Nekada davno stari indijanac ispriča svome
unuku jednu životnu istinu.

„U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba.
Kao borba između dva vuka.
U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju,
pohlepu, aroganciju, samosažaljenje,
laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos,
sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir,
ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdačnost, darežljivost,
istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…“




Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita;
-I koji vuk će na kraju pobijediti?
Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči
i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu,
odgovori:
-Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš.

..znaju ništa nevidit', znaju ništa ne pitat',
znaju anđeli sa nama ludima.



Ovo si ti
po nečemu znam da jesi
i bit' ću ti štit
sa sobom me ti ponesi
Ti ćeš uvijek biti moja briga
koju moram sobom nosit'
i dokle si bez mene stigla
ko će sebi to oprostit'
Jer, ti ćeš uvijek biti moja briga
šta o tebi smim govorit'
sa džepovima punim stina
u čaši vode se utopit'

Ne plači sada jer ništa nije kao prije,
jer jednom kada odeš od mene da li tada ljubav umire?
Opet sjedim sam za stolom,
novo jutro, staro pitanje,
gdje si sad, opet budan čekam svitanje.
Toliko dugo sam te tražio
a sve vrijeme tu si bila
toliko noći sanjao te
samo tebe moja mila.
U zagrljaju mome nisi slutila na kraj
ti si meni bila sve..
.. moj pakao.. moj Raj.
Sjedim zatvoren i sam
između ta četiri zida
jučer tako daleko je
srce boli me i kida.
Do jučer smo sanjali o sreći
al' drugi nam sreću uze
sad redove ove
mojom rukom pišu moje suze.
Zašto pustili nas nisu
da živimo našu priču
svi na nas drali su se
mi slušali kako viču.
Suze pomiješane s bolom
srce boli, duša puca
al znaj da ovo srce vječno
za tebe će da kuca.
Kroz redove ove
sada reći ću ti jasno
jer kad god da se desi
nikad neće biti kasno.
Uviek bit ću tu za tebe
uvjek da se trudim
jer jedino što želim
jeste kraj tebe da se budim.
Tužan sam provodio noći
i pred slikama tvojim plako
i svakog dana pričao
ja ne mogu više tako.

Ma digni gore glavu
i nemoj da se bojiš
jer znaš da te volim
jer znam da me voliš.

Za Pingvina nije problem na ovoj zimi..

Ali kako to brazilac može podnijeti?!

Sve je puno te tišine, i sve je lijepo i sve je grubo,

sve je moje, sve je tuđe, kad ne poznajem ništa drugo.

Sve je puno tebe, mene, izgubljenih naših želja,

sve je naše a sve tuđe, svega ima, ničeg nema.

Svaki korak ispočetka usmjeravam novom toku,

pobjego bi sa tog mjesta, al ne mogu,

al ne mogu, al ne mogu..

Nikad neću prestat voljet tebe gordu, tebe taštu,

Nikad neću prestat plesti istim koncem zbilju, maštu.

Još te budim dobro jutro, još te ljubim mirno spavaj,

još za tebe isto dišem, još te želim lijepo sanjaj.

Sve je puno tebe mene, izgubljenih naših želja,

sve je naše a sve tuđe, svega ima ničeg nema.

Svaki korak ispočetka usmjeravam novom toku

pobjego bi sa tog mjesta al ne mogu, al ne mogu..

Polusiluete na pijesku plaže,
mutna svjetlost sunca
i uzburkana linija mora..

Želim ti vrijeme,
Želim ti sve vrline svijeta.
Želim ti ono što mnogi nemaju,
Želim ti vrijeme veselja i sreće,
vrijeme smijeha, vrijeme tvojih snova i misli,
želim ti toliko vremena da ga možeš i drugima poklanjati.
Želim ti vrijeme u kojem nećeš morati žuriti i trčati
nego vrijeme zadovoljstva i mira, ne vrijeme koje ćeš gubiti,
nego vrijeme koje ćeš imati u izobilju za čuđenje i povjerenje
i u kojem nikada nećeš morati gledati na sat,
vrijeme za skidanje zvijezda, vrijeme rasta i sazrijevanja.
Želim ti vrijeme nade u kojoj će se ljubav u tebi rađati,
vrijeme u kojem ćeš sretati samu sebe i u svakom danu i svakom satu
osjećati sreću i vrijeme u kojem ćeš drugima opraštati.
Želim ti vrijeme u kojem ćeš uistinu živjeti.

