radnom mjestu...ona ni danas nije udata, niti ima djece....ali zato redovito dolazi njemu čistiti i kuhati, plaća most, boravi ovdje po nekoliko dana...dakle, sve te godine...neka mi Bog oprosti ako griješim dušu, ali...A kad nje nema, onda čovo sa gamelicama (tri padelice za nošenje ručka) redovito ide u Rivicu po ručak...ni više ni manje...

Drugi primjer: u našem naselju kupio je stan svećenik iz Slavonije (pisala sam o tome?), sredio ga u mramoru...dolazi ljeti u BMW-u, bude ovdje dva mjeseca, sa tetom plavušom, koja mu čisti i kuha...i idu na kupanje svaki dan...ona iza njega dva metra...on obučen u kratke gaće i šlape...bez ičeg drugog na sebi....toliko o čednosti...Pa si mislim, ajde budi faca, pa skini taj okovratnik i živi čedno svoj život...ali, neeee...tko bi davao plaću?

Priča treća: visoki crkveni dužnosnici imaju takve kancelarije, da vam se krv sledi u žilama...bila ja tamo...i to usred ljeta...osim što imaju prekrasan pogled na more, svaki od njih, ovisno o djelatnosti kojom se bavi, ima svoj ured, klimatiziran i u potpunosti opremljen...da ne pričam o drvu, mesingu i mramoru...a kad ulaziš izvana, nikad ne bi rekao što sve unutra ima...toliko o moralu...i čednosti...

Priča četvrta, malo žalosna:imamo na otoku jednoga popa, zovu ga don Jebo...visok, prosjed, plavih očiju, uspravna držanja, markantan...dok je bio u našoj župi, plijenio je pažnju djece, jer im je prilazio na jedan drugačiji način...znao ih je odvesti na sladoled poslije vjeronauka...ali se to tetama nije dopalo...jer bi one najradije bile htjele da njih odvede...na sladoled, da...
Tu i tamo je malo zastranio, puno puta su ga uhvatili incognito sa kojekakvim tetama, ali nitko mu to za zlo nije uzimao...jednostavno, zaredio se radi majčine želje, a, navodno će se skinuti kad ona umre...ali teta živi, a njemu godine prolaze...pa se i propio malo...svejedno i dalje izgleda ko bombon, vjerujte mi, žene...Pa toliko i ovdje o čednosti...

Mislim, nakon svih priča o homoseksualizmu, pedofiliji, kojekakvim političkim sranjima kroz povijest Crkve, mislim da bi bilo u redu da pripadnici iste malo najprije pometu ispred svojih vrata, pooštre svoje zakone, provedu ih u djelo i stvore pravu Crkvu...pa tek onda da razmišljaju o nekim drugim stvarima...
Mada ne generaliziram stvari.
Ima predivnih svećenika, naročito u redovima fratara.Znate li da oni nemaju plaće iz državnog budžeta?Tu privilegiju imaju jedino svećenici, ovi obični.
Zbilja ima jako dobrih svećenika...ali njih ćete naći negdje u malim crkvicama, tihe i samozatajne, uvijek spremne pomoći, razgovarati i savjetovati...i neće tražiti od vas ništa zauzvrat...

- 08:00 - Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 12.05.2006.

ČEDNE ZONE NA OTOKU KRKU



Pa kad već hoćete, evo vam o čednim zonama...

Moj prijatelj mons.Ivan Kordić ( to je onaj svećenik što je dugo radio sa Zlatkom Sudcem u Betaniji!!), sada, odnosno unazad cca dvije godine, po sili zakona Krčke biskupije, obnaša dužnost generalnog vikara pri istoj.

Ma, da ja vama njega najprije opišem...čovjek, doslovce samozatajan, bivši misionar u afričkim zemljama, gdje je proveo osamnaestak godina.Ta činjenica već govori dovoljno o njemu.Nakon povratka, a inače je također sa otoka Krka, prihvatio se svećenstva u Betaniji i tamo zdušno pomagao vlč. Sudcu, ali na način da ga je jednostavno nadopunjavao.Za razliku od Zlatka koji sve što vidi i čuje jednostavno nekakvim magnetizmom prima na i u sebe, ovaj ipak ima jedan obrambeni mehanizam i ne veže se za ljude, odnosno ne da ljudima da se "navezuju" na njega.

Uvijek je jednako obučen.Ako je u službi, vidjeti ćete ga u jednostavnim crnim hlačama, košulji i majici, ako je u civilu, i to su jedva dvije, tri košulje, jadnostavno da jednostavnije ne može biti.Jedini od svih svećenika koje poznam, vozi već godinama Clia.Ne eksponira se, ali u Crkvi postoji hijerarhija, a isto tako i kodeks kojega se svi moraju pridržavati, željeli to oni ili ne,inače im prijeti izolacija.

Dakle, generalni vikar je zapravo produžena ruka samoga biskupa, sve što ovaj zamisli, to vikar piše i potpisuje.Poznavajući Kordića, njemu ovakva nebuloza nikad ne bi pala na pamet...družba je družba, a služba je služba, pa prema tome on mora žrtvovati sebe i potpisati papir...E, sad, da bi stvar bila bolja, kod nas to novinari sve malo napušu, što se može vidjeti i iz izlaganja predstavnika poglavarstva Grada Krka, a to je gospodin Ivo Jakovljević, također jedan jednostavan i realan čovjek.O biskupu i njegovim biserima ovom prilikom ne bih, jer bih lako mogla popizditi.Sama ideja o zabranama daje naslutiti koliko ima putra na glavi, ali to su samo priče iz kuloara...ali gdje ima dima, ima i vatre...ovo niste čuli...

Sad, oni koji ne znaju kako izgleda sama jezgra staroga grada u Krku, probati ću vam to opisati.U stari grad se uličicama ulazi doslovno iz svih smjerova, sa obale, iz centra, sa sjeverne strane gdje je također franjevački samostan, sa strane istočnoga dijela, kupališta i hotela Dražica, gdje se najprije dolazi na Trg Kamplin, a onda odmah do same katedrale.Dakle, svi putevi vode ka katedrali.

Ne znam što se dogodilo, ali zadnjih godina stvarno imamo neke čudne turiste...ne znam tko bi od vas ušao u mokrom kostimu u klimatiziranu trgovinu, u mesnicu ili prodavaonu povrća. u poštu ili ljekarnu...osim ako je frka...znam da se ne treba sramiti svojega tijela, ali brate, što je gnjusno - gnjusno je...recimo, sjediš u pizzeriji, taman ti na stol stigne klopa, a do tebe se dogega babac od cca 50 i kusur godina, tijela koje je odavno izgubilo formu, bade kostim još i prije, sve se razlijeva, depilacija je nepoznat pojam,a i nemoguća misija iz čisto fizičkih razloga...još onako mokra lijepo zasjedne na jastučiće, ne pokazujući ni najmanju grižnju savjesti za učinjeno...Ili, striček, kojemu se jajašca, bolje rečeno, ono što je ostalo do njih, fino vuku ispod kupaćih...a ne vidi siroče, jer mu je tiba tolika, da ne znam ni kako malenoga usmjeri ka wc školjci...mislim, a nekad se stvarno čovjeku život zgadi...

Najbolji primjer je predsjednik i osnivač eko udruge Kvarner, onaj debeljuco koji viče protiv Družba adrie...E, taj ima i agenciju za rentanje apartmana, pravi je maher u tome i ekologiju zarezuje ne radi dobrobiti Jadrana, nego isključivo za vlastitu korist...no, pustimo to..Čovjek evidentno ima problema sa težinom...ali taj turistički djelatnik svako božje popodne oko 18 sati spusti svoje tijelo do mora, ispod hotela Jadran, nakon toga onako gol i u kupaćim gaćama prodefilira cijelim mjestom ispred svih restorana, pa po glavnoj cesti natrag doma...Ne jednom su se čula nogodovanja ljudi, ali to njega baš i ne zarezuje previše...

Jedino u restoranu Rivica nikad nećete doživjeti nešto takvo...jer je gazda Dražen odavno stao tome na kraj...tamo su cijene takve, da jednostavno unutra ne ulazi baš svatko...

Krk u samom centru ima puno dućana i restorana...ljudi ne prežu od toga da svakako (ne)obučeni ulaze u katedralu, bez pardona...ne samo to, nego ulaze i s cigaretama, sa psima...i još se čudom čude kako je to zabranjeno...a definitivno i sigurno znam da su takve stvari u svim europskim zemljama jasne same po sebi i sankcionirane visokim novčanim kaznama...Pa, ne znam da li bi netko od nas ušao u Crkvu polugol, sa cigarom u jednoj i uzicom u drugoj ruci...mislim o čemu mi to uopće pričamo??

