Zoran Milanović nikako da se snađe u ulozi lidera oporbe. Nervoza koju pokazuje dokaz je kako se nije najbolje snašao ni u stranci koja ga je prije godinu dana euforično izabrala za predsjednika. Sve je očitije da nije dorastao ulozi u kojoj se našao. Nedopustive su naime sitne osvete poput one ,donedavnoj zamjenici predsjednika Željki Antunović ,kada joj odbio platiti put u Ameriku gdje pozvana s još jednom članicom stranke ,kojoj je nota bene, stranka odlučila platiti put.
Također je uz najbolju volju teško je razumijeti postupke favorita u utrci za re(izbor) za predsjednika SDP-a. Milanovićevo snimanje telefonskog razgovora sa Davorkom Vidovićem, jednim od protukandidata, možda nije protuzaknito,jer ga je obavijestio da ga snima, ali je iznimno neintiligentno a da ne govorimo koliko je politički štetno.
Štoviš taj postupak, za kojeg ,kaže Vidović, postoje i dva svjedoka, a k tome spreman se s Milanovićm suočiti i pred detektorom laži, pokazuje da predsjednik SDP-a nije siguran u vlastitu poziciju u stranci te odaje simptome paranoične osobe.
Naime, da je Milanović uspio pridobiti većinu članstva i da ima komotnu poziciju u stranci pred izbore ne bi bio ovako nervozan. Dakle, umjesto da osigura protukandidatima iste uvjete koje je i on imao prije godinu dana kada se sam kandidirao za predsjednika,Milanović se se služi ovako prizemnim stvarima. Slično je postupio snimivši svojevremeno svoj razgovor s Vesnom Pusić tadašnjomn predsjednicom HNS-a.
On time pokazuje da je na čelu SDP-a osoba koja ne vjeruje istaknutim članovima stranke a Vidović je uz to i jedan od utemeljitelja SDP-a. Pa kad se Milanović ovako ponaša prema njemu što tek mogu očekivati obični članovi.
Međutim,nesnalaženje i politički diletantizam Milanovićeva su konstanta. Nepotrebni dueli u koje je ulazio u predizborno vrijeme još su se mogli i tolerirati ali do sada je trebao pokazati više sadržaja pa i snošljivosti prema stranačkim kolegama.
|
RSS
| Komentari da/ne?