prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Rujan 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovdje pišem ja, mali Val. O svemu što mi se izdogađalo otkad sam izašao iz mog malog stana kod mame u ovaj kaotični svijet. O svim onim tetama, stričekima, bakama, djedovima i ostalim čudacima koji mi se jako vesele, ali znaju nekad biti i tako dosadni... O svim problemima s kojima se susreće jedna prosječna beba, vezanim uz klopu, obleku, kupanje u kadici i tak te stvari, ma znate. I o mami i tati koji me jako vole.

KOLKO VAS JE BILO DO SAD??!!!

free web counter

free web counter

VALOV FOTO ALBUM!!

VALOVE KRATKE VIJESTI

1.PIŠITE MI NA: malival@net.hr

2.NAJNOVIJE! Imam 8450g i 71cm!!naughtyeek

3. Cjepio sam se ponovo i samo sam malo plakijo, tek tolko da cuju da se ljutimmad Al zato kad su mi vadili krv sam se smijaowink

4. Još uvijek se kupam ko veliki, u velkoj kadi, svaki dlugi dan.mouthwash

5. Škemba mi je jako narasla!party

6. A i kosica pomalo raste!!thumbup

7. Imam malo ljubavnih problema jer me se Hana pocela bojati, kad ju vidim pocnem vristat od srece pa ju valjda uplasim zalivenkiss

8. Naucio sam se okretat s ledja na trbuh, tako da se sad okrecem, rotiram i gmizem u svim smjerovima, niko me ne moze susticismijeh (a uspio sam se i spustiti s kreveta dok je mama spavala, bas mi je dobro bilo na podu!)

9. Još uvijek ste svi pozvani kod mene da dođete jer ja jako volim nove ljudove!!

10. Nema di nisam do sad bijo. Mozda cu uskoro i u inozemstvonaughty


MALA ANKETICA!!!


Kad tata i mama plestanu zanovjetat bebu?
Kad plogovoli
Kad plohoda
Kad zavlsi sve škole
Pih, uvjek zanovjetaju!
Moji će me gnjavit dok su živi!
  
Free polls from Pollhost.com



19.12.2006., utorak

Epizoda 3: Prošao je prvi tjedan!!!

Juuuhuuu dragi ljudi!!

Nisam vam stigo pisati neko vrijeme jer sam bijo u gužvi, ma znate kak je. Svašta vam se meni događalo ovih dana, mislim ništa posebno ali meni sve jako novo i ponekad malo neobično. Svaki dan vam je meni skoro pa isti. Puno papam (čak i 12 puta u jednom danu), mamina klopica mi je sve bolja i bolja. Kad ne papam onda u glavnom pavam, ili se izležavam sa mamicom i taticom, gledam okolo i tak. Pavam cijelu cjelcatu noć, i jako sam dobal. Malo plakim, mislim ono, kad baš moram, najčešće kad tražim malo pažnje ili kad se prenajedem pa me buba buša.

Mamica i tatica su supel prema meni. Supel oni sve to kuže kaj mi tleba, kad sam gladan, kad sam se pokakio ili kad me treba samo malo nositi okolo. Smješni su vam njih dvoje! Pogotovo kad me plesvlače, to vam izgleda koda sam u bolnici na opelaciji. Ja legnem, onda dođu njih dva, imaju ono smješno na ustima kroz kaj neznam kak papaju, pa me klenu odmotavati. Ja vučem nogice, gulam rukicama, onak da ih malo zezam. Najviše uživam kad sam skroz goli. Joj kak to volim!! Onda me počnu oblačiti pa ja počnem cviliti i plakiti jer, znate, ne volim biti obučen!