Mislim da neće od toga biti ništa...jer ne možete izvesti da se nekoga kontrolira na svim punktovima ulaska u stari grad...izlišno je pričati i o zabranama, to može biti samo nekakav oblik preporuke, ali meni je i to smiješno, jer svatko tko ima malo morala i poštovanja prema nekim objektima, pa i prema domaćinu, neće se tako ponašati...Ljudi su svakojaki, imam dojam da kod nas svi koji dođu rade sve ono što im doma nikad ne bi palo na pamet...počev od divljanja po cestama, pa nadalje...

Općina Vrbnik, usvojila je tu zabranu.Za Općinu Vrbnik to nije čudno, jer, tko ne zna, iz toga grada potječe veliki broj svećenika i časnih sestara...kod njih je tradicionalno veliki odaziv mladih ljudi na zaređenje...pa i naš nadbiskup je iz Vrbnika...Zlatko Sudac...Ivan Kordić, puno svećenika je baš rodom iz tog mjesta...dakle, i samo okruženje i javno mnijenje je takvo...svećenićko...ne bih ulazila u opravdanost toga za sam Vrbnik, jer ne vidim nekog posebnog razloga, osim da se stane na kraj ponekad zbilja neukusnom ponašanju pojedinaca, kad već civilne državne institucije to ne zamjećuju i ne nalaze načina.

E, sad, za kraj..nije mi jasno zašto se diže povika samo na bikini?Nigdje se ne spominje muške kupaće gaće...iz bikinija se u svakom slučaju nazire manje nego iz jednih muških kupaćih gaća,naročito tangi, koje muškarci iz tranzitnih zemalja, a naši dragi gosti, sve češće i radije nose...pa to krasno izgleda...ma, naprave oni tange i od običnih kupaćih...jednostavno strpaju višak materijala u guzicu, izbace ono dlakavo i prištavo na sunce i boli ih patak za sve na svijetu....a ti se divi ljepotama muškoga tijela...i vječitim fudbalerkama...i šlapama od plastike na bijele čarape...i tetama koje su po sedam dana tako pune pive, da izgledaju ko da su pod ful pritiskom i eksplodirat će svaki čas...u bikiniju...a bikini se ni ne vidi...pa čemu onda povika?

Meni je gore kad dovedu jadna pseta na plažu....pa ih usred sedmog mjeseca kupaju u plićaku gdje se brčkaju djeca....a nema nikoga da upozori vlasnika..jednom mi je jedan rekao nek se jebem, jer da je njegov pas čišći i od mene i od svih ljudi na plaži...nije više dolazio...a cucak je jadan visio par minuta na uzici ni kriv ni dužan...preživio je.. pa onda ta pseta zarade sunčanicu pa se zrigaju svako toliko negdje...il se ukake, a vlasnik "ne vidi"...

Ne znam, kažu da se ostale općine i gradovi na Krku još nisu izjasnili po pitanju takvih zabrana.Mislim da ni neće, jer je totalno nebulozno.Kad se po ljeti na Krk slije ona masa ljudi, kad ti za deset metara kroz kaletu treba pola sata, baš me interesira gdje će biti taj koji će kontrolirati nečiju garderobu...možda rampa?Možda kontrola već na mostu pri ulasku...Uputstva za čedno ponašanje?

Zato, dame i gospodo, kad dolazite na Krk, osim krumpira, luka, kruha, jaja, sokova, zaleđenoga mesa i ostaloga, donesite sa sobom i priručne kiklje...za božesačuvaj i zlunetrebalo...

- 16:20 - Komentari (23) - Isprintaj - #

UŽIVANCIJA...




HEHE, dok vi ovo čitate, ja negdje debelo uživam, čituckam zaostala štiva, više reda radi, da me netko ne gnjavi...Uživam, upijam, ne mislim...osim na vas, naravno, ali to je već normalno...


Volim Vas svih, svakoga pojedinačno...

- 16:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

...MA DA NASLOV.....

DOBRO JUTRO, BLOGERI!!!smijeh

Ne mogu vjerovat!! Odoše oboje...mali na tri dana, mali maturalac...malena na cijeli dan...blažena škola!!! Jest da je koštalo, ali ako je to cijena pola slobodnog dana, k vragu i lova...greedy

12 sati mira....12 sati!!!Ne moram kuhati...ne moram zadaće gledati...ne moram vikati...ne moram razmišljati...ajmeeee...ovo treba zapisat, jer se ne sjećam kad sam zadnji put u komadu bila ovoliko sama..a ne znam ni kad će me to opet zadesit...stvarno, pa prošlo je....ihiiiiiii godina..da godina, desetljeća!!nut

Osim toga, lijepo je vrijeme...već vidim...sve mi se čini da ću se danas posvetiti ipak samo sebi...naravno da ću i vas zvirnuti svako malo, tek toliko da mi nešto ne pobjegne blabla, da ne kažem da nisam bila prisutna...

Eto, dragi moji...želim Vam lijep dan, ugodan početak još ugodnijeg vikenda...u svakom slučaju, čitamo se..yes


Puno Vas voli Vaša mama...kiss

- 07:40 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.05.2006.

KAKO PRESTATI ????????

Pa ovo je strašno!! Proklet bio dan kad sam prvu cigaretu u ćube stavilaheadbang...kad razmislim, nakupilo se tu poprilično godina, uz pauze trudnoća i dojenja...pa ne znam više kako se toga riješiti...
Pročitala sam valjda sve što se dalo pročitati, imam priručnik, razgovarala sa raznim kompetentnim ljudima, znam jako dobro koliko mi to šteti...ali tele sam nad teladi kad treba jednom za uvijek reći DOSTA!!!!

Kažu da je svaki ovisnik individualan, netko puši iz zadovoljstva (ne'š ti zadovoljstva u smradu!), netko iz potrebe za relaksacijom mišića, jer nikotin definitivno kratkotrajno opušta mišiće...netko zato što mu je kreativan rad direktno povezan sa pušenjem...ne znam, ja valjda spadam u kategoriju još neotkrivenih talenata, jer svaki put kad pomislim da bi trebala konačno s tim prestati, a ja odmah palim n-tu cigaretu...

Jednom sam, neovisno o trudnoći, prestala na nekih 6 mjeseci...to je bilo prije 4,5 godina...i bilo je fino, dok se nije pojavio prvi problem, prva jača stresna situacija...i ode sve u nepovrat...gledam ljude oko sebe, divim im se kako su prestali pušiti, a znam da su kurili i više od mene...i nikako, ali nikako da nađem načina da se oslobodim tog sranja...jer nije drugo nego sranje...

Zato vas molim, dajte svoja iskustva, dajte iskustva onih koje poznajete, dajte bilo što, jer sama očito ne mogu, nisam nikakav karakter...Možete i peckati, možda me to pogura...samo hrabro...

Puno Vas svih voli Vaša mama...( u oblaku dima...smokin)kiss




DODATAK KOJI NEMA VEZE SA POSTOM, NI SA MOJIM DRAGIM BLOGERIMA, UPUĆEN SAMO JEDNOJ JEDINCI ZA KOJU ZNAM DA ŠETA TIHO MOJIM BLOGOM, NE OSTAVLJAJUĆI TRAGA

Elem, obožavam ljude, koji potaknuti svojom bolesnom maštom i niskim strastima hvataju po blogovima ranjene duše, pa ih treniraju sebi u korist...obožavam, naprosto, ljude koji su do neba slatkorječivi, veliki stručnjaci u istjerivanju intime i krajnjih tajni naivnih budaletina...obožavam ljude koji debelo koriste slabosti drugih potiho se smijući njihovoj naivnosti, iskrenosti i prostodušnosti...obožavam ljude koji svojom elokventnošću otklanjaju svaku sumnju sa sebe, praveći se dobrom dušom, ovozemaljskim anđelom koji je, eto, ipak tu...obožavam ljude koji su se zahvaljujući svojoj debeloj koži i džon-obrazu uspjeli othrvati posljedicama teških vremena, stasati na noge neviđenom brzinom, a koji sada više ne znaju, ne sjećaju se kako im je bilo kad nisu ni za kruh imali...obožavam ljude koji namjerno ranjavaju druge iz ne znam kojih razloga, vjerujući da im se to nikada i ni na koji način neće vratiti...