Ne varam sebe, nemam na to prava
jer dan za danom bio bi sve teži
a opet teško na zemlji je biti
gledajući lice nebeskog stvorenja

I pjesmom da ti divim se ljepoti
bilo bi kao pjevati na hridi
dok ispod more sa snagom dubina
u vjetar šalje meleme za dušu

Ja tek sam čovjek prepun ljudskih mana
pun sklonosti da o ljepoti sanjam
a ljudska ljubav tek za te može biti
k'o ljubav prema u kavezu ptici

Oprosti mi, oprosti što se divim
a nemam za te riječi iz dubina
i ovom pjesmom što ti ne dah slavu
ni vječnost žena velikih poeta

O malo krhko ti žensko stvorenje
što snagom duha razbijaš planine
k'o malo dijete što čuči u kutu
dok osjećaje dariva ko hranu

Hvala ti što si rođena i živiš
hvala ti što sam upoznao tebe
smijem se i kad loše mi se desi
jer od sveg ružnog tvoj osmjeh je ljepši

Znam, hrabar ja sam što ovako
sebi za pravo uzimam da pišem
al molim te Bože, molim te da samo
ludošću svojom zaslužim bar osmjeh

Malo penjanja po drveću prekrasnog parka Bundek.


Odmor u sjeni i.......


Hvatam prvi vlak u bijegu od sparine velegrada.

Evo, samo da se javim......... spavam, idem u vrtić, puno putujem, i to su razlozi što me nema.
Možda opet postanem aktivna, možda, ali ionako je blog samo za moju dušu odavno nastao.
Vidimo se uskoro..

Drugi jaslički zadatak uspješno je obavljen.
Za ovo je trebala prilično velika koncentracija.

Prije nego vam pokažem još jedno umjetničko djelo,
moram se negdje smiriti i uhvatiti onu nit umjetničkog duha.
Pa eto, ovako se razmišlja jer i car to voli obaviti u samoći.

Ovo je bilo po vlastitom izboru.
Keksići su bili za prste polizati, a brašna na podu toliko da bi se još jedna runda mogla ispeći.

Prvi zadak moje jasličke skupine uspješno je obavljen:
Ekipa se dala na posao i dobili smo jedan veeeliki plakat
na kome smo izložili svoje radove.. prvi je najvažniji.



Evo ga, moj prvi rad.

Kakvi su me samo pokloni dočekali na svim adresama na kojim sam se kretala.


Još samo da vam nazdravim sa bezalkoholnom Bavariom i poželim vam u Novoj
sve ono što jedno dijete poželjeti može.

PROSLAVU MOG DRUGOG ROĐENDANA !!


DOK SE MOJA EKIPA OKUPLJA I SLUŽI RAZNIM REKVIZITIMA


PRIPREME OKO UNIŠTAVANJA TORTE POČINJU


JEDINO SE JAVLJA POTREBA DA SE SVE TO NABRIJE SA NEKOM TEKUĆINOM I ZATO JE POTREBNA ODGOVARAJUĆA ZAŠTITNA OPREMA (pogledaj noge)


NAKON DETALJNE RAZRADE STRATEGIJE NAPADA NA TORTU I NJENO OSVJETLJENJE


STIGAO JE I FINALNI DIO KOJEGA SU SVI ČEKALI (bez brige, rezanje je samo malo namještanje za fotku)

NAPOKON DA I JA PROBAM NEKU PILU, ZVANU "LEŽALJKA",
JER DOSADAŠNJE GLANCANJE KROMIRANIH DIJELOVA SAMO NOKTE UNIŠTAVA..

Ne mogu ja bez zemljanih radova, nedostaje mi bakin vrt.


Ali to nije razlog da vam ne darujem cvijet, jer je lijep i nježan kao dijete i ima se zašto voljeti.

BILO JE ZANIMLJIVO SLUŠATI TOČNE PODATKE KOJI DOLAZE IZ SLIKOVNICA POPUT OVE NA SLICI

Katia, što je na ovoj slici?
Kva Kva
A na ovoj?
Av Av
Što je ovo?
Maca
Kako maca kaže?
Mijauuuu



ALI DOŠAO JE TRENUTAK KADA SE PITAM, TREBA LI DM-u UPUTITI NEKAKAV OBLIK UPOZORENJA ZA NEPRECIZNOST U IZRADI ROĐENDANSKIH TORTI

Nakon toga, čitajući od zadnje prema prvoj stranici,
Katia tko je ova curica na slici?
Kaka (to znači Katia)
A što je ovo na slici? (misleći pri tome na rođendansku tortu)
BUREK! (skoro pa oduševljeno odgovara)

BILO JE TO NORMALNO JUTRO, OMILJENI DORUČAK I SVI OKO MENE, JEDI KATIA, JESI GLADNA KATIA, MORAŠ PAPATI DA MOŽEŠ BRZO PLIVATI.. I TAKO DALJE.. IDE POZNATI SCENARIO, MA KATASTROFA..

