Stelin spomenar
Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvara i život, pa nema ni čistog sjećanja a ni čistog života.

M.Selimović

Scan10268mm

STELIN SPOMENAR

Veljača 20204.
166.) 04.02.24. 25. rođendan


Prosinac 2023.

165.) 01.12.23. Orašar

Listopad 2023.
164.) 31.10.23. Sedamnaest godina te nema Stelice...

Kolovoz 2023.
163.) 29.08.23. Dida Krle

Srpanj 2023.
162.) 25.07.2023. Godine nemilosrdno lete Stelice

Veljača 2023.
161.) 04.02.2023. Tvoj 24. rođendan

Prosinac 2022.
160.) 16.12.2022. Božić je obiteljski blagdan

Listopad 2022.
159.) 31.10.2022. Šesnaest dugih godina bez tebe Stela

Rujan 2022.
158.) 26.09.2022. Nebeski rođendan
157.) 05.09.2022. Da je život bio idealan...

Veljača 2022.
156.) 04.02.2022. Rođendan... bez tebe...

Prosinac 2021.
155.) 26.12.2021. Baka s unucima.. i s tobom u srcu

Studeni 2021.
154.) 04.11.2021. Voljela bih da si mogao čuti...

Listopad 2021.
153.) 28.10.2021. Kad jednom stane, onda stane

4037-a

Lipanj 2021.
152.) 18.06.2021. Život ide dalje, dok jednom više ne ide..

Veljača 2021.
151.) 16.02.2021. Otišla je i moja Zdena

3118

150.) 04.02.2021. 22. rođendan

Listopad 2020.
149.) 31.10.2020. Dan kada je srce puklo
148.) 29.10.2020. Ima jedno svjetlo

Ožujak 2020.
147.) 31.03.2020. Baka Đurđa
146.) 22.03.2020. Teška vremena

Veljača 2020.
145.) 04.02.2020. Još jedan rođendan

Listopad 2019.
144.) 31.10.2019. 13

Veljača 2019.
143.) 04.02.2019. Tvoj 20. rođendan Anđele

Listopad 2018
142.) 31.10.2018. Bol bez kraja

Veljača 2018
141.) 04.02.2018. Devetnaesti rođendan

Listopad 2017
140.) 31.10.2017. Jedanaest godina

Svibanj 2017
139.) 27.05.2017. Denis

Veljača 2017.
138.) 04.02.2017. Pretužan rođendan

Listopad 2016.
137.) 31.10.2016. Deset godina
136.) 14.10.2016. Hvala na sjećanju

Veljača 2016.
135.) 04.02.2016. Rođendan

Prosinac 2015.
134.) 31.12.2015. Nečujna buka

Studeni 2015.
133.) 15.11.2015. Svjetski dan sjećanja

Listopad 2015.
132.) 31.10.2015. Devet godina

Svibanj 2015.
131.) 21.05.2015. Višegodišnji zatvor???

Travanj 2015
130.) 09.04.2015. Proljeće je

Veljača 2015.
129.) 04.02.2015. Rođendan?

Studeni 2014.
128.) 03.11.2014. Zauvijek tuga

Listopad 2014.
127.) 31.10.2014. 31.10. - dan iz pakla

Ožujak 2014.
126.) 31.03.2014. Citat iz Vesninog komentara

Veljača 2014.
125.) 04.02.2014. 15. rođendan

Listopad 2013.
124.) 31.10.2013. Sedam

Kolovoz 2013.
123.) 04.08.13. Sjećanja i godišnjice

Svibanj 2013.
122.) 24.05.13. S bloga Vedrane Rudan

Veljača 2013.
121.) 04.02.13. Rođendan koji to više nije

Listopad 2012.
120.) 31.10.12. Još jedan Angelday - šesti

Rujan 2012.
119.) 08.09.12. Tugovanje za Tobom anđele nema kraja

Srpanj 2012.
118.) Remember me

Travanj 2012.
117.) 27.04.12. Vrijeme ne liječi sve rane

Veljača 2012.
116.) 04.02.12. I ti si bila ovdje

Listopad 2011.
115.) 31.10.11. Pet godina kao života
114.) 01.10.11. Prvi dan listopada

Kolovoz 2011.
113.) 04.08.11. Steline bubamare

Srpanj 2011.
112.) 23.07.11. Mojoj Tini za 18. rođendan

Lipanj 2011.
111.) 26.06.11.

Svibanj 2011.
110.) 13.05.11. Sutra je novi dan za izdržati

Veljača 2011.
109.) 04.02.11. Uvijek će padati

Prosinac 2010.
108.) 24.12.10. Samo tebe nema

Studeni 2010.
107.) 21.11.10. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2010.
106.) 31.10.10. Četiri godine bez tebe voljena

Kolovoz 2010.
105.) 01.08.10. U sjaju mjeseca

Srpanj 2010.
104.) 23.07.10. Mojoj Tini za 17. rođendan

Lipanj 2010.
103.) 13.06.10. Sanjala sam te noćas
102.) 06.06.10. Svanulo je još jedno jutro bez tebe

Travanj 2010.
101.) 03.04.10. Nekad i danas

Veljača 2010.
100.) 20.2.10. Stela.. u očima umjetnika
99.) 04.02.10. Danas je tvoj 11. rođendan

Siječanj 2010.
98.) 13.01.10. Nestajanje
97.) 04.01.10. Nije kraj

Prosinac 2009.
96.) 20.12.09. Snijeg je pao Stelice

Studeni 2009.
95.) 15.11.09. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2009.
94.) 31.10.09. Stelina priča
93.) 08.10.09. Njegovanje duše

Rujan 2009.
92.) 30.09.09. Strava

Kolovoz 2009.
91.) 29.08.09. Apple of my eye
90.) 05.08.09. Budućnost potrošena u prošlosti

Srpanj 2009.
89.) 23.07.09. Mojoj Tini za 16. rođendan
88.) 14.07.09. Uspomene

Lipanj 2009.
87.) 29.06.09. Ljeto je
86.) 10.06.09. The Compassionate Friends

Svibanj 2009.
85.) 20.05.09. Ples
84.) 14.05.09. Miješaju se utvara i život

Travanj 2009.
83.) 23.04.09. I opet jagode, i opet bez tebe..
82.) 10.04.09. Što učiniti?

Ožujak 2009.
81.) 30.03.09. What is Normal after your child dies?
80.) 17.03.09. Kao princeza

Veljača 2009.
79.) 26.02.09. Voljena moja..
78.) 04.02.09. Deset godina

Siječanj 2009.
77.) 18.01.09. Snjegović za tebe malena
76.) 13.01.09. Pomozimo maloj Anji
75.) 01.01.09. Dijete sjene

Prosinac 2008.
74.) 23.12.08. Kad zvončići postanu svijeće
73.) 15.12.08. Sretan Božić?.....Kako kome...
72.) 10.12.08. Nema utjehe.....nema
71.) 01.12.08. One life - One chance

Studeni 2008.
70.) 19.11.08. Wish You Were Here
69.) 11.11.08. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2008.
68.) 31.10.08. Angelday
67.) 30.10.08. Presuda
66.) 08.10.08. Ne dam te zaboravu, ljubavi

Rujan 2008.
65.) 24.09.08. Nema pravde
64.) 19.09.08. Devet mjeseci njemu..

Kolovoz 2008.
63.) 31.08.08. Sjećanja
62.) 18.08.08. Modra elegija

Srpanj 2008.
61.) 30.07.08. Balerinke
60.) 23.07.08. Mojoj Tini za 15. rođendan
59.) 16.07.08. Nije tako moralo biti
58.) 01.07.08. Kosa tvoja

Lipanj 2008.
57.) 20.06.08. Gotovo je s osnovnom školom
56.) 09.06.08. Zagrljaj

Svibanj 2008.
55.) 31.05.08. Opet
54.) 20.05.08. Volim te Stela
53.) 16.05.08. Pravda u RH
52.) 11.05.08. Majčin dan
51.) 02.05.08. Život ide dalje - živima

Travanj 2008.
50.) 22.04.08. Zar te više nikad zagrliti neću?
49.) 11.04.08. Istina boli ?
48.) 02.04.08. Možemo li išta učiniti...