E, takvim ljudima, pojedincu, jedinki, koja dolazi bez ostavljenog traga na moj blog, želim svu sreću u životu...želim da se samo malo sklizne ovako kao oni koji su nasjeli na budalaštinu...želim samo da se vrati sve ono, ni više ni manje, nego što je učinjeno...meni, a i drugima....ima toga....mogao bi se roman napisati...

Tako, da ne bi bilo tko od Vas, prijatelji moji, mislio da se ovo odnosi na njega ili nju...ne, ne i ne...ima jedno stvorenje koje se naziva ljudskim bićem, ali ne vjerujem da ga/ju osim vanjskih obilježja bilo što drugo krasi tom imenicom.

Brisala..ne sviđa mi se...preoštro, pre.... ne znam...jednostavno mi se ne sviđa dodatak broj dva...baš sam babaroga...:))))

- 08:30 - Komentari (58) - Isprintaj - #

srijeda, 10.05.2006.

RANOJUTARNJI DOŽIVLJAJI

Svira tema iz crtića "A je to"...6 sati...a jednom ću ga zašvikat, taj mob, zajedno sa svim što ima u sebi...mislim, nema gore stvari nego kad te nekakva zvonjava prene iz sna...vragmater i onome tko izmisli nasilno buđenje...di ćeš većeg stresa??nut
Dobro, kad se već mora...obavezno ustajem na desnu, nogu, zlu ne trebalo...mada to nekad ne pomaže, kad dođu oni grizidani...vučem se do kuhinje, napipavam lončić, već po ustaljenom ritmu stavljam vodu, kuham kavu...mila majko, ovo je nemoguće...pa već bi se i medvjed naspavao zimskog sna, a ja ne mogu oči odlijepiti...I dok voda lagano zakuhava, odlazim u kupaonu, bacim pogled u ono što mi daje nekakav odraz...ma kakva budilica, to treba vidjet, nama si budan...raščupana, blijeda, krvavog pogledablabla...tražim taj pijesak koji me žulja, ali nema ga...voda, ah blažena voda..ledena, nije ugodno, al mislim, pomoći će...je, da, pomaže me išokirat još jednom u deset minuta...opet zvirnem u ogledalo...pokušavam se nasmiješiti onome što me gleda, to mi uzvraća osmjeh...širim oči misleći da će takve možda i ostati, šipak...namcor
Vučem se natrag u kuhinju, naravno, voda je do pola već ishlapila, nema veze, glavno da je kava pa makar i sa pola neprokuhane vode...party

Slijedi nemoguća misija...ajde, klinci, idemo, polako...škola...ajde, Luka, ljubavi mamina...a, daaaaj, mama, još samo malo...dobro, ja sam te zvala, a ti vidi, neću više dolaziti...onda sjednem pokraj njega na krevet, on bi se, naravno, mazio, a daaaaj, češkaj me malo po trbuhu...joooj, kako sam se fino naspavao...otvara oči, osmjeh od uha do uha, odjednom je budan, odmah pjeva, viče skače....mila majko, zar opet??smijeh...jesi li složio torbu...ma, mama, pa znaš da je danas dan škole???...a znam, samo navika...ajde, obuci se, pa ćemo doručkovati...njami

Dora, zlatica mamina, ajde, idemo...mrghmghrh...neeeeću...pusti me, ne idem nikamopuknucu...daj, Dora, molim te mišiću, evo, ja ću te malo pomaziti...pusti me!! ne diraj me!! neka se Luka prestane derat!!! Isuse, kako je ta nervozna ujutro kad se budi, pa to je strašnoburninmad...dobro, Dora, ajde, još pet minuta...taktika, naučena vremenom...

Onda ja idem po kruh..u naš slavni dućan...tamo me svako jutro dočeka savršeno ljubazna prodavačica koja stvarno misli da smo svi mi tu radi nje, a ne ona radi nas...brzi pogled: kruh nabacan bez reda "čaaa, i onako će se prodat!", sirevi sa crnim otiscima prstijumad, kojima je maloprije listala novine...salamu ne smiješ kod nje kupovati, prvo zato što joj je mesoreznica uvijek, ali uvijek namještena na 5 mm, a drugo što ti nikad, ali nikad, ne da onoliko koliko tražiš, nego bar pet deka višemad...Kako ona daje kruh? Najprije lista novine, naravno da liže prste usputthumbup, onda lijeno digne pogled i da ti do znanja da nisi baš sad morala doći...nije još sve pročitala...onda počne vikati "ča, ki kruh ćeš, ala, daj, ča ćeš zet?" ko da iza mene ima rep od sto ljudi...a uzimam uvijek isti...onda tim istim oslijnjenim i crnim prstima fino zagrabi kruh i baci ga na pultthumbup...svaki dan se kunem da neću više nikada, nikada doći u taj dućan, ali što kad mi je onaj drugi tek u mjestu...što znači, sjedi u auto za komad kruha...e, tu se ja razbudim...još ako sretnem susjedu alapaču koja voli komentirati moju liniju...e, onda sam na konju...buđenje uspješno obavljeno...nut

Vraćam se doma, a već izvana čujem skriku, viku, psovke...to se Dora digla iz kreveta...mamina curica, raščupana, ljuta, bijesna...a on, ljubi ga maaajka, umire od smijeha, pjeva, luduje...headbang

Svako jutro pokušavam ne obraćati pažnju na te njihove svađe, ma da svađe...to se u tučnjavu pretvori smo ovako...pratim kako im se razvija motorika...on sjeda za stol, i uvijek, ali uvijek prolije mlijeko...ne znam kako, ali to je valjda sastavni dio rituala...Nesquick kuglice moraju pasti na pod...ona ga gleda, klima glavom...joooj Luka kako si glup...a ti?Misliš da si pametna?Smrdi ti iz usta, nemoj ih ni otvarat...onda ona maše rukama, lupa ga, on nogama ispod stola...ja i dalje ne reagiram, jer stvarno nema smisla...jednom sam čak pomislila kako bi bilo fino ostaviti ih da se počupaju onako, do kraja, pa da vidim dokle to može ići...bude tu i ogrebotina i ugriza, ma vole se, strava jedna...headbangheadbang

A ja cijelo vrijeme pogledavam na sat i ne vidim minute kad će nestat iz kuće....malo mira dok su u školi...i u 7 i pol, tutanjwavewave...naravno, nikad zajedno, uvijek ona uvrijeđeno šparta ispred njega barem deset metara...ali, iskreno, dragi moji, više me nije ni briga...valjda će se to jednom srediti...ne mogu se više igrati vatrogasca...
Usput, on i dalje ne zna pojam o vremenu...taj nikad ne gleda na sat...uopće mu pojam vremena ništa ne predstavlja...pa i kad mu kažeš, daj Luka jel vidiš koliko je sati'...on samo, kao, pogleda, ali nije baš da ga to nešto brine...ma ljubavi mamine kako su mi oni dobri...kad ih nema doma...thumbup

Danas je njihov Dan škole...idem to malo pogledati, imaju nekakve priredbice, ritmiku, igrokaze...opet ću biti jedna od rijetkih mama, što ne znači da sve rade, nego, eto...no, to je već druga tema...

Bolje sam, jesam i ne dam se i neću se dati jer nema smisla...jučer mi je bio jedan dan da ga ne bih nikom poželjela...sva sreća da ih je sve manje i da su sve rjeđi....neću Vam ponavljati da ste mi i opet puno pomogli...hvala Vam, svima odreda jednakom mjerom...cerek


Puno Vas voli Vaša mamakiss

- 08:40 - Komentari (37) - Isprintaj - #

utorak, 09.05.2006.

MALO MISTO

Gledam tu seriju otkad sam bila malo dijete...u doba snimanja, Karlo Bulić bio je u Opatiji, odsjeo u hotelu Kvarner, onako u svom standardnom televizijskom izdanju, a kako mi je otac tamo radio, to sam imala priliku švrljati neprimjetno...tako imam i fotografiju s tim čovjekom...eto, za sva vremena...

