Stelin spomenar
Image and video hosting by TinyPic

Trebalo bi ubijati prošlost
sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
Ovako se miješaju utvara i život,
pa nema ni čistog sjećanja
a ni čistog života.

M.Selimović


STELIN SPOMENAR

Listopad 2017
140.) 31.10.2017. Jedanaest godina

Svibanj 2017
139.) 27.05.2017. Denis

Veljača 2017.
138.) 04.02.2017. Pretužan rođendan

Listopad 2016.
137.) 31.10.2016. Deset godina
136.) 14.10.2016. Hvala na sjećanju

Veljača 2016.
135.) 04.02.2016. Rođendan

Prosinac 2015.
134.) 31.12.2015. Nečujna buka

Studeni 2015.
133.) 15.11.2015. Svjetski dan sjećanja

Listopad 2015.
132.) 31.10.2015. Devet godina

Svibanj 2015.
131.) 21.05.2015. Višegodišnji zatvor???

Travanj 2015
130.) 09.04.2015. Proljeće je

Veljača 2015.
129.) 04.02.2015. Rođendan?

Studeni 2014.
128.) 03.11.2014. Zauvijek tuga

Listopad 2014.
127.) 31.10.2014. 31.10. - dan iz pakla

Ožujak 2014.
126.) 31.03.2014. Citat iz Vesninog komentara

Veljača 2014.
125.) 04.02.2014. 15. rođendan

Listopad 2013.
124.) 31.10.2013. Sedam

Kolovoz 2013.
123.) 04.08.13. Sjećanja i godišnjice

Svibanj 2013.
122.) 24.05.13. S bloga Vedrane Rudan

Veljača 2013.
121.) 04.02.13. Rođendan koji to više nije

Listopad 2012.
120.) 31.10.12. Još jedan Angelday - šesti

Rujan 2012.
119.) 08.09.12. Tugovanje za Tobom anđele nema kraja

Srpanj 2012.
118.) Remember me

Travanj 2012.
117.) 27.04.12. Vrijeme ne liječi sve rane

Veljača 2012.
116.) 04.02.12. I ti si bila ovdje

Listopad 2011.
115.) 31.10.11. Pet godina kao života
114.) 01.10.11. Prvi dan listopada

Kolovoz 2011.
113.) 04.08.11. Steline bubamare

Srpanj 2011.
112.) 23.07.11. Mojoj Tini za 18. rođendan

Lipanj 2011.
111.) 26.06.11.

Svibanj 2011.
110.) 13.05.11. Sutra je novi dan za izdržati

Veljača 2011.
109.) 04.02.11. Uvijek će padati

Prosinac 2010.
108.) 24.12.10. Samo tebe nema

Studeni 2010.
107.) 21.11.10. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2010.
106.) 31.10.10. Četiri godine bez tebe voljena

Kolovoz 2010.
105.) 01.08.10. U sjaju mjeseca

Srpanj 2010.
104.) 23.07.10. Mojoj Tini za 17. rođendan

Lipanj 2010.
103.) 13.06.10. Sanjala sam te noćas
102.) 06.06.10. Svanulo je još jedno jutro bez tebe

Travanj 2010.
101.) 03.04.10. Nekad i danas

Veljača 2010.
100.) 20.2.10. Stela.. u očima umjetnika
99.) 04.02.10. Danas je tvoj 11. rođendan

Siječanj 2010.
98.) 13.01.10. Nestajanje
97.) 04.01.10. Nije kraj

Prosinac 2009.
96.) 20.12.09. Snijeg je pao Stelice

Studeni 2009.
95.) 15.11.09. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2009.
94.) 31.10.09. Stelina priča
93.) 08.10.09. Njegovanje duše

Rujan 2009.
92.) 30.09.09. Strava

Kolovoz 2009.
91.) 29.08.09. Apple of my eye
90.) 05.08.09. Budućnost potrošena u prošlosti

Srpanj 2009.
89.) 23.07.09. Mojoj Tini za 16. rođendan
88.) 14.07.09. Uspomene

Lipanj 2009.
87.) 29.06.09. Ljeto je
86.) 10.06.09. The Compassionate Friends

Svibanj 2009.
85.) 20.05.09. Ples
84.) 14.05.09. Miješaju se utvara i život

Travanj 2009.
83.) 23.04.09. I opet jagode, i opet bez tebe..
82.) 10.04.09. Što učiniti?

Ožujak 2009.
81.) 30.03.09. What is Normal after your child dies?
80.) 17.03.09. Kao princeza

Veljača 2009.
79.) 26.02.09. Voljena moja..
78.) 04.02.09. Deset godina

Siječanj 2009.
77.) 18.01.09. Snjegović za tebe malena
76.) 13.01.09. Pomozimo maloj Anji
75.) 01.01.09. Dijete sjene

Prosinac 2008.
74.) 23.12.08. Kad zvončići postanu svijeće
73.) 15.12.08. Sretan Božić?.....Kako kome...
72.) 10.12.08. Nema utjehe.....nema
71.) 01.12.08. One life - One chance

Studeni 2008.
70.) 19.11.08. Wish You Were Here
69.) 11.11.08. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2008.
68.) 31.10.08. Angelday
67.) 30.10.08. Presuda
66.) 08.10.08. Ne dam te zaboravu, ljubavi

Rujan 2008.
65.) 24.09.08. Nema pravde
64.) 19.09.08. Devet mjeseci njemu..

Kolovoz 2008.
63.) 31.08.08. Sjećanja
62.) 18.08.08. Modra elegija

Srpanj 2008.
61.) 30.07.08. Balerinke
60.) 23.07.08. Mojoj Tini za 15. rođendan
59.) 16.07.08. Nije tako moralo biti
58.) 01.07.08. Kosa tvoja

Lipanj 2008.
57.) 20.06.08. Gotovo je s osnovnom školom
56.) 09.06.08. Zagrljaj

Svibanj 2008.
55.) 31.05.08. Opet
54.) 20.05.08. Volim te Stela
53.) 16.05.08. Pravda u RH
52.) 11.05.08. Majčin dan
51.) 02.05.08. Život ide dalje - živima

Travanj 2008.
50.) 22.04.08. Zar te više nikad zagrliti neću?
49.) 11.04.08. Istina boli ?
48.) 02.04.08. Možemo li išta učiniti...

Ožujak 2008.
47.) 27.03.08. Potpišite peticiju
46.) 21.03.08. Steline čestitke
45.) 12.03.08. Osjećaj usamljenosti
44.) 01.03.08. Children are not supposed to die

Veljača 2008.
43.) 20.02.08. Ophođenje s ožalošćenim roditeljima
42.) 14.02.08. Stela – poklon tati za Valentinovo
41.) 04.02.08. Stelin deveti rođendan, ali bez Stele

Siječanj 2008.
40.) 24.01.08. Courage
39.) 16.01.08. Teta
38.) 08.01.08. Slon u sobi
37.) 03.01.08. In a moment of peace

Prosinac 2007.
36.) 30.12.07. Još jedna tužna godina
35.) 23.12.07. A gdje sam ja sad
34.) 18.12.07. Ja sam željela živjeti
33.) 10.12.07. Kad očevi žaluju
32.) 05.12.07. Prazna čizmica

Studeni 2007.
31.) 29.11.07. Smrt kao vlastiti izbor
30.) 20.11.07. Pismo Stelici od drage Vesne
29.) 17.11.07. Pahuljice moja
28.) 09.11.07. Gubitak, tuga, djeca
27.) 02.11.07. Hvala prijateljima

Listopad 2007.
26.) 31.10.07. Čekaj me i ja ću doći
25.) 24.10.07. Dani tuge i patnje bez kraja
24.) 16.10.07. Dani sreće
23.) 14.10.07. Ima li pravde
22.) 10.10.07. Tugo moja
21.) 06.10.07. How Do I Live Without You

Rujan 2007.
20.) 29.09.07. Tvoje mjesto je kraj mene, a nema te
19.) 26.09.07. Tužan rođendan
18.) 20.09.07. Ti si pjesmica
17.) 06.09.07. Zvjezdice moja sjajna

Kolovoz 2007.
16.) 30.08.07. You don`t know how I feel
15.) 22.08.07. Srce veće od Svemira
14.) 20.08.07. Vrijeme

Srpanj 2007.
13.) 14.07.07. Neisplakane suze
12.) 06.07.07. Roditeljska bol

Lipanj 2007.
11.) 23.06.07. U živici zečić spava
10.) 12.06.07. Još jedna uzaludna smrt
09.) 08.06.07. Voljeno dijete

Svibanj 2007.
08.) 27.05.07. Što te nema, moja voljena
07.) 08.05.07. Najdraža moja zvjezdice

Travanj 2007.
06.) 30.04.07. Ovdje leži moj mali Anđeo
05.) 13.04.07. Anđele naš mali
04.) 07.04.07. Nedostaješ nam ljubavi

Veljača 2007.
03.) 11.02.07. Osmi rođendan, a tebe nema

Prosinac 2006.
02.) 19.12.06. Sedam sam godina imala
01.) 17.12.06. Mojoj malenoj

Image and video hosting by TinyPic

Od dragog prijatelja:

Iz strasti proistice stvaranje, iz stvaranja patnja.
Strast, stvaranje i patnja su kao kotac sto se beskrajno okrece...


