malenkost moje duše - Blog.hr malenkost moje duše - Blog.hr

stihovi i slike moje duše



















  travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Linkovi

hrvatska-hrvatima
mama mami
manje boli kad je mama blizu
andjel


Dragi blogovi:
Mir duše
karizmatizam
BOŽJI MIR
andjel

Papa Ivan XXIII.: Deset zapovijedi opuštenosti

Samo danas ću se truditi proživjeti dan ne želeći riješiti problem svog života odjednom.

Samo danas pazit ću s najvećom pažnjom na svoje nastupe i biti otmjen u vladanju, neću kritizirati, druge neću popravljati, nego samo sebe.

Samo danas ću biti sretan jer sam siguran da sam stvoren za sreću, ne samo na drugom, nego i na ovom svijetu.

Samo danas prilagodit ću se okolnostima ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

Samo danas posvetit ću pet minuta dobrom štivu: kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado: ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

Samo danas učinit ću točan raspored: možda ga se neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

Samo danas ću čvrsto vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugog nema na svijetu.

Samo danas neću strahovati. Posebno se neću bojati izraziti radost svemu što je lijepo i povjerovati sve što je dobro.

Dano mi je dvanaest sati da činim dobro; mogla bi me obeshrabriti pomisao da to moram činiti cijeloga života.

05.04.2007., četvrtak



OAZA


Ne znam kako tamo doći
nisam sigurna ni da to mjesto postoji
ali kad sklopim oči
ništa, ali ništa me ne priječi da utonem u snove
i vidim jasno, iako kroz zavjesu sna
oazu
negdje daleko
u zagrljaju zalazećeg sunca
smještenu u skrivenoj uvali....
Sjedim na ljuljački
koja se njiše u ritmu valova
a tišina me poput iznenadnog susreta
sasvim neprimjetno, nježno u srce dira.
Penjem se ljestvama iznad beskrajnih dubina
izvezenih pozlaćenim pijeskom
grlim zrak
sebično ga pokušavajući uzeti sebi.
Sjaj usnulih zvijezda sniva na plaži spokoja
osjećam da se gubim u nadolazećoj zori.
Jer slike već pomalo blijede,
iako se trudim da ih zadržim
i živim u želji da sam dio tog sna.

Lj.K.