Nego, jučerašnja epizoda je jedna od onih (osim zadnje!), koja je toliko jaka, emocionalno nabijena, ljudska i topla, s druge strane cinično realna do savršenstva...I svaki put kad nanovo gledam tu seriju, koliko god znala već napamet dijaloge, radnju i scene, uvijek otkrijem nešto novo, jedan djelić sebe i svog razmišljanja, svog života u svemu tome...
Obično cvilim uvijek i redovito na scenu kada Bepina umire, a Luigi kaže "...la comedia e finita...", međutim sinoćnja sekvenca u kojoj se on prisjeća mladih studentskih dana, najprije veselo, a onda sa nostalgijom i tugom...e, to je nešto što je izazvalo u meni buru emocija...valjda starim, tko bi rekao?..."eeee, mladosti moja...kad bi se bar mogla vratit..."
Da...opet upadam u neku tugu...da se osjetit po pisanju zadnja dva dana...a i vrijeme je otužno, sivo, tamno...što sam starija, to više djeluje na mene...tmurno i deprimantno...

Ipak, to nije razlog da ne visim ispred ekrana, da ne čitam vaše komentare, u stvari to nisu komentari nego razmišljanja, sugestije i velika pomoć...i nemojte se libiti reći točno ono što vam dođe taj trenutak, mislim ako me mislite pecnuti, jer i to nekad treba...kad čovjek od šume ne vidi stablo...zato, samo naprijed i ugodan vam dan svima.

Puno Vas svih voli Vaša mama

- 10:40 - Komentari (28) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.05.2006.

JA

Da.Kad sam bila mala, uvriježeno mišljenje moje drage mame bilo je da njena djeca moraju završiti fakultete.Jer ako ne završe fakultete, biti će nitko i ništa, a ako i srednju školu budu picavali, onda će biti obični smetlari, čistaćice, frizerke, konobarice i sve ostalo što je u ono doba bilo "jadno".Hoćeš - nećeš, takva ti se razmišljanja usijeku u pamćenje, nekako na tome što slušaš od roditelja gradiš i svoje mišljenje, a na koncu i sliku o sebi.Onda, nakon dugo godina shvatiš da to baš i nije tako, boriš se svim silama protiv ukorijenjenih stavova, misliš da si ih pobijedio, ali oni izrone taman kad najmanje treba.
Eto, uvod gotov.
I što?!1.6.počinjem opet raditi.U kiosku Tiska.To sam radila i lani.I vjerujte mi da mi je ovo jako teško pisati.Iz gore navedenih razloga.Znam da je svaki posao u redu, ako je pošten i ako donosi nekakvu dobit.I kako reče pokojni Papa u Rijeci prije par godina, čovjek se ne mjeri po onome što radi i što ima, nego po ljudskosti.Dobro, ovaj je koliko-toliko pošten, bar s moje strane, a dobit donosi - boli glava.Startna osnovica je 2.300 kuna.Tek dva mjeseca nakon početka rada može se dobiti nekakav bonus ostvaren po prometu, ali to je tako iskalkulirano, da promet mora biti veličine prometa valjda Getroa, da bi se isplatilo.Osim toga, svakog zadnjeg u mjesecu prave se obavezne inventure, koje nekad budu u prisustvu komisije, a nekad ih trgovac sam radi.Ako imaš manjak, bez prisustva komisije, nikom ništa.Ako je komisija prisutna, manjak moraš nadoplatiti.Ako imaš višak, oduzmu ti ga, a ako se slijedeći mjesec taj isti iznos pokaže kao manjak, jer je došlo do neke knjigovodstvene greške, onda ga i opet moraš platiti.Nema čak ni onih par postotaka koje ti priznaju, obzirom na to da se u kiosku moraju dogoditi sitne krađe...Tako, osim što nemaš nikakvu plaću, moraš iz svoga džepa plaćati sve što fali.
I nemojte nikada više pomisliti da je prodavačicama u kioscima divno, da samo čitaju novine i čekaju kraj radnog vremena.Svaki dan i cijeli dan pretvara se u beskonačno vođenje svih vrsta evidencija, brojanja, kalkuliranja,kontroliranja dostavnica, uspoređivanja, pisanja i prepisivanja svakodnevnih izvještaja, da bi se pratila prodaja...strašno...usput moraš biti maksimalno koncentriran radi toga što radiš s novcima i s ljudima...I sve to za onu lovu s početka.
Možda to sve ne bi bilo tako grozno, da sam se ja pomirila s činjenicom da je to jedini način u mojim godinama i na ovim prostorima, na koji mogu zaraditi kakvu takvu lovu.Da sam se pomirila s činjenicom da mi je to plafon onoga što sam sposobna dati sa svojom okretljivošću, znanjem jezika i komunikativnošću.Osim toga, kad mi dolaze raznorazni diletanti u liku nekakvih kontrolora i menadžera, koji, vjerujte, nemaju blage veze o poslovanju, pa si dozvole da te oslovljavaju sa ti i razgovore na kraju preusmjere na aluzije tipa "o'š ić samnom?", onda ti se kosa diže na glavi!!
Pa se pitam sve češće i češće...zar je stvarno to, taj gnjusni posao, jedino što ja u životu mogu raditi?Zar je to stvarno ono krajnje za što sam sposobna?Zar je stvarno moja mater imala pravo kad je rekla da od mene neće biti ništa ako ne završim fakultet?A onda, opet, s druge strane, ljetnu šihtu po kioscima rade i žene koje su odavno završile fakultete, koje su ostale bez posla i koje su isto prešle čarobnu granicu od 35 godina, pa su za otpad...mislim, čovjek stvarno da popizdi od muke...Žene danas tek poslije 35-te rađaju djecu, nije rijetkost da čak i poslije 40-te počinju rađati...tu im priroda i medicina daju za pravo...ali priroda poslodavaca i bešćutnih ljudi je takva da te već nakon manje od polovice života proglase nepoželjnom...
Osjećam se poniženom.Osjećam se užasno pri samoj pomisli da i opet moram tegliti one pakete s novinama, već u 7 ujutro imati pune ruke olova, kuhati se u plastičnom kiosku na +40 vani, a kako li je tek unutra...Gadi mi se sama pomisao da uopće moram to raditi, a onda ta misao veže za sebe niz drugih misli...i onda se zapletem i opet u nekakva loša razmišljanja o sebi, o svojoj bezvrijednosti...jednostavno me sram.Same sebe.
Znam da ću dobiti osude za ovo razmišljanje, vjerujte da sam tisuću puta razgovarala sama sa sobom, svađala se čak i uvjeravala sebe da to i nije najgora stvar u životu...da ima puno ljudi koji bi i te kako rado radili i za manje novce...ali ubija mi ponos.Ubija mi dostojanstvo, kad me kumice izašle iz limuzina gledaju s podozrenjem i s visoka objašnjavaju spelujući, takoreći, slova, što im treba...a ja moram biti pristojna i manja od makova zrna, ne šiziti niti poslati snobove u materinu, jer ću dobiti po repu...
Ne znam, Bog mi je svjedok, a i brdo molbi, nešto manje odbijenica, još više neodgovorenih, koliko sam puta tražila posao...pa čak i bez objavljenih oglasa...čak sam i gradonačelnika kontaktirala, jer, na koncu, vidim da se u našim državnim službama zapošljavaju ljudi nedavno doseljeni sa nekih drugih govornih područja, po ne znam kojem ključu...ali nema pomoći...nije čak ni stručna sprema u pitanju, nego jednostavno, valjda, žnjura, špaga ili kako se već zove....
I onda se pak osjećam totalno glupom i nesposobnom...do krajnjih granica...i teško mi je, jaaaako teško izreći da radim tamo gdje radim...i ponekad mi je stvarno pun kufer svega i dosta svega...kao danas...
Pa si mislim, ne bi bilo na odmet uvaliti se u kakvu stranku, možda ovu koja je kod nas na vlasti na lokalnoj razini...a ni ne znam koja je...pa, mimo svojih uvjerenja i po cijenu zdravlja i čiste savjesti, raditi sebi u korist...postati ista kao i svi oni...da i mene pljuju i sprdaju se sa mnom, kao što to čine sa njima...ne znam, ali čini mi se da bez obzira na višak kila baš i nemam dovoljno debelu kožu i džon-obraz da bih to mogla...