.. rekao je Budha, a ja bih rekao da je Tebe taj kotac nemilosrdo pregazio, no Tvoja je velicina u tome sto si se podigla bez obzira sto znas da si mu jos uvijek na putu ...

Mislimo na Vas i cuvamo Stelu u onom kutku sjecanja koje potice usne da se razvuku u osmjeh.

Pozdrav

S.Š.


If you should see something that should not be here, or the author's name is missing or not correct, please contact me:

malenazvijezdice@net.hr






who's online








OVDJE SU PJESME PISANE ZA STELICU
I PJESME POSVEĆENE
MOJOJ MALOJ ZVJEZDICI
te izabrane pjesme znanih i neznanih autora



Samo ljudi koji mogu snažno voljeti mogu trpjeti i veliku žalost, no ta ista potreba za ljubavlju pomaže im u suzbijanju njihove tuge i liječi ih.

Tolstoj

Image and video hosting by TinyPic..Image and video hosting by TinyPic


Želje

Sve se želje naglo u dušu povuku
Kada vide hladnu, neumitnu zbilju;
Povrate se natrag, ne stigavši cilju,
I žive u muku....

Dobriša Cesarić


Jedan maleni cvijet

Jedan maleni cvijet
još ni progovorio nije,
a već je znao sve tajne Sunca
i sve što zemlja krije.

Jedan maleni cvijet
još nije ni prohodo,
a već je umio sam da se hrani
svjetlošću, zrakom i vodom.

Jedan maleni cvijet
ne zna da čita i piše,
al zna što je život, što je cvijet,
i miriše, miriše.

Branko Miljković, pjesnik


Ti imaš srce moje, a ja tvoje,
Izmjenom ravnom baš jedno za drugo;
Ja čuvam tvoje, a ti paziš moje,
Pogodbe bolje nije bilo dugo:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

U meni tvoje, a u tebi moje
Jednim nas stvara, jednim čuvstvom grije;
Ti ljubiš moje, jer je bilo tvoje,
Ja ćutim, jer u meni bije:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

Sir Philip Sidney
Preveo: Anđelinović


SMRT U KRIVO VRIJEME

Već nestalo si, dijete, korakom hitrim,
a da nisi upoznalo život sneni,
dok mi, stari, u mrežu poznih ljeta zapleteni,
još uvijek kročimo stazama životnim.
Tek pogled i jedan dašak,
Zemljina zraka i svjetlosti dana,
život te dadne samo na časak,
a onda te nađosmo zauvijek uspavana.
U tom dašku i pogledu jednom,
možda se igre i čari
svog života skriše,
dok se ti, prepadnut, od života sakri.
A kad smrt i oči naše jednom ugasne,
možda nam se učini da ne vidješe
ništa više nego oči tvoje.

Hermann Hesse


People who are grieving often feel isolated or lonely in their grief. Soon after the loss, social activities and support from others may decrease. As the shock of the loss fades, there is a tendency on the part of the griever to feel more pain and sadness. Well-meaning friends may avoid discussing the subject due to their own discomfort with grief or their fear of "making the person feel bad." They may "not know what to say."
People who are grieving are likely to fluctuate between wanting some time to themselves and wanting closeness with others. They may want someone to talk to about their feelings. Showing concern and thoughtfulness about a friend shows that you care. It's better to feel nervous and awkward sitting with a grieving friend than to not sit there at all.


Anja

Ponekad se često pitam
zašto smo se uopće sreli,
živjeli skupa i bili sretni.
A sad su nad nama bol, patnja i suze,
i na tebe me podsjećaju bijele ruže.

Na proljeće kad procvate cvijeće,
meni i dalje misli k tebi lete.
I dalje su prisutni bol, patnja i suze,
i na tebe me i dalje podsjećaju,
sad već polako uvenule ruže.

I u kasnu jesen kad lišće padne,
za sve je kasno jer te nema kraj mene.
U meni je i dalje bol, patnja i suze
a na tebe me podsjećaju,
sad već sasvim uvenule ruže.

Hvala Anjinim roditeljima na pjesmici za Stelu.


STELI

Na obzoru bijaše izazov.
Život.
Ti, maleni borac, spremna da ga prigrliš..

Na obzoru.
Veliki, mali oblaci.

Željela si skakutati po njima.
Bili su bijeli.
Trebali su to biti TVOJI OBLACI.

Željela si dotaknuti OBZOR.
Malenim ručicama prigliti sunce.
Grijati se na njemu.

Ostvariti svoje snove.
I one TUĐE.

Bila si samo mala djevojčica.
Velikog srca.
I duše narančaste boje.

Nisu ti dali da takneš obzor.
Nisu ti dali da upoznaš svoje oblake.
Nisu ti dali da zagrliš sunce,
Da svojom dušom narančaste boje,
Obojiš svoje snove.

Tvog obzora više nema.
Ni tvojih oblaka.
Nema ni sunca više.

Samo narančasta boja i dalje postoji.
Topla je, razlivena po svima nama.

Zauvijek.

Stelici od Žane


Divim se u travi
malenome cvijetu
divim se ptičici
u hrabrome letu.
Divim se suncu
što tako jako svijetli
divim se oblaku
što plavim nebom leti.
Divim se plavim,
krilatim anđelima
divim im se jer
pomažu svima!
Govorila sam tako,
kad sam bila mala,
i sve dok nisam pravi
anđeo postala.

Steli od Paule


Sve prolazi samo tuga i bol ostaju zauvijek.
Njihova moć je nemjerljiva,
njihova snaga nadnaravna.
Čini me mrtvom i održava živom.


Snježana V.


31.10.2008.
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Jedna svijeća za preslatku malu Stelu Župančić, koja je poginula na pješačkom, idući u školu, u drugi razred.

Katarina Mihaljević blog


"Ako je život patnja
zašto nam ga daju

Ako je život radost
zašto nam ga oduzimaju."


Image and video hosting by TinyPic

Mojoj maloj prijateljici Steli
koju nisam stigla upoznati.
Diana


Sandri......uoči 31. listopada (2008)
Tog jesenjeg dana, posljednjeg u mjesecu listopadu 2006. godine, prestalo je kucati srce najmlađeg i najmanjeg bića među našom ljubljenom, voljenom, predragom djecom. Prestalo je kucati Stelino srce.
Napisat ću riječi koje ocrtavaju najveću bol života:

"Kad umre dijete, svijet bi
morao stati i zadrhtati težinom
tuge, dubinom bola.

Zbog toga je srce naše žalosno
zbog toga oči naše potamnješe."


Toga su dana zauvijek potamnjele tvoje oči Sandra jer ih je prekrila bol, jer ih je prekrio očaj i beznađe.
Svijet toga dana nije stao i to je nepravda.

emocija

2009.
Uoči 31.listopada,dana kada je zauvijek prestalo kucati jedno malo srce

Stelinoj mami:

"Sve dok se ne rodimo ne znamo ništa o ljubavi, niti smo u stanju poznavati jad koji se rađa kad nam je oduzmu."

Image and video hosting by TinyPic

emocija


sjećanje...

SANDRI Ž. - 31.10.2008.

sjećam se dugih, bez kraja zagrljaja,
i lica djevojčice kao iz snova..
sjećam se, oči mi isplaviše,
u njenim zelenim poput listova..

moje ruke i lice, kao krpe blijede,
i već kroz odijelo naziru se kosti,
ja slijepa sam, iako sve vidim,
ja živim samo od prošlosti...

o prijatelji moji, ja prijatelja nemam,
o stranče, iz sna sinoćnjega,
neću sažaljenja, jer kopnim,
k'o da sam od snijega, k'o da sam od snijega....

Milicza


31.10.2008.
Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

Teško je reći da te nema više,
sjećanje na tebe nikad se ne briše,
na početku i na kraju
i na zemlji i u raju,
jedno ime, jedna tuga
sjećanje i uspomena duga.

Marija B.


31.10.2008. - Stela Župančić
u našim si mislima Stelice...

Image and video hosting by TinyPic

Poslije svega,
suviše smo ništa
mjehuri snova u nebo odlaze
iza zamagljenog stakla sanjalica plače
Ovo što traje
noć je,
tebe nema......

Neka te čuvaju anđeli....

enika

31.10.2009.

Image and video hosting by TinyPic

Tužno sjećanje na
malog anđela Stelu Župančić

enika


31.10.2010.
NE

Noć te uništava da bih te tražio
kao luđak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.

Kakva samoća i mrak, kakav suh mjesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim tjelesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.

Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su riječi uspravne tražeći te utaman.
Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao rijeka sa samostalnim obalama.

Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sjećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.

