evo me nakon dugo vremena
|
puno se toga izdogadjalo, nisam bas sigurna koliko nabolje. Imam osjecaj da cu ja uvijek biti nezadovoljna svojim zivotom. a prvo bi se htjela osvrnuti na nesto sto me jako naljutilo. ne sjecam se vise kad je bio Vecernjakov maraton(znam da je bilo jedne nedjelje) jer su mi subote i nedjelje radne. I tako krenem ja na posao u 8 od decka. u 8.10 sam na stanici i znam da u to vrijeme stize 13-ica . kupim kartu(nisam stigla izvaditi bandicev pokaz jer jos nisam upisala godinu, a kao sto studenti znaju treba iksica i index s upisanom godinom) za koju dam 8 kn. nije to problem jer sam u subotu odradila 9h na nogama i ne zelim hodati tih pol sata.ali najdraza moja 13-ica umjesto da me doveze na trg skrene u vodnikovu i ja zavrsim na Trgu kralja Tomislava do kojeg sam za isto vrijeme mogla dopjesaciti i ne dati 8 kn. a i cekala me lagana setnjica do trga  i tako je vecini u to nedjeljno jutro krenuo dan.    ali nije to jedini dan da su me tako zeznuli. jednom je bio i onaj mimohod vatrogasaca, rudara??? ne sjecam se vise kad su me opet natjerali na setnjicu. inace zivim izvan zagreba i dosata se napjesacim od stanice pa do doma, a i inace se krecem po gradu pjeske. stoga ne volim da me se ono malo puta kada racunam na zet dogodi da me iznevjeri. nastavak slijedi |