Ožujak 2008.
47.) 27.03.08. Potpišite peticiju
46.) 21.03.08. Steline čestitke
45.) 12.03.08. Osjećaj usamljenosti
44.) 01.03.08. Children are not supposed to die

Veljača 2008.
43.) 20.02.08. Ophođenje s ožalošćenim roditeljima
42.) 14.02.08. Stela – poklon tati za Valentinovo
41.) 04.02.08. Stelin deveti rođendan, ali bez Stele

Siječanj 2008.
40.) 24.01.08. Courage
39.) 16.01.08. Teta
38.) 08.01.08. Slon u sobi
37.) 03.01.08. In a moment of peace

Prosinac 2007.
36.) 30.12.07. Još jedna tužna godina
35.) 23.12.07. A gdje sam ja sad
34.) 18.12.07. Ja sam željela živjeti
33.) 10.12.07. Kad očevi žaluju
32.) 05.12.07. Prazna čizmica

Studeni 2007.
31.) 29.11.07. Smrt kao vlastiti izbor
30.) 20.11.07. Pismo Stelici od drage Vesne
29.) 17.11.07. Pahuljice moja
28.) 09.11.07. Gubitak, tuga, djeca
27.) 02.11.07. Hvala prijateljima

Listopad 2007.
26.) 31.10.07. Čekaj me i ja ću doći
25.) 24.10.07. Dani tuge i patnje bez kraja
24.) 16.10.07. Dani sreće
23.) 14.10.07. Ima li pravde
22.) 10.10.07. Tugo moja
21.) 06.10.07. How Do I Live Without You

Rujan 2007.
20.) 29.09.07. Tvoje mjesto je kraj mene, a nema te
19.) 26.09.07. Tužan rođendan
18.) 20.09.07. Ti si pjesmica
17.) 06.09.07. Zvjezdice moja sjajna

Kolovoz 2007.
16.) 30.08.07. You don`t know how I feel
15.) 22.08.07. Srce veće od Svemira
14.) 20.08.07. Vrijeme

Srpanj 2007.
13.) 14.07.07. Neisplakane suze
12.) 06.07.07. Roditeljska bol

Lipanj 2007.
11.) 23.06.07. U živici zečić spava
10.) 12.06.07. Još jedna uzaludna smrt
09.) 08.06.07. Voljeno dijete

Svibanj 2007.
08.) 27.05.07. Što te nema, moja voljena
07.) 08.05.07. Najdraža moja zvjezdice

Travanj 2007.
06.) 30.04.07. Ovdje leži moj mali Anđeo
05.) 13.04.07. Anđele naš mali
04.) 07.04.07. Nedostaješ nam ljubavi

Veljača 2007.
03.) 11.02.07. Osmi rođendan, a tebe nema

Prosinac 2006.
02.) 19.12.06. Sedam sam godina imala
01.) 17.12.06. Mojoj malenoj


Od dragog prijatelja:

Iz strasti proistice stvaranje, iz stvaranja patnja.
Strast, stvaranje i patnja su kao kotac sto se beskrajno okrece...


.. rekao je Budha, a ja bih rekao da je Tebe taj kotac nemilosrdo pregazio, no Tvoja je velicina u tome sto si se podigla bez obzira sto znas da si mu jos uvijek na putu ...

Mislimo na Vas i cuvamo Stelu u onom kutku sjecanja koje potice usne da se razvuku u osmjeh.

Pozdrav

S.Š.


If you should see something that should not be here, or the author's name is missing or not correct, please contact me:

malenazvijezdice@net.hr






who's online








OVDJE SU PJESME PISANE ZA STELICU I PJESME POSVEĆENE
MOJOJ MALOJ ZVJEZDICI
te izabrane pjesme znanih i neznanih autora

5074

Samo ljudi koji mogu snažno voljeti mogu trpjeti i veliku žalost, no ta ista potreba za ljubavlju pomaže im u suzbijanju njihove tuge i liječi ih.

Tolstoj

3044-a

Želje

Sve se želje naglo u dušu povuku kada vide hladnu neumitnu zbilju; Povrate se natrag, ne stigavši cilju, i žive u muku

Dobriša Cesarić


Jedan maleni cvijet

Jedan maleni cvijet
još ni progovorio nije,
a već je znao sve tajne Sunca
i sve što zemlja krije.

Jedan maleni cvijet
još nije ni prohodo,
a već je umio sam da se hrani
svjetlošću, zrakom i vodom.

Jedan maleni cvijet
ne zna da čita i piše,
al zna što je život, što je cvijet,
i miriše, miriše.

Branko Miljković, pjesnik


Ti imaš srce moje, a ja tvoje,
Izmjenom ravnom baš jedno za drugo;
Ja čuvam tvoje, a ti paziš moje,
Pogodbe bolje nije bilo dugo:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

U meni tvoje, a u tebi moje
Jednim nas stvara, jednim čuvstvom grije;
Ti ljubiš moje, jer je bilo tvoje,
Ja ćutim, jer u meni bije:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

Sir Philip Sidney
Preveo: Anđelinović


SMRT U KRIVO VRIJEME

Već nestalo si, dijete, korakom hitrim,
a da nisi upoznalo život sneni,
dok mi, stari, u mrežu poznih ljeta zapleteni,
još uvijek kročimo stazama životnim.
Tek pogled i jedan dašak,
Zemljina zraka i svjetlosti dana,
život te dadne samo na časak,
a onda te nađosmo zauvijek uspavana.
U tom dašku i pogledu jednom,
možda se igre i čari
svog života skriše,
dok se ti, prepadnut, od života sakri.
A kad smrt i oči naše jednom ugasne,
možda nam se učini da ne vidješe
ništa više nego oči tvoje.

Hermann Hesse


3101-a

People who are grieving often feel isolated or lonely in their grief. Soon after the loss, social activities and support from others may decrease. As the shock of the loss fades, there is a tendency on the part of the griever to feel more pain and sadness. Well-meaning friends may avoid discussing the subject due to their own discomfort with grief or their fear of "making the person feel bad." They may "not know what to say."
People who are grieving are likely to fluctuate between wanting some time to themselves and wanting closeness with others. They may want someone to talk to about their feelings. Showing concern and thoughtfulness about a friend shows that you care. It's better to feel nervous and awkward sitting with a grieving friend than to not sit there at all.


Anja

Ponekad se često pitam
zašto smo se uopće sreli,
živjeli skupa i bili sretni.
A sad su nad nama bol, patnja i suze,
i na tebe me podsjećaju bijele ruže.

Na proljeće kad procvate cvijeće,
meni i dalje misli k tebi lete.
I dalje su prisutni bol, patnja i suze,
i na tebe me i dalje podsjećaju,
sad već polako uvenule ruže.

I u kasnu jesen kad lišće padne,
za sve je kasno jer te nema kraj mene.
U meni je i dalje bol, patnja i suze
a na tebe me podsjećaju,
sad već sasvim uvenule ruže.

Hvala Anjinim roditeljima na pjesmici za Stelu.


STELI

Na obzoru bijaše izazov.
Život.
Ti, maleni borac, spremna da ga prigrliš..

Na obzoru.
Veliki, mali oblaci.

Željela si skakutati po njima.
Bili su bijeli.
Trebali su to biti TVOJI OBLACI.

Željela si dotaknuti OBZOR.
Malenim ručicama prigliti sunce.
Grijati se na njemu.

Ostvariti svoje snove.
I one TUĐE.

Bila si samo mala djevojčica.
Velikog srca.
I duše narančaste boje.

Nisu ti dali da takneš obzor.
Nisu ti dali da upoznaš svoje oblake.
Nisu ti dali da zagrliš sunce,
Da svojom dušom narančaste boje,
Obojiš svoje snove.

Tvog obzora više nema.
Ni tvojih oblaka.
Nema ni sunca više.

Samo narančasta boja i dalje postoji.
Topla je, razlivena po svima nama.

Zauvijek.

Stelici od Žane


Divim se u travi
malenome cvijetu
divim se ptičici
u hrabrome letu.
Divim se suncu
što tako jako svijetli
divim se oblaku
što plavim nebom leti.
Divim se plavim,
krilatim anđelima
divim im se jer
pomažu svima!
Govorila sam tako,
kad sam bila mala,
i sve dok nisam pravi
anđeo postala.