Jose Luis Hidalgo

(meni poslala Tessa)

31.10.2010.
Malene zvjezdice

Moji su tragovi
ostali u tvojem oku.
Moje je srce kucalo pod tvojim,
istim ritmom, istom snagom.
Još te osjećam..i u snu vidim..
Nemoj prestati hodati za mojim tragovima...
Sjećaš li se kako si me vodila
za ruku,
preko livada,
kroz šume,
u parkove,
u školu,
kod liječnika,
u kino,
na koncert,
u kazalište
svuda...posvuda bile smo MI...
Osjetiš li i sada moju ruku u svojoj?..
Sjećaš li se kako je sunce onda
sijalo na moj rođendan?..
Spremi sunce u dušu.
Sjećaš li se prvih cipela, koraka, haljina, špangica, šeširića...
Spremi ih u škrinju uspomena...
Sjećaš li se, slušale smo male ptice kako cvrkuću u grmlju,
Male zvijezde smo gledale kako lebde noćnim nebom...
Spremi male ptice u oku.
Spremi male zvijezde u srcu.

jednoj neutješnoj majci.. umjesto svijeća i cvijeća... prenosim ovdje samo dio mojih misli i snova..

Milicza


Anđele mali....
Ti si kao zvijezda,
plavo nebo krasiš
anđeli te čuvaju da se ne ugasiš,
zato nikad nemoj pasti s neba,
jer postoji netko ko tvoj osmijeh treba!
Stelice, FALIŠ NAM!
I PUNO TE VOLIMO!

nepoznati


Od Dore
"...ja svakodnevno pišem pjesme za Stelu jer mi daju snagu...iako se često ne mogu suzdržati da ne zaplačem...tužno je to...sjećam se...kako smo se Stela, TIna i ja igrale...kako smo Tina i ja isto godište, uvijek smo pazile na našu malu sestricu i prijateljicu....uvijek je bila vesela i obožavala mi je plesati i recitirati pjesmice...ja sam opet napisala pjesmicu...za moju Stelu..."


OTKAD SI OTIŠLA

Otkad si otišla, pola mene nema,
mislim na tebe svakoga trena...
stopama tvojim sada koračam,
zašto si otišla i danas ne shvaćam...
moje oči više nisu čiste,
suze u njima za tobom vrište...
vrati se da opet bude sve kao prije,
jer sada svatko svoju bol u dubini srca krije...
pitam se, pitam da li me gledaš,
da li polako naše suze u očima tjeraš...
znaš li možda otkud mi sve ove suze,
ali sada shvaćam da sve zbog tebe na mome obrazu puze...
kažu da vrijeme liječi sve rane,
ali zašto onda i sada plačem dok sunce sjajno ne svane?...
ja patim puno za tobom,
jer odnijela si moje srce sa sobom...
otkad si otišla ništa nije kao prije,
koju tajnu tvoj odlazak sa sobom krije?

STELA, VOLIM TE

Stela, volim te.
Tu sam ti rečenicu stalno govorila,
do dana kada si se na vedrom nebu stvorila...
Znaš li da te volim sve više svakim danom,
ali otkad te nema, ostavila si moje srce s velikom ranom...
Ta me rana boli jako,
izliječiti je neće moći baš svatko...
Pokušavam se sjetiti svake tvoje riječi,
jer tvoj glas u mojoj glavi vodi me prema sreći...
Ali šta će mi sreća kad tebe mi nema,
volim te, Stela i to ću ti govoriti svakoga trena...

MALENA MOJA

Malena moja,
voli te puno prijateljica tvoja...
Na tebe misliti nisam prestala,
od dana kada si iz mog života nestala...
Ode mi moja sreća mala,
za sve šta si mi lijepo napravila,
velika ti hvala...
Za tebe da mi se vratiš,
sve bi ja dala...
Volim te, volim,
prijateljice moja mala…

Dora


A child who loses a parent is called an orphan, A husband who loses a wife is called a widower, A wife who loses a husband is called a widow, But there is no name for a sister who loses a brother, nor is there a name for a parent who loses a child because there are no words to describe the pain.


Zašto?!
Bilo je jutro, počeo je dan
Još vjerujem da je sve ovo samo ružan san,
Tog kobnog dana
u našim srcima zavladala je tama,
u srcu mome malom nastala je duboka rana.

Ponavljam u sebi nije tako trebalo biti
znam, znam.

Sada je anđeo mali,
da je tu sa nama svi bi sve na svijetu dali
Plačem, suze same od sebe idu
Odlazim u miru

Ponavljam u sebi nije tako trebalo biti
znam, znam.

Naljpšem anđelu od Ivane.
Nisam te poznavala, ali
neizmjerno te volim, neopisivo.

Ivana 01.11.08.


Bez tebe....

Bez tebe sam ja
nitko i ništa...
Ogromno nebo
bez zvijezda..
Jedan obični
cvijet,bez vode..
Kao mnoštvo
gladnih ljudi,
u potrazi za
hranom...
Traže ju,
ali nje nema..
Tako i ja,kao
izgubljena duša
tražim tebe,
ali tebe mi nema..
Zauvjek sam te izgubila!!!

Ines..

Život je tek nepovratna rijeka sjećanja
što teče koritom neispunjenih želja,
propuštenih prilika,
neostvarenih snova;
a na kraju svog toka,
zajedno sa Suncem se gubi
u tihom smiraju bezdana........

A sve što ostane je tek rosna izmaglica sjećanja

nepoznati


"... Svaki dan bez nje je kao ružan san,
svaki dan živim u nadi da ću se probuditit
i shavatiti da sanjam.
No ovo nije san ovo je najgora stvarnost,
mog anđelčića sada više nema, a ja ga
sanjam da se igra i da me gleda onim
svojim okicama koje su se sjajile od
sreće svaki put kada sam ih pogledala,
ali jednoga su se dana zatvorile,
zauvijek zatvorile...te okice me više
nikada neće pogledati i više nikada
neću vidjeti taj smiješak na tvome licu,
ali živim zato što znam da i ti živiš u
mome srcu i živim u nadi da ćemo
se jednoga dana naći i da ćemo
opet biti zajedno....moj najmiliji anđelu!!..."

nepoznati

Večeras promatrah zvjezdano nebo
Toliko je zvijezda bilo puno,
Ali jedna je svijetlila jače od drugih..
Moj se pogled zaustavio na njoj,
Promatrala sam ju i
Divila se ljepoti toj..
A onda mi suze napuniše oči,
Jer tebe se sjetih
U zvjezdanoj ovoj noći..

Kažu da tebe više nema,
Da ne dišeš,
Ne govoriš,
Ne hodaš,
Ne živiš..

I da nema te..

A tako mi nedostaje tvoj glas,
Jer u meni još odjekuju tvoje riječi..
A tako mi nedostaje da sve ti mogu reći,
Da mi duša mže mirno počivati, leći..

Sve mi tvoje nedostaje..

Da li me sada vidiš,
Sa ove zvijezde kojoj se noćas divim?
Da li još uvijek pratiš me budno
i otvaraš mi nova vrata, da sve iskušam i vidim?
Da li me čekaš tamo gore,
Da jednoga dana plovimo nebeskim lađama,
Da se spuštamo niz dugu....?
Gledam noćas u tu zvijezdu sjajnu,
Gledam kako pada, i ostavlja trag na nebu..
Kažu da si i ti pala,
I da ni tebe više nema..
Sve je prolazno,
Ništa ne traje vječno,
Svemu jednom dolazi kraj...
Ali ti ćeš vječno
Kao ova mala zvijezda
Sjat u meni,
Nikada te neću zaboraviti,
U prošlosti ili sjeni..

Kao ova mala zvijezda
na nebu meni draga,
Ti su u mom srcu
ostavila neizbrisiva traga.

nepoznati

Nebo ti je sada dom
uživaj u njemu dušom svom.
S malim anđelima igraj se ti,
i nemoj plakati
jer to već radimo mi.
Jer namilijeg anđela
Bog nam nije ostavio,
nitko ne može reći
da je moje srce ponovo sastaviol
To nije Bog napravio.
Ne! To ne može biti,
otkinuo je moju dušu na pola,
i ja mu to ne mogu kriti.
Nebo ti je sada dom.

nepoznati

U bolesti i zdravlju
u bogatstvu i u bijedi
tvoj sam anđeo čuvar
U reći i u nesreći
u moći i u nemoći
tvoj sam anđeo čuvar
Da me zovneš, stvorim se
da kad ti smetam, sklonim se
vjerni anđeo čuvar
I nikad da ne dozvolim
da nekog ludo zavoliš
ko tebe anđeo čuvar
U dobru biti ću dobar
u zlu još dva put bolji
biti ću ja, anđeo čuvar
Da dignem te kad padneš
i ne dam ti da staneš
i podnosim ako ljubiš drugoga
Da te čuvam kao kaplju rose
što sa suncem jutrom nestane
da budem tvoj anđeo čuvar
Da te gledam kada sretna si
da ponesem tugu kada nesretna si
jer tvoj sam anđeo čuvar
Kada napuste te svi, prijatelji nevjerni psi
ja bit ću uz tebe, suzu da ti obrišem
tvoj anđeo čuvar
Kada osjetiš da te nitko ne voli
znaj, da postoji netko kraj tebe
tko te voli, voli najviše na svijetu
tvoj ANĐEO ČUVAR

nepoznati


31.10.2007.