U petak nam je došla jedna dlaga teta. Zove se Nena. Ona vam je, joj, zaolavijo sam kak se to kaže… a, da, patlonažna sestra. Ona je supel!!! Jako je smirena, draga i nježna prema meni, ne ko one tete u bolnici. Ona vam je meni odrezala noktiće!! Konačno se neko sjetio. Sad se više e grebem, a i lice mi je skoro skroz zaraslo. Pa me je kupala, mislim onako, malo brisala. Napravila mi je flizulu!
Onda su navečer došli baka, deda, dvije tete i ujo iz Zadla. Joj to am je bila gužva!!nut Jedva sam živu glavu izvuko!nut Počeli me navlačiti, rastezati, puno pričati, ma znate. Pa je nastala graja. Ujo bi igrao nekakve iglice na onom stroju kaj buči, teti Matei je dosadno, pa bi malo ljevo pa malo desno. Baka i deda stalno nešto pličaju a ja ih ništa ne razumijem. Pa e gladan ovaj, pa je gladan onaj, pa svi nešto svajetuju, svi pametuju. E onda je meni plekipilo pa sam počeo plakiti, izmorilo me to, znate, pa sam ogladnijo.

U subotu sam se dlužijo sa mamicom i taticom. Joj kak su smješni! Oni vam meni nešto stalno pličaju, o svemu isvačemu, a meni dosadno i dosadno, pa smiju, ja im se beljim i tako. E onda mi je moj ručak malo klivo sjeo, pa taman kad je došla dluga baka ja sam počeo neutješno plakiti. A šta ću, kad me bubala buša. I sad pazite smješnog taticu. On vam mene uzejo i stavio na rame i malo me tapšao da se podligne (zbljuvkim) i nosio me po stanu i mislijo da će me smiliti tako da mi pliča o kuhinjskim elementima!!! Sad znam sve! Di je ono s čim oni papaju, za kaj služi onaj stroj, zabolavijo sam kak se zove, sa nečim okruglim na sebi, pa ona velika bijela grdosija koja kad se otvori je zima, sve znam.
Na večer su došli opet ovi iz Zadla. Ajme meni! Ali su brzo otišli, a baka je ostala da pomogne mamici.

U nedjelju, ha, opet isto. Plobudim se pa papam, pa kakim, pa me plesvuku, pa pavam, pa tako u klug. Mamica se nešto zabrinula oko toga kolko ja trebam klopati, pa vam je ona onda, pazite sad, zvala neku Rodu na neki telefon! Pa kak molim vas možeš zvat rodu??!! Kaj ona ima onaj telefon kaj možeš svugdje nosit, kaj ne leti ona??!!
Ona vam je mene opet počela boliti buša, i to taman kad je došo dlugi deda. Ajoj, da ste tek njega vidli!! On vam se sav izbezumijo, zablinuo, skolo je i on počeo plakiti samnom, koda će me to smiriti! Pa je reko da zovemo nešto hitno, hm, hitnu, ma ne znam… lud Ali opet me je prošlo sve do navčer kad me opet počelo malo bubati. Onda je tatica morao trčati u neku dežulnu, nešto na A, apotlku, ne znam, da mi kupi neki čaj. I kad se vlatijo ja sam već plesto plakiti. Haha, kak sam ga zeznuo!!

Jučer je bilo supel, opet je bila teta Nena, pasam se kupao opet. Došla je baka i stalno nešto lupala, splemala. Joj, nemrem ni pavati!! Popdne je došo tatica i opet me zaljubljeno gledao, navlačio, a ja sam mu se beljijo, pa sam naplavijo neku glimasu, a on mislijo da mu se smijem!! Pa kaj on ne zna da ja to još neznam!! Ma smješan je. Došla je večer, i onda je krenuo smješni program!! Tatica i mamica koda su se natjecali ko je nespletniji! Rvo mamica prolije čašu mljeka po klevetu na kojem je tata jučer promjenio posteljinu, onda me presvuku pa tatica ugazi u moju pelenu! smijeh E, onda vam je meni OTPAO PUPAK!!!Konačno! A mamica se sva uspaničarila. Da, šta ćemo sad, jel to uredu… Pa počela proljevat okolo, sve joj pada, ja plakim, ona plaki, tatica opet trči u apoteku po nekakav seloltjp, kaj ja znam da mi zaljepe gazu pleko pupe moga maloga. Pokušo tatica prvo nešto vezati, pa lijepiti, a meni sve to ispadalo… Joj šmješno! I na kraju ja se smirijo, napapao se i zaspao.