E, da...puno Vas svih voli Vaša mama





DODATAK:
Da bi stvar bila bolja, naletim tako na facu koja je prošla rat, doživjela uspone i padove, živjela i preživljavala od svega i svačega, bila na rubu egzistencije, ali, eto, posrećilo joj se malo uz neke veze i malo upornosti i domišljatosi...našla ta osoba posao, dobro plaćen, sebi, životnom partneru, uredila kuću, kupila auto, pa drugi auto, sve to u nekih, moja procjena, najviše 5 do 7 godina.. ta ista osoba pitala me gdje ću raditi...eskivirala sam odgovor, no doznala je...i to saznanje no obznanila uz cerek i podsmjeh...to je bilo prije par dana...e, tako, kako sam se osjećala u tom trenutku, to samo Bog i ja znamo...inače mi nije stalo do tuđih mišljenja, ali ovo me ubolo, da sam se i sama iznenadila,,,natjeralo mi je suze na oči, od jada nemoći, ljudske gluposti, jadnika koji su do jučer kusali ista sranja, no onog trenutka kada su se domogli nekakve bolje egzistencije, na brzinu su zaboravili sve, ama baš sve šti im je neko ne tako davno vrijeme nosilo...e, pa živio ljudski rode!!!!

DODATAK 2:

Evo, ako netko gleda večerašnju epizodu "Našeg malog mista", sve će mu biti jasno...i o mentalitetu i o politici i o modusu po kojem živi naš narod...nikad pameti, nikad napretka...prošle su godine, promijenili se sistemi, a mi smo ostali isti kao što smo i bili....sve me, na žalost, strah da ćemo takvi i oostati...:(( Ovo kao da je snimano prije pet godina a ne sedamdesedtih...jedan je i neponovljivi Smoje...:))

- 20:15 - Komentari (43) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.05.2006.

FREDI BOBIĆ, RTL, REPRIZA...

...i puknut ću ako ne progovorim!!!

Znam, znam, bit će, mama opet si cijeli dan na kompu...evo još samo ovo i neću do večeras...hehe, sigurno...

Maloprije pravim klincima palačinke, kad na TV-u Fredi Bobić, nogometaš Rijeke, karijera na zalasku.Fin čovjek, zbilja je atipični nogometaš, samo me nešto malo nasmijalo, onako kiselo...kaže on da ne voli luksuz...da je njemu dosta njegova kuće u Dojčlandu, kuća u Opatiji, bazen u "Ambasadoru" jer se boji vode - morske...i njegov leftop...valjda i on blogari...

Pa kaže da ne voli luksuz, ali eto kupio si je čovjek kaput, zbilja nešto ekstra, a i dugačak je...od specijalne kože...cijena, prava sitnica, samo 5 soma ojra...na telefon je prvih mjeseci trošio po 2 soma ojra, ali sad je samo na bonovima...kaže, ne treba kuhati, jer u Opatiji ima krasnih restauracija...

Nemojte me krivo shvatiti, znam što je nogomet i znam kako je Bobić kotirao u Njemačkoj sve ove godine, nisam zavidna, dapače, drago mi je jer je takav kakav je...

Nego si mislim, kad jedna takva emisija krene na našoj televiziji, pa je gledaju recimo djeca, kao moj sin, na primjer...u jutarnjem terminu taman nakon crtića...ne znam, stvarno ne znam što bih rekla...čini mi se da je sve to što je on ispričao kao nekakva bajka...mali se zapalio, vidjevši sponzorskog bembača...priča je potekla u stilu "ja ću igrati nogomet, pa ću imati i to, i to, i to..."...i što da ja sad radim?

Jednim kadrom omiljenog nogometaša, još omiljenijeg kluba, srušeno je poprilično moga truda, objašnjavanja pravih životnih vrijednosti, razloga radi kojih netko uspije, a netko ne...gleda me k'o telčić i iz pristojnosti kaže "da, da", ali vidim ja kako je to djelovalo na njega...

Pa razmišljam kako je to sve spetljano...evo, kažu, nije dobro previše gledati TV, nije dobro previše visiti na kompu, nije dobro ovo ni ono, pazite što vam djeca gledaju, s kim se druže i slično..ali što učiniti protiv medija koji nikada ili vrlo rijetko imaju emisije sadržaja suprotnog od onoga koji veliča lažni sjaj glamoura i važnost materijalnih dobara??? Kad malo bolje pogledate smisao reklama, reklamnih panoa i inih plakata, vidjet ćete da taj marketing i nije tako bezazlena stvar...bombardiraju te, što uspješnije, što manje uspješno, sistemom ispiranja mozga...i osim što krive sliku stvarnoga svijeta, iskrivljavaju mišljenje i moral, rade još nešto čega mi nismo svjesni...krče nam prostor u mozgu, podsvejsno dnevno primamo toliko bespotrebnih informacija, koje su naizgled tipa "u jedno uho unutra, kroz drugo van", ali, na žalost nije tako...nakon nekog vremena, čovjek ima osjećaj točno kao da su mu fajlovi pretrpani.Čime? Medijima i njihovim umotvorinama...

Eto, svečano obećajem da neću bar dva sata ništa pisati, časna riječ...osim ako me ne izludi nešto slično ovome...:))

- 11:10 - Komentari (49) - Isprintaj - #

KIJAC

A, baš da Kijac...u biti, nakon svih ovih godina što živim ovdje, još uvijek nisam sigurna što znači...ali znam ja da će me GOGOO već prosvijetliti...naughty

Kijac je naselje u sklopu Njivica...nalazi se otprilike kilometar i pol od samog mjesta, jedna autobusna stanica...postaja, dobro...
Nastalo je to naselje, kao mjesto za stanovanje američkih stručnjaka, koji su trebali raditi u "Dini" Petrokemiji Omišalj, kada se izgradi treća faza postrojenja, ali...eto, to nikada nije ostvareno, a stanove ili trebalo konzervirati, ili nešto učiniti...pa se dosjetiše jadu i podijeliše stanove radnicima na opće veselje i radost...smijeh

Dakle, predivno je zamišljeno, i u stvari jako lijepo.Naselje se sastoji od tri trga, prvi na kojem sam ja, nastao je još daleke '82. i tu su nekako najkvalitetniji stanovi, iako, je kvaliteta katastrofa...netko se dobro opario i nagradio svojih objekata, a to se i vidi, ako malo bolje zavirite u vikendice po Njivicama građene u to doba...
Svaki trg ima po devet do petnaest kućnih brojeva, trokatnice sa prelijepo raspoređenim stanovima...kvadratura za par bez djece bila jepredviđena na 77 m kvadratnih ( di je ona mala dvojka???), ljudi sa dvoje djece dobivali su one od stotinjak kvadrata, a ni oni od 14o nisu rijetki...Kažu da su ta američki standardi, a jedan Talijan mi je rekao da isto takvo naselje postoji negdje u Sjevernoj Italiji, također za radnike naftnih postrojenja...
Do rata, atmosfera je ovdje bila prekrasna...ljudi veseli, otprilike svi vršnjaci, roditelji po dvoje djece.Dječja graja čula se godinama, bilo ih je po tridesetak u klapi...More, plaža, nalaze se točno tri minute hoda od kuće, a kako je uvijek tamo bio i neki birc, ljudi su se fantastično zbavljali i nakon radnog vremena.A bilo je i love, onda je Dina imala fantastične plaće.Svi su se nekako voljeli i poštivali, željeli biti skupa.
A onda je došao ratnamcor.Hvala Bogu, iako imamo dva velika, danas očajno devastirana, atomska skloništa, nije nam trebalo prečesto se spuštati u njih.Kasnije su ta skloništa postala sastajališta narkomana, dilanja droge, po čemu je Kijac i u krugovima zagrebačke mladeži bio jako dobro poznat.Kako su ovdje došli ljudi iz stvarno svih krajeva bivše Juge, to se odmah osjetilo na početku rata.Dojučerašnji prijatelji i suradnici na poslu, odjednom više nisu bili zainteresirani jedni za druge...usput su i djeca narasla, pa više nema ni njihove vike i smijeha...tu i tamo neka roda nekome donese nešto maleno, kao meni, pa kad se zaigraju na trgu, to je događaj mjeseca...nut
Elem, rat...Kako to biva uvijek kroz povijest, a mi pametni ljudi, živa inteligencija, nikako da naučimo nešto iz iste, iako nije ostavio traga na vanjskom izgledu, unutra nas je poejo..Ljudi koji su već bili situirani, sigurni, sa nekakvim godinama iza sebe, odjednom su se našli u situaciji da nemaju čime prehranjivati obitelji.Mnogi su ostali bez posla, neki su oboljeli na živce...Ovi zdravi, stavili su pinklec na rame i u kasnim tridesetima, ranim četrdesetima krenuli u pečalbu..na brodove, platforme, u Italiju, na crno, na bijelo...odjednom više nije bilo muškaraca, same žene i djeca.Uznevjerene i ne baš snalažljive u novonastalim situacijama.
Godine su prolazile, stanovi se privatizirali, a ljudi su našli dobru opciju da odu odavde, iz mjesta koje ne daje nikakvu perspektivu.Prodalo se masu stanova, mnogi stoje zatvoreni cijelu godinu, osim dva ljetna mjeseca...Mnogi su otišli ne prodavši, ali se godinama ne pojavljuju, pitaj Boga gdje su...
Ostali su samo najjači - mo'š mislit - odnosno oni koji stvarno nemaju drugog izlaza, ili im je ovdje dobro.Kad ja osobno razmišljam o opciji preseljenja u Rijeku, odmah tu misao i odbacim, jer nisam više ni tako mlada, a priroda je ovdje još uvijek tako lijepa, sve je tako mirno, da jednostavno ne mogu zamisliti ljeto u jednoj Rijeci, gdje ti je more svugdje ispred nosa, a ne možeš ga dotaknuti...