Stelice,
danas je prošla godina dana,
i toliko puno ti više nisi s nama..
danas plačemo svi za tobom,
nema te i ne znamo šta ćemo sa sobom..
dušu našu preplavila je tuga,
ti gledaj me sa neba na kojem te nosi duga..
šta da ti kažem, ne znam ni sama,
patimo puno što nisi s nama..
na ovu pjesmu potpisati se neću,
a tebi i tvojima želim samo sreću..
ti znaš tko sam,
jer sa neba me gledaš,
tu bit ću za tebe kada god me zatrebaš..

nepoznati


moja mala pjesma za stelicu:

ove me dani tuge vode u
naše stare dane
dane kad si plesala,
kad smo se igrale....
pitam se pitam
jesam li nešto
krivo rekla, napravila,
jesam li ti ikad što zabranila,
sada....
sada....
bih....probdjela milijun noći....
samo da te još jednom
ugledam...
taj jedan trenutak trajao bi kao
vječnost...
samo da te još jednom ugledam....

Marijana iz Pule


Svaka tvoja suza,
naša je suza.
Svaki tvoj osmijeh,
naš je osmijeh.
Kad si tužna,
mi smo tužni.
Kad si sretna,
mi smo sretni.
Sjeti se naših ljepih dana,
i lijepih uspomena,
Gore na nebu,srest ćemo se mi,
Više tuge neće biti,i mi
ćemo zajedno sretni biti,,,

Anna

Kad me ne bude više
Kad mi tragove isperu kiše,
Ostat će duša da ona živi
Da te i dalje voli i da ti se divi.

Da te prati u tvojoj tuzi,
Da ti bude smiraj u svakoj suzi,
Da te čuva od zla i laži
Da ti samoću noću ublaži.

Da te ponovno uspravi i digne,
Da ti k'o melem u snove stigne,
Da ti vrati osmijeh i da opet budeš sretna,
Da život živiš do zadnjega trena.

Da shvatiš da život vrti se u krugu
Da živiš i sreću i strepnju i tugu,
Da blijeda slika onoga koga nema
Da i to je život, a ne uspomena.

Da se naučiš živjeti s onim što je bilo,
Da stvarnost nije ono što se snilo,
Da sve lijepo iz jučerašnjeg dana
Živi zauvijek duboko u nama.

Zbog mene, zbog tebe, nastavi dalje
Jer samo tako živjet ću i ja,
Gledajuć svijet tvojim očima,
Družeć se s tobom u tvojim snovima.

djevojka s osmjehom

Stelica je bila djevojčica mala
ovome svijetu bila je jako draga
bog ju je uzeo nama
i neizmjernu bol ostavio tada
zašto, zašto pitamo se mi
ali kad se bolje zagledamo u nebo vidimo je svi
noću nam nebo svojom dobrotom obasjava
i svakome novome anđelu na nebu put osvjetljava.

Ivana

Izgubila sam se u gradu,
čije ulice nemaju imena,
tamo gdje ne postoje karte,
tamo gdje ne postoje putokazi.

Izgubila sam se u gradu
koji nosi ime ljubavi,
a samo glavna ulica ime nosi,
glavna ulica je BOL.

I kad prolaziš tim dugim,
mračnim,
bezimenim ulicama
ne znaš što da osjećaš,
SIGURNOSTI ili STRAH

Strah prema nepoznatom
što se krije iz ugla
i nikad ne znaš što te čeka,
jer ne znaš ime sljedeće ulice.

Znaš samo
da jednom ćeš otići,
a moraš proći kroz glavnu ulicu,
ulicu BOLA, PATNJE i SUZA
i ne znaš što te poslije čeka

...uz vas sam....Ivana

ZVJEZDICA
Pogledah noćas u zvijezde
i…vidjeh te tada,
predivnu sa kovrčicama nestašnim
osmijehom predivnim;
u ljubavi cvala si,
pravo srce bila si…
Srce, sa srcem još ljepšim
kojeg nosila si kao mamin dar.
Mamino zlato bila si, znaj
njene ljubavi krasio te sjaj.
I sad kad se u nebo zagledah
tražim najljepšu zvijezdu
jer, ljepotice moja,
ti si najljepši dar neba…
Samo, sada ipak nisi tu
mama ne može mirisati tvoju kosu;
suze padaju jedna za drugom
i kad suza više nema.
Misli lete k tebi
penju se dugama šarenim,
a ti, srce mamino,
pazi na svoje najmilije
čuvaj ih i ljubi sa visina
svojim nevinim usnama

Stelici od Milene

I close my eyes,
Then I drift away
Into the magic night.
I softly say
A silent prayer
Like dreamers do
Then I fall a sleep to dream
My dreams of you.

In dreams I walk with you.
In dreams I talk with you.
In dreams you’re mine.
All of the time we’re together
In dreams.

But just before the dawn
I awake and find you gone.
I can’t help it, if I cry.
I remember that you said goodbye.

It’s too bad that all these things
Can only happen in my dreams
Only in dreams
In baeutiful dreams.

Roy Orbinson

Here With Me
I didn't hear you leave
I wonder how am I still here
I don't want to move a thing
It might change my memory
Oh I am what I am
I'll do what I want
But I can't hide

I don't want to call my friends
They might wake me from this dream
And I don't wanna leave this bed
Risk forgetting all that's been

I won't go
I won't sleep
I can't breathe
Until you're resting
Here with me
I won't leave
I can't hide
I cannot be
Until you're resting
Here with me

By Sarah Brightman

Vrijeme je u oblacima,
a ja sam u njemu...
Zamisli: ne postoji,
a odlucuje o svemu!


MOLITVA

Sto htjedoh reci, davno sve sam
U djetinjstvu jos reko bogu,
Ali da nisam kakav jesam
I da vjerovat jos mogu,
Za ovo dijete, koje volim,
Ovako boga bih da molim:

Svojim si zvijezdama napiso
U prazno nebo sve sudbine,
I mi smo samo tvoja miso,
Sto sija zvijezdama iz tmine.
Svejedno da li cemo stici
Na vrhove il past u bezdan
Mi moramo tek ici, ici
Svud kuda put nas vodi zvjezdan!

O dobri Boze, ako one
Zvijezde sto sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U ocajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle, ima oci kao lane,
Od buducih joj dana crnih
Ucini, Boze, svijetle dane!

Sve zvijezde sto joj zivot mrace,
O dobri Boze, ti ugasi -
Sve one zvijezde koje znace
Besanih noci sijede vlasi.
I one koje bolest nose
U svojemu sjaju blijedom,
I one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.

Al ako neces da ih zgasis
I ako iskusenja treba,
Ti moras, Boze, da je spasis
Pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj zivot zgadis,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spustis ruku na nju,
Spusti je samo da je gladis!

Dobriša Cesarić


MOJA MAMA

Sve se okrece oko moje Mame,
sve se okrece zbog ljepote njene:
Tata se okrece,
Zemlja se okrece,
Sunce se okrece
A Mama se okrece samo oko mene .


KĆERKICE

Davno,
Bile smo prijateljice.
Do kobnog trena
Te proklete noći.

U tmurno jutro,
Iz sna me prenuo
Oštar zvuk.
Drhtav glas
Sa druge strane:
«Mrtva je.»

Mislila sam
Ta šala je,
Nazvala svoje.
Kao oštrica,
Rasparale me riječi:
«Istina je.»

Pala sam
U suzama gorkim.
Preklinjala Boga
Da se iz more probudim.

U dvorani svijetloj,
Toga dana,
Bezbroj svijetla svijeća
I bjeline cvijeća.

Teškim korakom,
Shrvana od boli,
Prilazim tvom
Tronu pobjedničkom.

Tako lijepa,
U idili cvijeća,
Poput princeze kakve
Očuvanog tena.

Pred tobom,
Hrabrom ratnicom,
Ja sićušna
Slamam se poput
Srca napola slomljena.

Uz bolne jecaje
Suze moje
Umivaju blijedo lice tvoje.

Zadnji puta
Želim te dotaknuti.
No ruke su mi tako teške.

Skupim svu snagu,
Pogladim te
Po licu ledenom,
Dajem ti zadnji poljubac
Uz bolni vapaj.

Slomljena,
Pratim te do
Vječnog
Tihog Doma tvog.

Bacam ti ružu…
I trčim…

Tvoj osmijeh,
Tvoj miris,
Vedrina tvojih sjajnih očiju…
Ništa od toga,
Ne hrabri me svakim novim danom.