Eto, tak vam je to u našoj maloj smješnoj obitelji. Puno smjeha, šale, nespletnosti, svi me voliju, i tak…

Joj opet sam gladan. Idem papati opet, onda pavati. Pusa velika svima kiss , fala kaj me tolko volite, i ja vas volim… MAAAAAAMMAAAAAA, KLOPAAAAAA!!!! njami

Vaš mali Val

P.S. Tehnička obavijest, dakle, svekoliko građanstvo, Val ima i svoju e-mail adresu: malival@net.hr, na nju šaljite sve želje, pozdrave, čestitke za blagdane naslovljene na Vala, dakle obraćajte se njemu a ne tati i mami. Imajte na umu da će on to sve pročitati, kad nauči čitati, po mojoj procjeni kroz mjesec do dva…. smijehthumbupsmijeh Vaš Big Father

14.12.2006., četvrtak

Epizoda 2.: DOŠAO SAM DOMA!!!

rolleyesJoj, hm,hm, kh, kh, malo me je sram... rolleyes

Pa, ovaj, hm, ja se zovem VAL.

Ja sam vam mala beba, znate. Imam četri dana. Puno pavam, jer sam vam ja jako umoran. Znate naporno mi je bilo izaći vani iz mamice, i ja sam isto gurao da se izvućem vani, i uspijo sam!! U bolnici mi je bilo tak, tak. Okej. Bili su mi cimeri skroz dobri, ali nisam bio stalno sa mamicom. Ma u biti to je i bolje jer sam onda spavao sa drugim bebama. I tamo vam je bila jedna mala slatka curica, mislim da sam se zaljubio u nju.cerek

Danas sam vam ja konačno sa svojom mamicom otišo iz bolnice. Došli su po nas tatica i deda. Obukli su me u neku novu robicu koja mi je sva prevelika, kaj oni ne kuže kolko je 51 cm visine?? Danas me je tatica prvi put držao i počeo se plakiti od sreće. Meni to niš nije jasno, zakaj on plaki kad me drži, ha, ko će ga znat?!lud Tatica me je stavio u moju košaricu, ona je baš super. Onda nas je deda vozio doma. Deda je isto bio onak čudan, sav je bio izvan sebe. Puno je deda pričao, a ja ga niš nisam razumio. I tak, došli smo domeka, i tu je ekstra super!! Imam super krevetić! Izgleda ko neka riba, neznam vam ja, ne kužim to, ali tata kaže da je to neki dupin. Iznad mene vam vise nekakvi mede mali. Baš su slatki! I pjevaju oni nešto, baš ljepo.
Odma kad sam došo doma i malo prošnjofao okolo bio sam gladan pa sam išo papat. Skroz mi to dobro ide! Mamina klopica je skroz fina i ima je kolko hoćeš, uvjek kad hoću ima klopice.... Njaaaam!
E onda sam išo malo pavati, ali nisam mogo pavati jer je moj tatica meni nešto stalno pričao... Da me voli, da sam sladak, i to, a meni dosadno, pa dosadno. I konačno prestao pričati, i onda je tatica lego kraj mene i zaljubljeno me gledo, pa je došla mamica, pa me ona gledala zaljubljeno, joj pustite me da pavam... pa su se mamica i tatica ljubili i smijali, i onda smo ja i tatica zaspali zajedno...E, i još jedna stvar, oboje su danas imali one neke čudne stvari na glavi da im se ne vide ni usta ni nos, ne kuzim ja nikak kak oni papaju?! Kaj će im to?
I ja imam tli pasa. Baš su supel! Zovu se Boško Buha, Boško Junior i Gugi, oni vam mene čuvaju, da me ne uzme neko...
Joj laspličao sam se, a pava mi se opet, i molam papati, znate, budem vam se ja javio! Hvala što me svi volite, cupel se osječam, i ja vas volim znate, puno...
Možete me gedati tu s ljeve strane, kaže tatica, ja niš ne vidim, nekaj kliknete pa me vidite, ja to niš ne kužim, ali sam baš sladaksmijeh....
idem pavati....zijev
Noć.

12.12.2006., utorak

Nitko ne zna kao Arsen...

Sjetio sam se dvije arsenove stvari, koje su meni prekrasne....