Došli su neki novi ljudi.Ina je prodala skoro sve poslovne prostore koji su u sklopu zgrada.Ti prostori su stvarno poslovni, idu u dubinu zgrade, bez mogućnosti probijanja prozora, ali ljudi su se snašli...jednom ću vam opisati kako izgledaju ti vikend stanovi...strašno...no

Sad po ljeti imamo veselje, opet se naveče skupljaju djeca, opet je veselo kao nekada...ali nije to to.Nešto fali, kao da se svi bojimo jedni drugih.
Osim što vodovodne cijevi u našem naselju pucaju otprilike dva puta mjesečno, a ponekad i češće, ponad trgova postoji i naselje vikend i stambenih kuća...koje su tijekom vremena također promijenile vlasnike...a pošto su Njivice predgrađe Zagreba, vrlo aktualne i in zadnjih par godina, tako vam ja imam jedno lijepo društvo...recimo, cijelo ljeto gledam u kuću i balkon jednog našeg generala, u mirovini, poznatog po aferi sa djetetom...parsto metara poviše njega, kućicu ima i onaj drugi, njegov nekadašnji prijatelj, a danas i ne baš...a nije ni u domovini...pa mi dođe teta Ljiljana Saucha, pa razni likovi s tv-a, pa nogometaši, pa rukometaši i njihovi treneri...sve sama elita...A kako sam se jednom pohvatala, riječima ljudi, sa onim Ponošem, što vodi kućne ljubimce...e, to je bilo što za čut...živčan neki čovjek, a ne bi mu se nikad reklo...lud

Zapravo, kad sad čitam što sam napisala, i kad malo bolje razmislim, ovdje je prekrasno.Evo, iza kuće svake godine imam more ciklama, gdje god krenem samo zelenilo i more, mir i tišina...ma, što će mi više...
Istina, kad klinci krenu u srednju, to iziskuje dodatne troškove kojih ne bi bio da smo negdje u gradu, ali što je tu je...Istina je i da moraš za svaku glupost sjesti u auto, jer nema autobusnih linija baš previše, ali opet, navikneš se...S druge strane, poznajemo se svi, pa kad zašteka s lovom, možeš u dućanu malo prolongirati, redovi u poštama i bankama ne postoje, ne treba ti garderoba za odlazak do mjesta ili čak i drugog grada, jer jednostavno nitko ne primjećuje da ti je to kućna odora...

Evo, gledam tek probuđeni dan, kroz okna se vidi jedan već vrlo visoki bor, s lijeve strane Cres, kao na dlanu, s desne Opatija, Rijeka, Učka...Ptice pjevaju, cvrkuću, sunce polako uzima djelić po djelić susjedne zgrade...i baš je lijepo...

Svima Vam šaljem prekrasno proljetno-zelenu boju, miris ciklama, pogled na mirno more, cvrkut ptica i puno ljubavi.Voljela bih kad bi se svi mogli ovako prekrasno osjećati ujutro, u startu napuniti misli i osjetila ovom divotom.
Kako je malo čovjeku potrebno da bude sretan...cerek

Voli Vas svih Vaša mama...
kiss

- 06:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #

KAD MAMU PREVESLAJU...

...i to gledajući je u oči!!Drito u oči!!!

No, što se dogodilo?

Dok je mama neko veče bila opravdano odsutna, neki podmladak prihbatio se, uz asistenciju starijeg "prijatelja", pregledavanja kojekakvih stranica...

Ujutro, mama otvara komp, veza se sama od sebe prekida svakih pet minuta...kod zadenjag prekida, nisam više mogla uopće na Internet...vidim, na ikoni Incredimaila, idu zelene strelice ko lude, kao kad dobivam mail...a maila nigje....kasnije sam skužila da to virusi ulaze jedan za drugim...

Zovem, a koga drugoga, nego seoskog mahera, inače dečka od "povjerenja"...on lijepo dođe, ali bez torbe, što je već bio nekakav znak za uzbunu...i sa dijagnozom "virus"...odnese mi kantu, ljudi moji k'o da mi je noge odnio...kaže, velik posao ga čeka, to on mora u uredu preko svog kompa...popodne će sve biti gotovo...cca 15o, 2oo kuna...A dobro, mislim si ja, dat ću ti sve, samo mi ga osposobi jer sam luda bez njega...

No, ne da mami vrag mira...pa se mama malo interesirala...na više strana...i to kod vrlo, vrlo kompetentnih ljudi...i doznala svašta...em, da se te stvari rješavaju u par sati...em, da je love puno i previše za to...em, da mi je na kraju uvalio nekakav petparački programčić, koji se skida za par minuta sa neta...ma, mislim, stići će ga majčina ruka, kad tad...pa si mislim, neka mu ta lova, dabogda mu se smučila...

Jučer mi kaže, ne može to danas, previše posla, a i sutra će biti tek kasno navečer... iz istog razloga...da bih ga danas dobila na mob, a on u Puli...malo se zeznuo, pa i izlanuo...

I sad najbolji dio...Zovem ga oko 22:3O, kaže on da stiže za 15 minuta...da bi nakon toga poslao poruku, kako će doći u 23:30...dakle, to je bilo vrijeme koje mu je trebalo da nađe program, neku jadnu verziju Mozille, da se dotepe od kuće do mene i ispriča priču za malu djecu...mislim, stvarno...I što da mu čovjek radi????

Neka, ništa ishitreno...bilo bi preburno...ali, već će se njemu to vratiti...bilo kako...jer ne zna on jednu stvar u koju se mama uvjerila, a ta je:

TKO JE GOD MAMU PREVARIO ILI JOJ NAUDIO, NIKAD NIJE OD BOGA LIŠO PROŠAO...KAD TAD BOG MU JE VRATIO ISTOM MJEROM...ja to vidim i prepoznajem sa strane....žao mi je jedino da oni nisu svjesni toga da je to plaća za loša djela...

Naravoučenije:

1. NIKAD NE IDITE NA SUMNJIVE STRANICE!
2.DOBRO SE INFORMIRAJTE O CIJENAMA USLUGA I NAČINIMA POPRAVKA PC-A, AKO VEĆ NISTE PRAVI KOMJUTERAŠI...
3.A, TO VAŽI I ZA MENE...ODITE VIŠE NA TAJ TEČAJ, PA DA VAS NITKO NE MOŽE PRESKAKATI...


Pozdravljam Vas svih puno, mislila sam na Vas ova dva dana puno, vjerujte mi..kad mi se slegnu emocijice i dojmovi, ispričati ću vam kako je bilo...No, ipak barem sam napravila ono što možda ne bih da nije komp bio u kvaru...IZBACILA SAM VALJDA TONU SMEĆA IZ KUĆE!!!!


Poljubac veeeliki svima!!!!

- 00:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 06.05.2006.

EVO MEEEEEE!!!!

DAME GOSPODO,



D O B R O V A M V E Č E !!!!

Prsti mi ne nalaze, slova, uzbuđena sam ko malo dijete....seronja mi nije napravio što je rekao, ali bar mogu na net....JUPIIIIIIIII!!!!!


Nema ćorenja dok ne nadoknadim sve što sam prospustila ova dva dana....dvije gladne godine i dvije mršave krave......


Voli Vas svih puno Vaša mama!!!

Čitam Vas, pišem, otpisujem......

- 23:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Novo izvješće

Mama vas sve skupa pozdravlja i puno vas voli. Poželila vas se svih skupa.

Serviser koji treba uklonit nekoliko spywarea (što je pola sata posla) je na nekakvoj smotri nabrijanih bolida u Puli. Mama ga još čeka.

