A šta da lažem, postala sam pomalo ovisna o blogu, to mi je jasno, a naročito nakon noćašnjeg sna u kojem su se vrtile slike nekakvih djevojaka, košćatih i premršavih, da bih jutros ustanovila kako nije baš zdravo prije spavanja čitati neke postove.
Prelistavajući dnevnike neznanih ljudi naletila sam tako na par blogova čije su teme isključivo Ane i Mije. Kako ja imam sasvim suprotnih problema sa kilažom, to mi se nije odmah upalila lampica, a i ne trpam se pretjerano, ma ne uopće, raznim Storyjima, Eliteima i inim -ima, to mi je trebalo par minuta da spojim konce.I onda bum! Ne mogu vjerovat, ne kužim jel' se to netko zeza, sprda , što li, prestrašno je da bi bilo istinito. Kad provrtim postove unazad i vidim da autorica, srednjoškolka, ima ozbiljan problem.Počne pisati o raznim temama, ali nakon par rečenica sve se svede na njene želje koje vode u boleštinu, ima cura ozbiljan problem.Ne jede ništa,ako nešto pojede to brže bolje na silu povrati, pije samo vodu, po iznesenoj visini kilaža joj je već sada na rubu teške pothranjenosti, a do lipnja želi skinuti još 6,7 kila.Piše i o mami koja je očito izvor njenih problema, piše kako se svojedobno rezala - ja se ne sijećam da je to bilo aktualno prije petnaestak godina, a vidim da danas toga ima na svakom koraku - prestala je s rezanjem jer se prestrašila jednom kad je to učinila preduboko.Ma, ja to ne mogu prihvatiti! Najradije bih je uzela, tješila i čuvala dok ne progleda, ali to je, na žalost, nemoguće.
E, da je to samo ona...Njeni postovi imaju desetke komentara, ali svi do jednoga su izrazi podrške, osim mojega,naravno, na koji se uopće nije osvrnula.Dakle, i svaka od tih cura koje je bezrezervno podržavaju, k tome još i daju savjete i svoje primjere kako da što prije i što mučnije skine kilograme, imaju iste probleme, ne vjerujem baš da ni jedna od njih nema roditelje i da nitko od tih roditelja ne vidi što im se događa s djecom.
Pa si postavljam pitanja, kao i uvijek; prvo, što ih je dovelo do tako nečega, očito su uletile u nešto iz čega se neće tako lako izvući,nisu ni bedaste ni neinformirane pa da ne znaju što ih čeka. Drugo, ne mogu vjerovati da ljudi koji žive s njima olako prihvaćaju njihovo mršavljenje, povraćanje, loš izgled, povlačenje u sebe, a da ne reagiraju.
Treće i najvažnije : ako već razni profesori, učitelji i slični vrše hajku na blogere koji pišu o njima, zašto se pobogu, ne osvrnu i na ovakve stvari?Zašto ljudi koji stoje iza osnivanja ovog načina komunikacije ne upozore na neki način da to i nisu baš poučni postovi?Puno ljudi, mladih naročito, otvara svoje blogove, čita i tuđe, pa eto ti sranja.
Inače, možda se i ne bih previše zadržavala na tim tekstovima, no pažnju su mi privukla imena kojima se nazivaju anoreksija i bulimija - Ana i Mia - a tako se zovu moje kćeri, gle slučajnosti.Nadam se samo da se curama koje očito boluju od tih poremećaja neće ništa loše dogoditi, da će naći pameti i načina da si pomognu, ili netko njima blizak,a ako se, ne daj Bože što loše i dogodi, ne bih to voljela znati.
Do čitanja, pusa svima:)
