mali brat karlo

10.05.2012., četvrtak

KOLUMNA ka LIBRAR: TOSKANSKA ČAROLIJA S UMBRIJOM

Ovaj post posvecujem svim prijateljima i suputnicima s kojima sam putovao po svitu - ma gdje su.

Kada pišem postove s putovanja uvijek mi pada na pamet kako ne biti epski dug , ali ni haiku kratak. Pa ću pokušati izabrati sredinu. Pa pođimo na put. Ovaj post pišem pod utiskom slušanja pjesme(netko kaže himne 20. stoljeca) J.Lenona- Imagine, koju sam slušao netom prije pisanja ovog posta. Kada sam ušao u autobus radosno sam bio iznenađen, jer me je dočekala šarmatna vodička ida koja me vodila i na putovanje u listopadu 2009. kroz Toskansku čaroliju s Firencom i Rimom. Kao što sam prije putovao autostopom po Europi i sa ragbi reprezentacijom po svijetu, sada sam to zamijenio agencijskim putovanjima, koja su isto tako zanimljiva.Ali uvijek mi je padalo na pamet hocu li na putovanjim sresti ljude s kojima sam vec putovao. Evo ovi put sam ponovno sreo našu vodicku Idu. I kao što kaže ona - to nije slucajno.
Da ne duljim putovanje je bilo stvarno čarobno. "Sreo" sam Sv. Franju u Asisiju, fotografirao se u Ferari ispred Girolama Savanorole, kao što kažu neki, zagonetne licnosti koja očarava i uznemiruje.I na kraju mi je uspjelo da na Uskrs u hotelu Sole izađem na plesno sunce sa našom Idom i Kristinom. Znakovito! Upoznao sam i simpatican par moju Vrgorcanku Vesnu i njezina muža Nermina s kojima sam se fotografirao u San Gimignanu. Sve u svemu krasno putovanje. Pozdravljam sve drage suputnike od malog Jakova do gospođe Nade iz galerije do Zadrana, Zagrebcana i ostalih.
Ali moram istaknuti da mi se posebno SVIDIO SPONTANI SUSRET SA EKSKURZIJOM iz Belgije od koji su neki igrali ragbi, a neki košarku. A tim sportovima sam posvetio cijeli život.
I također mi je drago što sam iz svoje putnicke zobnice u Sieni na Piazza del Campo mogao kruhom pocastiti i družiti se sa malom bracom golubovima.
Kao što bi kazao japanski haiku pjesnik i slikar: Svaki dan je putovanje, a samo putovanje je dom. Ili kao što bi "nadodao" njemacki pisac Jean Paul: Putovanje je život, kao što je obratno život putovanje.
Neka i fotografije govore.

DO VIĐENJA I DO PUTOVANJA!

DOPUNA POSTU

Zaboravio sam napisti da u Pienzi "ideala renesansnog grada" pape Pija II postoje i ulice koje se zovu: ulica ljubavi, ulica srece, ulica poljubca. Na taj primjer bi se trebale ugledati naše vlasti kod preimenovanja ulica.Snimio sam ulicu dela amore.















































- 09:16 - Komentari (39) - Isprintaj - #

20.03.2012., utorak

KOLUMNA ka LIBRAR: NA NEKI NAČIN SVE JE DEFINITIVNO U PRINCIPU ODRAĐENO SUPER

Tema je vrlo zanimljiva. Desetak godina analiziram medije u Hrvatskoj. Čini mi se da su oni kao papagaji!
Ali ne samo oni. O čemu se radi?
Kada sam analizirao sve strukture institucija u Hrvatskoj - od HAZU akademije , umjetnickih, znanstvenih, sportskih krugova i inih udruga do "obicnih" ljudi došao sam do poraznog zakljucka da su svi vokabularno uniformirani. Ali najviše je tu politicara.
Dragi moji čitatelji obratite pažnju na moj Naslov. Većina ljudi u Hrvatskoj bavi se tom sintagmom. Nabrojit ću:
1. Na neki način
2. Defininitivno
3. U principu
4. Odraditi
5. Super

Čini mi se da smo mi narod papagaja. Ne znam kako kako je u drugim državama. Ali ćini mi se , za utjehu, da tamo nije puno bolje.

p.s. BUDIMO SVOJI!

- 13:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #

22.02.2012., srijeda

KOLUMNA ka LIBRAR: ADIO KUMPANJO MOSORE



Bilo je oko dva sata popodne u prošli petak kada mi je sportski kolega u mom sportskom uredu na stadionu pristupio i tužnim glasom kazavši da je vidio na net portalu da je umro Mosor.Bio sam vrlo iznenađen i osupnut, jer nisam znao ni da je bolovao.Nakon nekoliko minuta javila mi se u glavi slika iz Splita. Mislim da je bila 1975. godina. Ali točno se sjećam da je bilo oko podne na Solinskoj cesti preko puta Pravnog fakulteta na kojem sam studirao.. Prilazi mi moj sportski poznanik Milorad Bibić Mosor kojem sam u to vrijeme sudio, jer je igrao košarku za KK Partizan iz Kaštel Sučurca. I kaže mi - Veselko skužaj što te smetam, meni je želja postati košarkaški sudac. Bio sam vrlo oduševljen njegovom idejom i kazao sam mu - nama fali sudaca i dobro došao i javi se našem tajniku Škari, a i ja ću ti dati ruke u tvom naumu. Biti ću prepatetičan, a i pretenciozan da bez našeg "sudbonosnog" susreta na Solinskoj cesti možda ne bilo "dodatne soli" za ovaj tekst. Sve drugo je povijest.
A što je Mosorova povijest? Čitam i slušam puno tekstova i nekrologa o Mosoru u našim pisanim i elektronskim medijima. Ja bih kazao. Imao si smisla za život. Zarazno si svojim duhom i humorom isijavao pozitivne vibre.Nisi se predavao. Zadnja pisma koju si slušao i koja te ispratila u sunčeve dimenzije - bila je arija - O SOLE MIO. Znakovito! Sudili smo više košarkaških utakmica skupa i
upoznao sam te. Nisi slučajno postao međunarodni sudac, FIBA delegat i kontrolor. Mogao bih puno pisati, ali da skratim. Surađivao sam s tobom kasnije kao novinarom i urednikom Slobodne Dalmacije i dalje. Uvijek si bio profesionalan i sportski životan, što nije česta vrlina naših kolega sportskih urednika.
Sječam se da smo 1978. u Zadru polagali za saveznog suca. Sretali smo se i kasnije po Splitu Ali izdvajam - jednom prilikom 1984. sreli smo se na željezničkom kolodvoru u Splitu, trebao sam suditi u Drnišu, ali vlakovi nisu išli zbog snijega. I Mosor mi je tada iskreno kazao - ja ću ti posvjedočiti da sam te vidio na stanici. U svezi stanica u njegovom pisanom tekstu po meni vrhunska biser baza - a tko se u kasnim nočnim satima nalazi na stanicama - zakašnjeli putnici, kurve i sportski suci. . . Je, je Mosore suđenje nije kruh sa 7 nego sa 8 kora, ali ipak sladak kruh.
Jedan od zadnjih puta kada sam te na duže vidio bilo je na promociji tvoje knjige -"Zakon pjace" u Bookcaffeu u Makarskoj 2006. A da bude koincidencija prava , Mosor i ja smo se viđali na pjaci 70-ih godina, ali svatko u svom "kantunu", jer takav je zakon pjace bio. Drago mi je što su na promociju došli i tvoji košarkaški prijatelji - Siniša Alemani , Dinko Živković i drugi, prijatelji s nezaboravnih druženje u Krvavici - Antiša Montana, Filip Filipeti i drugi. Makarska te upoznala i poštovala. Žao mi je Mosore što se s tobom nisam više družio. Možda nisi čitao rimskog pjesnika Lukrecija, ali shvatio si da život nije "zadato mućenje", nego i filozofija užitka, a ja bih još dodao i humora kao što si svojim pozitivnim, humoristicnim, ironičnim - pedagoškim tekstovima i riječima debelo pokazao.
Zato dragi moj kumpanjo Mosore koristim ovu priliku da za tebe i sve svoje sportske i životne prijatelje u Makarskoj na Sportskom centru, gdje si puno utakmica sudio, prolijem malo crnog vina po našoj majci zemlji, kao što iskonski običaji govore.

- 12:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

02.12.2011., petak

KOLUMNA ka LIBRAR: TITULE I MEDALJE NISU VAŽNE, PRVO JE ZDRAVLJE



Gledam i slušam ovi predizborni cirkus od kampanje. U svim medijima od pisanih preko elektronskih do virtualnih nitko od izbornih kandidata ne spominje sport kao važnu poveznicu u društvenom i socijaliziranom životu naših građana, a pogotovo mladih ljudi. Politički establishment govori i druži se s njima kada ih treba ugostititi na Pantovcaku i Banskim dvorima povodom osvajanja neke medalje na europskim i svjetskim natjecanjima. Ali to je nažalost daleko od pravog pristupa sportu. Zašto? Sport treba biti pokret i glavni mu je zadatak da doprinosi zdravlju pojednica, a time nacije i države. Nisu bitne medalje i rezultati bitno je zdravlje i druženje ljudi kroz sport. Jer sport treba povezivati i zbližavati ljude i narode. Ovo što je svjetski trend u sportu je žalosno. Mladi ljudi da bi osvojili koju medalju i postali prvaci i nešto zaradili trebaju biti u kušnji dopinga. Gdje to vodi zapitajmo se mi koji smo gledatelji i svjedoci tih "neogladijatoskih" igara? Nije to ništa čudno , jer sport je trenutno jedna od najprofitabiljnijh svjetskih djelatnosti u ovom globalnom svijetu. Što nam je raditi? Trebamo se svi skupa založiti da sport postane amaterski, kao što je u panhelenskom svijetu od antičkih igara i bio. Vijenac od lišća smatrao se najvećom mogućom nagradom u grčkom svijetu, koji je nositelju osiguravao čast i poštovanje u društvu. Ali i i Olimpiske igre antičkog doba daleko su od perfektnog, jer žene, robovi i stranci na njima nisu mogli sudjelovati.
A čini mi se da se ova civilizacija želi omađijati i zarobiti sportom preko svih sofisticiranih vrsta medija i tako pretvoriti u svojevrsne "taoce" "sportskih junaka",svjetskih i nacionalnih.
Krajnje je vrijema da se svi skupa probudimo i kažemo dosta je profi sporta, koji u krajnjoj crti uništava zdravlje mladih ljudi zbog profita neoliberalnog kapitalizma. Koja je to farsa. A onda se još na kraju sportske baladne tragedije dižu zastave i sviraju himne pobjednicima. A mladi junaci narušenog zdravlja prerano odlaze na drugi svijet.

TITULE I MEDALJE NISU VAŽNE, PRVO JE ZDRAVLJE.