Ako se serviser ne pojavi onako kako je obećo, a to je večeras, onda sutra čitajte crnu kroniku :))
Eto, zamoljen da vas izvjestim o novonastaloj situaciji ja sam to i napravio.

Braco

- 18:32 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.05.2006.

PC error

Eto, imam zadatak obavjestit sve mamine cijenjene čitatelje da je ista odsutna do sutra do najmanje 10 sati ujutro.

Naime mama je pokupila nekakvu virusnu (spyware ili nešto slično) zarazu u komp.... Pošto joj meštar dolazi tek sutra neće nam se moć javljat prije navedenog vremena.

Braco

- 13:50 - Komentari (40) - Isprintaj - #

srijeda, 03.05.2006.

HE-HE...V(A)Ž JE NAŠ!!!!

Dobro, OK, imate pravo, to je bila Pirova pobjeda, točno za dlaku, dečki su se malo pogubili nakon prvih 65827682 dobivenih golova, ali ipak...baš mi je drago...O čemu ja to?

E, pa Varteks - Rijeka 5:1, prva finalna Rijeka - Varteks 4:0, sve skupa 6:5 za Rijeku...Bogu hvala...A važ, za one koji možda ne razumiju, jest vaza, odnosno Kup..., Bravo Rijeka!!!thumbupthumbupthumbup

A mene oduševljava u stvari Armada...zbilja su si dali truda, pogotovo u drugom dijelu ovog prvenstva...najbolji su mi bili nakon utakmice u Splitu sa Hajdukom, gdje su splitski navijači pravili male nerede, a u uzvratnoj, u Rijeci, Armada je pokazala kako se navija...možda sam previše subjektivna, ali neću puno pogriješiti ako kažem da je to jedna od naboljih i najorganiziranijih navijačkih skupina momentalno u Hrvata...hrvatskaImaju fantastične transparente, onu svoju fenomenalnu 60. minutu, čovjeka koji uvijek prisustvuje na svim utakmicama, ali definitivno ne odgleda ni jednu jer uz pomoć megafona animira navijače tijekom svih 90 minuta...I mislim da bih mogla tu i tamo odvojiti koju kunu, pa sa ovim mojim dečkima iz naselja koji put otići to doživjeti na Kantridu...a ne samo vrištati doma...ludnut

Ma, prava žena, u svakom pogledu...o'š nogomet, o'š vožnja - u glavnom spretnosti...o'š zagledanje pod haubu limenoga ljubimca...a najbolje mi je kad se spremim za negdje, pa, ono, prije duže vožnje malo pogledam ulje i vodu, jer, kao, nisam prije stigla...onda to fino izgleda...garderobica, cipelice, dobro nisu štikle, jer sam i onako ko kandelaber...šminkica, frizurica, lakirani noktići...i ruke crne od motornog ulja...ne jedamput...naughty
Pa se nađu pametnjakovićke, koje su zaključile da mi se ženstvenost negdje usput izgubila...blabla
A, 'bemti sve, kako da budem ženstvena kad osim svega što imam na grbači, još moram teglit i neke neizbježne muške poslove?I tako već godinama...ponekad zagledam malo niže da mi nije što u međuvremenu izraslo, kad sam se već tako pomuškila (pomuškila??bang).Šta da radiš kad ti nestane plina, a na trećem si katu?Još moraš na nečem i kuhat?Nema druge, nego bocu na leđa i piči...najprije prazna dole, pa puna gore...pa pusti najprije malo plina da prekontroliraš...pa montiraj...nije neka umjetnost, ali garantiram da bar 80% žena u mom okruženju to nikad nije radilo...Ili, recimo, krepa struja...ali samo u jednom dijelu stana...pa lijepo uzmeš probirštift, pa se uzvereš na nešto i gledaš jedan po jedan osigurač di je riknulo...onda ideš kod susjeda posudit jednoga odgovarajuće amperaže, jer su tvoji preslabi, a njegova te žena gleda bijelo, pitajući se o čemu ti to pričaš? Ili ti se začepi zahod, pa lijepo uzmeš plastično crijevo, otvoriš odvod, montiraš crijevo na špinu i onda ful pritisak da odnese sva sranja koja su se nakupila...tzv. mehaničko čišćenje odvoda...Ili, recimo, sklapanje namještaja, koji više ni Bog ne bi sklopio, jer je iverica već davno dala svoje...Jedino se ne ufam sama farbati zidove...zapravo trebala bi samo skupit hrabrost i krenuti...morat ću negdje skupiti malo informacija kako to najbezbolnije napraviti...jer po ovom mom, i slijedećih pet godina gledat ću tragove prstiju i lopti po zidovima...kano što bi se reklo, uzdaj se u se, i u svoje kljuse...

Jooooj, a kad mi je nedavno krepala struja u autu na semaforu iznad Bakra....


Puno Vas svih voli Vaša mama...kiss

- 23:00 - Komentari (27) - Isprintaj - #

ŠTO BIH JA VOLJELA?

Voljela bih da čovjek nije izmislio stvari na svoju štetu...nekako mi se čini da su svi izumi, prvobitno namijenjeni dobru i boljitku čovjeka, nekim čudnim putevima postali upereni protiv njega samoga. Od ko
tača, pa nadalje...krenulo je od olakšavanja transporta, da bi danas došli do zaključka, kako ni do zahoda ne možemo pješice..još da to nije štetno po zdravlje...

Voljela bih da Zemlja nije zagađena.Zapravo, kad smo već napravili štetu, da je probamo barem zaustaviti, ako je već ne možemo popraviti.U vezi s time :

voljela bih da nam se posvijesti činjenica da smo na ovoj Zemlji samo prolaznici, kojima su neki ostavili u nasljeđe ono što bi mi morali, po mogućnosti u istom stanju, ostaviti onim nekima koji će doći poslije nas.

Voljela bih da ljudi konačno počnu učiti na povijesti.Da shvate kako se nikad silom nije uspjelo ništa dobiti i kako u svakom ratu ipak najviše stradavaju oni koji su ga najmanje željeli.

Voljela bih da se vjera u Boga, nije važno kako se on gdje zove, nikada, ali nikada ne koristi kao nešto što je razlog za sukobe i mržnju.

Voljela bih da ljudi shvate da smo svi začeti i rođeni na isti način, a da ćemo na isti način i otići.Prvim udahom i posljednjim izdahom.Pa da, dok smo tu, ne zagorčavamo život jedni drugima.

Voljela bih da sva djeca na ovom svijetu budu sretna.Da mi od njih učimo ono što možda nikad nismo nigdje naučili, ili da se podsjetimo na davno zaboravljene stvari.

Voljela bih da ljudi ne zadiru u tuđe živote, što poznatih, što nepoznatih ljudi.Umjesto toga,da jednostavno pokušaju upoznati sebe, svoju nutrinu, jer to je vječita istraga.Ponekad mislimo da ne možemo do kraja upoznati drugog čovjeka, a ja mislim da je to zabluda.Najteže je upoznati sama sebe.

Voljela bih viđati ljude sa više osmjeha, iskrenih pogleda i punih lijepih riječi i ljubavi za druge ljude.

Voljela bih da se neki, koji misle da su im položaji u društvu Bogom dani, ne smatraju nečim boljim i više vrijednim od ostalog puka.Pače, da to, ako i misle, svojim riječima i djelom ne pokazuju.Nije lijepo.

Voljela bih živjeti dovoljno dugo da vidim da su mi djeca stala na svoje noge i da su postala ljudi.Onakvima kakvim bih voljela da budu.Mirni u duši, iskreni prema sebi i bližnjima, pošteni i spremni pomoći.

Evo, pade mi na pamet u kasne sate.

Voli Vas svih Vaša mama.

- 00:05 - Komentari (42) - Isprintaj - #

utorak, 02.05.2006.

POZDRAV PROSINČICI

Švrljam za dobro jutro, a kod Prosinčice bijelo...nema bloga...zatvoren.

Onda se vratim na jučerašnje komentare i vidim da mi je dala do znanja, doduše bez riječi, da će to učiniti.Pa, evo, Prosinčice:

Štujem Tvoju odluku...žao mi je što si to odlučila napraviti, ali sigurno imaš jako dobre razloge...možda je to samo odmor, prilika za kreiranje nekog novog bloga, sumiranje dosadašnjih iskustava...možda prezasićenost, možda preosjetljivost, tisuću možda...