Ali ti,
Anđelčiću moj,
Živiš sa mnom,
U srcu mom shrvanom,
Do trena
Ponovnog susreta,
Vječna zvijezdice Stelice.

tuzna


I Grieve

it was only one hour ago
it was all so different then
there's nothing yet has really sunk in
looks like it always did
this flesh and bone
it's just the way that you would tied in
now there's no-one home

i grieve for you
you leave me
'so hard to move on
still loving what's gone
they say life carries on
carries on and on and on and on

the news that truly shocks
is the empty empty page
while the final rattle rocks
its empty empty cage
and i can't handle this

i grieve for you
you leave me
let it out and move on
missing what's gone
they say life carries on
they say life carries on and on and on

life carries on
in the people i meet
in everyone that's out on the street
in all the dogs and cats
in the flies and rats
in the rot and the rust
in the ashes and the dust
life carries on and on and on and on
life carries on and on and on

it's just the car that we ride in
a home we reside in
the face that we hide in
the way we are tied in
and life carries on and on and on and on
life carries on and on and on

did I dream this belief?
or did i believe this dream?
now i can find relief
i grieve

Peter Gabriel

Izgubljena duša

Želim plakati,
ali suze kao da ne žele poteći.
Skrivam svoju tugu
dok mi srce roni suze i plače.
Zašto je život tako kratak?
Zašto Bog oduzima ljudsko blago?
Zašto umiru oni koji su potrebni drugima?
Moje srce duboko je u sebi zatomilo tugu,
tražeći utjehu i puštajući razum
da skriva sve njegove suze.
Šuteći,
slušam kobne zvukove crne melodije
koju sviraju suze žalosti tražeći utjehu.
Žalost je u trenu obavila sva srca
i kao eksplozija probudila
sve već zaboravljene osjećaje.
Zar je potrebna smrt
da bi nas netko napustio?
Zar je ta duša morala otići
bez povratka i bez oproštaja,
zar je morala napustiti svoje voljene?
Onako mlada,
sa životom pred sobom,
s obitelji koja je živjela s njom i zbog nje.
Zašto je morala umrijeti?
Širila je dobrotu svojim riječima,
svojim pogledom i svojim lijepim likom.
Iako je više nema
u našim srcima
ostavila je neuništiv pečat svoje dobrote
koji nikada neće izbljedjeti.

Andrijana 24.04.08.

Malena zvjezdice

srijeda, 24.09.2008.

Nema pravde

Svi oni koji žive u Malešnici, svi oni koji znaju o kojem je križanju riječ, mogu vrlo lako doći tamo, stati i lijepo si to sve pogledati. Matrix je u pravu kada kaže da je suđenje obavljeno traljavo, ali nije u pravu kada tvrdi da je to samo nesreća. Naravno sada me se može "optužiti" da sam subjektivna i pristrana jer je u pitanju moje dijete....dobro....neka...ali postavite se na trenutak u moju kožu.
Da je moja Stelica pretrčavala aleju Bologna gdje se zaista vozi brzo, a postoje pothodnici (koji su isto postali jako opasne zone) i da je tamo na tako otvorenoj cesti nastradala, mi kao roditelji bi prvi rekli vozaču neka se ne osjeća krivim.
Ja sam Stelu jako dobro poznavala, ona je bila i više nego pažljiva, išla je tim putem svaki dan i to nekoliko puta jer je nakon škole imala još i dodatne aktivnosti poput engleskog jezika i ritmike. Većinom je išla sama. Kao i stotine njezinih vršnjaka. SVAKI DAN. Pogotovo u školu na nastavu, a ponekad dok su još bili duži dani i na te svoje aktivnosti, jedino smo dolazili pred nju navečer kad bi već pao mrak. Pisala sam već o tome prije, kad smo se mi tu doselili nije bilo semafora, i nesreća i sudara je bilo gotovo svaki tjedan barem jednom. Polupanih automobila, pokoja strgana ruka ili slične ozljede, nikada nitko nije poginuo. Od kada je semafor postavljen mi smo svi odahnuli, sudari su se prorijedili, to su već bili zaista oni ekstremi koji ne poštuju nikakva pravila. No i to se uglavnom događalo noću kada je manje normalnih vani, a luđaci divljaju. Ovo što se dogodilo Steli je apsolutna bahatost jednog profesionalnog vozača koji nije gledao kuda vozi. Ovo je njegova velika ljudska pogreška za koju bi on trebao snositi odgovornost, a on to uporno izbjegava. I sam je otac djeteta Steline dobi. Gdje je majka tog njegovog djeteta, zar čak ni ona nije smogla snage i na neki način nam dati do znanja da im je žao. Da je suprug kriv i da će podnijeti kaznu kakvu mu sud bude propisao. Gdje je nestala ta ljudska odgovornost. Ima li je uopće u ljudima. Ja sam položila vozački, ali ne vozim. Baš iz razloga što se ne osjećam dovoljno za to sposobna. Naravno da mi je to puno puta zakompliciralo život, ovisan si o drugima, o javnom prijevozu i sve to…ali meni je to manje zlo nego uporno misliti kako svi voze, pa eto moram i ja, a osjećati se nesigurno i uplašeno.. Ja ne bih mogla živjeti sa saznanjem da sam nekom djetetu zbog svoje nepažnje oduzela život. A roditeljima donijela doživotnu patnju i bol. Sve ove gluposti koje smo mi slušali na tri ročišta koja smo imali su samo to GLUPOSTI. Na žalost, ljudi koji rade u pravosuđu imaju osjećaj da smo svi mi idioti, ili se bar tako prema nama ponašaju. Jednostavno imaju moć u rukama i mogu raditi što hoće. Dogovaraju se, pristaju na međusobne uvjete, kompromise, zataškavaju, i prikrivaju....a sve je to tako jer im zakon to omogućava. To nije samo kod nas tako sve traljavo i bez prave želje za kažnjavanjem krivca – vozača koji je pregazio moje dijete na smrt – i kojeg ja zovem ubojicom – jer on za mene to jest, to je tako u jako puno slučajeva.
Ta dva dječaka kojima je on navodno stao su jednostavno uspjela pretrčati ulicu na vrijeme prije nego im je taj kombi došao, a oni su vidjevši da su dječaci prešli ulicu nastavili voziti bez prethodne provjere ima li još nekoga tko dolazi na zebru.
Stela je udarena na zebri, odbačena od nje i tamo pregažena. To se sve vidi na tim nesretnim slikama koje je slikala policija na licu mjesta. Negdje na ovom blogu imate i njihovo (policijsko) izvješće koje je rađeno na licu događaja i u to vrijeme, pa je ipak za zaključiti svakom normalnom čovjeku da to mora biti najtočnije odrađeno i zaključeno. Sudski vještak je u sudnici kada su ga pitali kojom se brzinom vozilo kretao rekao da to ne zna, jer ne zna da li je stajao ili vozio?????? Sutkinja mu je rekla da je stajao, a taj podatak smo čuli naravno od suvozača – a što je on drugo trebao reći – da su jurili i da ju nisu vidjeli??? Dakle to je nepouzdan svjedok – koji je usput rečeno i sam izjavio da je poviknuo dijete, dijete, da bi kasnije rekao kako je mislio da su prešli preko hupsera?????? Pa tko to normalan može progutati?? Nakon što je to sudskom vještaku rečeno on je na mali kućni digitron izračunao da bi to moglo biti OKO 16 km/h. Dakle njegove riječi su: "Ukoliko je okrivljeni s vozilom stajao ispred pješačkog prijelaza......"To sve u živo kada slušate izgleda sasvim drugačije nego kada se čita sa papira koji je napisan nakon svih izgovorenih rečenica, a taj tekst se diktira zapisničarki, nešto sudski vještak diktira sam, a nešto diktira sutkinja. Oni sve svoje misli koje izgovaraju kasnije oblikuju u te pomalo nerazumljive rečenice.

Suvozač je svoje svjedočenje iznio još na prvom ročištu, a meni i danas u ušima bruje njegove riječi kako su mislili da su prešli preko hupsera. Zašto su onda stali? Tko se zaustavlja nakon što misli da je prešao preko hupsera? To je bilo strašno za slušati. Nije bilo nikakve reakcije sa strane državnog tužiteljstva, to se tako puštalo da on priča te svoje nebuloze. Zatim je na drugom ročištu došla svjedokinja. Koja se isto lijepo provukla bez opomena, a što je meni bilo nevjerojatno, da se na sudu može govoriti rečenice poput: "Meni se čini da je...."
Dakle ona je bila na sasvim suprotnoj strani kao suvozačica u automobilu koji je stajao prvi u redu i čekao jer je njima bilo crveno svjetlo. Kada ju je sutkinja upitala - kada je ona prvi put vidjela djevojčicu, rekla je: - kada je malena već bila pod kotačima!!!!!!! Za svakog normalnog čovjeka bi taj svjedok trebao biti apsolutno nevažan!!!!! Gotovo!!! Ti dakle nisi vidjela ništa!!! Po što je ona tamo došla i zašto ja ne znam, ali reći da ju je prvi put vidjela pod kotačima i da ona misli da je djevojčica pretrčavala te da je nesreća bila neizbježna????.......je li to svjedok – pouzdan svjedok nečega???? Na žalost – slika zaista nekada puno više govori nego riječi. Trebali ste vidjeti mladu damu. Osim toga i sam njegov odvjetnik je htio ispasti pametan, a ispao je jako glup. Pitao ju je onako jako važno (jer nije imala naočale, pa je tu htio poentirati) da li ona ima dobar vid? A ona je rekla da ima urođenu manu desnog oka, ali da joj to ne smeta i da ne treba nositi naočale. Da smo mi imali odvjetnika na tom ročištu koji nam je trebao biti, a nije se pojavio, možda bi on na te riječi i reagirao!!! Možda, ne znam. Nakon toga je posramjeno (moj naivni dojam) sjeo i rekao da nema više pitanja. Nadam se da joj se u životu ništa slično neće dogoditi, jer joj ne bi palo na pamet i pomisliti da je stvar tako banalna i da je to eto bila jednostavno nesreća. A ako se prodala za novce, onda nemam što reći, osim da se nadam da će joj biti gorki......sigurno...
Na ta dva svjedoka je građena priča. Sudski vještak opisuje događaj u rekonstrukciji, a nastavljajući se na policijske zapisnike sa lica mjesta događaja. Uostalom evo ga:

Host unlimited photos at slide.com for FREE!