Steli od Paule


Sve prolazi samo tuga i bol ostaju zauvijek.
Njihova moć je nemjerljiva,
njihova snaga nadnaravna.
Čini me mrtvom i održava živom.


Snježana V.

Jedna svijeća za preslatku malu Stelu Župančić, koja je poginula na pješačkom, idući u školu, u drugi razred.

Katarina Mihaljević blog

"Ako je život patnja
zašto nam ga daju

Ako je život radost
zašto nam ga oduzimaju."


Mojoj maloj prijateljici Steli
koju nisam stigla upoznati.
Diana


Sandri......uoči 31. listopada (2008)
Tog jesenjeg dana, posljednjeg u mjesecu listopadu 2006. godine, prestalo je kucati srce najmlađeg i najmanjeg bića među našom ljubljenom, voljenom, predragom djecom. Prestalo je kucati Stelino srce.
Napisat ću riječi koje ocrtavaju najveću bol života:

"Kad umre dijete, svijet bi
morao stati i zadrhtati težinom
tuge, dubinom bola.

Zbog toga je srce naše žalosno
zbog toga oči naše potamnješe."


Toga su dana zauvijek potamnjele tvoje oči Sandra jer ih je prekrila bol, jer ih je prekrio očaj i beznađe.
Svijet toga dana nije stao i to je nepravda.

emocija

2009.
Uoči 31.listopada,dana kada je zauvijek prestalo kucati jedno malo srce

Stelinoj mami:

"Sve dok se ne rodimo ne znamo ništa o ljubavi, niti smo u stanju poznavati jad koji se rađa kad nam je oduzmu."

emocija


sjećanje...

SANDRI Ž. - 31.10.2008.

sjećam se dugih, bez kraja zagrljaja,
i lica djevojčice kao iz snova..
sjećam se, oči mi isplaviše,
u njenim zelenim poput listova..

moje ruke i lice, kao krpe blijede,
i već kroz odijelo naziru se kosti,
ja slijepa sam, iako sve vidim,
ja živim samo od prošlosti...

o prijatelji moji, ja prijatelja nemam,
o stranče, iz sna sinoćnjega,
neću sažaljenja, jer kopnim,
k'o da sam od snijega, k'o da sam od snijega....

Milicza


Teško je reći da te nema više,
sjećanje na tebe nikad se ne briše,
na početku i na kraju
i na zemlji i u raju,
jedno ime, jedna tuga
sjećanje i uspomena duga.

Marija B.


31.10.2008. - Stela Župančić
u našim si mislima Stelice...

Poslije svega,
suviše smo ništa
mjehuri snova u nebo odlaze
iza zamagljenog stakla sanjalica plače
Ovo što traje
noć je,
tebe nema......

Neka te čuvaju anđeli....

enika

31.10.2009.


Tužno sjećanje na
malog anđela Stelu Župančić

enika


31.10.2010.
NE

Noć te uništava da bih te tražio
kao luđak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.

Kakva samoća i mrak, kakav suh mjesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim tjelesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.

Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su riječi uspravne tražeći te utaman.
Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao rijeka sa samostalnim obalama.

Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sjećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.

Jose Luis Hidalgo

(meni poslala Tessa)

31.10.2010.
Malene zvjezdice

Moji su tragovi
ostali u tvojem oku.
Moje je srce kucalo pod tvojim,
istim ritmom, istom snagom.
Još te osjećam..i u snu vidim..
Nemoj prestati hodati za mojim tragovima...
Sjećaš li se kako si me vodila
za ruku,
preko livada,
kroz šume,
u parkove,
u školu,
kod liječnika,
u kino,
na koncert,
u kazalište
svuda...posvuda bile smo MI...
Osjetiš li i sada moju ruku u svojoj?..
Sjećaš li se kako je sunce onda
sijalo na moj rođendan?..
Spremi sunce u dušu.
Sjećaš li se prvih cipela, koraka, haljina, špangica, šeširića...
Spremi ih u škrinju uspomena...
Sjećaš li se, slušale smo male ptice kako cvrkuću u grmlju,
Male zvijezde smo gledale kako lebde noćnim nebom...
Spremi male ptice u oku.
Spremi male zvijezde u srcu.

jednoj neutješnoj majci.. umjesto svijeća i cvijeća... prenosim ovdje samo dio mojih misli i snova..

Milicza


Anđele mali....
Ti si kao zvijezda,
plavo nebo krasiš
anđeli te čuvaju da se ne ugasiš,
zato nikad nemoj pasti s neba,
jer postoji netko ko tvoj osmijeh treba!
Stelice, FALIŠ NAM!
I PUNO TE VOLIMO!

nepoznati


Od Dore
"...ja svakodnevno pišem pjesme za Stelu jer mi daju snagu...iako se često ne mogu suzdržati da ne zaplačem...tužno je to...sjećam se...kako smo se Stela, TIna i ja igrale...kako smo Tina i ja isto godište, uvijek smo pazile na našu malu sestricu i prijateljicu....uvijek je bila vesela i obožavala mi je plesati i recitirati pjesmice...ja sam opet napisala pjesmicu...za moju Stelu..."


OTKAD SI OTIŠLA

Otkad si otišla, pola mene nema,
mislim na tebe svakoga trena...
stopama tvojim sada koračam,
zašto si otišla i danas ne shvaćam...
moje oči više nisu čiste,
suze u njima za tobom vrište...
vrati se da opet bude sve kao prije,
jer sada svatko svoju bol u dubini srca krije...
pitam se, pitam da li me gledaš,
da li polako naše suze u očima tjeraš...
znaš li možda otkud mi sve ove suze,
ali sada shvaćam da sve zbog tebe na mome obrazu puze...
kažu da vrijeme liječi sve rane,
ali zašto onda i sada plačem dok sunce sjajno ne svane?...
ja patim puno za tobom,
jer odnijela si moje srce sa sobom...
otkad si otišla ništa nije kao prije,
koju tajnu tvoj odlazak sa sobom krije?

STELA, VOLIM TE

Stela, volim te.
Tu sam ti rečenicu stalno govorila,
do dana kada si se na vedrom nebu stvorila...
Znaš li da te volim sve više svakim danom,
ali otkad te nema, ostavila si moje srce s velikom ranom...
Ta me rana boli jako,
izliječiti je neće moći baš svatko...
Pokušavam se sjetiti svake tvoje riječi,
jer tvoj glas u mojoj glavi vodi me prema sreći...
Ali šta će mi sreća kad tebe mi nema,
volim te, Stela i to ću ti govoriti svakoga trena...

MALENA MOJA

Malena moja,
voli te puno prijateljica tvoja...
Na tebe misliti nisam prestala,
od dana kada si iz mog života nestala...
Ode mi moja sreća mala,
za sve šta si mi lijepo napravila,
velika ti hvala...
Za tebe da mi se vratiš,
sve bi ja dala...
Volim te, volim,
prijateljice moja mala…

Dora


A child who loses a parent is called an orphan, A husband who loses a wife is called a widower, A wife who loses a husband is called a widow, But there is no name for a sister who loses a brother, nor is there a name for a parent who loses a child because there are no words to describe the pain.


Zašto?!
Bilo je jutro, počeo je dan
Još vjerujem da je sve ovo samo ružan san,
Tog kobnog dana
u našim srcima zavladala je tama,
u srcu mome malom nastala je duboka rana.

Ponavljam u sebi nije tako trebalo biti
znam, znam.

Sada je anđeo mali,
da je tu sa nama svi bi sve na svijetu dali
Plačem, suze same od sebe idu
Odlazim u miru

Ponavljam u sebi nije tako trebalo biti
znam, znam.

Naljpšem anđelu od Ivane.
Nisam te poznavala, ali
neizmjerno te volim, neopisivo.

Ivana 01.11.08.


Bez tebe....

Bez tebe sam ja
nitko i ništa...
Ogromno nebo
bez zvijezda..
Jedan obični
cvijet,bez vode..
Kao mnoštvo
gladnih ljudi,
u potrazi za
hranom...
Traže ju,
ali nje nema..
Tako i ja,kao
izgubljena duša
tražim tebe,
ali tebe mi nema..
Zauvjek sam te izgubila!!!

