jedna nova mama

Moja Dora pojavila se iznenada i nenajavljeno 23 mjeseca nakon Luke.Ja je zovem "iznenađenje u rozom".Tvrdila sam onda, a tvrdim i danas da je ona sama odlučila roditi se, dan kada će se roditi, a i danas u glavnom mora biti sve po njenom.
Istraumatizirali su je pri samom dolasku na svijet, jer ponekad u rodilištu valjda nemaju što radit, pa ti kažu "vi sutra u 10 idete dolje", oće reć u rađaonu.I tako smo mi dobile drip u 10 i pol, a rodila se u 11 i 20, ni kriva ni dužna, ne želeći još uvijek napistiti sigurnost utrobe.A jest mi riječnik.
Moje čudo od djeteta.Osim što je bila najteža i najduža - skoro 5 kila i 58 centi - već je drugi dan dizala i okretala glavu, ja nisam vjerovala pa ne morate ni vi.
Prva tri dana bila je dobra, ali kad je krenula plakat, nije zatvarala usta godinu dana.Malo me izluđivala, pa je munjena mama otišla čak i na UTZ, ali samo su mi rekli "to vam je takvo dijete". I bogme je.

Sa 6 mjeseci uzela mi je žlicu iz ruke, jela kao da se rodila sa njome, pila iz čaše bez problemaSa 10 je prohodala istom brzinom, a sa godinu dana već je skidala sa sebe robu koja joj se nije sviđala.Jedno vrijeme je tvrdila da se ona zove Marta, a ne Dora (?), ni danas nisam dokučila što to znači.Sa tri godine ispričala mi je da je maloprije bila na oblaku i pričala sa barbom u bijeloj haljini i sa bijelom bradom, ni to ne znam odakle joj jer nismo baš neki koji su redoviti u crkvi, a još manje - na žalost - u pričanju o tome.

S njom se uopće ne vrijedi svađati.Jer možeš čuti takve zaključke da se smrzneš.Kod nje pali samo pričanje, grljenje i uvjeravanje.Sada ide u drugi razred, ni ne znam da ide u školu, jer ona to sve savršeno savjesno obavlja, ničim izazvana.Ali je zato neuredna do bola.I to na jedan simpatičan način, ako to može biti simpatično.Skida se ko zmija.Sve svoje ostavlja iza sebe.I savršeno se snalazi u svom neredu.

Jučer je On pokušavao objasniti svom sinu dijeljenje, a na kraju i podviknuo, jer je mali tijelom prisutan, ali ne i duhom, a gospodična je, onako kao usput, ne dižući glavu sa svoje knjige, upozorila "tata, tako nećeš ništa postić!", kao da je razmišljala na glas.Tu možeš ostat samo otvorenih usta, pitaš se ponekad odakle ti takvi biserići ispadaju.


Ona je jedino dijete kojem se ne gadi čistiti lignje, to radi tako spretno, također ničim izazvana, ribice također.U svemu želi biti samostalna, a ja je podržavam.
I volim.

Pusa svima, velikima i malima:)))