SRAMIM SE, SRAMIM SE, SRAMIM SE I JOŠ TISUĆU PUTA TOLIKO.
Očito sam danas imala čudan smisao za humor, ovo je bilo više morbidno.
BRACO I PAVAO, krivo ste me shvatili, nije bila namjera uopće aludirati na nešto takvo u životu, i ja se zgražam nad takvim stvarima i jako dobro znam gdje su granice ljudskog ponašanja.
I opet kažem da je blog jako dobra stvar, ali, eto, nema glasa i mimike, pa se mogu dogoditi i greške u komunikaciji.
I čvrsto obećajem da neću više nikada, nikada, nikada spominjati sjekire i slična oružja u svojim postovima.I da ću biti iskren, vjeran drug.Evo, opet.Ne, ne, bolje da se okanim ovoga danas, jer ću opet nešto zasrat, a to ne bi htjela NI U LUDILU!!!
P.S.
I kako me kažnjava? Mislila sam da ću obrisati samo post, a da će mi ostati komentari, kad ono - šipak.Ode sve u nepovrat.Ali pročitala sam.
Volim Vas svih, ne zamjerite ludoj, isfrustriranoj babi.Pusa:)))