E sad pitanje, veliko i važno pitanje je zašto to rade??? Zašto tako blaga kazna za nekoga koga ste proglasili krivim???? Zašto taj dogovor??? Zar vas nije sram?!
To je moje dijete, istina, nije vaše pa moju bol ne možete osjetiti, ali zar zaista uvijek krećete od pretpostavke da se to može svakom dogoditi da bi unaprijed skinuli svaku odgovornost sa sebe da vam se kojim slučajem dogodi nešto slično? A nikada ne idete od pretpostavke da se i vašoj djeci može ovo sutra dogoditi. Nevjerojatno je kako nitko ne želi preuzeti odgovornost za ono što učini, za ono što napravi krivo, pa čak ni onda kada oduzme nečiji život.
Na žalost jako puno nas je ovako uništenih obitelji. Prvo nas uništi netko tko nam djetetu oduzme život, a onda i vlastita "pravna" država. Nemam nikakve veze sa slučajem Jurice Munđara i ne znam znate li vi išta o tome, ali da bi mi vjerovali pročitajte njegovu priču, a takvih priča ima sve više i biti će ih sve više i više jer smo konačno dobili priliku barem negdje reči ono što i mi mislimo o tome. Jer u sudnici to ne smijemo. Ja sam bila opomenuta da ne smijem komentirati, jer sam rekla da je Stela zapravo napravila samoubojstvo......
Ovdje je članak o slučaju Munđar

a-sto-je-onda-kriminal-postovani-suci

I sad zamislite da skupimo jako puno novaca i kome da ga damo???? Nekom odvjetniku koji će onda sve svoje unosne poslove zanemariti radi mog slučaja???
Ma takvog nema. Nije im stalo. Uzalud sve. Budite spremni na sve. Naravno da sam kao i svaki normalan čovjek protiv bilo kakve korupcije i mita. Ali usporedite slučaj dr. Šimić – 9 godina zatvora (za šta? je li mu neki od tih pacijenata umro? je li on nekom držao pušku ispred glave i tražio novce?), ljudi sami nude novce jer žele život. Žele preživjeti, a to je u ovoj državi nemoguće bez mita. I sad k tom slučaju usporedite slučaj Stričak – 8,5 godina zatvora za 4 oduzeta života. Da je on za volanom umro od srca – što se isto zna dogoditi, onda bi to bila velika nesreća. Ovako je ubojstvo.
Pa zvali ga oni ubojstvo iz nehaja – svejedno je ubojstvo. Još je sudac na kraju rekao da je ovako visoka kazna izrečena kako bi preventivno djelovala na ostale sudionike u prometu?????????? Zar to nije jadno? Dakle čak ni Stričak nije dobio tih bijednih maksimalnih 10 godina, pa mene stvarno zanima za koga su one predviđene? Koliko mrtvih treba biti da bi dobio 10 godina zatvora. I je li to pravedna kazna?

Jedna od rečenica je da - nikakva kazna neće vratiti moje dijete, i koliko god ona bila istitina,
a ISTINITA JEST - ona zapravo ništa ne znači. To je gola činjenica, kao da kažete
- danas pada kiša pa ću nositi kišobran.
Za Stelu i mnoge druge je kasno, ali........, možda će predviđena kazna dugogodišnjeg zatvora ili doživotnog zatvora spasiti vaše dijete…. A kako se boriti da se to postigne…………NE ZNAM.


...................................................................................................................

U ponedjeljak 01.10. 2007. Katarina i Martina ispale su iz školskog autobusa.

Katarina je preminula u noći 02.10.

Svijećica je tebi u spomen, Image and video hosting by TinyPicdraga Katarina…



- 10:04 - Komentari (29) - Isprintaj - #

petak, 19.09.2008.

9 mjeseci njemu - 9. krug pakla meni

Voljena moja djevojčice,
kada bi ti znala što smo danas doživjeli. Kada bi znala što smo čuli. Tvoje bi maleno srce puklo još jednom. Milena moja djevojčice, znaš li da si ti zapravo počinila samoubojstvo. Ti si se samo stvorila pod kotačima tog kombija taj dan. A znaš li milena da smo tata i ja krivi za to. Pa kako smo samo mogli otići na posao kao i svaki dan i ostaviti tebe da kao i tisuće druge djece ideš sama u školu. Mi smo krivi jer baš taj dan nismo ostali doma i tebe odveli u školu. Pa kako smo to mogli. A znali smo da dolazi idiot koji će te pregaziti na smrt. Koji se ne osjeća krivim, ali jako pati i liječi se "već 2" godine????????? On se duboko kaje za nešto za što nije kriv. Ali nama je dobro. Ni tata ni ja nismo bolesni, ne pijemo lijekove, ne liječimo se, radimo, Tina je super, sad je sama, ma nama je prekrasno. Ali njemu je teško. Znaš ti si mrtva, i sva tvoja nadanja u budućnost, svi tvoji planovi, sve što si željela biti kada narasteš su nevažni prema tome koliko bi bilo strašno osuditi tvog ubojicu. Njemu je dovoljna kazna to što mu uopće sude, a osuda da je kriv bi bila odmazda. "Pogledajte ga" - rekao je njegov odvjetnik, on dovoljno pati, ne treba ga kazniti nikakvim zatvorom i teškom robijom?????....(ili tako nekako, znam da je upotrijebio riječi odmazda i teška robija) jer nije kriv za tu nesreću. I nikakvi pritisci ne bi trebali utjecati na sudsku odluku. KOJI PRITISCI?????? Suđenje je otvoreno za javnost, bili su novinari i bili su naši prijatelji, naši supatnici Marija i Vlado Beljan. Sjedili i šutili! I to je pritisak? Zato i savjetuju da roditelji ni ne trebaju biti prisutni jer onda lakše mogu baratati svojim manipulacijama. A za njegovog odvjetnika su svi sve krivo napravili. I policija, i sudski vještak i na rekonstrukciji su sve krivo izračunali, ma ništa nije valjalo. Po njemu je činjenica jedino to da si ti samo dospjela pod kotače njegovog kombija, jednostavno si se tamo stvorila. Nije uopće važno da je detaljnim rekonstrukcijama na licu mjesta s istim vozilom i sa suvozačem zaključeno kako si ti svakako mogla biti uočena na vrijeme i da bi se tako izbjegla tragedija. I da je suvozač upozorio tvog ubojicu rekavši dva puta - dijete, dijete...to nije važno... Važno je da tebe više nema i da te sada treba zaboraviti, jer svima životi idu dalje. Dakle da danas nije bila sudnica puna ljudi koji su sve ovo slušali, možda meni ne bi nitko vjerovao ovo što ja pišem. I na kraju svega, kod čitanja presude, sutkinja postupi potpuno neprofesionalno i kaže tu famozno glupu i idiotsku rečenicu: "Takav je promet na žalost, svima se to može dogoditi!" Kao da je riječ o slupanom novom i skupom automobilu, a ne o ljudskom životu. O životu djevojčice koja je samo htjela doći u školu taj dan. Koja je ulicu prelazila na pješačkom prijelazu i to kada joj je bilo upaljeno zeleno svjetlo. O tome da je to dijete član jedne obitelji koja je uništena do kraja svojih života. O tome da se to sutra može dogoditi i događa se i drugoj djeci. I to je odgovor na takve tragedije - može se svakome dogoditi??? Pa što onda uopće treba suđenje? Što nam uopće trebaju pravila u vožnji kad se ne moraju poštivati. Kad možeš i ubiti čovjeka i biti nevin zbog toga. I to ubiti kršenjem pravila, bahatošću. Nije njemu srce stalo dok je vozio, nije umro za volanom, nije se to dogodilo na otvorenoj cesti, već na zebri, u zoni škole, sve što je trebao raditi je biti pažljiv dok vozi. Obratiti pažnju i gledati ispred sebe. Vidjeti plavokosu djevojčicu s rozom jaknicom i velikom crvenom torbom ..... kažu da si pretrčavala? I to možda! Tako kaže svjedokinja - i to ovim riječima - meni se čini da je djevojčica pretrčavala???? Zar je to razlog da te pregazi? Ako si i pretrčavala radila si to na pješačkom prijelazu dok ti je na semaforu bilo zeleno svjetlo!!!!! To je ono što je bitno.
Ali to je bitno tati i meni, to je bitno svima onima koji su te izgubili, to je bitno normalnim ljudima, to je bitno i državnoj tužiteljici, to je bitno svima osim naravno njemu. I njegovom odvjetniku. To je uporno izbjegavao izgovarati. I kada slušaš branitelja očekuješ da će svašta reći, na to se nekako pripremiš, ali da će reći kako on nije kriv već je kriv onaj tko je djevojčicu ostavio bez nadzora.....................e to je bio vrhunac. Ili možda bolje rečeno DNO. Dno pakla, dno dna ljudskog bića. To je apsolutno neoprostivo. Tu sam se potpuno slomila, to zaista nisam očekivala. Tu je pokazao sav svoj jad zbog nemogućnosti pravilne obrane, zbog nemogućnosti pobijanja činjenica koje su tako jasne i tako neosporne. Da li je ovakvo ponašanje našeg sudstva, ovakve rečenice i zaljučci ohrabrujući za sve buduće žrtve? Kojih će biti - sve dok ovako budemo vrednovali živote. Rečenicama – to se svakom može dogoditi.
I što onda?
Ne treba ga kazniti?
Ne treba odgovarati za ono što počini?
To je tako i treba se s tim pomiriti?
Misle li svi tako?
Ili sam ja luda pa to ne razumijem?
Da li ljudi stvarno tako razmišljaju jer se boje da bi sutra oni mogli biti ti kojima se to može dogoditi, pa se unaprijed žele ograditi od osude? Zapravo ne žele preuzeti odgovornost za ono što su učinili i priznati krivicu već se pokušati na sve moguće načine izvući. Misleći pri tom samo i jedino na sebe, jer žrtva je njima uništila život, a ne obratno. Sad to mora cijeli život nositi na duši. A što je s našim životima? Što je s nama koji odlazimo paliti svijeće našoj djeci. Umjesto da ih gledamo kako uz nas žive, rastu i postaju ljudi. Što je s rupama u našim srcima? Koje ništa na svijetu ne može popuniti! Ništa. Zaboravi - kažu nam, kreni dalje, moraš ovo, moraš ono....