- 19:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.08.2011., subota

100. KOLUMNA ka LIBRAR: SVE ZA TURIZAM A TURIZAM NI ZA ŠTO

makarska Pomalo je zabavan ali i tragikomičan naš turizam. Kao što znate nedavno se podno Biokova u Makarskoj glavom i bradom ukazao lažni šeik. Uskoro nakon toga 15 km. dalekim Igranima uskrsnuo je u moru sa svojim mačem Escalibur legendarni kralj Brita Arthur sa svojim vitezovima okruglog stola.Sve se odvijalo pod sloganom sve za turizam a turizam ni za što.
Makarsko primorje sa svojim magićnim prirodnim ljepotama i impresivnom vizurom Biokova je brand sam po sebi, pa ne čudi što je omađijalo i šeike i kraljeve.
Drago mi je da i sam mogu biti promotor turizma u Makarskoj. Nedavno sam po velikoj vrućini na upit znam li njemački, s guštom dvije Njemice desetak minuta vodio i objašnjavao im gdje je autobus za Podgoru. Usput su nailazili neki motoristi i nudili smještaj. Pa da Makarska nije inovator u svemu , pa i u bukingu soba.Što će nama agencije to je zastarjelo. U Makarskoj se sve prodaje transparentno ,po običajnim zakonima, na ulici. Od prodavanja pića na plažama u hodajućim frižiderima, prodavanja brodskih izleta, prodavanja stresne glazbe po diskotekama do zore.Prodavanja bureka i ostale hrane u pekarama i fast-foodovima od 0-24 sata ,koje su svojim "zakonskim" useljenje u širi i uži centar razveselili gladne domaće i strane turiste. Kada završi zabava u discu, bjelosvjetska mladež može s burekom i sendvičem nadoknaditi izgubljenu energiju, doči sebi i nastaviti glasno partijati na rivi do zore. Takvu ponudu hrane u zornjak nema ni Zriće, a kamoli druge turisticke destinacije u Hrvatskoj, pa i na Mediteranu. A vi koji pokušavate spavati u obližnjim kućama, imajte uvijek na umu da dok traje sezona nema odmora, za dobrobit svih nas.
Kao što kažem svi nešto prodaju i kupuju, pa tako inspekcijske službe i policija prodaju zjake. Vidim po gradu plakate: "SOS Makarska. Smrad i buka nama, a profit njima". Kako se to može i smije pisati u jednoj demokrataskoj zemlji?
Još nam samo treba da nam se poslije šeika i uskrslog kralja Arthura u Makarskoj pojavi Robin Hood iz Šervudske šume sa svojom družinom i da počme pljačkati mirne neo - tajkune iz obližnjih luksuznih jahti, koji su svoje bogastvo mukutrpno i pošteno stekli radom više generacija. A opljačkano davati onim bezprizornim ljudima koji skupljaju otpad iz kontejnera i tako kvare sliku o našoj Lijepoj.
Ali ne bi se htel mešati u to. Jer moja misija je i promoviranje turizma i kroz ples . Zato se ne libim zaplesati bilo gdje. Jedan je pjesnik kazao: dan bez plesa je izgubljen dan. Možda će se neka Poljakinja, Mađarica, Talijanka, Njemica, Bosanka. . . vratiti i dogodine da bi se sjetila kako smo uz radosni osmijeh i podršku zjezdanog neba plesali na Glavici, na karnevalu na Kačićevu trgu,Ribarskoj noći na Pliščevcu, Lištunu. . .

SVE ZA TURIZAM A TURIZAM NI ZA ŠTO!!!

p.s Nedavno sam pročitao meni zanimljivu svjetionik misao:" Čitav čovjekov život je jedno putovanje i potraga - za srećom, ljubavlju, zdravljem, istinom ili mirom"

Dodatak postu: Sve za turizam a turizam ni za što - p.s. 2
Šećer na kraju: Da se referiram na tekst vrlog autora i vrsnog poznavatelja turizma i Izvršnog urednika u "Makarskom primorju". Nema viška gostiju u Makarskoj, svaki je turisticki gost dobrodošao. Prošao sam dobar dio svijeta i svugdje sam se osjećao dobrodošao. Znao sam na nekim putovanjim u inozemstvo letiti avionom i spavati u komfornim hotelima što privatno, što kao sportski reprezentativac ili sportski sudac sudeći i pohađajući međunarodne seminare diljem Europe. Ali isto tako znao sam autostopirati i spavati u vreći za spavanje diljem cijele Ligurske i Azurne obale i Europe. Uvijek sam bio primljen kao dobrodošao gost - turist, nitko mi nije zavirivao u novčanik. U Makarskoj nema viška gostiju nego majnka turisticke vizije i strategije onih struktura koji su za to zaduženi. U Makarskoj se nikad neće razviti elitni turizam što se želi pogrešno napraviti, taman tri šeika ulagali. Zašto? Jer se neda išekati geografska mikrolokacija Makarske i njezino zaleđe. Makarska nije geografski pozicionirana kao Hvar, Sv Stefan i slične lokacije. To je turisticki abak, ako niste znali.

- 17:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.05.2011., četvrtak

KOLUMNA ka LIBRAR: ŽIVIO TURIZAM A NOVAC KAKO KOME DOĐE

makarska opcina MAFEST - strip festival, nam je ovorio na Velika vrata turisticku sezonu. Bilo je tu velikog šušura s puno ljudi i događaja. Bilo je i nekoliko koncerata ispred Betyja i Rockia, partyja u pivnici Pivac, druženja sa strip umjetnicima i puno drugog. Jednom rijecju -nezaboravno. Doduše muzicki decibeli su bili pojacani , pa se neki obližnji stanari hvataju za glavu.
Zato svaka čast Izvršnom uredniku -Makarskog primorja koji je u svojoj kolumni "U srixdu" poticao i savjetovao l stanare s rive i Kačića da prodaju svoje stanove i da se maknu na selo, da ne bi ometali razvoj našeg sofistciranog glazbenog turizma. To je na tragu nekih naših državnih celnica -da nam nedostaju čobani Ali kad malo bolje razmislim ima u tome "nešto". S obzirom da nam bez turizma nema života ja bih još dodao kao što slijedi:

1.Od 1.6. do 1.10. administraciju Gradske vlasti izmjestiti na Biloševac u barake ili
konforne šatore, a zgradu Grada privremeno preurediti u moderni hostel u kojoj bi mogla odsjesti mladež svijeta, koja putuje s ruksacima. Kada vide kakav smještaj pružamo u epicentrgrada pripovidat ce po svitu. A to smo im i dužni, jer su u Makarskoj turisticki moguli ukinuli sve autokampovie. Navodno zbog uvođenja elitnog turizma. Mala digresija -. gledam neki dan ljude u jahti kao se zabavljaju. Poslije toga vidim da sve limenke piva koje su izbacena u kantu na rivini nisu naše proizvodnje Ti jahtaši uopće nisu stupilu tu vecer u naš grad. To je naš jahting turizam.Više potroši mladeš sruksacima neko jahtaši.

2. Zbog toga bih dozvolio, ako kapaciteti u zgradi Gada budu prebukirani da mladina svijeta spava i na Kačićevu trgu u vricama za spavanje, kao što je to bilo svojevremeno u Amsterdamu na Damm skveru do 1975., kao i talijanskoj i Azurnoj obali.

3 Ipak bi trebalo konrolirati kakvocu muzike - od diska na stadionu preko užeg centra do Cvitacke da se ona ne bi pretvorila u simfonijsku - kakofoniju

Za nadzornika bih zadužio Izvršnog urednika "Makarskog primorja", koji bi mogao spavati u uredništbo Makarskog primorja.i o svim relevantnim događanjima u Makarskoji bi ima pravi uvid
Doduše morao bi ici u nocnu ophodnju, da vidi jesu li gosti zadovoljni. Da vidi da li neki pobješnjeli domorodac koji
sutra ujutro radi,zalijeva vodom svjetsku omladinu koja uz degustiranje sendvića iz obližnje pekare ima svoj bucni kongres u 4.30 ujutro.Neš ti rane ure!
Tagvog bi domoroca odmah trebalo lokalizirati, indenrificirati i transferirati u u plicijsku postaju da se trijezni, a našu svjetsku omladinu pocastiti i sutradan bi njjoj se Gradska vlast u šatoru na Biloševcu trebala izviniti zbog nepristojnih domorodaca koji ne poznaju gostoprimstvo i pozivaju se na neke formalne Gradske odluke o javnom redu i miru i radu ugostiteljskih objekata po dozvolama rada.
Svi u turizmu moramo raditi 24 sata i biti raspolaganju našim gostima. U zraku, na zemlji, moru. ALI I U SNU: T o ne zaboravimo. A novac od turistickog kolaca, kako kome dođeZajebimo male penzije , nezaposlenosr, socijalu, užasno zdrastvo. Važno je druženje. Ako nemao što jesti, uvijek će biti sunca, nadam se i vode.
MIR; LJUBA I SVJETLOST SVIMA.

SVE ZA TURIZAM A TURIZAM NI ZA ŠT.O
CUVAJMO TURIZAM KAO ZJENICU OKA.

- 09:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.04.2011., subota

KOLUMNA KA LIBRAR: POPIS 2011. - JER ZEMLJU ČINE LJUDI

popis stanovnistva Između ostalog potaknut ovim gornjim Naslovom koji je jućer osvanuo u cijeloj našoj domaji želim kazati kao što slijedi. Zašto je ovaj popis između ostalog, nelegalan, nelegitiman nezakonit i protuustavan? Nastojat ću biti telegrafski kratak. Mada bi ova materija zaslužila puno dužu elaboraciju.Ne želim ulaziti u povijest popisa stanovništva od Isusovih vremena u Betlehemu, a da ne kažem i prije. Ne želim ulaziti ni u strukturu pitanja koja se postavljaju s obzirom na povijesna, sociološka i gospodarska i ina pitanja, koja su motivirala autore ovog popisa. Želim samo ukratko kazati kao što sljedi: Odluku o proglašenju ZAKONA O POPISU STANOVNIŠTVA, KUČANSTAVA I STANOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ 2011. donio je Hrvatski Sabor 20. srpnja 2010. na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske.
Kada sam pregledao gornji Zakon razvidno je da je on sam po sebi , nelegitiman, nezakonit i i protivan Ustavu Republike Hrvatske. Zašto? Zato što u glavi VI. KAZNENE ODREDBE - članak 45. izrekom kaže da će se novčanom kaznom od 300,00 do 800,00 kazniti za prekršaj:
1. osoba koja odbije dati podatke koja od nje traži popisivač ili druga ovlaštena osoba za Popis ili ako da netočne podatke ili nepotpune podatke.
2. osoba koja se ne odazove na pisanu obavijest popisivača u skladu s člankom 9. ovog Zakona.
Ali znate u čemu se satoji pravni vic cijelog popisivanja? Kada Vam ovlaštena osoba u popisu postavi oko 60-ak pitanja i vi na njih odgovorite - Vi ništa ne potpisujete niti ne autorizirate u tom famoznoj popisnoj listi, da je to Vaša vjerodostojna izjava. Slijedom toga popisivač odgovore na sva pitanja može naknadno promijeniti. Pravno smiješno. Zar ne ?
Zbog toga postavljam pitanje Ustavnom sudu kako se može kazniti osoba na osnovi navodno vlastitih izjava bez potpisa, Stara je latinska poslovica testis unus - testis nullus. A da ne govorimo o pisanom obliku.
O vaj tekst pišem u dobroj stvarnoj i pravnoj namjeri za dobrobit svih nas.
O TEMPORA, O MORES!