Ines..

Život je tek nepovratna rijeka sjećanja
što teče koritom neispunjenih želja,
propuštenih prilika,
neostvarenih snova;
a na kraju svog toka,
zajedno sa Suncem se gubi
u tihom smiraju bezdana........

A sve što ostane je tek rosna izmaglica sjećanja

nepoznati


"... Svaki dan bez nje je kao ružan san,
svaki dan živim u nadi da ću se probuditit
i shavatiti da sanjam.
No ovo nije san ovo je najgora stvarnost,
mog anđelčića sada više nema, a ja ga
sanjam da se igra i da me gleda onim
svojim okicama koje su se sjajile od
sreće svaki put kada sam ih pogledala,
ali jednoga su se dana zatvorile,
zauvijek zatvorile...te okice me više
nikada neće pogledati i više nikada
neću vidjeti taj smiješak na tvome licu,
ali živim zato što znam da i ti živiš u
mome srcu i živim u nadi da ćemo
se jednoga dana naći i da ćemo
opet biti zajedno....moj najmiliji anđelu!!..."

nepoznati

Večeras promatrah zvjezdano nebo
Toliko je zvijezda bilo puno,
Ali jedna je svijetlila jače od drugih..
Moj se pogled zaustavio na njoj,
Promatrala sam ju i
Divila se ljepoti toj..
A onda mi suze napuniše oči,
Jer tebe se sjetih
U zvjezdanoj ovoj noći..

Kažu da tebe više nema,
Da ne dišeš,
Ne govoriš,
Ne hodaš,
Ne živiš..

I da nema te..

A tako mi nedostaje tvoj glas,
Jer u meni još odjekuju tvoje riječi..
A tako mi nedostaje da sve ti mogu reći,
Da mi duša mže mirno počivati, leći..

Sve mi tvoje nedostaje..

Da li me sada vidiš,
Sa ove zvijezde kojoj se noćas divim?
Da li još uvijek pratiš me budno
i otvaraš mi nova vrata, da sve iskušam i vidim?
Da li me čekaš tamo gore,
Da jednoga dana plovimo nebeskim lađama,
Da se spuštamo niz dugu....?
Gledam noćas u tu zvijezdu sjajnu,
Gledam kako pada, i ostavlja trag na nebu..
Kažu da si i ti pala,
I da ni tebe više nema..
Sve je prolazno,
Ništa ne traje vječno,
Svemu jednom dolazi kraj...
Ali ti ćeš vječno
Kao ova mala zvijezda
Sjat u meni,
Nikada te neću zaboraviti,
U prošlosti ili sjeni..

Kao ova mala zvijezda
na nebu meni draga,
Ti su u mom srcu
ostavila neizbrisiva traga.

nepoznati

Nebo ti je sada dom
uživaj u njemu dušom svom.
S malim anđelima igraj se ti,
i nemoj plakati
jer to već radimo mi.
Jer namilijeg anđela
Bog nam nije ostavio,
nitko ne može reći
da je moje srce ponovo sastaviol
To nije Bog napravio.
Ne! To ne može biti,
otkinuo je moju dušu na pola,
i ja mu to ne mogu kriti.
Nebo ti je sada dom.

nepoznati

U bolesti i zdravlju
u bogatstvu i u bijedi
tvoj sam anđeo čuvar
U reći i u nesreći
u moći i u nemoći
tvoj sam anđeo čuvar
Da me zovneš, stvorim se
da kad ti smetam, sklonim se
vjerni anđeo čuvar
I nikad da ne dozvolim
da nekog ludo zavoliš
ko tebe anđeo čuvar
U dobru biti ću dobar
u zlu još dva put bolji
biti ću ja, anđeo čuvar
Da dignem te kad padneš
i ne dam ti da staneš
i podnosim ako ljubiš drugoga
Da te čuvam kao kaplju rose
što sa suncem jutrom nestane
da budem tvoj anđeo čuvar
Da te gledam kada sretna si
da ponesem tugu kada nesretna si
jer tvoj sam anđeo čuvar
Kada napuste te svi, prijatelji nevjerni psi
ja bit ću uz tebe, suzu da ti obrišem
tvoj anđeo čuvar
Kada osjetiš da te nitko ne voli
znaj, da postoji netko kraj tebe
tko te voli, voli najviše na svijetu
tvoj ANĐEO ČUVAR

nepoznati


31.10.2007.

Stelice,
danas je prošla godina dana,
i toliko puno ti više nisi s nama..
danas plačemo svi za tobom,
nema te i ne znamo šta ćemo sa sobom..
dušu našu preplavila je tuga,
ti gledaj me sa neba na kojem te nosi duga..
šta da ti kažem, ne znam ni sama,
patimo puno što nisi s nama..
na ovu pjesmu potpisati se neću,
a tebi i tvojima želim samo sreću..
ti znaš tko sam,
jer sa neba me gledaš,
tu bit ću za tebe kada god me zatrebaš..

nepoznati


moja mala pjesma za stelicu:

ove me dani tuge vode u
naše stare dane
dane kad si plesala,
kad smo se igrale....
pitam se pitam
jesam li nešto
krivo rekla, napravila,
jesam li ti ikad što zabranila,
sada....
sada....
bih....probdjela milijun noći....
samo da te još jednom
ugledam...
taj jedan trenutak trajao bi kao
vječnost...
samo da te još jednom ugledam....

Marijana iz Pule


Svaka tvoja suza,
naša je suza.
Svaki tvoj osmijeh,
naš je osmijeh.
Kad si tužna,
mi smo tužni.
Kad si sretna,
mi smo sretni.
Sjeti se naših ljepih dana,
i lijepih uspomena,
Gore na nebu,srest ćemo se mi,
Više tuge neće biti,i mi
ćemo zajedno sretni biti,,,

Anna

Kad me ne bude više
Kad mi tragove isperu kiše,
Ostat će duša da ona živi
Da te i dalje voli i da ti se divi.

Da te prati u tvojoj tuzi,
Da ti bude smiraj u svakoj suzi,
Da te čuva od zla i laži
Da ti samoću noću ublaži.

Da te ponovno uspravi i digne,
Da ti k'o melem u snove stigne,
Da ti vrati osmijeh i da opet budeš sretna,
Da život živiš do zadnjega trena.

Da shvatiš da život vrti se u krugu
Da živiš i sreću i strepnju i tugu,
Da blijeda slika onoga koga nema
Da i to je život, a ne uspomena.

Da se naučiš živjeti s onim što je bilo,
Da stvarnost nije ono što se snilo,
Da sve lijepo iz jučerašnjeg dana
Živi zauvijek duboko u nama.

Zbog mene, zbog tebe, nastavi dalje
Jer samo tako živjet ću i ja,
Gledajuć svijet tvojim očima,
Družeć se s tobom u tvojim snovima.

djevojka s osmjehom

Stelica je bila djevojčica mala
ovome svijetu bila je jako draga
bog ju je uzeo nama
i neizmjernu bol ostavio tada
zašto, zašto pitamo se mi
ali kad se bolje zagledamo u nebo vidimo je svi
noću nam nebo svojom dobrotom obasjava
i svakome novome anđelu na nebu put osvjetljava.

Ivana

Izgubila sam se u gradu,
čije ulice nemaju imena,
tamo gdje ne postoje karte,
tamo gdje ne postoje putokazi.

Izgubila sam se u gradu
koji nosi ime ljubavi,
a samo glavna ulica ime nosi,
glavna ulica je BOL.

I kad prolaziš tim dugim,
mračnim,
bezimenim ulicama
ne znaš što da osjećaš,
SIGURNOSTI ili STRAH

Strah prema nepoznatom
što se krije iz ugla
i nikad ne znaš što te čeka,
jer ne znaš ime sljedeće ulice.