ALI USKORO SE UKAZALA SLAMKA SPASA I POČELO JE PAKIRANJE, PRAVA MODNA REVIJA PRIJE ODLASKA NA PLAŽU I EVENTUALNO PLANINARENJE.. (BAKI SMO KUĆU PRI TOME NAOPAČKE OKRENULI)

NA PRIMJER OPREMA ZA BORBU SA LIČKIM MEDVJEDIMA

I EVO, SVE ŠTO MENI TREBA JUNAČKA PLEĆA NOSE NA LEĐIMA, A ZA LAGAN KORAK NIJE BITNA VELIČINA OBUVALA ZA NOGU, BITNA JE PLAVA BOJA..

I NAPOKON POGLED NA MORE, ALI DA STVAR BUDE NAPETIJA STALI SMO NA JEDAN SOKIĆ, KAŽE STARI DA JE JOŠ RANO I MORE SE NIJE UGRIJALO (loooooool lik ne funkcionira bez dvije kave u jutro) A ŠTETA DA NEMA SLIKICA KAKO SE RATUJE U OVOJ FAZI SA PIŠTOLJIMA NA VODU

E SAD JE NASTAO MALI PROBLEM... NE NE ZA STVARNO VEĆ SA SLIKAMA, JER MORAM STAVITI NEKE FOTKE SA PLAŽE, A HMMM, ONO, NEMA SMISLA, ČEKAJ SNAĆI ĆU SE, MORAM ODREZATI DIO DA NE VIDITE TAJ STRUKIĆ..

EVO STIGAO JE I KRAJ KUPANJA I POČETAK USPONA NA VRH "ALAN" NA VELEBITU.
A OVO NISAM JA VEĆ VILA SA VELEBITA KOJA PLEŠE NA LAGANOM VJETRIĆU DOK POGLED NA MORE GODI OKU (pazi, nisam ništa pila)

SVE JE TO MENE PRILIČNO UMORILO, A I MIMI SE OBJESIO PREKO RUKE, PA EKIPA, MAH MAH DO IDUĆEG POSTA I NEKIH NOVIH SLIKICA I NOVIH LOKACIJA.. :)

I EVO, OPET JE SVE PO STAROM, POZNATI VRT, MOJE CVIJEĆE, VRTNI PATULJCI........... DOMA JA NAJBOLJE..


ZAŠTO MI UVJEK IDEMO NA ODMOR U ETAPAMA A NE KAO NORMALNI LJUDI SVE ODJEDNOM??!

ZAŠTO, ZAŠTO ME ŽELE ODVIKNUTI OD DUDE, ZAŠTO, ZAŠTO!?!


ZAŠTO, KAD ZNAM DOBRO BARATATI I SA DVIJE, ZAŠTO, ZAŠTO?


ZAŠTO MI U ZAMJENU NE DAJU NEŠTO KONKRETNIJE OD VODE?!!!

PRVA FAZA:


1.TRAVU BRZO MORAMO POKOSITI,
2.NAHRANITI KOKICE,
3.I BRZIM KORAKOM NA DRUGU STRANU DVORIŠTA

DRUGA FAZA:

1.DA VIDIMO, CVIJEĆE JE NA SVOM MJESTU
"TO TE JA PITAM MAJSTORE",
2.ALI ČEK ČEK ZAŠTO NISTE POČISTILI ISPOD
LASTAVIČJEG GNIJEZDA?!

TREĆA FAZA:

..UGODNIJI RADOVI..
1.PROVJERA ZNANJA IZ BRZINSKOG PLIVANJA,
2.ZALIJEVANJE CVIJEĆA
3.I KAVICA SA EKIPOM PRIJE ODLASKA..


.. STIGAO JE I TAJ DAN,
SRAMEŽLJIVA SAM PA SAMO JEDNA SLIKICA,
A NITI KAMERA BAŠ NAJBOLJE NE PODNOSI MORE,
MOORRRRRRRRRRRRRRE,
MOOOOOOOOOORRRRRRRRRRREEEEEEEEEEEEEE..

Ovako je to bilo jednog predivnog sunčanog prijepodneva kasnoga proljeća, prije cca 600 godina.
Vikend, ljudi odmaraju, kuhaju, tabori se diče svojim svojim veselim bojama i zastavicama.
Ali nešto je bilo u zraku, kovačnice su i vikendom radile, čuo se zveket metala.




Pojavio se neki striček koji je nekada..... negdje..... nekoj kravi (nema podataka kojoj) otkinuo rog i počeo puhati u njega.
Na taj zvuk, sa svih okolnih brežuljaka krenule su mase u šarenim vojnim odorama, pod svojim barjacima, obavijeni topotom koraka, rzanje konja, a u biti svuda muk.




Ovo je bilo gadno, jaaaaaaako gadno, ne treba vam objašnjenje jer slike govore same za sebe.




Polja su se čistila........ pobjednici slavili......... neke tete su plakale :(

(Sliku pečenog vola nismo uspjeli donijeti jer je velikom brzinom nestao sa repertoara.)