- 10:51 - Komentari (11) - Isprintaj - #

05.03.2011., subota

KOLUMNA ka LIBRAR: SPORT TREBA POVEZIVATI I ZBLIŽAVATI LJUDE I NARODE

veselko simic oko sporta Evo nakon dugo vremena odlučio sam napisati post. Imao sam više ideja za temu posta. Ali sam se na traženje naših ljudi koji žive u domaćoj "dijaspori" i u inozemstvu ipak odlučio za promociju moje knjige "OKO SPORTA". Promocija je bila 21.12. 2010. u Makarskoj u dvorani za društvene aktivnosti nove polivalentne dvorane i bazena, pred stotinjak ljubitelja sporta.Poseban ugođaj promociji dala je svojim glasovima klapa "Fjoret". U svojoj knjizi skupio sam sve kolumne koje sam 2005. i 2006. godine pisao kao novinar tjednika "Makarska kronika". Dodao sam još samo uvodni prolog, iz kojega bih citirao završni pasus: "Još bih dodao: pobjeda i bodovi su važni,ali nisu presudni. Bolje viteški izgubiti, nego na prevaru pobijediti. A od svega su najvažnija prijateljstva koja se steknu bavljenjem sportom. Bodovi i titule blijede, a sportska prijateljstva ostaju zauvijek. Sport treba povezivati i zbližavati ljude i narode".

Da ne bih ispao iz forme trenutno radim na projektu nove knjige,koja ima radni naslov -AUTOSTOPOM PO EUROPI. Podnaslov je: Kako smo početkom 70-ih prošlog stoljeća zatvorili sva pristupna poglavlja i autostopom i vlakom bez povratne karte ušli u Europu.

MIR LJUBAV I SVJETLOST SVIMA NA VAŠEM PUTU.

makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com"


- 09:04 - Komentari (15) - Isprintaj - #

12.09.2010., nedjelja

KOLUMNA ka LIBRAR: SENZACIJE LJEPOTE PRIRODE, A NE MEDIJSKE

osejava Evo ispunjen polusatnim podnevnim hodočasnićkim putem po šumskom poluotoku Osejava odmah prionuh pisanju ovog posta. Da poćnem od zadnjeg. Na izlasku iz šume vratio me je u stvarnost pozdrav nepoznate srednovječne gospođe. I uzvratih joj pozdrav osmijehom. Izgleda da nas priroda čini spontanim.Nekoliko sekundi prije vidjeh jednu isto srednovječnu gospođu kako bere jedan list i miriše ga. Zar se nije mogla sagnuti prema biljci i omirsati list, pitam se?.Nisam mogao odoljeti da u šetnji ne zagllim par minuta, nakrivljeni od bure, stari bor. Raskoš razigrane ljepote šume u koju se uselilo cvrkut ptica, nisu uspjeli disharmonirati ni motori morskih glisera. Bogastvo tih boja i zvukova me asociralo i podsjetilo na Mozartovu muziku, koju sam slušao prije ulaska u senzaciju šume. U znak zahvalnosti svekolikom čudu prirode mahnuo sam šumi,pticama, nebu, moru, otocima, usputnim ljudima i gordoj planini Biokovu, koje kao velika majka i otac s visine u dosluhu s nebom sve roditeljski ljubomudro nadgleda.

p.s. Odlučio sam više ne gledati naš TV program, i ne uvesti digitalu .I vrlo restriktivno čitati tisak, što radim duže vrijeme. Hvala našoj Vladi koja mi je svojom odlukom o uvođenju digitalnog signala u tome presudno pomogla. Želim se oduševljavati analognim ljepotama i senzacijama prirode, a ne digitalnom pranju mozga raznoraznih domaćih i bjelosvjetskih opsjenara.

- 23:38 - Komentari (16) - Isprintaj - #

29.07.2010., četvrtak

KOLUMNA ka LIBRAR: EKOLOŠKO OSVIJEŠĆENO (PRE)ŽIVLJENJE

skupljac boca Malo sam se zalinio u postovima. Mada sam imao više tema sa fotografijama to ću ostaviti za kasnije. Sada bi o necemu što mi se nametnulo kao zanimljivi prioritet. Naime ima desetak dana da sam se ponovno ukljucio u ekološko - ambalažni pokret, skupljanja i vracanje pet ambalaže. Malo emocionalne reminscencije. Sjecam se tamo u prošlom stoljecu, bila je 1974. ili 1975. godina.Prijatelj Mario i ja vracali smo se s europskih auto - stop puteševstja. Pocrnjeli s Azurne obale, okupani svjetlošcu Pariza, dehidrirali smo u Minhenu, na povratku domaji. Pocetak vrelog kolovoza u Minhenu, bili smo žedni ka pasi, a bavarska piva iz kolodvorskih snack-barova nas je mamila. Ali nismo imali ni pfeninga, a kamoli marke. Najprije smo se kao slucajno naslonili kod naših jugošvaba, koji su ispijali hladne pive, misleci da ce nas oni spontano pocastiti. ALI NIJE IŠLO. I došli smo na ideju da sacekujemo vlakove i po kupeima uzimamo prazne flaše i prodajemo po radnjama. Ali su nam neki odbili vratiti novac za flaše, pa smo prali u podhodniku etikete s flaša, jer su govorili da to nisu njihove pive.Još mi je u ustima okus te pive i sira koji smo jeli od zarađenog. Ali da se vratim u stvarnost. NIje posao skupljaća ambalaže baš lagan. Treba staviti i "dostojanstvo" na tapet, bez obzira što je to i iz ekoloških razloga dobro za društvo. Ali s obzirom da nisam primio skromnu placu već četiri mjeseca, KAZAO SAM SEBI -ZAŠTO NE. Evo neki dan u samoposluzi za vracanje ambalaže stojim u redu. Ispred mene vraca ambalažu umirovljeni policajac(milicioner), iza mene ceka sveucilišni profesor germanistike, pa poznati umirovljeni sportaš, vremešna gospođa moderna skvoterica i t.d. Jucer sam htio pred akciju skupljanja pet ambalaže, napraviti sun -ganzing solarnu jogu na Osejavi.Taman se namistim , a ispred mene u kantunu gleda šest malih boca jane. To je ciste tri kune. Ali kada dođem do 45 minuta gledanja u sunce, kao što kaže otac solarne joge Hira Ratan Manek, kruta hrana neće mi ni trebati, već samo voda. Sada trenutno gledam u sunce neprestano preko 21 minute(1270 sekundi).
To je lijek za sve svjetske recesije, ma koliko trajale. Nece valjada sunce ukinuti ili ga prodati drugim svemirskim entitetima.
A dotle moj Karlo još malo skupljaj ambalažu i cisti zemlju. Ujedno bih htio apelirati svjetskim mocnicima da proizvode što više ambalaže , da bi armija skupljača ambalaže, koja se iz dana u dan povecava,mogla (pre)živjeti.
MIR, LJUBAV i SUNCEVA SVJETLOST SVIMA.

- 13:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

22.04.2010., četvrtak

KOLUMNA ka LIBRAR: SJETIMO SE MALTE

Ovaj post posvećujem svim ragbijašima RK "Energoinvest" iz Makarske koji su 1976. g. krajem ožujka mjeseca bili na Malti i odigrali dvije utakmice, protiv reprezentacije Malte i RSC Overseasa. Ova posveta se odnosi posebno na vrsne i skromne preminule igraće tadašnjeg RK"Energoinvest", Antu Vujičića, Edu Banu, Tonča Skendera i i vrijedne amaterske članove uprave Ivana Bašića i Davora Đapića, koji nisu više među nama. Nije mi bila ideja u pisanju ovog posta pisati o tome i biti patetićan, ali kada sam se vratio doma i pogledao slike sa utakmica na Malti 1976.g. nisam mogao odoliti tom utisku. Istovremeno želim odati priznanje svim makarskim, hrvatskim, i svjetskim sportašima kojima je u srcu amaterizam i sportsko viteštvo , kao ideja vodilja sporta.
Koincidecija je i znakovito da je i ovo moje putovanje bilo počelo u ožujku mjesecu s nekoliko dana razlike kao prvo 1976.g.
Ali da se vratim temi, koju sam najavio u predhodnom postu i koja me je odvela na Maltu po drugi put.Putujući Maltom shvatio sam da mi nije prevažno hoću li nači podatke o svom pretku, jer to nije ni lako, koji je na Malti uvezivao knjige u drugoj polovici 19. stoljeća.I kroz razne susrete na Malti shvatio sam da smo svi mi ljudi na ovoj planeti upućeni jedni na druge i da smo svi brača i sestre i da nas ni jedna "nomenklatura" trenutne vlasti bivsteno nemože odvojiti, ma koliko se trudile.
Da, nisam izostavio neizostavni ples po ulicama države u kojoj se nalazim(pogledaj ples u Pragu i Makarskoj u predhodnim postovima) s dodatkom svog sportskog "umiječa" držanja lopte na glavi da bi zaintrigirao djecu, a htio sam u biti kazati da je život ipak svojevrsna "igra", ma kako shvatili ideju - homo ludensa.
Drago mi je što sam bio u prilici da Nacionalnom arhivu Malte i njihovom glavnom arhivistu gosp.Charlesu J.Farrugiu u Rabatu(bivši glavni grad Malte) urucim poklone - monografiju grada Makarske i sliku jedrenjaka s kojim je možda i moj šekunjdjed došao na Maltu. Gospodin Farruga mi je obečao da če pokušati učiniti nešto po pitanju podataka o mom pretku na Malti. Ali jasno mi je i samom da je moj imput podataka - jer neznam toćnu godinu njegovog dolaska , gdje je radio itd, - nedovoljan da bi se to moglo na brzinu ustanoviti.

Sve u svemu, kao i uvijek, ovo putovanje me je obogatilo i povezalo sa svijetom. Kad je mogao moj predak ići jedrenjakom do Malte nekoliko dana, mogao sam i ja par sati avionom. Zar ne? Imalo je to smisla i te kakvog. Uvijek nešto spoznamo.
MIR, LJUBAV I SVJETLOST SVIMA NA VAŠEM PUTU ŽELIM.

makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com"

- 14:09 - Komentari (30) - Isprintaj - #

24.03.2010., srijeda

KOUMNA ka LIBRAR: ZAŠTO LIBRAR?

malta Evo došlo je na red razjasniti zašto u vrhu mog posta stoji - Kolumna ka Librar. Naime u tjedniku Makarska kronika od sredine ožujka 2005. g. do rujna 2006.g. pisao sam redovito tjednu sportsku kolumnu u kojoj je stajalo moje ime i prezime i dodatak Librar.Zašto Librar? Radi se o tome da je moj šekundjed Joze otprilike sredinom 19. stoljeca živio na otoku Malti u Sredozemnom moru. Na Malti je uvezivao knjige , po prići mog oca, oko 6-7 godina. Na put je prema Malti otišao s poluotoka Pelješca, a potom se vratio u Igrane gdje su ga prozvali Librar(od knjige), a njegove potomke librari. Ali se taj nadimak tijekom vremena izgubio, pa sam ga ja u svojoj kolumni i sada na svom blogu obnovio.
Treba napomenuti da sam ja kao igrać ragbija bio na Malti 1976. g. gdje smo igrali protiv reprezentacije Malte i kluba Overseas. Kada sam se vratio s turneje tek tada mi je otac ukratko ispričao priču o svom pradjedu i Malti. Ali nikad nije kasno. Ja ga nisam nažalost pitao detalje te storije i život je nosio svoje. Od nedavno se probudila u meni želja za ponovni odlazak na Maltu, pa ako je moguće da pronađem i neke tragove i zapise o mom šekundjedu.
Evo sada za Uskrs ima jedan povoljan aranžman za Maltu. Ako otiđem o svemu ću vas detaljnije na svom blogu obavijestiti.