Marina ova je za tebe;

TI ME ČINIŠ BOLJIM

Govorili su mi "za tebe je zlato"
nudili su slavu, nudili su prijesto
govorili su mi "to je tvoje mjesto"

Govorili su mi "za tebe su lanci"
potjera i sumnja da te vječno prate
govorili su mi "to je mjesto za te"

Nisam znao sta je moje
dal letim,dal padam?
trebalo je da te sretnem
da od tebe saznam:

Sad su jasni moji puti
ti me ljubiš ,čega da se bojim?
sad u meni više ima
ti me hrabriš, ti me činiš boljim...

Hvala ti Malena...


Val ova je za tebe;

SINE MOJ

Ne daj da ti igru kvarim
samo mirno kocke slaži-zamak svoj.

Ostaje ti malo dana
bez nevolje i bez laži,sine moj.

Ja sam znao gdje je sreća
kojim putem treba ići

al' ni danas ne znam prici njoj.
Samo spavaj,snijeg je vani
ovo staro srce brani tvoj san.

Kad bi znao što je tamo
ne bi žurio da primiš dio svoj

al' ne vrijedi sto mi znamo
sve je bolje sam što činiš,
sine moj.
Ti bez straha uvijek pođi
kamo god te život šalje,
sine moj
i ne misli nikad na me
znam da ljubav ide dalje,
sine moj.

Što da pričam da te učim
bit će bolje da te ljubim
mnogo vise trebat će ti to.

Samo spavaj,snijeg je vani
ovo staro srce brani tvoj san.
Sam ces znati čemu sluzi tvoje srce
nježnost,znanje,zanos tvoj.

Sve ce pasti pred tim
zidom i imat ćeš uvijek manje,sine moj.
Sine moj,sine moj.

Sam ćeš znati čemu služi tvoje srce....

Intermezo: Vijesti i zahvale...

Dragi prijatelji,pozitivi ljudi dobre volje,

Rekao sam u prošlom postu da je to sve od mene i da dalje preuzima Val, nije to daleko od istine. No s obzirom da su mališa i mama još u bolnici, odlučio sam napraviti još jedan mali intermezo prije druge epizode, ovog fantastičnog serijala, koju će pisati Val.

Od kuda početi. Možda prvo tekuće vijesti. Dakle, bio sam jučer u bolnici, dotrčao sam s posla, i stigao u 16:20 i nisu mi htjeli mališu pokazat!! Tako da sam bio malo tužan, malo ljut, malo na sebe, malo na njih… Marina? Što da vam kažem?!! Ja sam zabezeknut, impresioniran! Ona je nevjerojatna!! Nakon one kalvarije iz prvog posta (btw. Vjerovali ili ne sve napisano je istina, čak i malo estetski dotjerana istina!!) ona je zaspala oko 02:00, probudili ju u, pazi sad, 05:30 (prije toga nije dva dana spavala) i ona poletna, skoro pa da ne trčkara hodnikom, nasmijana, sretna…. Ja ne mogu vjerovat!! Dosta me ljudi pitalo ova dva dana kak je to nutra izgledalo. Najbliža definicija vam je da spojite neljudsku bol sa nadljudskim naporom, kroz period od 24h (probajte zamislit kak bi vam bilo da vas samo lagano frče u crijevima konstantno 24h…), pa dobijete približnu sliku!! Nevjerojatno! A ona se smije!! Malena svaka ti čast tisuću puta, ja sam oduševljen!! Garantiram da bi 99% onih mačovoteverproserbilder muškaraca barem palo u nesvijest ako ne i komu!! Zato kod čestitanja prvo se obraćajte tom super heroju, Marini!

Val? Njemu super!! S mamom je većinu dana (rooming in), i tako njih dvoje se druže,pričaju, upoznaju… Doduše, većinu vremena mališan spava, znate i njemu je bilo jako naporno, ostatak vremena uči papat maminu klopu. Ne ide mu još baš najbolje, ali to je normalno. Ajme, da ih vidite zajedno!! Meni suze na oči tjeraju!! Ja sam se u ovog mališana zaljubio na prvi pogled, a u Marinu koda da sam se iznova zaljubio, ovo nas je iskustvo zbližilo više n išta, volimo se više no ikada,predivno!! Neopisivo.
I tako oni vam se druže, mališa još ne plače (ali to je isto normalno, djeca ne plaču prvi dan), ali zato s mamom već naveliko priča (dok je budan). Izgrebao se po licu jer su mu noktići predugi, cucla prstiće, nekad i cijelu šaku, i tako, ma sve u najboljem redu.