Znaš samo
da jednom ćeš otići,
a moraš proći kroz glavnu ulicu,
ulicu BOLA, PATNJE i SUZA
i ne znaš što te poslije čeka

...uz vas sam....Ivana

ZVJEZDICA
Pogledah noćas u zvijezde
i…vidjeh te tada,
predivnu sa kovrčicama nestašnim
osmijehom predivnim;
u ljubavi cvala si,
pravo srce bila si…
Srce, sa srcem još ljepšim
kojeg nosila si kao mamin dar.
Mamino zlato bila si, znaj
njene ljubavi krasio te sjaj.
I sad kad se u nebo zagledah
tražim najljepšu zvijezdu
jer, ljepotice moja,
ti si najljepši dar neba…
Samo, sada ipak nisi tu
mama ne može mirisati tvoju kosu;
suze padaju jedna za drugom
i kad suza više nema.
Misli lete k tebi
penju se dugama šarenim,
a ti, srce mamino,
pazi na svoje najmilije
čuvaj ih i ljubi sa visina
svojim nevinim usnama

Stelici od Milene

I close my eyes,
Then I drift away
Into the magic night.
I softly say
A silent prayer
Like dreamers do
Then I fall a sleep to dream
My dreams of you.

In dreams I walk with you.
In dreams I talk with you.
In dreams you’re mine.
All of the time we’re together
In dreams.

But just before the dawn
I awake and find you gone.
I can’t help it, if I cry.
I remember that you said goodbye.

It’s too bad that all these things
Can only happen in my dreams
Only in dreams
In baeutiful dreams.

Roy Orbinson

Here With Me
I didn't hear you leave
I wonder how am I still here
I don't want to move a thing
It might change my memory
Oh I am what I am
I'll do what I want
But I can't hide

I don't want to call my friends
They might wake me from this dream
And I don't wanna leave this bed
Risk forgetting all that's been

I won't go
I won't sleep
I can't breathe
Until you're resting
Here with me
I won't leave
I can't hide
I cannot be
Until you're resting
Here with me

By Sarah Brightman

Vrijeme je u oblacima,
a ja sam u njemu...
Zamisli: ne postoji,
a odlucuje o svemu!


MOLITVA

Sto htjedoh reci, davno sve sam
U djetinjstvu jos reko bogu,
Ali da nisam kakav jesam
I da vjerovat jos mogu,
Za ovo dijete, koje volim,
Ovako boga bih da molim:

Svojim si zvijezdama napiso
U prazno nebo sve sudbine,
I mi smo samo tvoja miso,
Sto sija zvijezdama iz tmine.
Svejedno da li cemo stici
Na vrhove il past u bezdan
Mi moramo tek ici, ici
Svud kuda put nas vodi zvjezdan!

O dobri Boze, ako one
Zvijezde sto sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U ocajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle, ima oci kao lane,
Od buducih joj dana crnih
Ucini, Boze, svijetle dane!

Sve zvijezde sto joj zivot mrace,
O dobri Boze, ti ugasi -
Sve one zvijezde koje znace
Besanih noci sijede vlasi.
I one koje bolest nose
U svojemu sjaju blijedom,
I one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.

Al ako neces da ih zgasis
I ako iskusenja treba,
Ti moras, Boze, da je spasis
Pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj zivot zgadis,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spustis ruku na nju,
Spusti je samo da je gladis!

Dobriša Cesarić


MOJA MAMA

Sve se okrece oko moje Mame,
sve se okrece zbog ljepote njene:
Tata se okrece,
Zemlja se okrece,
Sunce se okrece
A Mama se okrece samo oko mene .


KĆERKICE

Davno,
Bile smo prijateljice.
Do kobnog trena
Te proklete noći.

U tmurno jutro,
Iz sna me prenuo
Oštar zvuk.
Drhtav glas
Sa druge strane:
«Mrtva je.»

Mislila sam
Ta šala je,
Nazvala svoje.
Kao oštrica,
Rasparale me riječi:
«Istina je.»

Pala sam
U suzama gorkim.
Preklinjala Boga
Da se iz more probudim.

U dvorani svijetloj,
Toga dana,
Bezbroj svijetla svijeća
I bjeline cvijeća.

Teškim korakom,
Shrvana od boli,
Prilazim tvom
Tronu pobjedničkom.

Tako lijepa,
U idili cvijeća,
Poput princeze kakve
Očuvanog tena.

Pred tobom,
Hrabrom ratnicom,
Ja sićušna
Slamam se poput
Srca napola slomljena.

Uz bolne jecaje
Suze moje
Umivaju blijedo lice tvoje.

Zadnji puta
Želim te dotaknuti.
No ruke su mi tako teške.

Skupim svu snagu,
Pogladim te
Po licu ledenom,
Dajem ti zadnji poljubac
Uz bolni vapaj.

Slomljena,
Pratim te do
Vječnog
Tihog Doma tvog.

Bacam ti ružu…
I trčim…

Tvoj osmijeh,
Tvoj miris,
Vedrina tvojih sjajnih očiju…
Ništa od toga,
Ne hrabri me svakim novim danom.

Ali ti,
Anđelčiću moj,
Živiš sa mnom,
U srcu mom shrvanom,
Do trena
Ponovnog susreta,
Vječna zvijezdice Stelice.

tuzna


I Grieve

it was only one hour ago
it was all so different then
there's nothing yet has really sunk in
looks like it always did
this flesh and bone
it's just the way that you would tied in
now there's no-one home

i grieve for you
you leave me
'so hard to move on
still loving what's gone
they say life carries on
carries on and on and on and on

the news that truly shocks
is the empty empty page
while the final rattle rocks
its empty empty cage
and i can't handle this

i grieve for you
you leave me
let it out and move on
missing what's gone
they say life carries on
they say life carries on and on and on

life carries on
in the people i meet
in everyone that's out on the street
in all the dogs and cats
in the flies and rats
in the rot and the rust
in the ashes and the dust
life carries on and on and on and on
life carries on and on and on

it's just the car that we ride in
a home we reside in
the face that we hide in
the way we are tied in
and life carries on and on and on and on
life carries on and on and on

did I dream this belief?
or did i believe this dream?
now i can find relief
i grieve

Peter Gabriel

Izgubljena duša

Želim plakati,
ali suze kao da ne žele poteći.
Skrivam svoju tugu
dok mi srce roni suze i plače.
Zašto je život tako kratak?
Zašto Bog oduzima ljudsko blago?
Zašto umiru oni koji su potrebni drugima?
Moje srce duboko je u sebi zatomilo tugu,
tražeći utjehu i puštajući razum
da skriva sve njegove suze.
Šuteći,
slušam kobne zvukove crne melodije
koju sviraju suze žalosti tražeći utjehu.
Žalost je u trenu obavila sva srca
i kao eksplozija probudila
sve već zaboravljene osjećaje.
Zar je potrebna smrt
da bi nas netko napustio?
Zar je ta duša morala otići
bez povratka i bez oproštaja,
zar je morala napustiti svoje voljene?
Onako mlada,
sa životom pred sobom,
s obitelji koja je živjela s njom i zbog nje.
Zašto je morala umrijeti?
Širila je dobrotu svojim riječima,
svojim pogledom i svojim lijepim likom.
Iako je više nema
u našim srcima
ostavila je neuništiv pečat svoje dobrote
koji nikada neće izbljedjeti.

Andrijana 24.04.08.

Malena zvjezdice

nedjelja, 04.02.2024.

25. rođendan

Moja prekrasna Stela. Danas bi bila odrasla djevojka i slavila 25. rođendan.
A ja sad jedino mogu sjediti i zamišljati kako bi izgledala, što bi voljela..
kako bi se njen životni put odvijao..
To je život koji nikome ne bih poželjela. Život u tuzi i boli kojima
vrijeme otupi oštrinu, ali ostaje dubina..
ostaje ta rupa koju ništa ne može popuniti.

Ovako nekako to izgleda:

fb-img-15314321979672656701415308918756






- 08:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 01.12.2023.