- 17:03 - Komentari (15) - Isprintaj - #

05.03.2010., petak

KOLUMNA ka LIBRAR: KAČIĆEV TRG I OKOLICA

Kačićev trg je povijesni epicentar centra Makarske - bio i ostao. Što se događalo oko njega i u njegovoj bližoj okolici u zadnje vrijeme, nešto sam zabilježio analognim fotoaparatom.
Poćeti ću od zadnjih događanja. U nedjelju 7.siječnja u župnoj crkvi Sv. Marka, koja dominira Kačićevim trgom, održan je humanitarni koncert za potresom stradale stanovnike Haitija. Bio sam dosta prehlađen , pa nažalost nisam prisustovao istom, ali sam dolazak publike i izvođača pratio kroz svoj prozor. Gledavši Kačićev trg, sjetih se sebe kao djeteta od 10 godina 6. siječnja u šest sati ujutro 1962. godine, kada je vrlo jaki potres zadesio Makarsku rivijeru. To će mi uvijek ostati u sjećanju. Istrčali smo svi na Kačić brzinom vjetra, i "vidio" sam visoki zvonik crkve Sv. Marka kako se naginje prema nama i vraća nazad. Tko nije to doživo nezna što je to.Josko Vuzio - makarski orđinal, nije se uspio ni obući, već je izletio zavijen u lancun na Kačić. Bilo je tu i "crnog" humora. E da je to bilo snimit.(op.p.Prije ovoga isto jaki potres je bio 4 dana prije u nedjelju, pa je vecina opreznih ljudi spavala obucena, ali Josko Vusio, kao pravi plemic spavao je u piđami)
Ali vratimo se prema boljoj stvarnosti. Na Kačiću sam uspio snimiti svjetskog putnika, turistickog radnika a sada slobodnog filozofa, 90-godišnjeg rođenog makaranina šjor Antu Baju, kojega sam slučajno sreo dva puta po svijetu. Prvi put u Beču 1976. i drugi put 1979. u Sidneyu u Australiji. On se isto odgojio na Kačiću. Taman kada sam ga išao snimiti javila mi se Slovenka, supruga Jadrana Zemkina, koja je bila u akciji hranjenja i spašavanja ptica na Kačiću. Snimio sam na Kačiću i našeg Mlađana starog borca iz Dalmatinske ulice. Potom sam se spustio kao galeb na mul i tamo opet sami ljudi iz Makarske. Palo je par fjaba, kao i uvik.
Ovi post želim zaciniti izložbom zaljubljenika u Makarsku slikara iz Vrgorca Dragana Jelavića koja je bila preko puta Kačićeva trga u galeriji Ante Gojak i i Noći muzeja, koja se odigrala u Gradskom muzeju na rivi u nedalekoj okolici Kačićeva trga.

p.s. pred spremanje pisanja ovog posta na You tubu ugledao sam Makarane bracu Tvrtka i Ivicu kako u veselom i raspoloženom društvu pivaju - Lipo moje makarsko more. Oni su isto odrasli na Kačićevu trgu. Tada definitivno više nisam mogao odustati od pisanja ovog posta.


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


- 16:55 - Komentari (11) - Isprintaj - #

15.02.2010., ponedjeljak

KOLUMNA ka LIBRAR: RUKOMETNI POKRET

osejava 47 Ovaj moj post nema nikakve faktografske aspiracije u smislu pisanja rukometne povijesti Ali želim kazati i u kratkim crtama napisati kako sam sredinom 60-tih, kao gimnazijalac doživio procvat rukometnog pokreta u Makarskoj. O cemu je rječ? Do 1963. godine prošlog stoljeća u Makarskoj su slobodno kazano bila dva sporta, koja su pljenila pažnju makarski ljubitelja sporta. To je bio liti vaterpolo, kada se na utakmicama gdje je sada benzinska pumpa INE na mulu, preko puta Gradskog muzeja, na pravim tribinama i brodovima okolo na utakmica znalo skupit preko 500 ljudi. A o tadašnjem RNK Zmaju kao sportskoj instituciji ne treba ni govoriti, jer o tome postoje knjige i monografije. Svaka čast i tadašnjim veslačima i jedriličarima koji su dali veliki doprinos sportu u Makarskoj U tom sportskom ozračju, početkom 60-ih sazrijevaju neki ozbiljni "nadobuni" mladići koji najprije pod okriljem DTO "Partizan" osnivaju mušku i žensku sekciju u košarci. Nakon što je taj projekt zbog manjka košarkaških klubova, da bi se oformila jedna natjecateljska liga, propao ti mladići su se slobodno kazano "prešaltali" u rukomet. Sjećam se više utakmica makarskih rukomeša. Na sadašnjem teniskim terenima na stadionu do finala kupa Dalmacije sredinom 60-ih u protiv RK Splita u Tučepima koje će mi ostati uvijek u živom pamćenju. To su bili pravi sportski festivali. Posebni sami za sebe. Utakmice su se većinom igrale u 11 sati ujutro subotom ili nedjeljom. Većinom su na utakmice dolazili mladi ljudi( i ženske i mladici, za razliku od nogometa, gdje su mahom bili muškarci) i stvorila bi se posebna sportska atmosfera. To me podsječa na nekadašnja studenska sportska natjecanja u Engleskoj. Zaključno kazano - bilo je to poetično vrijeme Makarskog sportskog romantizma u kojem su rukometaši sa svojom publikom prednjačili.
Ali da se vratim u stvarnost. U subotu 12. veljače RK Osejava je obilježio 47 godina postojanja. Povodom toga u novootvorenoj sportskoj dvorano prodefilirale su sve generacije rukometaša. Igrali su i roditelji sa svojom djecom. Jednom rječju to je bio pravi rukometni festival.
Nisam odolio da u nesvakidašnjim i svedružećim "katakombama" stolnoteniske dvorane, te prave sportske amatere ne počastim češkim šampanjevcem, koji mi je poklonio bivši igrač RK Osejave.
Poseban doprinos su dale domaćice tog trećeg poluvremena. koje su majke i supruge mladih i starijih rukometaša. Sveukupno uživao sam tog dana i zahvaljujem se svima na druženju. Mislim da smo svi skupa tog dana imali prilike dodirnuti sportski panteon i sportske muze u smislu kako bi to vjerodostojno trebalo biti.

makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com" makarska/rockatansky/maltpress.com"


makarska/rockatansky/maltpress.com"

- 13:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

29.01.2010., petak

KOLUMNA ka LIBRAR: RUKOMETNI REPREZENTATIVCI, NAGRADE I PLES

Dok ovo pišem još sam pod dojmom rukometne utakmice s EP u Austriji između Hrvatske i Islanda. Neriješeno 26:26 je po meni naš uspjeh, jer su jaki Islanđani skoro stalno bili u vodstvu. Ali moram konstatirati da se rukomet, sve više, po neizjesnosti završnog rezultata ,približava košarci i zbog toga dobija dodatnu sportsku draž , što je veliki plus.
Posebno mi je drago što su naši reprezentativci bili na pripremama u Makarskoj(od 3. 1. do 18.1.2010.) u novosagrađenoj dvorani na Dugišu. Tako se ponovo vratila slava Sportskog centra u Makarskoj, kada su od 60-ih godina prošlog stoljeca, mnoge sportske reprezentacije bile na pripremama u Makarskoj.
Žao mi je što mi se kao tajniku Zajednice sportskih udruga grada Makarska nije ostvarila žarka ideja, da sportske Nagrade na svečanoj dodjeli 15. siječnja 2010. g. najboljim sportskim nadama grada Makarske daju naši rukometni reprezentativci.
Pred ovo pisanje slušao sam snimku Novogodišnjeg koncerta iz Beča 2010. Krasan koncert, a posebno me dojmio i ispunio španjolski valcer. Na odjavnoj špici tog koncerta trećeg programa hrvatskog radija počeo sam sponatno u svojoj kužini, dignuvši se na noge, i strastveno dirigirati u jednoj klasičnoj muzičkoj stvari. Toliko me to samooduševilo da sada shvaćam tu strast dirigiranja. Kada je o muzici rječ zahvaljujem se svim šarmantnim damama koji su plesali samnom na sportskoj dodjeli Nagrada, kao i svima onima koji su bili na dodjeli Nagrada i time uveličali tu manifestaciju.
Želja mi je da Balić i Čupić, kao što su sjedili, u cafeu Classico u Makarskoj, klasično(opet muzika!) dirigiraju ekipom i realiziraju sedmerce u Beču. A da trener Lino Červar pobijedi sve sjeverne vjetrove(pogledati slike).
A ja želim sebi da budem u prilici da našim reprezentativcima čestitam na osvajanju odličja u Beču i da zaplešemo u dvorani u Beču, a i vanka!

p.s.1. Javit ću Matku, gimnazijskom kolegi mojeg brata, da mi osigura kartu za polufinale 30. siječnja u Wienerstadthalle u Beču. To je u sienergiji radio slušanja Novogodišnjeg koncerta iz Beča!
p.s.2. Položio sam za rukometnog suca 1972. g. u Splitu, mislim da sam bio prvi sudac iz Makarske, pod mentorstvom uvaženog Tita Cazara. Ali to samo za informaciju. Jer to mi ne daje pravo da sudim rukometnim sucima i bilo kome.
p.s.3. Živio pravi sport!















- 23:18 - Komentari (11) - Isprintaj - #

19.12.2009., subota

KOLUMNA ka LIBRAR: NIJE SVE U DUHANU, IMA NEŠTO I U DUHU

duhan Evo vrlo je zahladilo i u Dalmaciji. I teško je sjediti i družiti se vanka, a pogotovo noću. Jer je temparatura svega par stupnjeva. A u kafiće ne ulazim, jer se tamo nemilice puši duhan. A i u restoranima je slična stvar, doduše poslije ponoći. Što rade inspektori? I što raditi? Ostati doma ili hodati po hladnoći. U svakom zlu ima i nekog dobra. Ovom prilikom zahvaljujem se našoj vrloj Vladi, a još izvrsnijem Saboru što su mi pomogli da u ovoj financijskoj - recesiskoj krizi ne otiđem u veliki financijski minus, trošeči po kafićima. O čemu se radi? Odluka Sabora na prijedlog Vlade da se može pušiti po kafićima, me je spasila. Sada ne moram pomagati naše ugrožene ugostitelje, koji su, kako kaže naša premijerka, vrlo ugroženi prvotnom odlukom Sabora o zabrani pušenja u javnim zatvorenim prostorima.
Koliko god zahvaljujem našoj Vladi i Saboru, toliko se ispričavam svojim prijateljima i poznanicima, koji su uživatelji duhanskih proizvoda, ili koji ih toleriraju, doduše na svoju štetu,
što se nećemo vidjeti u zadimljenim i otrovanim prostorima.

p.s. PROTIV OTROVNIH DUHANSKIH PROIZVODA SE TREBA BORITI DUHOM!

