mali brat karlo
14.12.2009., ponedjeljak
KOLUMNA ka LIBRAR: Andrej
Pozdrav svim komentatorima i citateljima, ali draže mi se vratiti u iluziju stvarne prošlosti koja je u nama i u sadašnjosti. Jer vrijeme ne postoji, samo po sebi. To su izmislili urari. Zar ne ?KOLUMNA ka LIBRAR: Andrej Evo spremam se vec nekoliko dana napraviti jedan mali memori za svog prijatelja Andreja. Ali vrime mi biži, pa biži. Eto veceras kada sretoh našeg zajednickog prijatelja Perina uvidjeh da je pravi cas da to napravim. Tako smo Perino i ja ,pricajuci o našim druženjima skupa s Andrejom i ekipom, došli do autobuskog kolodvora u Makarskoj. Tada sam se u mislima sjetio svih naših kreativnih i šeretsko klapskih docekivanja autobusa 80-ih godina, a i prije. A što nas je između ostalog rukovodilo da budemo baš na autobuskom kolodvoru? Mislim da je to bilo vrlo signifikatno i da je u nama bio puls svijeta, koji nas je i odnio po svim paralelama i merdijanima, i duhovnim i geografskim, ma kako ih shvatili. U TO IME PISMA IMAGINE OD J. LENONA KOJU JE ANDREJ VOLIO. Z A M I S L I Zamisli da ne postoji raj Lako je ako pokušaš Da nema pakla ispod nas Samo nebo iznad nas Zamisli da svi ljudi Žive za danas Zamisli da ne postoje države Nije teško Ništa za što se ubija ili umire Ni religije Zamisli da svi ljudi Žive život u miru Možeš reci da sam sanjar Ali ja nisam sam Nadam se pridružiš ćeš se jednom A svijet će biti ko jedan Zamisli da nema imovine Cudim se da li možeš Bez pohlepe i gladi Bratsvo među ljudima Zamisli da svi ljudi Dijele cijeli svijet Možeš reci da sam sanjar Ali ja nisam sam Nadam se pridružiš ćeš se jednom I svijet će biti ko jedan |
