Luka je moj sin.Rođen je mjesec i pol dana nakon Oluje.Jedini od sve moje djece iznenadio me svojim dolaskom dva dana ranije od planiranog.Jedino s njim mi je pukao vodenjak, kod cura su mi ga morali bušiti - bljak i fuj!Jedino s njim sam se izmučila valjda k'o Isus na križu, maltretiralo me desetak sati intenzivnih bolova.Kad se prase od preko 4 kile rodilo, imao si što za vidjeti.kuštrava kosa koja strši u zrak, ali strši ko antene, a uši...E to je vrijedno opisa.Dva mala kupića mekane hrskavice, zgužvana u loptice kao da su od staniola.Prva reakcija je bila - Bože, što mu je s ušima, da bi se one na očigled ispravljale, ali do jedne granice.Ostale su klempaste, blago meni.I njemu.
Jedino on me isprestravio već prvi dan nakon što smo došli kući, ostao je siroče bez zraka, kasnije se ispostavilo da se zagrcnuo zaostalom plodnom vodom.Samo, luda mater je morala napravit cirkus i odjurit u dječju bolnicu.Da bi ustanovili da je savršen.Ma, naravno, kakvo od svaršene majke dijete može biti nego savršeno?
Jedino je on sa nepuna tri mjeseca dobio, kasnije sam to vidjela, bezazleni urinarni infekt, pa smo malo bili za Božić i Novu godinu u bolnici, pa je mama malo prolupala vidjevši na dojenačkom odjelu svega i svačega, ali to je ona škola života radi koje sam danas zahvalna.
Jedino se za tog pizdeka lijepila svaka viroza u obliku proljeva i povraćanja, pa mi je jednom i dehidrirao u roku od dva sata, pa smo bili na infuziji, pa je mama opet malo prolupala.
Ali jedino to dijete je uvijek, a i danas je tako željno maženja.Kad su mi izrasli zubići izgledao je kao Šiljo, širok osmijeh, još širi razmak među zubima, uha takva kakva su i stršeća kosa.
Imao je kroz vrtićku dob svojih ekscesa, par puta je mlatnuo glavom, pa bi poslije povratio, što je bio alarm za uzbunu, potres mozga.Svaki od tri puta što smo slikali glavu, ispalo je da potresa mozga - nema.
Onda sam skužila da smo preosjetljivi.Kad mu se dogodi nešto što ga emocionalno previše uzbudi, počne ga boljeti glava, a nekad nema mira dok ne povrati.Onda je sve OK.K'o da ima migrenu.Prošli smo sve pretrage, sve je u redu, a on tu i tamo još uvijek izvede to s glavoboljom.Prije bi to bilo kad sam se ljutila na njega, danas je to kad treba učiti ili raditi nešto što se njemu ne da.
A onda on meni kaže "Mama, da ti znaš kako ja tebe volim...zajebavat..."."Ne pada mi na pamet da operiram uši, onda to ne bi bio ja!"Je, da ga nije frka doktora i same pomisli na iglu i skalpel, još bi mu čovjek povjerovao.
Totalno je dekoncentriran.Ide u četvrti razred, lijepo slaže knjige, teke su mu sve u bojama, kao da su vlasništvo neke curice, ali još uvijek nikakve koristi od toga.On te knjige uredno nosi i donaša iz škole, ali još mu uvijek nije sjelo da tu i tamo osim zadaće mora napraviti još ponešto.Lektira mu je valjda nešto najgore što je čovjek mogao izmisliti, ali je zato stručnjak za kompjutere, PS, rastavljanje i sastavljanje svega što ima šarafe, a ujutro se diže ranije da mu slučajno ne pobjegne "TV kalendar".Pa si mislim, nek' se dijete razvija u svom smjeru.A ja ću to sa strane nadgledati i usmjeravati ako skrene.
Uvijek se smije.Zna točno kako će me kupiti.Kaže on meni "Ma znam ja dobro da ti to nama nećeš napraviti, ali te moram poslušati kao da je zapravo".Voli pjevati i plesati.Rođeni je zabavljač, moj mali stand up komedijaš.Kad mi je bed, dosta je da se on stvori odnekud i sve je zaboravljeno.Taj jednostavno ne da da u njegovom prisustvu razmišljaš o bilo čemu drugome nego o njemu jer ga je puna prostorija.Stalno je u pokretu, pjeva, pleše, viče, zadirkuje druge.
Trenira rukomet.A malo je trapav.Plače nakon tri skleka, jer "on to ne možeee!". Ali ima volju.Pa igra tako da promatra utakmicu s terena.Dok drugi trče, on stoji i navija.Umjesto da igra.A doći će mu valjda jednom.
Kaže on meni neki dan:"Skužio sam ti ja da je bolje s curama bit ok nego ih bez veze zadirkivat i mlatit, ovako sam im veća faca, svi mi kažu kako sam sladak!".Da, momentalno je to jedan od jačih razloga zbog kojih se ide u školu.Ne voli se tući, vječito viče:"A dajte, riješimo to razgovorom!" (??)
Obožava vodu.Bilo morsku, bilo onu doma.Po ljeti doslovce ne izlazi iz mora, zimi je pod tušem do iznemoglosti.Povremeno treba provjeriti da mu nisu škrge i peraje izrasle.
A voli se sređivati,voli mirisati.Jer cure ne vole kad neko bazdi.A i njemu se "gade one s masnim kosama".
Onda mi kaže, navečer prije spavanja:"Blagoslovio te dragi Bog, ti si najbolja mama na svijetu i ostani uvijek takva."Svako veče.A ne voli nikako ići u crkvu, još manje na vjeronauk.
Zato ja kažem da je to muškarac mog života.Jedino muško biće vrijedno truda.Dok ne nađe neku drugu "mamu" koja će ga maziti, paziti, ljuljati, ljubiti...mlađu od mene.I od njega.
Pa se možda otkači od mene.I ja od njega.
Veeeelika pusa svima, svim mamama i tatama:))
P.S.Hoću, hoću, pisat ću vam i o ostalima...