- 19:05 - Komentari (19) - Isprintaj - #

14.12.2009., ponedjeljak

KOLUMNA ka LIBRAR: Andrej

andrej Pozdrav svim komentatorima i citateljima, ali draže mi se vratiti u iluziju stvarne prošlosti koja je u nama i u sadašnjosti. Jer vrijeme ne postoji, samo po sebi. To su izmislili urari. Zar ne ?

KOLUMNA ka LIBRAR: Andrej

Evo spremam se vec nekoliko dana napraviti jedan mali memori za svog prijatelja Andreja. Ali vrime mi biži, pa biži. Eto veceras kada sretoh našeg zajednickog prijatelja Perina uvidjeh da je pravi cas da to napravim. Tako smo Perino i ja ,pricajuci o našim druženjima skupa s Andrejom i ekipom, došli do autobuskog kolodvora u Makarskoj. Tada sam se u mislima sjetio svih naših kreativnih i šeretsko klapskih docekivanja autobusa 80-ih godina, a i prije.
A što nas je između ostalog rukovodilo da budemo baš na autobuskom kolodvoru? Mislim da je to bilo vrlo signifikatno i da je u nama bio puls svijeta, koji nas je i odnio po svim paralelama i merdijanima, i duhovnim i geografskim, ma kako ih shvatili.
U TO IME PISMA IMAGINE OD J. LENONA KOJU JE ANDREJ VOLIO.

Z A M I S L I

Zamisli da ne postoji raj
Lako je ako pokušaš
Da nema pakla ispod nas
Samo nebo iznad nas
Zamisli da svi ljudi
Žive za danas
Zamisli da ne postoje države
Nije teško
Ništa za što se ubija ili umire
Ni religije
Zamisli da svi ljudi
Žive život u miru
Možeš reci da sam sanjar
Ali ja nisam sam
Nadam se pridružiš ćeš se jednom
A svijet će biti ko jedan
Zamisli da nema imovine
Cudim se da li možeš
Bez pohlepe i gladi
Bratsvo među ljudima
Zamisli da svi ljudi
Dijele cijeli svijet
Možeš reci da sam sanjar
Ali ja nisam sam
Nadam se pridružiš ćeš se jednom
I svijet će biti ko jedan




- 20:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.12.2009., subota

KOLUMNA KA LIBRAR: IZBORNA LUTRIJA

lutrija Izborni cirkus za izbor predsjednika države se zahuktao. Zašto cirkus? U doba starog Rima cirkus je bio ograđen kružni prostor za gladijatorske igre ili konjske utrke. I pravila su se, nažalost znala A gore spomenuta izborna utrka je cirkus i komedija u kojoj je se ne zna tko pije ni tko plaća. Ali ipak se nešto zna, ovu izbornu utrku će platiti svi građani Republike Hrvatske. Jer se troši nemilice. Nema transparentosti, ni izvora financiranja. O tempora o mores. Što poduzeti? Ova izborna kampanja je prošlost. Za sljedeću predlažem da se odigra po sustavu lutrije. Ako je primjerice deset kandidata koji ispunjavaju osnovne zakonske uvjete neka se izvuće jedan po pravilima lutrije. I on je predsjednik.
Tako bi uštedili veliki novac koji ide na uštrb poreznih obveznika. Tako bi pokazali svima u svijetu da smo ispred vremena. Jer poznato je da svugdje u svijetu ima problema sa legalitetom izbora i enormnih nepotrebnih troškova.
Tako ne bi bilo izborne kampanje, nego bi se biralo iz lutrijskog bubnja.
Ali tko bi bio nadglednik izbora iz bubnja. Možda bi bilo najbolje da to budu NLO nadglednici iz svemira. Jer oni su neutralni.

p.s. A što bi bilo s nekim medijima? To samo sunce i mjesec znaju!

- 19:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.12.2009., utorak

KOLUMNA ka LIBRAR: ŽIVILO BRATSTVO I SOLIDARNOST SVIH LJUDI !

prosjak Ovaj se post spremam napisati duže vrijeme. Ali eto tek mi je sad došao na red i "sjeo". O čemu se radi? Svi smo svjedoci, da pogotovo u zadnje vrijeme ljudi prose na ulicama, naših gradova. Pogotovo je to naglašeno u vecim gradovima i ljeti. Zašto? Jer kriza je! Ali to je nažalost masovna pojava i po svijetu. Neću ulaziti ovim postom u sociloške i ine analize tog fenomena , jer to bi nas daleko odvelo. Želim napisati o jednom svom iskustvu u svezi toga.
Bila je pristojna godina u Jugi, mislim, 1987. S obzirom da sam bio sportski sudac, svojim naknadama za to mogao sam ostati u svakom gradu bivše Juge par dana, na svoj trošak. Ali bilo je to sve skromno. Što želim kazati? Jednom prilikom, tamo 1987. godine, nakon odsuđene utakmice u Zagrebu preko svoje majke doznao sam da
me je zvala moja djevojka iz Novog Sada,
koja je kazala da sutradan putuje iz Beograda prko Zagreba za Englesku gdje želi živjeti. Ostao sam preneražen, jer nisam imao novca za odlazak u Beograd da je sretnem. A htio sam je sresti. I što napraviti dragi moji? Bilo je oko 18.00 a vlak
je išao oko 22.00 prema Beogradu. Meni bi se lako bilo švercovati u vlaku, pa neka me kondukter i izbaci. Ali tajming je bio u pitanju, a vlakovi nisu cesto polazili iz Zagreba za Beograd. Odlucio sam pružiti ruku i prositi na Glavnom kolodvoru u Zagrebu za svoju putničku i inu misiju. Od pet liftova(prošnji) uspio sam uspješno skucati za kartu. I stigao sam u Beograd, vrlo rano, i vec sam bio naslonjen na vrata Filozofskg fakulteta u Knez Mihajlovoj. Imao sad u džepu svega tadašnjih 20 para, niti za šibice. Ali moram kazati iskreno da sam likovao jer sam stigao puno prije vremena, čak u devet ujutro. U to mi prilazi jedna meni poznata ženska osoba, koja je studirala umjetnost, ptajuci me što radim tu tako rano.Neznam što sam njoj kazao, ali me ona odvela na rani rucak, htijuci mi možda uzvratiti što sam je castio mjesec dana prije. Još mi je dala novac za kartu do Novske, gdje se vlakovi križaju prema Zagrebu odnosno Splitu. Sve ovo sada je "povijest", Svetlana je otišla u London , a ja sam ovdje. A sunce i dalje sije za sve nas, koji ga znamo prepoznati! Jer sunce nas prosvjetljuje! Zar ne?

p.s. I prije sam davao ljudima kada bi me pitali za neku sicu, a otada pogotovo.
Živili putnici namjernici, koji imaju svoju ideju i misjiju životnog putovanja, ma kako je shvatili.

Dodatak postu:
Zaboravio sam istaknuti, da sam slučajnim prolaznicima kod kojih sam tražio novac za svoju misiju putovanja do Beograda ispričao istu verziju što sam napisao i u postu. I djelovao sam im vrlo uvjerljivo, da mi samo jedan nije dao ništa, jer je previše žurio. Svi ostali su me saslušali i razumjeli, pomogavši mi koliko su mogli. Jedna mi je simptična ženska u podhodniku rekla - da je i ona bila u sličnoj situaciji i da se to može svakome dogoditi. To je bila jedna svojevrsna "magija" solidarnosti u pravom trenutku. Nikad se nisam spremao za takvu akciju, ali život mi je spontano to nametnuo. Tada sam shvatio da su svi ljudi braća i sestre i da život i zbog ovog doživljenog pozitivnog iskustva ima smisla. Jer svi smo mi zahvalni i tražeci, svojevrsni "prosjaci" duha i ljubavi pod ovom kapom nebeskom, ma kako tu imanetnu ideju shvatili.


- 22:50 - Komentari (9) - Isprintaj - #

20.11.2009., petak

KOLUMNA ka LIBRAR: SVAKI DAN JE PUTOVANJE, A SAMO PUTOVANJE JE DOM (II)

Još me drži "putnička groznica". Nastojat ću biti ne predug, ali to nije lako, jer dogdile su se zanimljive stvari. Evo put me od 12.11. do 15.11./09. odnio u Beč i u Prag, meni zanimljive destinacije. Prije ulaska u autobus za Prag sreo sam namjerno šarmantnu vodičku Idu, koja nas je uspješno vodila na putovanju -Toskanska čarolija sa Rimom. Ona je išla za Azurnu obalu. Taman sam njoj ispričao storiju kako sam više puta bio na Azurnoj obali, kada se pojavio moj prijatelj Goran, koji je 1980. g. putovao samnom , Andrejom i Androm na Azurnu obalu. Goran je greškom htio ući u autobus za Azurnu obalu. Ja sam ga iznenađeno zapitao - otkud je tu i gdje ide. A on mi je kazao, da ide isto u Prag. Kakav sinkronicitet ! U autobusu je još bila i moja simpatična školska kolegica iz gimnazijskih dana - profesorica Edita. Teško je spomenuti sve detalje i zanimljivosti putovanja. Ali izdvojit ću ih nekoliko, a sve ostalo neka prićaju "sfumato" - moje fotografije. S obzirom da je bila godišnjica "baršunaste revolucije" u Čehoslovaćkojj Goran se kao poznati kamerman i fotograf - free-lancer koncentrirao na te manifestacije, a ja sam više bio posvećen plesu po Karlovo mostu i Starom Mestu. Tu bih posebno istakao sastav "Starometsky dixilend", čiji sam ritam u plesu pokušavao pratiti, kao i starog verglera na Karlovu mostu.A zahvaljujem i na plesu dvima mladim damama iz Kalifornije i jednoj iz Izraela. Ovom prilikom bih zahvalio na druženju ekipi iz autobusa, na čelu s našim vodičem Stjepanom - enciklopedijom povijesti i umjetnosti Češke i češkog jezika.Pozdravljam -Splićanke, par iz Vodica i Primoštena, dvojac iz Brusja sa Hvara, Nataliju, Katu iz autobusa prema Splitu, kao i sve ostale s kojima sam prićao i družio se. Drago mi je da sam bio ponovno u pivnici Flek, gdje se osnovao NK Hajduk. Ali ovaj put sam uspio i snimiti tu ploču. Dok je Goran jurio gdje je lokacija debate u svezi "baršunaste revolucije", kojoj je prisustovao i Havel, ja sam slučajno u obilasku Male Strane naišao i na bivši restoran "Makarsku". Žao mi je što nismo bili na koncertu Joane Baez i Lou Reeda u crkvi Sv. Ane.
Mogu slobodno kazati da je Beč bio pristojan i elegantan prema meni, a da me je Prag ponovno opojio svojim napojem i atmosferom- Hvala im. Htio bih pozdraviti i ljude u omnibusu pokretne demokracije, koje smo sreli u Beću. A posebno našu Nađu.
Da ne zaboravim izdvojiti jedan meni zanimljivi "detalj". U zadnje vrijeme uvijeg govore kako će vas prevariti u Pragu kod mijenjanja deviza. Ali ovaj put se dogodila zanimljivost. Naime moj prijatelj Goran je mijenjao 20 eura blizu Vaclaskih namjesni. Ali mjenjač mu je greškom dao protuvrijednost u češkim krunama za 50 eura. Ali Goran se nije zbunio i vratio mu je višak. Bravo Gorane!

p.s. Na Vaclavskim namjesnima smo nazdravili i za naše bivše suputnike i prijatelje, koji se nalaze u drugim dimenzijama.