Izlaze? Najvjerojatnije sutra, ako pedijatar i bolnička svita ustvrde da je sve ok, a trebalo bi biti, negdje oko podne. Ja sam uzbuđeniji nego prije poroda, jedva ih čekam, fale mi puno…
Vala sve spremno čeka, još samo da mu se posteljina osuši na vrijeme i to bi bilo predivno, i da nađem one posude za vodu za radijator (nema toga čak ni kod kineza!!) svaki bi detalj bio na svom mjestu!

Kak se ja osjećam? Fizički onak, veri gud, nisam se baš naspavao ali sam tolko uzbuđen da opće ne osjećam umor. Psihički? E sad, nije se sve to skupa još sleglo, ali nevjerojatna sreća, radost, nada, čista pozitiva, bezuvjetna ljubav, zanos, malo straha, i sve one emocije koje ste Vi osjetili kad ste čuli radosnu vijest, pa na 1000 potenciju! Vulkan u grudima! Kad vidite to predivno malo biće, to vam je onaj savršeni zlatni rez prirode koji čovjek traži gledajući slike, u kadrovima filmova, šetajući prirodom…. Kad pogledate ta dva oka, ajme… čistina, nevinost, neiskvarenost, nada, ljubav, želja, ushit, poriv, snaga, inspiracija…. Ne znam, ne mogu to ni približno opisati….

I još nešto, VELIKA VAM HVALA VI PREDIVNI LJUDI!!!! Neizmjerno nam puno znači vaša podrška, toplina i pozitiva kojom nas obasipate!! Predivno je živjeti sa spoznajom da si okružen tako divnim ljudima. Divno je vidjeti vašu iskrenu sreću. Divno je vidjeti da ste svi skupa na trenutak, u ovom kaotičnom svijet, stali i postali iskreno sretni!! Predivno je to! A koliko nas tek sreće i zadovoljstva očekuje sa ovim malim čudovištem, ajme meni!!!
Da ne nabrajam ponaosob, jer zaboravio bih nekoga sigurno, a i iskreno, ne da mi se pisati stotine imena! Ljudi hvala vam beskrajno,punite nas pozitivom…. I mi Vas puno volimo!

Eto toliko, za sad, pišite nam…

Ne propustite nove uzbudljive epizode!!
Vaš Big Father.

P.S. Meni, u ovom trenutku, uopće nije jasno kako sam ja mogo do sada živjeti bez tog stvorenja??!! Mali me opčinio….
JAH BLESS, GIVE THANKS AND PRAISES TO THE MOST HIGH FOR LIFE!!!

11.12.2006., ponedjeljak

Epizoda 1.: IZLAZAK!!!

Poštovane dame i gospodo, sestre i braćo, drugarice i drugovi, narodi i narodnosti, svekoliko građanstvo, čujte i počujte, na glas se daje da nam je konačno došao mali VAL!!!

Dakle, s obzirom da je ovo valov blog, i da će on počet na njemu pisati čim stigne kući, ponosni će tata na kratko kradomice uzvurpirati valov virtualni prostor kako bi svekolikom puku iznio ono što je u narodu znano kao priopćenje za javnost.