ORAŠAR

Koliko je tužan svijet u kojem žive ljudi koji mrze... i to bez razloga.. mrze samo zato što je netko ili nešto drugačije, a to njega ili nju uopće i ni na koji način ne ugrožava. Ima taj jedan dućan u blizini mog kvrata koji je velik i ponekad se odšetam do njega radi velikog izbora svega. No, nemam baš sreće s njim.. ili naiđem na pokvarene kestene ili na zločeste ljude.
Vratit ću se nekoliko tjedana prije na događaj koji ima veze s ovim danas. Sredinom studenog HNK pusti u prodaju karte za baletnu predstavu Orašar. Za ljubitelje klasične glazbe, plesa i uopće umjetnosti to je prava poslastica. Radnja same priče se odvija na badnje veče.. obitelj je na okupu i čeka se Božić... djeca uživaju u darovima.. i u jednom trenutku počinje čarolija... malo je reći da ovaj balet zaista vole i odrasli i djeca jer u njemu djeca i sudjeluju. Moja Stela ga je gledala širom otvorenih očiju i gotovo bez daha... uživala je u svakom trenutku.. znala mi je reći: sad će doći mišići .. srce moje malo. Ja ga nisam gledala od tad.. znači ima više od 17 godina.. Ove godine Tina i ja smo odlučile da je baš nekako vrijeme da odemo i da si priuštimo tu ljepotu. Ona će pokušati kupiti on line ulaznice, a ja ću lijepo stati u red i čekati pa ako ne uspije ona onda ću ja ... Došla sam u 8 ujutro i otišla doma s kartama u 14h. Sve te sate sam ja osjećala samo ljubav.. ljudi su ispočetka stajali i šutili... drndali po svojim mobitelima.... no kako je vrijeme prolazilo počeli smo razgovarati jedni s drugima... zafrkavati se.. čuvati si mjesto dok netko ode na WC ili negdje napuniti mobitel.. kupovali si kavicu na kiosku i zajedno pili.. bilo nam je toplo dok smo bili na suncu a kad smo se pomaknuli u hlad onda smo drhtali ali se zato više zezalo.. nitko se ni s kim nije svađao.. kada smo ušli u zgradu HNK gdje smo još tri sata polako čekali .. mijenjali smo se na stolicama, da malo odmorimo noge.. tete koje rade tamo su nas nudile s bajadera bombonima... bilo mi je predivno zapravo. Cijelo to iskustvo. Kada smo vani stajali, na balkonu su se u jednom trenutku pojavili i izvođači.. zamisli samo koliko je to njima lijepo.. sav njihov trud i rad će se konačno isplatiti.. pokazat će ga svima nama koji to želimo vidjeti. Predstava ne ide kroz cijelu sezonu, već samo u prosincu, jer je baš prigodna i zato je tako velik interes. Ljudi na taj balet zaista vode djecu jer znaju da će uživati i u nečemu kvalitetnom i lijepom.
Drugi dan, nekoliko portala naravno pišu o dugom redu i velikom interesu za balet Orašar.. stavili su slike, napisali par riječi o djelu i ostavili tako članak u bespuće zločestoće naših ljudi. Počela sam čitati komentare i jedan za drugim su bili mrziteljski, ružni, vrijeđajući.. ovako nekako: "vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu.", "kao da nisu čuli ni za jedan drugi balet već samo za ovaj." "ma užas, kakve veze ima krcko oraščić s Božićem"... i tako dalje i tako dalje... baš me to jako ražalostilo... zašto uopće imaju potrebu tako nešto komentirati... i kako ih je tako puno.. gdje su dobri ljudi.. gdje su da dignu glas i kažu: prestanite! Vratite se svojim vlastitim životima i gledajte što god vi želite... čemu ta vrijeđanja. Zaboravila sam na to, dani idu.. i polako se približava dan kada ćemo i mi otići na našu predstavu. Prošetala sam dakle danas do tog mog dućana, i gledam policu koja je prepuna svih tih ukrasa za bor i kuću za ovo vrijeme koje je pred nama.. i svi to volimo.. baš svi pa i oni koji stalno njurgaju o konzumerizmu.. da im uđete u kuću isto imaju i vjenčić na vratima i advenstki na stolu i lampice i borove i mirišu kolači i cimet i sve što uz to ide.. zato jer nas to sve skupa čini sretnima... bude se hormoni sreće i osjećamo se dobro.. Ionako je kroz godinu sve uvijek teško i borba.. ovo je vrijeme kad se volimo malo osjećati dobro... I gledam ja tako u policu s Orašarima.. i osjećam se ko malo dijete.. ovaj je veliki crveni, pa malo manji rozi.. i gledam cijene i uspoređujem kako i nisu skupi u usporedbi s jednim drugim dućanom.. kad mi prilazi žena i kaže:
"Kakva je to grozota?" Ja pogledam nju, pogledam policu i kažem: "Koja grozota?" A ona kaže: "Pa ti drveni čovječuljci.. šta je to.. užas..
- to je Orašar, lik iz djela Orašar, od Čajkovskog..
- znam za Čajkovskog i balet.. ali šta to ima veze s Božićem, koja grozota..
- meni je baš prekrasno.. i ima veze s Božićem jer se radnja odvija na badnje veče...
- a gdje su jaslice, gdje je štalica...toga nema ... pa da...
- reko pogledajte malo.. ima svega... sigurno će te naći što tražite.. i otišla sam jer mi je već tad u grlu bio takav grop da sam htjela ili vrištati ili plakati. Ja zaista ne razumijem takve ljude.. koju je ona potrebu imala doći do mene, i prosuti svoj otrov.. Tko ju je što pitao? Zašto to? Čemu?
I sad ja idem doma žalosna jer me izbacila iz ravnoteže a ona ide doma prazne glave i praznog srca, samo gorčina i jad.
Ali... za koji dan.. ja ću se lijepo obući, i zadovoljno sjesti u prekrasnu ložu našeg HNK i vjerojatno u suzama odgledati cijeli balet. Posvećujući sve svoje misli tebi moj mali anđele.

5006 target=_blank>Stela

IMG-20231108-154008 target=_blank>karte

- 20:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 31.10.2023.

Sedamnaest godina te nema Stelice...

Ti si živjela samo sedam i pol godina na ovom svijetu, a tuga za tobom ostaje vječna...
Sedamnaest godina je i puno i malo. Puno jer je to cijeli jedan život koji si trebala proživjeti..
a malo jer je bol i dalje jaka.

Volim te mila beskrajno.
I nedostaješ beskrajno.

Ljubav-nikad-ne-prestaje




- 08:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 29.08.2023.

Dida Krle

Otišao si i ti dida...

Moja su te djeca zvala dida, jer si im bio jedina figura djeda kojeg nisu imale niti s jedne strane u obitelji.. a zapravo si bio moj ujak.. mamin brat. Puno smo se u životu družili i puno toga prošli zajedno. Stela i Tina su te istinski voljele jer si im bio uvijek zabavan. Silvio je bio opčinjen s tobom .. godinama ste imali jedno posebno prijateljstvo.. život ti je bio ispunjen i na samom kraju bio si okružen svojom kćerkom i unučadi i otišao si u miru i u ljubavi.
Čuvajte se sad tamo gdje jeste, ti, Stela i Silvio.. Barem ćemo mi to tako zamišljati.

IMG-20230714-165913 target=_blank>dida Krle
1. lipnja 1943. - 25. kolovoza 2023.

collagedidakrle target=_blank>s Didom



- 09:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 31.10.2022.

Šesnaest dugih godina bez tebe Stela

Milo moje,
jučer smo Tina i ja bile i donijele ti lijepo srčeko od cvijeća...
Stajale i šutile dok smo gledale u tvoju i tatinu sliku...
Danas ležim doma s visokom temperaturom i suze mi idu jer će to biti prvi put da baš na ovaj dan neću biti s tobom.
Ništa vrijeme nije otupilo bol za tobom, želju da te zagrlim i čežnju da te gledam i slušam, da mi živiš.
Volim te Stelice.









- 09:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.10.2022.

Prva od mnogih...

Evo, godinu dana te već nema s nama.
Nemam riječi.

Mislimo na vas oboje...








- 16:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.09.2022.

Nebeski rođendan

Još jedan nebeski rođendan u našoj obitelji. Ovaj put tvoj prvi Silvio. A trebao je biti pedeset i osmi zemaljski. Još uvijek je sve tako nestvarno. Ponekad mi se čini da samo čekam nešto.. kao da će se sve to promijeniti i da ću imati novu šansu za početak.. i da će onda sve biti drugačije i bolje. Tina i ja guramo dalje. Uživam u njenom životu, napretku, sreći... a žalim što nema njene seke uz nju .. ni oca više.