Image and video hosting by TinyPic

Mila moja Stelice,
ja te volim puno, ja o tebi nikada neću prestati pričati, ja te neću dati zaboraviti, tko se sa mnom želi sjećati neka to čini, a ostali neka zaborave - ako mogu.


"Ubio mi je dijete, a nije nam se nikad ni ispričao"
Majka male Stele (7), Sandra Župančić, ogorčena je presudom kojom je vozač Hitne pomoći osuđen na 9 mjeseci. Još razmišlja o žalbi na presudu...


19.09.2008. | Piše: Helena Tkalčević "24 sata"

Nije mi jasno na koji se način izračunava koliko ljudski život vrijedi, komentirala je Sandra Župančić, majka Stele Župančić (7), koju je u listopadu 2006. u Malešnici u Zagrebu vozilom Hitne usmrtio Tomislav Račić (33). Za smrt male Stele Račić je nepravomoćno osuđen na devet mjeseci. Majka Sandra ogorčena je presudom.
- Nitko ne kaže da je to učinio namjerno. To je bila velika ljudska pogreška. No ljudi moraju odgovarati za svoje postupke i moraju za njih biti kažnjeni. Njemu je navodno žao, a nikad nam se nije ispričao - priča Sandra. Dodaje kako je vještak dokazao da je Račić Stelu mogao vidjeti da je bolje pazio te da ga je na dijete dvaput upozorio suvozač. Najviše su je zaboljele završne riječi njegova odvjetnika Petra Pavkovića, koji je rekao kako nije kriv vozač, nego oni koji su dijete ostavili bez nadzora.
- Svaki dan tisuće djece ide u školu i iz škole. Znači da nitko od roditelja ne bi smio raditi, nego bi morali djecu za ruke voditi u školu. Ispada da bi mi roditelji umjesto samostalnih ljudi trebali odgajati zdrave invalide - šokirana je majka. Stelini roditelji još razmišljaju hoće li se žaliti na presudu ili ne.


- 06:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Opis bloga
Mojoj zvjezdici
04.02.1999. - 31.10.2006.

Image and video hosting by TinyPic

...oči gledaju širom,
al sjaja u njima nema,
sa mrtvih usana male
optužba teče nijema:

SEDAM SAM GODINA IMALA,
NI MRAVA NISAM ZGAZILA.
TAKO SAM MALO ŽIVJELA,
I TAKO MALO VIDJELA,
A SVEMU SAM SE DIVILA...


Memorial box
Stelica na internetu:

Stelina -Last memories- stranica

Image and video hosting by TinyPic

Ovo je stranica na kojoj će, ako to žele (a ja bih to voljela), oni koji su Stelu poznavali ostaviti zapisana svoja sjećanja na nju, zabilježena zauvijek....kao trajnu uspomenu da je živjela i da je bila voljena...te da nije zaboravljena
Oni koji ju nisu poznavali, mogu upaliti svijećicu...
Hvala svima na upaljenoj svijećici....

*****************************

...ostale memorial stranice...
Light a candle
special angels
remembrance book
Jackob Allen memorial site
baby steps
A candle of Love
light a candle
light a candle 2
light a candle
light a candle
Lite a candle
beyond indigo
Facebook
You Tube


...u medijima:
Dnevnik.hr - 31.10.2006.
malešnica 31.10.2006.
malesnica.net 01.11.2006
24 sata - 04.11.2006.
24 sata - 06.11.2006.
24 sata - 02.09.2007.
24 sata - 31.10.2007.
Ptičica - 31.10.2007.
vjesnik - 07.11.2006.
večernji list - 22.03.2008.
Dobri dani - 22.03.2008.
Dnevnik.hr - 24.04.2008.
večernji list - 26.04.2008.
večernji list - 16.05.2008.
24 sata - 31.08.2008.
24 sata - 18.09.2008.
Večernji list - 18.09.2008.
24 sata - 19.09.2008.
24 sata - 16.11.08.
Jutarnji list - 14.10.2016.


Važno:
UDRUGA SIGURNOST U PROMETU

FEVR

sigurno voziti
Ivana Nekić
jutarnji - 04.11.2006.
24 sata - 23.04.2008.
Vozači s najdebljim dosjeima
večernji list 06.06.2010.
Ni jednom divljaku još nije poništena vozačka dozvola! - Večernji list 17.08.2010.
Zapisnik sa suđenja OVDJE.

SVJETSKI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE PROMETA
obilježava se treće nedjelje u studenom


WORLD DAY of REMEMBRANCE

U Hrvatskoj :

2007. - 18. studenog-525 svijeća
2008. - 16. studenog-619 svijeća
2009. - 15. studenog-664 svijeće
2010. - 21. studenog-548 svijeća
2011. - 20. studenog-426 svijeća
2015. - 15. studenog-308 svijeća

Image and video hosting by TinyPic

Blogovi:
emocija
Josip Beljan
Tinin blog
Katarina Mihaljević
Stiv Naglav
Kecholand
promet u gradu
croatian spy team
Kristina Petković
prolaz kroz crveno
Protiv nasilja - blog
Pomozimo dječici živjeti
Pomozimo djeci
Dobro se dobrim vraća

Ima bića koja nitko ne može zamijeniti.
Ona dolaze ko pjesma
koju smo negdje zaboravili
Ona su san bez kojeg smo umirali…
Ako ih izgubimo
Sve smo izgubili.
Ima bića koja nitko ne može zamijeniti


A. Petričević

meni poslala Snježana


Image and video hosting by TinyPic

My Mom is a Survivor

"Ona je tamo gdje zavija vuk, gdje snijeg je visok i jedva se hoda. Na silnoj ravni gdje je svečan muk beskrajnih polja i zamrzlih voda."

Image and video hosting by TinyPic

You're a "Yellow Angel" which means you're probably really motherly. You're not like a soccermom or anything but you're protective of those you care for and you'd do anything for them. You're usually the wiser one in your group of friends and you're a good psychiatrist because you've been through a lot of stuff and know the best thing to do in every situation. But you don't take any crud from other people and they respect you for your ability to stick up for yourself and others.

Image and video hosting by TinyPic

What a Grieving Mother Really Thinks

Written by Kelly Cummings

Hello old friend, Oh yes you know I lost my child a while ago. No, no please Don’t look away And change the subject It’s ok. You see at first I couldn’t feel,
It took so long, but now it’s real. I hurt so much inside you see I need to talk, Come sit with me? You see, I was numb for so very long, And people said, “My, She is so strong.” They did not know I couldn’t feel, My broken heart made all unreal. But then one day, as I awoke I clutched my chest, began to choke, Such a scream, such a wail, Broke from me.. My child! My child! The horror of reality. But everyone has moved on, you see, everyone except for me. Now, when I need friends most of all, Between us there now stands a wall. My pain is more than they can bear, When I mention my child, I see their blank stare.