Kronologija događaja kreće u kasno subotnje popodne. Marina negdje između 21 i 22 počinje primjećivati bolove koju postaju sve jači. Mladi tata štopa, negdje između 5 i 7 minuta dolaze trudovi. S obzirom da je prošlih tjedana bilo nekoliko lažnih uzbuna oboje su skeptični, ali Marina ustvrđuje da još nije boljelo tim intenzitetom i tvrdi da je to to!! Ushićenje, nevjerica, ali nema panike. Marina cvili da nije oprala suđe!! Pazi sad, ej, molim vas, suđe!! Reko, pa jesi ti normalna, ma j….. te suđe, ajde obuci se pa idemo. A Marina ko Marina, nigdje se njoj ne žuri, svaka radnja je trajala,ali ozbiljno, minimalno 5 minuta. Krene nešto radit pa ju zaboli, pa sjedne,pa cvili (zbog suđa najviše), pa opet krene…. A u meni kuha. I konačno oko 00:30 krenuli mi na Sveti Duh. Vozim ja polako, paralelno štopam, marina cvili, ali nema panike. Upadamo u rađaonski trakt u 01:09, Marina ulazi ja moram čekat u čekaonici. Sva sreća čekaonica je jako živopisna. Naime po prekrasnom starom običaju nervozni tate čekajući, sate provode ispisujući kronologiju poroda na zidovima, tako da je sve zašarano. Ima tu svačega, a najviše budućih dinamovih igrača, lijevih bekova, centarforova. Padaju i prve dogovorne ženidbe. Tako će se npr. mali Karlo rođen x.y. oženit malu Niku sa suprotnog zida rođenu x.y. Neki vrijeme ubijaju opijajući se, pa njihova kronologija čekanja djeteta biva mjerena bocama jegera (neko je u samo 4 sata popio dvije boce; ali zato na kraju i piše konačno stiglo dijete a ja pijan ko majka). Nemedicinska objašnjenja carskih rezova iz muškog kuta:'' pimpek mu je tolko velik da su morali na carski rez…''.
01:54 Marina izlazi, obučena, kao trudovi nisu dovoljno jaki pa odite doma ili ostanite tu spavat, ali nećemo vas pregledat do jutra. Otišli mi fino kući. Cca. 04:00 Marina se rastura od bolova, ne može zaspat ni pod razno, ja napet ko puška, ne mogu pomoć, pa sad ti spavaj! Bacio ja oko u neki polusan na nekih sat i pol do dva, kad u 07:00 Marina budi, kaže da ne može više, da krenemo. Trudovi sve jači i jači, svake 3 minute, trebalo joj pola sata da se obuće, i onda šou program, odšarafi pirs!! Vuče ona, vučem ja, vrti ona,vrtim ja a on neće pa neće. Reko ma zaj… pirs demo gore će neko to odšarafit.
08:12, opet isto mjesto. Ja opet u čekaonici. Hodam, gore, dolje,gore, dolje, ništa. Sjedim,dižem se, pušim po skrivećki sa nekim starijim gospodinom sa ortopedije. I konačno u 09:06 izlazi Marina u spavaćici da mi da robu. To je to!! Nema više predomišljanja!! Dali su joj klistir pa je trčala po hodniku tako da smo razmijenili dvije tri rečenice. Zove me na mobitel za 15 minuta i kae da su joj rekli da će trajat pa da odem doma. Odo ja doma, nervoza, malo straha, nesigurnost…. Mobitel ne prestaje zvonit. Trebo bi se malo odmorit, bar da ja imam snage, da to izguramo, ali zaspat se čini ko teži SF. Oko 14 zvoni mobitel. Marina kaže da je porod službeno počeo, ali da će to trajat, i da bi u box (mjesto za rađanja, jer još uvije je u predrađaoni) ide oko 16. Ja ko štreber došo oko 15:30. Stojim u čekaonici, na iglama sam. Kao imam novine, ma moš mislit! Listam ja to, kao čitam, a ono gledam kroz papir. Marina zove da je ostala sama u predrađaoni jer joj je cimerica otišla u box. I pazi sad, zove ona mene na mob da ja u hodniku pozvonim sestri na portafon jer Marina mora na wc i dere se ali ju niko ne čuje!! (tak je to kad dođeš na nedjeljno dežurstvo, moš mislit sreće što moraju radit u nedjelju popodne.)