DODATAK POSTU:
Treba istaknut da smo bili i u poznatoj pivnici "Kod zlatnehega tigra", koju je posječivao čuveni češki književnik Buhumil Hrabal. Tu se Hrabal sretao i sa Vaclavon Havelom, a imao je i susret i sa Clintonom(vidi sliku). Nisam se puno zadržavao po pivnicama i kafanama jer u njima je većinom dozvoljeno pušenje, za razliku od italije, gdje nema šanse za tako što. Tu je Češka skupa s nama u predvorju Europske zajednice, iako je punopravni član EU.


























- 09:36 - Komentari (16) - Isprintaj - #

27.10.2009., utorak

KOLUMNA ka LIBRAR: SVAKI DAN JE PUTOVANJE, A SAMO PUTOVANJE JE DOM

mali brat firenza rim Ovaj post posvećujem svim svojim prijateljima s kojima sam putovao po svijetu i svim putnicima namjernicima.

Ima nešto što me tjera da putujem. Svega se mogu ostavit - od pića, hrane, duhana i ostalog. Ali od putovanja najteže. Dobrim dijelom se slažem sa Robertom Luisom Stevensonom - engleskim pjesnikom, romanopiscem i esejistom, koji je kazao: "Što se mene tiče ne poduzimam putovanje da bih nekamo stigao, već da bih putovao. Putujem radi putovanja. Velika je stvar kretati se".
Ovo nedavno moje putovanje bilo je agencijsko, kao što zadnjih godina često prakticiram. Razlikuje se od onih nekadašnjih mojih putovanja auto stopom, vlakom, autobusom, pa dokle se stigne. Ali i ovakva putovanja imaju svoje prednosti. Upoznaš ljude koje možda nikad ne bi upoznao. Ali ovaj put se dogodila i jedna slučajnost. U mom autobusu agencije "Atlas" bila su dva para iz mog grada - Makarske, od koje sam neke i poznavao. Nitko nije znao za druge dok se nismo ukrcali u autobus u Zagrebu. Što ti je Internet prodaja! Radni naziv putovanja se zvao - Toskanska čarolija s Rimom. Putovanje i bijaše čarobno.Dijelom se to vidi i na slikama. Oduševila me Ferrara, u kojoj svi voze bicikle. U Bagno Vinoniju sam u termalnoj vodi prao noge i jačao cirkulaciju, u Firenci se zbog rijeke kulturnih hodočasnika nisam u galeriji Uffizi susreo sa Botticellijevom Venerom. Ali sam zato na zidiću, crkve San Lorenzo u društvu golubova nazdravio vinom "Nobile" svim putnicima. Prolio sam nešto vina i za bivše svoje suputnike i prijatelje, koji sada putuju po drugim dimenzijama. Da sam znao da je u toj crkvi i grobnica obitelji mecena Medici i za njih bih prolio koji gutljaj trpkog toskanskog vina. Na skalinama Piazza del Duomo sjetio sam se Uskrsa 1982. i Tine Fried iz Rimlingena čiji mi se hod svidio i morao sam se dignuti sa tih skalina i prići njoj, iako sam bio zamantan jakim suncem i . . . Nisam se popeo na zvonik crkve u Montepulcianu, ali zato sam u parku u Montalcinu izveo 10-minutnu solarnu jogu i kako kaže moj Makaranin Milan - za to vrijeme sat na zvoniku je čudom proradio. U Rimu ništa novo, osim što sam se na Piazza Navona spontano uključio u sindikalnu manifestaciju. Da, iznenadila me je jedna šarmantna gospođa iz Bolonje na privremenom radu u Rimu, koja me je u prolazu u jednom parku blizu Koleseuma počastila vegeterijanskom picetom. Na Navoni i piazzi Spagna nisam sreo svog poznanika- slikara karikatura Branka, kao 1979. i 1982. g. Ali sam doznao od jednog talijanskog slikara da ga i on ne viđa preko 20 godina. Ubacio sam 20 centi u fontanu di Trevi, a i novčić mi je prošao u rešetke iz veprovi usta u Firenci, što nekima i ne uspijeva, kao mom Makaraninu Marinu, koji će na putu za Rim možda zaobilaziti Firencu. Ne treba zaboraviti spomenuti ni meni posebno dragu Sienu, sa svojom jedinstvenom školjkastom glavnom pjacom.
Sve pohvale našoj simpatičnoj vodićki Idi. Ali moram priznati da nisam poslušao njezinu sugestiju da ne stavljamo hranu od doručka u naše putne "zobnice". Kakav je to putnik namjernik s praznom zobnicom ? Puno je impresija bilo u tih pet neponovljivih dana putovanja kroz Toskansku čaroliju s vječnim Rimom.
Zato ću zaključiti s rječima japanskog haiku pjesnika i slikara M.Basha: "Svaki dan je putovanje, a samo putovanje je dom.
















- 12:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #

17.10.2009., subota

KOLUMNA ka LIBRAR: MUZIKA NEMA GRANICA

simfonijski orkestar makarska U četvrtak navečer 1.listopada 2009. je u Makarskoj na prepunom trgu Tina Ujevića održan je završni koncert međunarodnog omladinskog simfonijskog orkestra. Tako su završeni 9. omladinski glazbeni susreti "Zajedno" koji su ove godine održani u Makarskoj od 25. 9. do 3. 10./09. pod pokroviteljstvom i u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Grada Makarska i Glazbene škole Makarska. Drugi koncert se održava u tvrđavi Revelin u Dubrovniku 2.10. /09. Na ovim susretima u zajedničkoj filharmoniji pod ravnanjem dirigenta Tomislava Fačinija su svirali mladi glazbenici iz 10 država: Rusije, BiH,Slovenije, Srbije, Češke, Crne Gore, Rumunjske, Poljske, Njemačke i Hrvatske. Prvi susreti su održani u njemačkom gradu Neumarktu, gradu prijatelju Makarske, 2001. g. Susreti su pokrenuti u znak zbližavanja glazbene mladosti Europe. Naime za vrijeme drugog svjetskog rata u Neumarktu je bio logor sa 38 baraka u kojem su bili zatvorenici iz više zemalja srednje i istočne Europe u kojima su mnogi i izgubili život. Nakon što su saveznici oslobodili Neumarkt u te barake su uselili Nijemci koji su bili istjerani iz zemalja srednje i istočne Europe. Zbog toga su čelnici Neumarkta u znaku zbližavanja mladih iz tih zemalja pokrenuli ove glazbene susrete. Koncert je otvorio dogradonačelnik Makarske prof. Ivan Ivanda, koji je zahvalio mladim glazbenicima i gostima na sudioništvu na ovom glazbenom susretu pod motom - Zajedno. U ime utemeljitelja i njemačkog grada Neumarkta zahvalio se Helmut Javorek, naglasivši da ovakvi susreti mladih trebaju biti doprinos miru u Europi i da se nikad ne ponove strahote drugog Svjetskog rata. Program koncerta od Ere s onoga svijeta Jakova Gotovca, preko koncerta u G -duru A. Vivaldija do IX simfonije A.Dvoraka razgalio je i digao na noge oduševljenu publiku, koja je višeminutnim frenetičnim pljeskom zasluženo nagradila mlade glazbenike u ovoj hvala vrijednoj glazbenoj akciji, pod znakovitim motom - Zajedno. Da je kojim slučajem Tin Ujević mogao ustati izrecitirao bi svoju pjesmu - Pobratimstvo lica u svemiru, jer toliko je pozitivna energija osupnula i osvijetlila njegov trg, kao da je dolazila iz vasione, da parafraziram velikog Tina Ujevića. Samo da podsjetim, Tin je hodao kao dijete ovim trgom. Bio sam jedan od sretnika koji je to velebno ozračje imao prilike osjetiti skupa sa prisutnima. S nekim sudionicima sam kratko i porazgovarao netom poslije koncerta. Pa zbog toga sa zadovoljstvom i ushitom pozdravljam mlade Poljake i njihove pedagoge iz Czestochowe, pedagoge Juliju i Milorada iz muzičke škole Josif Marinković iz Zrenjanina, Milevu iz muzićke škole Vida Matjana iz Kotora, harfisticu Mirtu studenticu IV godine glazbene akademije iz Zagreba i sve druge s kojima nisam uspio porazgovarati.
Još jednom se pokazalo da je muzika ono što ujedinjuje i briše granice među ljudima, zbija ih u zajedničkoj potrebi za ljepotom, razumijevanjem i humanošču. Ili kako bi to kazao Ignio Tarchetti: Među umjetnostima muzika je najbožanskija, jer je od svih najmanje određena granicama. Okupala me i omuzila Tarchetijeva misao i zato ću je napisati u orginalu:
LA MUZICA E FRA LE ARTI LA PIU DIVINA, PERCHE LA PIU INDETERMINATA.
p.s. Vidimo se 2010. g. na jubilarnim 10. glazbenim susretima ZAJEDNO u Neumarktu.

DOPUNA POSTU

Pod utiskom muzike mladih interpretatora zaboravio sam napisati da je u programu koncerta sudjelovao i KUD "Salona" iz Solina, koji je na početku pod pratnjom omladinske filharmonije dojmljivo i sa osjećajem u svakom koraku izveo plesno kolo iz "Ere s onoga svijeta".Svi sudionici koncerta i druženja -" ZAJEDNO" premjestili su se u obližnji restoran "Porat", koji je bio prava luka, kao što mu znakovito i ime kaže, za utvrđivanje poznanstava i prijateljstava mladih nadarenih muzičara.
Što kazati na kraju, nego doviđenja i ponovilo se.




- 08:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

21.09.2009., ponedjeljak

KOLUMNA ka LIBRAR: SVE ZA ZDRAVLJE DJECE, A ZDRAVLJE DJECE NI ZA ŠTO!

veseli mali brat hrt U Makarskoj je u nedjelju 20. rujna 2009. g. na trgu "156. brigade HV" održan tihi prosvjed protiv najavljenih promjena Zakona o nepušenju na javnim mjestima. Prosvjed je zakazan simbolično - točno u podne. Naime zanimljivost prosvjeda što su na njemu bili roditelji s malom djecom u kolicima. Organizatori prosvjeda na čelu s dr. Darkom Granićem htjeli su skrenuti pažnju predlagatelju promjene Zakona i da oni i njihova djeca nisu građani drugog reda i da imaju pravo s djecom sjesti u kafić bez duhanskog dima.
Koliko je meni poznato ovo je prvi ovakav prosvjed u Hrvatskoj, a možda i šire.
Znakovita je i koincedencija je da je davnog 20. rujna 1792. bila bitka kod Valamya. Iako je to bila obična čarka u kojoj su Francuzi odbili Pruse. Ali je ta čarka bila povijesna prekretnica u kojoj je Francuska revolucija obranjena, a sljedeći je dan proglašena Republika.
Možda i ovaj mini prosvjed bude zabilježen u povijesti kao početak bunta tihe nepušačke većine protiv manjine pušača i ugostiteljskog ceha, koji podržava jaki duhanski lobi.
Dva prosvjednicka plakata pogodila su "u sridu":
SVE ZA ZDRAVLJE DJECE, A ZDRAVLJE DJECE NI ZA ŠTA!
I DUHANSKI DIM UBIJA! ZAR NE?