Nakon iscrpljujućih radova na uređenju onog cvijetnjaka,
uslijedio je oporavak na moru.
Bilo je predivno slušati zadarske orgulje i šetati novom rivom.


Ali povratak želim zaboraviti,
jer jurnjava na ovoj lošoj izvedi Chopera,
uffff iscrpila me i bacila na trenutak u sjenu lijepe uspomene prikupljene tokom vikenda.


Ali, ne brinem, jer dolazak doma me razveselio,
isti tren sam skočila na svoj Custom i malo odrijemala.
Pridružili su mi se i prijatelji, Mimi i neizostavni Avav.


Javim vam se narednog vikenda sa viteškog turnira iz Svetog Ivana Zeline.
Nadam se da neću kameru zaboraviti što se često događa,
jer slikice sa mobitela i nisu baš nekakve pohvalne kvalitete.

Najprije treba izabrati kakvo cvijeće posaditi u koji dio bakinog vrta
i sve to dovesti na željenu lokaciju

Ne smije se zaboraviti sa posebnom pažnjom pripremiti mjesto sadnje,
očistiti od korijena raznih korova i izdubiti lijepu rupicu

Ali me začudilo da sam u svim ovim poslasticama iz košare
koje je baka pripremala protekle poznate ličke zime,
uspjela pronaći i svoj omiljeni smoki.

Napokon sam našla malo vremena da se javim sa nekom novom slikicom.
Pokušavam smisliti kako da opravdam svoj nestanak od saaaaamo dva mjeseca.
I došla mi ideja koturajući jaja po stanu............... SRETAN USKRS !!!

.........Jedna snježna serija, jer tko ove zime nije okusio snježne radosti.......
........................... FLJUSSSSSSSS GRUDA U FACU...................................

Prošli su praznici, Božićni, Novogodišnji, a naučilo se i nešto novo.
Najvažnije saznanje jeste, da nije obavezno pojesti baš svega po malo
što se na stolu nađe.
Trbuh napet ko tambura a oči gladneeeeeeeeeeeeeeeee, ccc.
No dobro, sve je to riješeno šetnjom na hladnom zraku,
spavanjem po birtijama i ostalim "odricanjem" od ovozemaljskih užitaka.
A novogodišnje želje, eh, hmm, suha pelena i papica papica papica.
Sve je u riječima MEEEE i NJAMII i to uzastopnim ponavljanjem ispred hladnjaka.
Ah, da, netko je rekao da ljubav ide kroz želudac (znači li to da sam zaljubljena u.. ne daj bože HLADNJAK?!)
A gle njega, imam se na koga ugledati, on je debeli deeeebeeeeliiiii.. :)

Nemam riječi, vlak Djeda Mraza, pa tramvaj Djeda Mraza..
I David samnom, zakon.
Pokloni, reklamni razumije se, ali nema veze,
male stvari su tu da nas raduju.
Imam samo jednu molbu prije Nove godine
i prvih pahuljica u Zagrebu.
AKO NETKO IMA, ALI STVARNO AKO IMA PJESMU "PAHULJICE PADAJTE"
JA MOLIM, MOOOOOOLIM DA MI JU POŠALJE.
Aj mah mah, tramvaj kreće na đir po centru..

AKO VOLIIIIŠ MEEEEEE, JA TI SMOKIIIIĆ DAAAAAM..

Žao mi je dragi moji radi gubitka vaših komentara,
a osobito mi je žao radi jedne male pjesmice.
Ne dajmo da nas to obeshrabri, jer vjerojatno se radi o nekakvoj pogrešci,
i oni su, jednostavno, otišli u nepovrat.


"TUGA DOLAZI KASNIJE"
Jednom kad sve ovo sad
bude daleko
kad svane dan, nestane mrak
kad dođe neko
i rasplete sve što veže me
sve niti ovog sna
možda tad ću ti priznat`
koliko sam te voljela

jednom kad mi sretnemo se
u vrevi grada
ako ti ime izgovorim
i ne zadrhtim tada
i ako se ti osmjehneš mi
kao nekada
možda ti priznam
koliko sam te voljela

možda ću tad reći ti sve
ali danas još ne
to ne rade velike djevojke
one tek nasmiješe se
i odu bez tuge, jer tuga
dolazi kasnije

jednom kad ti pogledaš
u oči moje
kad ponos više ne bude
igra za dvoje
tad ćemo mi pričati
dugo ko` nekada
i možda ti priznam
koliko sam te voljela

možda ću tad reći ti sve...

Vjetar je lomio grane stabala,
a jedan je slavuj tužnu pjesmu pjevao u noći.
Rezak zvuk parao je mrak.
Dugo je, dugo slagao tonove.
Dugo je pjevao pjesmu o samoći.
Tužnom pjesmom on je zove
Da li će doći, da li će doći..