- 00:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.09.2022.

Da je život bio idealan...

Znam da sam pretjerala s naslovom.. nema idealnog života... ali zapravo ima.. u našim nadama. Nitko ne zamišlja život pun problema i boli.. svi se nadamo da će baš naš biti drugačiji, da ćemo uspjeti promijeniti sve ono što nije bilo dobro u prijašnjim generacijama... Zaboravljamo da je taj genetski kod prejak.. i da je malo onih koji mu se uspiju suprotstaviti, izdignuti se i promijeniti sve... Kad se nađu dvije osobe... misle da su zaljubljene.. započnu život zajedno.. i onda (kad je već prekasno) jedna od njih primjeti da ova druga nije ta... nastane kaos.. vrtlog nezadovoljstva, očaja, zamjeranja, i na kraju najteže od svega.. odustajanje, povlačenje.. i pad u ambivalentnost.
Baš smo čudni mi ljudi.. sve znamo, sve razumijemo, ali ništa nismo u stanju promijeniti. Kao da imamo nevidljive okove oko nogu koji nas drže na mjestu. Stalno se povijamo društvenim normama.. ponavljamo iste greške.. i stalno se žalimo.. ali ništa ne poduzimamo. Bar ne onako iskonski veliko.. u suštini. Nije nam dosta divljanja prirode koja živi svoj život i puca joj film za nas.. sije poplave, požare, potrese, munje i gromove, vulkane i oluje.. ne, mi se još i međusobno mrzimo.. ratujemo.. krademo jedni od drugih.. bogati se bogate i preziru sve druge.. kao da bi se mogli bogatiti da ovih drugih nema... kao da će živjeti tisuću godina duže od svih nas ostalih.. kao da si kupuju besmrtnost. Ljudi i dalje proizvode oružje, rade čak i sajmove gdje vode svoju djecu za ruku razgledavati najnovije ubojito sredstvo koje služi ubijanju drugih ljudi.. i zovu to ponosno obranom... Svi smo tako bolesni. A život je tako kratak.
Sve je tako besmisleno i baš zato treba stvarati minisvemir i naći u njemu ljepotu i razlog za živjeti. Velika je šteta kada te život porazi i oduzme ti i to malo sreće koju si stvoriš.. Ne razumiješ zašto si kažnjen.. Voljela bih kad bi svega toga bila svjesna bez fizičkih posljedica u obliku tjeskoba.. koje se tako često javljaju. Previše uspomena, previše promijenjenih i uništenih planova za budućnost. Ništa nije kako je trebalo biti. Teško se prihvaća nova stvarnost. Danas je još jedan od onih dana - okidača - za depresiju.
Prije trideset godina, imali smo planove ...
Danas sjedim i gledam u tu fotografiju i voljela bih da ne osjećam ništa. Jer osjećam samo bol.


- 00:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 04.02.2022.

Rođendan...bez tebe...

Nikada se riječima neće moći opisati kako se osjeća majka na dan rođenja svog djeteta a da tog djeteta više nema kraj nje, da ga zagrli i kaže: Čestitam... na današnji dan smo obavili veliki posao .. ti i ja :).
Kako se osjeća dok se prisjeća svake minute tog dana... odlaska u bolnicu.. straha... pa onda sreće zbog konačnog susreta... toplog malog bića u svojim rukama..
Kako provesti današnji dan?
Misli lete same, nemam tu kontorle....
Ove godine bi bilo sigurno drugačije, jer se još tuge u naše živote uvuklo..
Tko zna kako bi bilo...
Tko zna kako bi mi ti izgledala..
Što bi radila, voljela... s čim se bavila... koga bi ljubila.... čemu se veselila.. što planirala...
Samo pitanja bez odgovora... i samo šutnja i tišina.
Volim te Stela, ma gdje bila...













- 08:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.12.2021.

Baka s unucima... i s tobom u srcu

Naravno da si s nama.. u srcima, u mislima, u dušama... Stelice mila








- 12:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.11.2021.

Voljela bih da si mogao čuti...

Pretužna sam zbog puno razloga... ali kako je život pun nekih odluka koje donosimo, tako sam i ja odlučila sačuvati na ovom našem vječnom spomenaru, na ovoj vremenskoj kapsuli.. samo tople i dobre trenutke.. Jedan od onih koje bih voljela da si mogao vidjeti i čuti od nekuda Silvio, je bio kada ti je Tina čitala svoja sjećanja na tebe.
Sprovod je bio tih, dostojanstven i baš onako kako to zadnji ispraćaj drage nam osobe i treba biti.... Uz naravno puno suza.. jer je posebno teško kada se odlazi prije vremena.. i "preko reda".
Uz tihe, ali snažne glasove pjevača koji su započeli cijelu ceremoniju s pjesmom: "Otišao si s mirisima jutra..", zatim vrlo dirljivog govora direktora firme u kojoj si radio... Tina je odjednom shvatila da je govor bio o tebi ali u tom dijelu tvog života.. posao, kolege, firma... te je u trenutku odlučila da želi reći nešto o tebi kao osobi i kao tati.
Iznenadila me jer nisam znala da će to napraviti. Malo je reći da me to slomilo do kraja.
Njeno pismo, neka ti stoji ovdje za vječnost:



"Djeca su najiskrenija bića, a kako bih te najbolje opisala, pročitat ću dijelove tvojih pisama koje si kao dječak slao majci koja je radila vani.

Budući da si volio simboliku, prvo pismo iz kojeg prepisujem tvoje riječi je napisano na današnji datum:

3. studenog 1974.
- Draga mama,
u školi je sve po starom. Odlično učim. Žao mi je što si bolesna, no sve će biti u redu. Kod nas je sunce. To već traje tri dana. Inače je kiša. Ja puno čitam, a još više se igram, ali i dosta učim. Imam dosta zadaća. No one su lake. Tako je svaki dan. Sada gledam televiziju i pomalo učim. Znaš, meni se baš ne piše jer puno kašljem no to nije važno jer ipak, ako mogu puno trčati, mogu i puno pisati. Za sada toliko.

18. listopada 1974.
- Ja se sada igram. Igram šah. Oprosti što pišem tako grdo, imamo puno zadaće, ali sam uspio uhvatiti malo vremena da napišem pismo. Puno čitam. Sada slušam radio.

18. ožujka 1974.
- Ja sam inače dobro. Nabijam loptu. Nedjeljom i subotom učim, igram se i slušam nogometne prijenose. Navijam za Dinamo. Dinamo je u jesenskom dijelu prvi, a u drugom deveti. Znam cijeli sastav, a to su.....

**************************************************************************************************************************
Ova si pisma pisao sa deset godina, ali iz njih je već sve jasno. Volio si puno čitati, pamtim silne knjige pored tvojeg kreveta jer si ih čitao nekoliko paralelno. O svemu si pokazivao interes i što si god pročitao si mi prepričavao kao priče za laku noć. Od Svemira, svjetskih ratova, filmova do nogometa. Malo je sastava koje nisi znao nabrojati od sedamdesetih do danas. Malo je i Juventusovih utakmica koje si propustio. Čitao si i novine na talijanskom jer su naši nedovoljno pisali o tvom klubu.

Falit će mi slušati te.

Govorio si kako ti je najljepše razdoblje života bilo kada si čuvao seku i mene preko ljetnih praznika. Kad smo se vozili po gradu, slušali kazete u autu, šetali po parkovima, jeli pizzu na Britancu. Cijele smo se dane samo smijali i zezali. Učio si nas voziti bicikl, citirao pjesme Azre, igrao s nama memory.

Sada ponovo čuvaš seku.

Zadnju večer si me zagrlio i rekao: "Tina, nemoj plakati. Mi smo borci."
Ne znam što se dogodilo sljedeće jutro, ali ja ću se i dalje boriti. Mama i ja ćemo se boriti.

Pamtim svaki savjet, svaku pouku, svaku tvoju mudru izreku. Osobe žive sve dok žive oni koji ih spominju i koji ih se sjećaju. Vas dvoje će te zato još dugo živjeti.

Volim vas i nedostajete mi oboje."






- 21:12 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.10.2021.

