malenkost moje duše New Page 1

stihovi i slike moje duše



















< kolovoz, 2007  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Linkovi

hrvatska-hrvatima
mama mami
manje boli kad je mama blizu
andjel


Dragi blogovi:
Mir duše
karizmatizam
BOŽJI MIR
andjel

Papa Ivan XXIII.: Deset zapovijedi opuštenosti

Samo danas ću se truditi proživjeti dan ne želeći riješiti problem svog života odjednom.

Samo danas pazit ću s najvećom pažnjom na svoje nastupe i biti otmjen u vladanju, neću kritizirati, druge neću popravljati, nego samo sebe.

Samo danas ću biti sretan jer sam siguran da sam stvoren za sreću, ne samo na drugom, nego i na ovom svijetu.

Samo danas prilagodit ću se okolnostima ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

Samo danas posvetit ću pet minuta dobrom štivu: kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado: ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

Samo danas učinit ću točan raspored: možda ga se neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

Samo danas ću čvrsto vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugog nema na svijetu.

Samo danas neću strahovati. Posebno se neću bojati izraziti radost svemu što je lijepo i povjerovati sve što je dobro.

Dano mi je dvanaest sati da činim dobro; mogla bi me obeshrabriti pomisao da to moram činiti cijeloga života.

12.08.2007., nedjelja

MORE

U ove rane jutarnje sate
želim Ti dobro jutro
a Ti mi uz galebova krik
odgovaraš žustro.
Kao da te smeta
što te ovako rano
moja malenkost ometa.
A ipak, svaki tvoj val
umiruje mi dušu
ona osjeća, čuje
kako tvoji vjetrovi pušu.
Pjeniš se na sve strane
i kud god pogled mi skrene
Tebe vidim.
Penješ se po stijenama
kao nestašno dijete
te se uvlačiš u hridi.
Kao opijena gledam tvoje igre
tvoje vale po kojima se sunce bljeska,
bez straha prirodom kao čarolija vladaš
bez potrebe za pažnjom ili zvukom lažnog pljeska.
Pokušavam prodrijeti u Tvoju dušu
al još uvijek zorom put do nje tražim.
Tvoji pokreti me k njoj vode
iako znam da teško ću put do nje naći.
Priznajem, ponekad se pitam
nakon duga i naizgled beskrajna traganja.
Imaš li Ti (meni) vidljivu dušu?
A onda uz Tvoju pomoć spoznam
da onaj bez duše
ne bi mogao takva čuda da stvara.
To može samo onaj Gospodin gore
I Ti što uistinu imaš dara.

Lj.K.

Slušam Vas (33)