16:05 zove Marina, kaže da će u box oko 18. Ma super, sad još dva sata za ubit. Niš, ajmo brojat pločice, reko ja sam sebi. I, nakon cca. 10 minuta fascinantan podatak! Ako nekog zanima, informacije radi, u čekaonici rodilišta Sveti Duh ima 1452 pločice!! Pa ti misli.
Odem na kavu, neznam ni ja više koju, kupim druge novine, ove ću kao pročitat, aha, malo sutra. Oko 17:30 dolaze marini starci, oni isto već ludi. Moji zovu u intervalima koji se poklapaju sa marininim trudovima, svake 2 do 3 minute. ''Ne tata, niš se nije promijenilo u odnosu na prije 2 minute!''
17:52, izlazi sestra i ja konačno ulazim!! Presvlačim se u neki prekrasan zeleni kompletić, onako ekološki, prekratke hlače, prevelika majica, vrećice za zimnicu na noge i spremni smo (barem mislim…)!! Izađem iz garderobe, a dočeka me neka fašistoidna sestra koja izgleda ko čuvar konc logora, gledajući me u stilu ''šta je gnjido, kakva ti je to kosa, ti bi tata bio, ma past ćeš u nesvijest za 5 min ko i svi drugi…'' Perem se (ono ko na hitnoj službi, sapun stisneš laktom, četkica, ap-cap gotovo), i ulazim u box. Marina blijeda ko zid, zrak suh, svjetlo neprirodno žuto, ubija oči, smrdi po bolnici. U jednoj ruci joj igla i polako kapa drip (sredstvo za induciranje kontrakcija), na trbuhu sonde CTG-a (aparat za mjerenje fetalnih otkucaja, pomaka i trudova), tišinu razbija samo hihotanje med tehničara, zveket pisaće mašine i zvuk otkucaja srca mališana koji je još unutra. ''jesi dobro'' pitam ju. Slabašnim glasom odgovara da nije, jako ju boli, grčevito se drži za stranice kreveta, ali stoički to podnosi, ponosna kakva je ne želi glasa ispustiti a i štedi energiju. Pokušavam je držati, dajem joj vode, ali sve ju to iritira. ''Mući, sjedi tamo, samo da si tu. To mi je dovoljno'', kaže mi ona. I tako sjedimo u tišini, gledamo se između trudova i kao da se tek upoznajemo, ispipavamo teren. Odbija svaku pomoć. Boli ju jače. Kaže da ne može više. Pokušavam j hrabriti, pričam gluposti, nasmijavam ju, ali nije joj baš do smijeha. Za osoblje kao da ne postojimo. Hodaju pored nas ko pored turskog groblja, šutke se prave da nas načuju.
Jedina gora stvar od dolaska u bolnicu u vrijeme nedjeljnog dežurstva je dolazak u vrijeme promjene smjene nedjeljnog dežurstva!! E, pa 19:00 je i smjena je. Mislim si, ovi valjda nisu nadrkani, tek su došli, a kad ono još gore. Marini se povraća, ja trčim i tražim sestru da mi da neku posudu u slučaju da povrati, i dobijem jezikovu juhu!! ''Gospodine ja sam sestra a ne gospođa, i nemojte mi se tu prešetavat ko po placu!! Ma šta bi ona povraćala, nek trpi malo, pa to je porod. I nemojte si vi mislit da ste vi neki njezin glasnogovornik, sjedite tamo kraj nje i šutite!'' Kipim, malo mi fali da ju onom metalnom posudom koju mi je na kraju dala ne zatučem u pločice na podu. Otvorena je tek 7cm, a treba 10! 1cm jednako cca. 1sat! Sve ju više boli! Stišče mi ruku. Tako mi ruku u životu stisnuo nije niti jedan nabildani muškarac. Počinje se gubit! Dajem joj grožđani šećer i vode,malo dolazi k sebi ali kaže da više ne može.
Iz druge prostorije hihotanje, špica big bradera! Ja pizdim niko ni da bi ju pogledao! Odem tamo i tražim da ju neko pregleda. Oni sjede na kožnom trosjedu jedu čvarke i luk i smiju se. Bojažljivo prozborim, a oni ko čopor divljih pasa na mene. I nakon 20 min. Ljeno dolazi doktor, smrdi na luk, navlači rukavice i gurne šaku. Marini oči iskočile od bola, upire se rukama i nogama…''Još 1cm, nije to to'' kaže on.
Sonda od CTG-a stalno pada, ja to namještam prtljam… šutimo….
