< svibanj, 2008  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv








Anita
Rođena sam u Splitu kraj starog Hajdukovog igrališta, i godinama sam nakon toga s ocem odlazila navijati za taj klub. Osnovnu i srednju školu završila sam u Imotskom a politologiju i novinarstvo na Političkim znanostima u Zagrebu. Još za vrijeme studija radila sam na Radio Samoboru a kao najmlađi izvjestitelj izvještavala sam za Slobodnu Dalmaciju iz Vlade, Sabora i Ureda predsjednika. Zadnjih godinu dana zaposlena sam u Večernjem listu gdje pratim politička zbivanja.

Linkovi

Migracija bloga

15.05.2008., četvrtak

Poštovani čitatelji,

blog selimo na novu adresu: http://blog.vecernji.hr/malenica.
Na ovoj adresi ostat će arhiva svih postova.

Čitamo se tamo..
pozdrav
- 10:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Vrijeme je da Mirko Ilić dobije naše državljanstvo

06.05.2008., utorak

Sada već pokojna majka dizajnera i ilustratora Mirka Ilića početkom devedesetih odlazeći iz Zagreba nije ponijela televizor i frižider već plakate,omote ploča, stripove,ilustracije i naslovnice Danasa i drugih časopisa koje je njezin sin napravio u svojoj zagrebačkoj fazi.

Ona je dobrim dijelom zaslužna za retrospektivnu izložbu ilustratora i dizajnera koji je sinoć u Gliptoteci okupio veliki broj prijatelja, suradnika,istomišljenika, poznavatelja i štovatelja njegovog rada.

Nije bilo političara osim (Duška Ljuštine, Vesne Pusić i Milorada Pupovca). Ništa čudno kad je Mirko u pitanju.Uvijek buntovan i nerijetko neshvaćen (zagrebački đak ) i dalje je bez hrvatskog državljanstva. No zato su ga svojim dolaskom počastili književnica i bivša supruga Slavenka Drakulić ali i pjesnik i kantautor Arsen Dedić te redatelj Fadil Hadžić. Ali došao je i veleopslanik RH u Bugarskoj Dražen Vukov Colić s kojim je Mirko radio u Danasu. A bogme i ured predsjednika Republike bio je zastupljen sa čak dva savjetnika (Izetom Aganovićem i Majom Razović Kocijan )koji su došli privatno.

Dok sam razgledavala izložbu zadivili su me plakati koje je Mirko radio krajem sedamdesetih za mnoge kazališne predstave.Zanimljivi su stripovi ali naslovnice Danasa ,Timea i New York Timesa.Jednostavno svestran i talentirani umjetnik vrijedan divljenja.Baš zbog toga mi jedna stvar nikako ne ide u glavu. Zašto Hrvatska Iliću, kao zaslužnom građaninu ne da državljanstvo bez obzira što on odbija popuniti formulare s pitanjem zašto želi naše državljanstvo? I on sam kaže kako ga za Hrvatsku vežu prve ljubavi,iskreni prijatelji i prva životna iskustva.

I sama sam u nekoliko navrata s ministrima vanjskih poslova Toninom Piculom i njegovom tadašnjom zamjenicom Vesnom Cvetković Kurelec te Miomirom Žužulom raspravljala o toj temi.Žužul je čak bio spreman to realizirati ali se onda Mirko zainatio.

Još uvijek mi nije jasno gdje je zapelo i zašto Ilić nije dovoljno dobar da zasluži državljanstvo,bez popunjavanja nepotrebne papirologije, dok je izadnjih 17 godina Hrvatska država davala državljanstva šakom i kapom ,pa čak i srbijanskim i ruskim krimanalcima. A u isto vrijeme nije u stanju dati državljanstvo umjetniku kojem su,istini za volju pokojni majka i otac bili Srbi, koji nisu rođeni u Hrvatskoj kao ni on, ali je po školovanju i djelovanju neosporno hrvatski umjetnik. Kao Dalmatinku fascinirao me uvijek pravi "zagrebački" kojim i danas Mirko tako lijepo govori iako već desetljećima (od 1986.) živi u New Yorku.