“But I thought you were over it,” Their eyes seem to say, No, no, I can’t listen to this, not today. So I smile and pretend, and say, “Oh, I’m ok”. But inside I am crying, as I turn away. And so my old friend, I shall paint on a smile, As I have from the start, You never knowing all the while, All I’ve just said to you in my heart.


Pjesmu mi je pronašla draga Vesna,
a ja ju tako dobro razumijem kao da sam
ju sama napisala.
Vrijeme ne liječi bol zbog gubitka djeteta,
samo mi to naučimo skrivati.


Image and video hosting by TinyPic

A Mother's Grief
by
Kelly Cummings

You ask me how I'm feeling,
but do you really want to know?
The moment I try telling you
You say you have to go

How can I tell you,
what it's been like for me
I am haunted, I am broken
By things that you don't see

You ask me
how I'm holding up,
but do you really care?
The moment I start
to speak my heart,
You start squirming in your chair.

Because I am so lonely,
you see, friends no
longer come around,
I'll take the words
I want to say
And quietly choke them down.

Everyone avoids me now,
I guess they don't
know what to say
They told me
I'll be there for you,
then turned and walked away.

Call me if you need me,
that's what everybody said,
But how can
I call and scream
into the phone,
My God, my child is dead?

No one will let me
say the words I need to say
Why does a mothers grief
scare everyone away?

I am tired of pretending
my heart hammers
in my chest,
I say things
to make you comfortable,
but my soul finds no rest.

How can I tell you things
that are too sad to be told,
of the helplessness
of holding a child
who in your
arms grows cold?

Maybe you can tell me,
How should one behave,
who's had to follow
their childs casket,
watched it
perched above a grave?

You cannot imagine
what it was like
for me that day
to place a final kiss
upon that box,
and have to
turn and walk away.

If you really love me,
and I believe you do,
if you really want to help me,
here is what I need from you.

Sit down beside me,
reach out and take my hand,
.......Say :
"My friend, I've come to listen,
I want to understand."

Just hold my hand and listen
that's all you need to do,
And if by chance
I shed a tear,
it's alright if you do to.

I swear that I'll remember
till the day I'm very old,
the friend who sat
and held my hand
and let me bare my soul.


Kelly Cummings
12/8/03

Image and video hosting by TinyPic

Izgubljeni mladi životi
u prometu:


Ana Andrijašević 16 g.
Kata Erceg 16 g.
29.10.2002.
Image and video hosting by TinyPic

Nataša Veljanoska 17 g.
14.01.2004.
Image and video hosting by TinyPic

Una Varelija 24 g.
01.07.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Jadranka 45 g.
i Mihael Matešić 11 g.
28.07.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Zdenka 49 g. i
Ines Kuhta 15 g.
28.07.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Jurica Munđar 14 g.
20.08.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Stela Župančić 7,5 g.
31.10.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Ivana Nekić 26 g.
01.11.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Roko Vranješ 12 g.
24.02.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Ana Gradištanac 6 g.
10.06.2007
Image and video hosting by TinyPic

Jasmina Čelica 29 g.
16.06.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Marin Zrile 24 g.
19.06.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Domagoj Nedug 14 g.
06.07.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Frano Vrdoljak 23 g.
07.07.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Branimir Vugdelija 24 g.
21.07.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Ružica Pavić 19 g.
01.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Josip Beljan 21 g.
05.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Paulina Štimac 9 g.
28.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Antonino Bralo 19 g.
29.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Svjetlana Marunica 32 g.
29.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Antonija Jukić 16 g.
31.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Katarina Mihaljević 14 g.
02.10.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Denis Androlić 20 g.
23.12.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Alen Mušanović 19 g.
23.12.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Martina Belačić 22 g.
28.12.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Leonarda Jedličko 5 g.
17.03.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Ivana Škreb 23 g.
10.04.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Gabrijel Šporčić 13 g.
06.09.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Lara Đerić 14 g.
08.11.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Josip Tolić 21 g.
08.11.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Tin Jusufović 7 g.
21.11.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Danijela K. 25 g.
24.12.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Hrvoje Panđić 21 g.
10.01.2009.
Image and video hosting by TinyPic

Kristijan Prša 20 g.
10.01.2009.
Image and video hosting by TinyPic

Klara Režek 18 g.
22.06.2009.
Image and video hosting by TinyPic

Bruno Slapernik 14 g.
30.12.2009.
Image and video hosting by TinyPic

Martina Škoda 19 g.
Ante Pogorilić 21 g.
Marin Orlić 24 g.
25.04.2010.
Image and video hosting by TinyPic

Ana Lešković 21 g.
Mateja Lešković 21 g.
Ana Đunđek 19 g.
24.07.2010.
Image and video hosting by TinyPic

Anamaria Vantić 18 g.
18.07.2011.
Image and video hosting by TinyPic

Ema Prispilović 2 g.
11.10.2016.
Image and video hosting by TinyPic

Dust In The Wind

I close my eyes,
only for a moment
and the moment's gone.

All my dreams pass
before my eyes in curiosity.
Dust in the wind
All they are is dust in the wind.
Same old song.
Just a drop of water
in an endless sea.
All we do crumbles
to the ground,
though we refuse to see.
Dust in the wind.
All we are is dust in the wind.

Don't hang on,
nothing lasts forever
but the earth and sky.
It slips away and
all your money won't
another minute buy.

Dust in the wind.
All we are is dust in the wind.
Dust in the wind.
Everything is dust in the wind.

Image and video hosting by TinyPic
The Cord

We are connected,
My child and I,
by An invisible cord
Not seen by the eye.
It's not like the cord
That connects us 'til birth
This cord can't been
seen By any on Earth.
This cord does it's work
Right from the start.
It binds us together
Attached to my heart.
I know that it's there
Though no one can see
The invisible cord
From my child to me.
The strength of this
cord Is hard to describe.
It can't be destroyed
It can't be denied.
It's stronger than any
cord Man could create
It withstands the test
Can hold any weight.
And though you are gone,
Though you're not here with me,
The cord is still there
But no one can see.
It pulls at my heart
I am bruised...I am sore,
But this cord is my
lifeline As never before.
I am thankful that
Angels Connects us this way
A mother and child
Death can't take it away!

~ author unknown ~

TVOJI ROĐENDANI BEZ TEBE:

04.02.2007. - Osam godina
 photo 41b34b6e-127a-433d-8b4e-a4a5b935c72f_zps3qgodkc9.jpg

04.02.2008. - Devet godina
 photo dfcc8fac-0a33-4fe5-b77a-7c8199c7ef5d_zpswhfjnh0l.jpg

04.02.2009. - Deset godina
 photo 3109f64f-a9b5-4228-b4df-9997680bc6a0_zpsyseqwcxa.jpg

04.02.2010. - Jedanaest godina
 photo 7fceee54-01c3-417a-8b1b-e5640ffc517c_zpspt8beeoj.jpg

04.02.2011. - Dvanaest godina
 photo 87361973-6bf6-4833-9aa8-8f701c400f7d_zps0uwbyx3c.jpg

04.02.2012. - Trinaest godina
 photo 108f3f5c-655e-46f0-a198-9f92ae866fed_zpswmillomt.jpg

04.02.2013. - Četrnaest godina
 photo 4f585745-0d4a-4174-9a69-54b6caa386f0_zpsg9pnqyif.jpg

04.02.0214. - Petnaest godina
 photo ddf64560-74ee-4988-9518-30acc6e14ab7_zpsqm1liert.jpg

04.02.2015. - Šesnaest godina
 photo b1a948df-1935-4ed3-baf6-6f66986e7bf3_zps8raxb6re.jpg

04.02.2016. - Sedamnaest godina
 photo 343e181f-b81f-4b77-8fe5-23558be992d8_zpsz8hojquh.jpg

Godine tuge i boli

31.10.2007. - Prva
 photo 2dc4bd36-5a2f-4afc-b916-5274a60eb25a_zpszk6utdz9.jpg

31.10.2008. - Druga
 photo 2a158f43-2bea-40a8-880f-c7b3d190d25d_zpschw12sxg.jpg

31.10.2009. - Treća
 photo 981fe445-4236-4fc4-b39f-9197bbe20038_zpszcurkqdi.jpg

31.10.2010. - Četvrta
 photo c8e76a2f-a213-45f4-bd27-7d8e0c8a402b_zpsm6tnzkgf.jpg

31.10.2011. - Peta
 photo 9251afea-67b1-4f84-a83d-c79d7a793ec8_zpsfsi82g80.jpg

31.10.2012. - Šesta
 photo a55540cb-7628-44a0-aaf0-3ff71cb39b17_zpstp7tfy79.jpg

31.10.2013. - Sedma
 photo 93c8513e-8976-4da0-bc7b-25f95f2a040b_zpsttgm1kfw.jpg

31.10.2014. - Osma
 photo cc9da347-e8d2-413f-b711-cafcf918bf7f_zpshyudy3wf.jpg

31.10.2015. - Deveta
 photo b624fb5e-27e1-40fd-a965-9d2e44efb94b_zps1qxia4c3.jpg


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic
eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se