Marina sklapa oči između trudova, poljevam je vodom. Polako počinjemo surađivat, ne odbija me više, čak me i sluša, dišemo zajedno…
Traži anesteziju, opet ovi dolaze preko kurca, guraju šaku u tu izmrcvarenu utrobu valjda po 28 puta taj dan, i kažu da je prerano za porod, a prekasno za anesteziju, trpi! Ma super.
21:30, čujem iz druge sobe onu ''jesen stiže…'' iz one vrdolajkove ustašoidne serije, hihotanje, mata, mata…hihi, haha.. Meni se već vrti, nema zraka, smrdi na osušenu krv, Marina plače, tone u san7nesvjesticu među trudovima. Mislim si jebo vas Mata da vas jebo. U čekaonici 12 ljudi, stalno dolaze poruke, ja reko da sam popizdio s osobljem, moj stari oće ući da ih tuče. Sad još misli na njih, smiruj njih, a ništa se konkretno ne događa, samo je bol sve jača, a pauza među trudovima sve kraća.
Dolazi babica. Treba ispraznit mjehur. Rotvajlerskom nježnošću gura kateter od kojih 30-40 cm, Marina se savija od bolova, oči su joj dva broja veće.
22:00 Kreće zadnja, najgora faza. Glavica ''surađuje'', otvorena je dovoljno, ali treba još čekat da se beba namjesti. I opet odlaze sami smo. Marina ima konstantan nagon za tiskanjem, a ne smije tiskat. Leži na desnom boku, grčevito se objema ruka drži za moju desnu, dok joj ja lijevom čupam kosu da joj boli na glavi odvratim pažnju sa one iz utrobe. Dišemo zajedno… Sve teže rati ritam disanja, zastaje….
Konačno oko 23:00 dolazi doktor (onaj koji smrdi na luk) fućka ''jesen stiže…'' digne plahtu, usmjeri lampu i kaže ''jebo te Marja (babica) pa to je skoro tu!'' Ja kipim, tlak 380, ono, helooooouu, dobro jutro, vičem ti da veća sat vremena ima poriv za tiskanjem (pritisak na debelo crijevo) i kad nema trudova (znak da počinje faza izgona), a ti me ne jebeš 5% kažeš da treba disat, i sad si otkrio ameriku. Mrtva hladna babica obuče PVC pregaču, ko one u ribarnici, sjeda ispred međunožja i kaže ''TISSSSSSKAAAAAAAAJJJJ''. Marina stenje, uzima zraka prije truda i tiska. Ništa. Vidi se glavica, kaže babica. Tiskaj. Dolazi novi trud, Marina tiska, doktor gura od gore, ja držim Marini glavu. Evo ga, kaže babica. Nagnem se preko kreveta vidim glavicu, babica čupa, mislim si potrgat će mi dijete!! IZAŠO JE CIJELI!!!! 23:10, tišina. Presječe me da nešto nije uredu. Prereže pupkovinu i plač!!! Najdivniji zvuk u svemiru!! Iskonski, jak prodoran!! E, a onda se mali pišonja fino popiškio po doktoru!!! Buntovnik od rođenja!! Suze, suze dolaze na oči. Nevjerica! Marina se smije, plačemo zajedno!! Viču ovi diletanti da je prekrasan, da već duže nisu tako lijepog dečkića vidjeli (mislim da to svima kažu, nebitno).
Osjećaj? Neopisivo. Riječi su premale! U sekundi zaboraviš na sve muke. Osmijeh i suze. Pred očima koda ti prozuji cijeli život. Sve što si radio sad ima smisla, dobio si smisao svega! Nezaboravno, neizbrisivo, nenadomjestivo!! Samo toplina, sreća….. čista sreća…..

Ovakvu hrabrost kakvu sam sinoć vidio, nisam nigdje već duže vidio!!! Marina, svaka ti čast, ti si junakinja. Preponosan sam na tebe!! Ovo bi trebao doživjet svaki muškarac, pa kad misli povisiti ili, ne daj bože, dignuti ruku na ženu razmislio bi dva puta. Čisto poštovanje!

Marina volim te do neba! Hvala ti za najljepši dan u životu!
Val tata te čeka….

Eto toliko u prvoj epizodi, dalje preuzima Val, a Vi nas pratite u sljedećim nastavcima!
Vaš Big Father.

P.S. pišite nam u komentarima, da se dopisujemo, jer nećemo se bar neko vrijeme tako često viđat.
Presretni tata.
JAH BLESS

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se