Po onome što si, i kako si pisala, smatram da si jedna plemenita, miroljubiva i osoba puna razumijevanja.Nije ti lako, kao što ni mnogima, nikome od nas nije lako...Svakome na svoj način...

Tako.Sretno ti bilo u životu, u rješavanju problema, u uživanju u malim radostima.Ako se odlučoš ponovo javiti i pojaviti, bit će mi drago, ne smo meni, vjerujem...

Veeeliki ti pozdrav i još veći poljubac.

Mama44

- 08:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.05.2006.

U P O Z O R E NJ E

PROBALA SAM SAMA DODATI KOMENTAR NA ZADNJI POST, MEĐUTIM, KAKO SE OTVORI PROZOR SA KOMENTARIMA, TAKO ODMAH I NESTANE...AKO IMATE ŠTO ZA OSTAVITI, ODITE NA PRETHODNI POST, JER OVDJE OČITO NEŠTO NE VALJA...NE ZNAM ZAŠTO, MOŽDA ĆE BRACO-GENIJE ZNATI ŠTO SE ZBILO...

- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1.SVIBANJ LJETA GOSPODNJEGA 2006.

Eeeeeeee, da...

Nije baš mirisalo jutros na neki dan.Nije bilo sunca.coolNije bilo pleh muzike.I zaspala sam tek oko 4.A probudilo me već prije 8.Oči krvave, ko u vampira.Ovo dvoje luduje čim se ugledaju.Nema tu "dobro jutro, ni pomoz' Bog...".Odmah padaju štipanja, natezanja, dreka, mamakanje...
Mislim si, što za ručak?A i sunce već polako i sramežljivo proviruje.Pizza u Omišlju?Voz, Peškera?S lovom sam tanka, ne znam.Pa šta ne bi trebala bit danas neka prvomajska fešta u Omišlju?Nisam vidjela nikakav plakat po oglasnim pločama...

Nema veze, idemo do Njivica vidjeti koliko se popravilo brojno stanje mjesta.Sunce je već dobrano zasjalo, nije ni pretoplo, ni prehladno...taman tol'ko kol'ko treba...Krenula horda, tako, oko podna...a ručak još uvijek u frizeru...a, neka ga, snaći ćemo se...njami

Ma, čim smo došli do Njivica, već je bila druga priča.Ljudi ko usred ljeta, zastave se vijore ispred svih kafića, sve puno gostiju, nema mjesta za parkiranje...ma divota.Bože, kako mi prifali ta gužva...doduše, i dojaditi će mi za mjesec dana, to sigurno...ali ovo je pravo osvježenje...nakon što sam cijelu zimu gledala 6 jednih te istih faca...blabla

Pa si mislim, a zašto ne bih malo toga podijelila s vama?Imam, zapravo,samo mob, ali poslužiti će valjda.Pitat ću Bracu, kao i obično, da mi pomogne...Ako ništa drugo, ostat će meni slikice...smokin

Pa sam malo slikala more i barke, pa moju kavicu, pa slastičarnu koju obožavam, pa Rivicu...i galeba koji je upravo uhvatio sipu, ali se nije vidio ni galeb, a kamo li sipa...Imate sve to sa strane ispod svijeće u kojoj ima još puno uja, a nikad ne dogorijeva...cerek

Kad smo se naužili kave i sladoleda, krenuli smo put Voza.To je ono mjesto koje se vidi s mosta, a do njega se dolazi cestom koja vodi prema aerodromu.Žalosno, živim na krku 17 godina, a danas sam bila prvi put na tom prekrasnom mjestu.Tik do mora, predivne livade, nisko raslinje, trava nevjerovatno zelene boje...ljudi toliko da svaka grupa ima svoj prostor za zabavu...svi nešto peku, roštiljaju, ali atmosfera je opuštajuća...Zapravo, nedavno sam vidjela na tv-u prilog o povijesti Voza, to su one bitve na sličicama, koje datiraju iz vremena prije Krista, kad se od kopna do Krka prevozilo skelama...jedna je oblika glave žene, a druga muškarca...

Na povratku smo svratili po benzin kod Mikića, koji NEMA onaj obični, nego 98 i to po cijeni ode 8,79 kuna po litri...e, pa, živili!!Jedino korisno je informacija da je na rivi kod hotela fešta HNS-a na kojoj je nazočna i Vesna Pusić, inače naša kolegica, blogerica.I njen novi cucak.Onaj kojem se vidi šupak, da prostite.

A mislila sam da stvarno na Krku danas nitko nije kuhao fažol...

Divota jedna, muzika piči na sav glas, mirišu ribe i fažol...svakom prema guštu i zdravstvenom stanju...il' fažol, il' srdelice...ljudi, većinom nepoznati, u glavnom izgleda vikendaši...i brdo državnih i lokalnih političara...hrvatska

I sad, ne bi bio doživljaj samo takav, da ja ne naletim na minu...odem lijepo za šank, na kojem je naravno sve bilo besplatno, i priupitam mog poznanika, kada i kako se mogu dobiti ribice...lijepo mi kaže, evo odi tamo do njih, sa strane, pa pitaj...ode mama "tamo unutra", pita, kažu dečki, bit će za pola sata...okrenem se da ću izaći, kad neki lik, prvi put ga u životu vidim, drekne na mene na sav glas, već dobrano na rubu živaca:"VAN, VAN, VAN, MARŠ VAN!!!"Gledam i ne vjerujem..malo dalje stoje neki, očito stranci, sram me je da bih najradije da se zemlja podamnom otvori..."Gospodine, smirite se, u čemu je problem?"..."VAN, KAD VAM KAŽEM, NEMATE VI TU ŠTO RADITI, NEMA RIBA DOK JA NE KAŽEM!!!!", "Znate, snizite ton, napravila sam kako su me vaši uputili, a vi se tu derete..." "VAN!" ..."Dečki, neće mi trebati one ribe..." "I NE MORATE IH JESTI, ŠTA ME BRIGA, ODITE DOMA...!!!"..."Dragi gospodine, krasna vam je promocija HNS-a pred izbore, potruditi ću se da ovo dospije u medije...", kažem ja i odem, snimim poznanicu, ali kužim da ovaj trči za mnom."Gospođo, gospođo!"..Ja ništa, a on opet "Gospođo, čekajte, gospođo!"Mislim si, jebi se ti i tvoje ribe i sve skupa, prisjelo mi, idem doma..."Gospođo, moje je ime tako i tako...", kao ako ga dam u novine...ali kad je izrekao ime, a poslije vidim da je HNS-ovac od '90., rolete su mi se odmah spustile pred okice...Neću vam reć kako se zove, da ne bi bilo poslije...

E, mislim si, nećeš ti tek tako...ne poznam tebe, ali poznam sve političare u Omišlju.Predsjedniku ogranka sam čak nedavno i auto razbila, tako da smo si jaaako dobri.Najprije sam histeričnoga cinkala dopredsjedniku koji je dijelio promidžbeni materijal, a kasnije i samom predsjedniku...svrbio me jezik da odem i do Vesne, ali sam odustala...ipak se žena došla proveselit i provozat brodicom...

Ne znam rezultate...to ćemo vidjeti slijedećih dana, mjeseci...a baš me naljutio...puknucu

Raja se nije ponapijala, jer je cuga brzo nestalanamcor...dno lonca sa fažolom nazrijelo se vrlo brzonjami...o ribama nisam više htjela ni razmišljatizaliven...Luka je ušao u more do gaća, jer mu je "znaš mama, lopta mi je sluuučajno pala"naughty.Ma bolje da propadne selo nego tradicija...pa moramo se okupati za 1.maj!!!thumbupUživali smo u prekrasnom sunčanom danu...zaboravili da se sutra mora u školu...i sad smo svi krepani, ali zadovoljni...yesyes
Usput, GOGOO mi je dao poticaja i ideju da bih konačno mogla prošetati tim mojim otokom...očito se na njemu krije puno, puno stvari koje vrijedi vidjeti i za koje se uopće ne zna...a proljeće je...

Eto, ne znam kako je vama bilo, čitam da je južnije bilo kišovito...puno nesreća na cestama...ne znam, mi smo imali sreću da je bilo lijepo i mirno.

Svih Vas puno, puno pozdravljam, zahvaljujem se na komentarima i pozdravima, uz ispriku što se nisam stigla svakome pojedinačno javiti...ali to će biti nadoknađeno već sutra.

Laku noć Vam, radni narode...kisswave

- 21:45 - Komentari (26) - Isprintaj - #