Žao mi je ,ne samo kao Mirkovoj prijateljici,nego kao građanki ove zemlje, da naši ministri kulture od Pavletića,Vujića pa sve do Biškupića kao ni ministri unutarnjih i vanjskih poslova u Iliću nisu prepoznali idealnog kulturnog izaslanika. Jednostavno ako već nisu do sada to učinili vrijeme je da mu daju hravatsko državljanstvo kao zaslužnom građaninu a da ga Omiš,gdje obožava ljetovati, proglasi počasnim građaninom. Tim više bi to trebali učiniti jer Mirko nije želio uzeti ni srbijansko ni bosansko-hercegovačko državljanstvo iako su mu ih nudili.

Naime,u modrenom poimanju nacije važan je izbor pojedinca a ne krvna zrnca ili mjesto rođenja. Stoga bi Hrvatskoj trebala biti čast da jedna umjetnik svjetskog kalibra želi baš naše državljanstvo. Nažalost često od Mirka slušam kako ga napadaju u Srbiji a nije poniženja bio pošteđen ni u Hrvatskoj. Prije dvije godine tako mu je naprasno otkazana izložba u Muzeju za umjetnost i obrt. A gle čuda za izložbu u Gliptoteci nije dobio ni kune od Ministarstva kulture ali obraz Hrvatske spasio je grad Zagreb i sponzori (bog ih blagoslovio).


- 10:22 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Isprazna sindikalna demagogija

03.05.2008., subota

Sindikalna peticija za raspisivanjem referenduma o ukidanju saborskih mirovina puka je demagogija i doživjet će fijasko. Preko 180. tisuća građana Republike Hrvatske, po deset osnova koristi povlaštene mirovine, a samo njih 380 su korisnici dužnosničkih mirovina.

Dakle, da su sindiklaci mislili ozbiljno provesti akciju oko ujednačavanja mirovina (bijedne crkavice od najniže radničke mirovine 1400 kuna) i one povlaštene zatražila bi potpisivanje peticije za ukidanje svih povlaštenih mirovina.

No, nije kvaka u tome da zastupnici imaju mirovine od 8 do 12 tisuća kuna nego u tome zašto osobe,koje su poput moje majke radile 42 godine, nemaju veće mirovine koje bi im osigurale život dostojan čovjeka. Nažalost neće ukidanje ili smanjene zastupničkih mirovina(njih je samo 380) bitno popraviti standard ostalih milijun i nešto tisuća umirovljenika u Hrvatskoj.I to je istina koju valja reći.

Čelnica najvećeg sidnikata trebala bi konsoilidirati vlastite redove i ugledati se na srednjoškolce.Samo pametne i argumentirane akcije mogu proizvesti pritisak na Vladu i resorne ministre. Od prvomajskih uranaka, u kojima domninira red govorancije, red glazbe i porcija graha, nema ništa.

Štoviše 180.tisuća povlaštenih mirovina stoje porezne obveznike pola milijarde kuna godišnje i te mirovine obračunavaju se po posebnom zakonu. E na to bi sindikati trebali udariti a ne prodavati jeftinu demagogiju. Misle li ozbiljno 450 tisuća potpisa prikupljat će za tu inicijativu.

Istina, ono što može bosti oči kod zastupnika umirovljenika jest pravo da mogu sa 20 godina staža,te dvije godine i jednim danom manadata u saborskim klupama uživati u visokoj mirovini. No tu su i zastupnici koji ,ako uzastopno ostvare tri manadta, imaju pravo na mirovinu bez obzira na godine starosti (Jozo Radoš, Zlatko Kramarić.......).

No postavlja se pitanje zašto Ana Knežević i ostale sindikalne vođe nisu 2005. podržali prijedlog koji je uputio zastupnik Dragutin Lesar za ukidanjem svih povlaštenih mirovina? Je li razlog tome što je tada vladala ljubavna idila između Sanadera i sidnikata ili je sada ponestalo tema pa je uvijek dobrodošla demagogija o povlasticama zastupnika?

A zapravo sindikalisiti bi bili uvjerljiviji kad i sami ne bi uživali mnoge privilegije i solidne plaće a nekima nije strano ni uzimanje sindikalnog novca za osobne potrebe.Sve to skupa umnogome dovodi u pitanje vjerodostojnost njihovih najnovijih akcija.




- 14:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se