Na potezu je Vlada i zastupnici Hrvatskog Sabora. Dragi zastupnici Vi ste i narodni zastupnici i morate misliti o zdravlju svog naroda. Već ste jednom svojim glasovanjem u studenom mjesecu 2008.g. pokazali svijest i da ste za zabranu pušenja u javnim prostorima. Nemojte da vas razno-razni lobiji preveslaju i da promijenite svoje mišljenje. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog zdravlja naše djece.
Cijeli svijet pokušava se boriti protiv te pošasti ove civilizacije. Dajmo i mi malo ruke za tu ideju. Ali istovremeno, svakome u svijetu je jasno, da je u svim državama svijeta duhan prešutno legalizirana "državna droga", koja ubija miljune ljudi, a države od prodaje duhana ubiru veliki porez. Sic! Ali zaboravljaju istovremeno da i troše ogromne novce za liječenje teško oboljelih pušača. Toliko se puno otrovnih spojeva stavlja u cigarete samo da pušač postaje ovisnik. Po znanstvenim saznanjima duhanska ovisnost je na drugom mjestu, odmah poslije heroinske. Samo par zemalja zabranjuje proizvodnju i prodaju duhana. Ne želim biti zloćest, ali ću otvoreno kazati - trebalo bi zabraniti proizvodnju i prodaju duhana u cijelom svijetu. I sve države svijeta, ako misle iole dobra svojim građanima, bi trebale navijestiti rat svjetskom duhanskom lobiju. Sve druge mjere su licemjerstvo.

Samo u Hrvatskoj od izravnih posljedica konzumiranja duhana umre 10 tisuća ljudi, a 13 tisuća od indirektniih posljedica uzrokovane otrovnim duhanskim dimom.
A dosta ljudi, koji su ni krivi ni dužni, u postocima umire i od tzv. pasivnog pušenja.








- 10:10 - Komentari (17) - Isprintaj - #

11.09.2009., petak

KOLUMNA Ka LIBRAR: TRČI PUŠI I ŠUTI

dozvoljeno pusenje 10. rujna je bio Hrvatski olimpijski dan. Tog dana sam dijelio promiđbeni materijal Hrvatskog Olimpijskog odbora na ulici, po kafićima, školama, kancelarijama, tržnicama, samoposlugama.
HOO u svojim papirnatim materjalima poručuje svim građanima:
BAVITE SE ŠPORTOM. Odjenite bijelu majicu kao simbol mira, prijateljstva i razumijevanja.
HODAJTE, TRČITE, KREČITE SE I NAPRAVITE PRVI KORAK PREMA ZDRAVOM NAČINU ŽIVOTA.
Dok sam sudjelovao u akciji dijeljenja promiđbenog materjala u samoposluzi sam na radiu čuo vijest da je Vlada Republike Hrvatske donijela uredbu sa zakonskom snagom da se u javnim prostorima može pušiti, ali po nekim uvjetima. U kafićima se naime mora uvesti ventilacija(sic), osigurati prostor za pusače i nepusače i slične nebuloze. Da se podsjetimo isti zakon je stupio na snagu 7. svibnja 2009. a stvarno prestao važiti 10. rujna 2009. Trajao je 4. mjeseca i tri dana.(op.p. nije u prosjeku loše)
Dobro piše J.Jureško u Jutarnjem listu: "U duhanskom dimu s prvim hladnim danima opet će"uživati" i pušači nepušači te, prema zakonodavcu"čuvati radna mjesta" i ugrožavati zdravlje. Pobijedili su ugostitelji i duhanski lobi. Priče o navodno "strogim ventilacijskim uvjetima"(o.p.koji ventilator može očistiti dimne zavjese) zaista ne trebaju zabrinjavati ugostitelje, ali trebalo bi one koji su odlučili da 30% pušača i dalje može odlučivati o životu i smrti 70% onih koji žive bez duhanskog dima. Upravo njima na znanje statistika zemalja u kojima je duhan istjeran iz kafića pokazuju da je dobitak u godinu dana puno veći od navodno gubitaka ugostitelja. Francuzi su u godinu dana smanjili hospitalizacije zbog srčanih bolesti za 11 %, kao i Talijani, a Englezi su za 17 % smanjili opasnost od akutnog koronarnog rizika. No to, čini se za Hrvatsku nisu argumenti, bez obzira što se za liječenje pušača godišnje troši tri miljarde kuna".
Dragi moji posjetitelji kafića, ne samo da ste popušili uvođenjem harača na plaće i mirovine, nego sada možete do mile volje i pušiti.
A vi nepušači se nemate što buniti, jer Vam je Vlada osigurala da pušite besplatno, a sebi je osigurala naklonost 30 % pušačke i glasačke populacije , jer se smilovala njihovoj pušačkoj ovisnosti.

Svatko je dobio svoje: nepušaći pasivno pušenje i ni krivi i ni dužni bolest od pasivnog pušenja, pušaći uživanje i bolest, ugostitelji slast, duvanski lobi mast, a Vlada vlast.
ŠTO NAMA IMA NEKA GNJILA EUROPA POKAZIVATI SVOJIM PRIMJERIMA. PA DOKLE TRAJE. TAMAN DO SLIJEDEĆI IZBORA. A DO TADA TRČIMO PUŠIMO I ŠUTIMO!


- 19:50 - Komentari (9) - Isprintaj - #

08.09.2009., utorak

KOLUMNA ka LIBRAR: ŠTO JE OSTALO OD SPORTA

eduardo Čitajuci novine, prateči TV postaje, gledajuči u živo utakmice, čovjek se zapita kuda sport ide. Ili bolje kazati - što je ostalo od sporta. Duga je to tema. Pokušati ću je samo naznačiti i vezati uz svoja iskustva, kao sportaša. Je li sport u raljama biznisa. Očito da je. Najbolji je primjer je Real Madrid koji je ove godine za kupovinu igrača uložio astronomskih 257.400.000 eura. U NBA košarkaškoj ligi postoji "salary cap"(ograničenje novca za kupovinu igrača i porez na luksuz)) koji se ne može uvesti u najelitnijem klubskom natjecanju na svijetu. Tako da danas šansu za osvajanje nogometne lige prvaka imaju tek dva španjolska kluba, tri ili četiri engleska i eventualnio jedan ili dva talijanska. A svi ostali klubovi nemaju nikakve šanse. Ako je najbolji tko ima najviše novca, a sve danas ide u tom smjeru, onda više nema govora o sportskom nadmetanju. Onda je riječ o običnom kupovanju trofeja. Ali iskonski sport, naime, nije tako zamišljen.
I profesionalni igrači su podlegli tome pritisku novca. Evo najnovija situacija na utakmici kvalifikacija Celtic-Arsenal, kada je Eduardo da Silva odglumio da ga je vratar Celtica oborio u kaznenom prostoru, a sudac je nasjeo i dosudio kazneni udarac kojim je Eduardo doveo svoju momcad u vodstvo 1:0. Gledao sam snimku te situacije 20-ak puta i mislim da nije bilo prekršaja nad Eduardom. Netko će kazati igrači refleksno padaju kad su u kaznenom prostoru. Ali pravo je pitanje, kako je to doživio Eduardo, i je li može sebe pogledati u sportsko fair-play ogledalo. To samo on zna. Ima toga od najnižih do reprezentatvnih utakmica. Ali simuliranje nije viteški ni sportski. Nema tog novčanog ekvivalenta, da pravi sportaš pogazi svoje viteštvo. I dobro je što UEFA želi stati tome na kraj. Na tom tragu dobra je vijest da su na sportskom forumu trenera u Nyonu, velikani s klupe podržali novitet da se u Europsku ligu već ove godine uvedu dva dodatna suca koja će stajati iza golova.
Mala digresija. Tamo sredinom 80-ih godina prošlog stoljeca na ragbi utakmici Jugoslavija - Andora u Splitu, nisam sudio (ne)važan aut na centru, iako je igrać domaće reprezentacije blago ipak dodirnuo crtu. Lagano se prolomio zvižduk rezervnih igrača Andore, koji je ušao u moja leđa gore od bure. Andora je iznenadila favovorizranu reprezentaciju Jugoslavije i uspjela pobijediti. Poslije utakmice je običaj u ragbiju , treće poluvrijeme i banket, na kojem sam se ispričao Andorcima, kazavši da sam se zanio i postao gledatelj zaboraviši da sam pomoćni sudac. Andorci su prihvatili moju ispriku. Tako sam mogao mirno spavati.
Iako sam se i prije držao ZLATNOG PRAVILA - sudi što vidiš, poslije toga nikad nisam sebe doveo u sličnu situaciju, taman sudio pionirima ili državnim reprezentacijama, Zato imam miran sportski san.

Dodatak postu:

Evo upravo sam sredio dojmove s košarkaške utakmice Hrvatska - Izrael. Dobro je što smo pobijedili, ali igra naših nije bila na nivou, koji je očekivan. Ali želim nešto kazati o komentatoru utakmice Slavku Cvitkovicu. Iako izbjegavam komentitirati komentatore, ovaj put hoću. Naljutilo me je njegovo neprofesionalno komentiranje. Na stranu to što ne poznaje pravila košarke, kao ni tehniku ni taktiku igre. To je na HTV-u, ali i na drugim TV i elektroničnim postajama nažalost postala normalna stvar. Ali njegove neumjesne , po njemu, duhovite primjedbe, na račun suca utakmice iz Crne Gore: "on ne radi samo utorkom u dva tjedna, kao njegovi Crnogorci "su prešle svaku mjeru i minimalne pristojnosti.
Na kraju se upustio u politiziranje, zamjerajuci reprezentaciji Izraela politizaciju košarke , jer su išli u logor Aušvic prije utakmice. Gospodine Cvitkoviću to je njihova stvar gdje su oni išli. A vi se ostavite politizacije i bavite se košarkom. Iako ste cijeli radni vijek u košarci nikad nije kasno za naučiti pravila košarke, jer biste tada shvatili što je sudac sudio i to prenijeli gledateljima. A to je vaša prva uloga, kao komentatora.
Želim da Vi i oni koji ovo čitaju, shvatite ovo moje pisanje dobronamjerno, i za dobrobit sporta i prijateljstva među njima. Jer sport treba zbližavati ljude.

p.s. Žao mi je što ovakve komentare moram pisati o sportskim novinarima u momentu kada je jučer u Zagrebu proslavljena 60. godišnjica postojanja Hrvatskog zbora sportskih novinara.

- 09:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

02.09.2009., srijeda

KOLUMNA ka LIBRAR: ANĐELKO

anđelko erceg Iako si otišao, ti si u nama, a mi u tebi . . . u vasioni. . .











POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

Ne boj se, nisi sam. Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i Čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima žive.

Mi smo svi prošli iste putove u mraku,
mi smo svi jedanako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
i svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele.
I sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
I sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedana historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smi isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

j sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj,raspreden, a ovdje u jednoj niti
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Jer sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema,
i sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

- 20:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.08.2009., subota

KOLUMNA ka LIBRAR: NIŠTA NIJE SVETO, OSIM ZDRAVLJA

U ovoj fizičkoj pojavnosti čovjekovoj, ništa nije sveto - osim zdravlja. Zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima koji je donijet u studenom 2008. g. a stupio na snagu 5. svibnja 2009., zaslužio je peticu i sve pohvale. Mislio sam da Vlada i Sabor donošenjem tog zakona misle o zdravlju svojih građana. Ali izgleda da sam se prevario. Jer ministra zdrastva Milinović, nagovijestio je za sljedeci tjedan bitne promjene u tom Zakonu. Vodstvo ceha ugostitelja, vec duže vremena vrši pritisak na Vladu, jer im je, kako oni kažu posao pao za 60%! Ministar Milinović zagucao je taj mamac, pogotovo u ovim recesijskim vremenima. Je li to zbog "siromašnih" ugostitelja ili zbog same Vlade? Ministar Milinović kao papagaj prije par dana na HRT-u izgovara premjerkine riječi: Nijedan zakon nije toliko svet , da se nemože promijeniti. Da, mogao bi se složiti sa tom konstatacijom. Ali bih dodao - zdravlje svakog čovjeka i zdravlje nacije je iznad svakog lošeg zakona.
Zato ministre i premijerko ne zaboravite da je zdravlje sveto i naše najveće bogastvo. A zakoni sami po sebi to nisu. Ako dođe do noveliranog prijedloga Zakona o zabrani pušenja od strane Vlade, dragi moji narodni zastupnici dobro razmislite kako ćete glasati. Da li za kesu ugostitelja ili za narodno zdravlje. Statistika kaže da u Hrvatskoj od punoljetnih osoba ima oko 30% pušača duhana i 70 % nepušača. Kako ste vi izabrani isto većinom glasova zaštite većinu nepušaća, koji se ni krivi ni dužni pasivnim pušenjem guše u dimu kancerogenog nikotina. Ako bi aktuelni Zakon o zabrani pušenja ostao na snazi, spasili bi i dobar dio pušačke populacije. Oni bi se moguće ostavili pušenja To je praksa u svijetu pokazala.

p.s. Doviđenja i donepušenja.

- 19:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.08.2009., subota

KOLUMNA ka LIBRAR: BRAVO ATLETIKA, KAPA DOLJE

vlasic friedriech berlin U četvrtak navečer svi koji su gledali TV- prijenos skakanja u vis sa SP u Berlinu uživali su u pravoj sportskoj poslastici. Tada sam još jednom vidio da sport ima smisla Svaka čast našoj Blanki, što je u izuzetnoj borbi osvojila zlatnu medalju. Ali zlatnu medalju, ne manje vrijednu, za svoje iskonsko sportsko ponašanje zaslužila je i njena velika rivalka Ariane Friedrich iz Njemačke, kao i oko 70 000 gledatelja na Olimpijskom stadionu u Berlinu.
Jer kao što smo vidjeli kada je Blanka tražila podršku publike prije skoka dobivala ju je. Čak je veliki dio publike podržavao u odlučujucem skoku na 2.04 za zlatnu medalju, iako je u konkurenciji još bila i njihova skakačica Friedrich. A u pokušaju obaranja svetskog rekorda(2.10) podršku joj je davala i suparnica Friedrich i ostale skakačice skupa sa cijelim Olimpijskim stadionom. Sve je to začinjeno, velikom pljeskom kada je Blanka trčala pobjednički krug i sportskim zagrljajem Blanke, Friedrich i Čićerove na pobjedničkom postolju.
U skoku u vis je to postalo normalno. Vjerujem da se natjecanje održavalo u Londonu, Parizu, Stockholmu . . .da bi domaći gledatelji i njihova skakačica postupile isto.
To vraća vjeru u sport, kako je iskonski i zamišljen.
Jer nije sve u titulama, novcu i slavi. Postoji nešto više od toga, fair play odnos prema suparniku. Stoga košarkaška publiko u košarci ne zviždite kada igrač gostujuće ekipe izvodi slobodna bacanja. Isto se odnosi i na ragbijašku publiku kada zviždi, kada gostujući igrač izvodi kazneni udarac na vrata. Ima još puno primjera. Publika bi trebala aplaudirati svakom majstorskom potezu, taman bila i gostujuća ekipa u pitanju. A igrači pobjedničke ekipe bi nakon utakmice trebali napraviti špalir i aplauzom ispratiti poražene, a poraženi bi to njima uzvratili(taj običaj je još ostao u ragbiju).
Tek takvim ponašanjem, publike i igrača sport ima smisla.
BRAVO ATLETIKA, KAPA DOLJE!
NA OLIMPIJSKOM STADIONU STADIONU U BERLINU ODRŽANA JE LEKCIJA IZ PONAŠANJA SVIM KVAZISPORTAŠIMA, KVAZITRENERIMA, KVAZIFUNKCIONERIMA I KVAZIGLEDATELJIMA.

- 13:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.07.2009., nedjelja

KOLUMNA KA LIBRAR: GLEDAJMO U SUNCE I PIJMO VODU

guru Kako živjeti u ovoj krizi? Koji je recept?
Hira Ratan Matek iz Indije 2. srpnja 2009. u akademskoj udruzi u tvrđavi Gripe u Splitu održao je predavanje o solarnoj yogi. Bio sam na puno predavanaja o alternativnim temama u Splitu i u Hrvatskoj, ali nikad nisam vidio da je na istim bilo preko 500 ljudi Duga je to tema. Jer njegovih preko sat vremena predavanja tesko je sažeti i ispricati, Ali pokušat cu u najkračim crtama i naznakama , nešto kazati.
1. Atmosfera je bila fantastićna.
2. Sudionici su međusobno komunicirali prije i poslije predavanja, iako se nisu poznavali, jer tema je sama po sebi bila intriganna.
3. Nije tako lako sresti osobu koja trinaest godina
može živjeti bez uobicajene krute hrane, jer živi samo od svjetlosti i vode i ponekad jede jogurt.
4. Mislim da je to mguce, bez obzira što ponekad treba biti biblijski nevjerni Toma.
5. Hira Ratan Matek kaže - gledajte u sunce prvi sat nako izlaska i zalaska sunca po deset sekundi, a kasnije svaki dan dodajite deset sekundi i tako nastavite 270 dana, Možete napraviti i pauzu,taman to trajalo nekoliko godina. To če vam pojacati mentalno zdravlje.
O svemu ostalom možete procitati na internetu.

p.s. Koja recesija?Još postoji jedna zajednica u Rusiji koja živi samo od svjetla i vode , kazao je Hira Ratan Manek. Znaci nema straha od nastupajuce krize. Od sutra pocimam gledati u sunce. Još je preporucio da treba hodati bos po pijeskuili žalu, ali ne po travi. A trebalo bi ćistu vodu staviti u neobojenoj flaši nekoliko sati na sunce
i kasnije je popit u roku 24 sata.
Jer to je eliksir!








- 20:40 - Komentari (30) - Isprintaj - #

01.07.2009., srijeda

KOLUMNA KA LIBRAR: UMJESTO U ARENI U VERONI U ATRIJU U TUČEPIMA

Cudni su putevi ljudski i ini. . .Odakle poceti?
Strastveni sam putnik po vokaciji i habitusu. I evo vec nekoliko mjeseci nisam bio ni u bližem ni u daljem inozemstvu. Nije mi teško palo jer, bilo je objektivnih razloga za to. Ali u jednom trenutku, sredinom prošlog mjeseca(lipnja) probudila se moja strast za putovanjem. Nisam znao gdje putovati, ali htio sam negdje putovati. Jedini je garantirani put bilo putovanje u Veronu(u areni) na operu Carmen, s usputnim razgledavanjem Vicence i Padove.
Rekao sam - zanimljivo, jer nikad nisam bio u Veroni.
Kazao sam sam sebi, ali kako češ propustiti vaterpolo turnir "Mladi Galeb" i i rukometni tradicionalni turnir. I duma sam. Ne samo zbog toga.
I autobus za Zagreb, pa kasnije za Veronu uspio mi je pobic za 20 koraka. Tako vam je to kad se "previše" duma. Ali!? Ima sve svoje. Jer moje kašnjenje je povezano i s drugim stvarima.
Žao mi je što nisam uživo gledao velebnu operu Carmen u Areni u Veroni pred 20 tisuca gledatelja. Dirigirao je veliki tenor Placido Domingo. Ali s druge strane mi je drago što sam bio sudionik otvaranja vrlo zanimljive izložbe makarskog slikara Gorana Novovića.
Da stvar bude još zanimljivija, ovim svojim ne odlaskom u Veronu sam uspjeo stici na 16.susret klapa u Tučepima. A to je posebna prica, što mogu samo slike prikazati. Kao što sam uživao u druženju na Goranovoj izložbi, isto sam tako uživao na susretima klapa u Tučepima. Svako "zlo" ima i svoje dobro, kako se to narodski kaže.

p.s. Nikad ne žuri za autobusom ni ženama. Jer uvijek češ stići. (Ali nekad je dobro i požuriti. Odnosi se i na žene prema nama i autobusu. Naravno!) U autobusu za Tučepi i klapsku pismu sreo sam dvije šarmanne francuskinje. Putovale su za Podgoru. Rekle su mi
da je jedna iz Nice a druga iz Pariza, i stanuje blizu Jackes Preverta, parka Monsuri. Odrecitirao sam upravo tu pismu i podsjetio sam se svojih dragih i nezaboravnih putovanja po Francuskoj. To sam nakon nekoliko sati ponovio i na druženju, poslije klapskih susreta, na veceri u hotelu Alga u Tučepima.

Pa zar život nema smisla. Ima. Ali zašto? To odgovorimo sami.




























- 13:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #

12.06.2009., petak

KOLUMNA ka LIBRAR: SINKRONICITET SVJETSKIH PUTNIKA " NAMJERNIKA"

Nije "lako" biti putnik, a pogotovo putnik "namjernik", ali je to posebna slast. O cemu se radi ? Nastojat cu biti kratak.
Sinoc 10. 6. 2009. uđem na teracu Bookcafea u Makarskoj i pitam Maju ima li knjigu Davora Rostuhara: "Džungla". Ona mi kaže - nemamo, mada smo prije imali njegovu knjigu: Put u skrivenu dolinu. Nastavim dalje svoj put namjernika po Makarskoj i za niti deset minuta sretnem dvojicu prijatelja ispod Lištuna, di sam uzeo sendvić, s kojima sam vrlo kratko popricao. I uputim se doma. Otvorim radio, na stanici na kojoj sam ga ostavio. Ustanovim da je to radio Split. I na radiu Splitu upravo se odigravao razgovor s Davorom Rostuharom u svezi njegove promocije knjige "Džungla" , u Splitu, s njegova putovanja po prašumama Nove Gvineje. Nisam zanao ništa o tome. SIC! Možda i u džungli ima puta.

p.s. Sve je moguce. Zašto? Prije otprilike mjesec dana sreo sam Davora Rostuhara na druženju studenata u SKC u Zagrebu, a u organizacije makarskih studenata, a tema je bila - Putovanje = znanje. Na toj tribini i okruglom stolu svjetskih putnika iz Makarske i Hrvatske s njim sam kratko popričao. S obzirom da je energija neuništva, zato i pišem o ovome.( O tribini putovanje = znanje sam pisao na predhodnom postu)

- 13:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2012  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (5)
Veljača 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Librareve kolumne

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se