KAD JEDNOM STANE, ONDA STANE

Stelice moja mila,
na našu preveliku žalost, i tvoj tata ti se pridružio u vječnosti.
Četiri dana prije nego smo trebali tvoju tužnu godišnjicu obilježiti.
Izgubili smo ga jučer, naglo i bolno.
Baš kao i tebe.
Bez mogućnosti oproštaja... bez zadnjeg zagrljaja, samo ste nam isčupani iz života.
Koliko boli srce može zaista podnijeti.
Voljena moja djevojčice, ja ću i dalje maštati o tome kako se ti i tata sada družite... nemam u tome utjehe jer mi oboje beskrajno nedostajete, ali nemam ni drugog izbora.
Samo nebo zna koliko je tvoj tata tebi bio pravi tata, za razliku od mog.. kojeg u prošlom postu nisam oplakivala.. jer to nije zaslužio.. ali tvoj jest. Jer je bio dobar tata koji je znao voljeti svoje djevojčice.
Život je zaista pretežak.










- 08:35 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 18.06.2021.

Život ide dalje, dok jednom više ne ide....

Kažu ljudi nakon nekih događaja: život ide dalje...
I ide, prirodi i svemiru... i onima koji ostaju živjeti.. ali ne ide onome tko umre. Njemu je život stao i više nikud ne ide.
Ako si život živio dobro onda će ostati netko iza tebe tko će te se sjećati i poštovati uspomenu na tebe, ako nisi onda iza tebe ostaje samo gorčina. Ljudi dok žive jako malo o tome razmišljaju. A nikad ne znaš kad će ti doći kraj. Danas sam saznala da je umro čovjek koji je bio moj biološki otac. To je činjenica pa ga ne mogu drugačije nazvati, no tata je riječ koja se ipak mora zaslužiti. Niti jedno dijete ne traži da ga se donese na svijet. I ne mora automatski biti zahvalno za podaren život, već se oko djeteta mora jako truditi i puno ljubavi pružiti da se od njega stvori dobro ljudsko biće. Moj otac nije bio jedan od tih... on nije pružao ljubav već bol. Sve moje uspomena na njega su ružne.. i neću ih ovdje zapisati dovoljno je što žive u mom sjećanju. Žao mi je što nosim te gene.. žao mi je što je baš on bio moj otac. Razumijem biologiju.. da je bio netko drugi i ja bih bila neka druga... i ne bi ni moj život ovako izgledao i išao... Ostaje nam samo da sanjamo .. kako je moglo biti... i kako bi bilo lijepo imati moć mijenjati neke svoje stvari u životu.. od ljudi do postupaka za koje žalimo da smo radili. Ja kad bih mogla promijenila bih jako puno toga... Nikad mi nisu bili jasni ljudi koji kažu: ništa ne bih mijenjao... Mora da je njima život zaista bajka.
Moj otac, tvoj djed Stelice, imao je u životu puno prilika reći: Oprosti. Žao mi je. Volio bih da je bilo drugačije i da mogu ispraviti sve ono što nisam radio dobro.
Nikad to nije učinio.
Pa ni onda kad smo se od tebe anđele moj morali oprostiti.
No, sad je ionako prekasno. Umro je tvoj djed kojeg nikad nisi upoznala.. a često si pitala... jer te naravno zanimalo.
Težak je život.
I kratak.
Treba ga živjeti pošteno. Ne raditi zlo i truditi se biti najbolja verzija sebe. I griješiti. Ali se i pokajati. I oprostiti i tražiti oprost. Sve je to život vrijedan življenja.. Samo je jedan, neponovljiv.



- 09:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 16.02.2021.

Otišla je i moja Zdena

16. VELJAČE 2021.

Stelice moja mila,
jučer je i tvoja kuma izgubila bitku za život.
Sjećanja me preplavljuju, od dana kad sam ju upoznala.. kako smo se polako zbližavale do toga da se povežemo i kumstvima.. Ona je bila kuma tebi i Tini, a ja njenoj djeci: Heleni, Magdaleni i Martinu. Bilo je to jedno od onih dragocjenih prijateljstava ispunjeno jedino ljubavlju, poštovanjem, uvažavanjem, razumijevanjem i toplinom. Zdenka je bila kao rijetko tko poštena i iskrena, a opet tako pažljiva osoba i prijateljica. Jako je voljela svoju obitelj i svoju prekrasnu djecu. Izuzetno vrijedna, nikad joj nije bilo ništa teško napraviti ako ju je netko tražio pomoć... zračila je dobrotom i silno će mi nedostajat u životu. Otišla je prerano, ne dočekavši ni svoju 55 godinu.

Zauvijek ćeš biti u mom srcu Zdenkice.







- 07:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.02.2021.

22. rođendan

Danas bi imala 22 godine, voljena djevojčice. I više ne bi bila djevojčica, bila bi prekrasna mlada djevojka.. puna svojih snova i planova za život. Borila bi se u ovim ludim vremenima u kojima sad živimo skupa sa svima nama. A ja bih uživala i ispekla ti tortu pa bi proslavili tvoj rođendan.. u ljubavi, veselju i sreći. Nema dana da nisi u mojim mislima.. U sebi ti stalno nešto pričam, još uvijek te učim.. dijelim s tobom, grlim te i ljubim.. Makar ti trenuci traju kratko oni su moja utjeha. Samo ponekad stisne obruč jako i onda je bol gotovo neizdrživa. Ta nemoć da se išta promijeni, ta konačnost i beznadnost su preteški. Zatim te odmah nakon toga prizovem onako nasmiješnu i zabavnu kakva si bila.. i pretvaram se kako si zapravo samo privremno odsutna. Tako je jednostavno lakše podnosti život. Volim te Stelice moja mila.








- 09:47 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 31.10.2020.

Dan kada je srce puklo

Utorak, 31.10.2006. svanuo je baš ovako nekako kao i danas, sunčano, ne pretjerano hladno, mi odrasli otišli smo raditi, vi malene ostale doma još spavati... Kasnije smo se čule, baka ti je došla i ispekla palačinke, u školi su bili skraćeni sati, trebalo je samo otići odraditi njih par.. i sutradan smo planirali svi zajedno odlazak na groblje.. našim starima... Tina je imala nastavu kasnije pa si je išla oprati kosu... a ti si krenula u međusmjenu.. s crvenom torbom na leđima... veselo, kao i uvijek... U školu nisi stigla, doma se više nikad nisi vratila.









- 08:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.10.2020.

Ima jedno svjetlo

Eto, uoči još jedne pretužne godišnjice Stelice moja, već jutros sam isplakala dušu.. Naime napisana je pjesma o Anamariji, djevojčici koja je ove godine jedina izgubila svoj mladi život u potresu koji je zadesio Zagreb 22. ožujka.
Anamariji sam i sama zapalila svijeću tu večer, i plakala. Nema većeg gubitka od gubitka života djeteta, bez obzira na način, bila to bolest ili nesreća. Pjesma me baš slomila. Pjeva ju Goran Karan i zove se: Ima jedno svjetlo


- 09:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 31.03.2020.

Baka Đurđa

Stelice moja,
danas, 31.03.2020. umrla je tvoja baka Đurđa.
Uglavnom svi skupa samo šutimo i kroz tu šutnju prolazimo sve emocije nemajući potrebu verbalizirati ih.
Ne znam zašto. Sve je tako postalo preteško. Tata ti je odmah primjetio jednu podudarnost s tobom.. isto je bio utorak i isto je bio 31. Zadnji dan u mjesecu.
Sprovod će biti vrlo vrlo skroman jer je zbog ovog virusa koji hara i zbog zabrane okupljanja nemoguće okupiti više ljudi... Bit ćemo tvoj tata, seka i ja. Zamisli. Kako je to sve tužno i bolno. Mi ćemo vjerojatno ponovo proživljavati one najteže dane u našim životima.. i sve će biti tako konfuzno.
Kakva teška godina.. :(




- 17:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.03.2020.

Teška vremena

Milo moje dijete.
Proživljavamo najteže dane od onih kada smo tebe izgubili anđele.
Ovako nešto nitko nije mogao ni zamisliti da će za svog života dočekati.
Stalno mislim na tebe... koliko mi nedostaješ...
Tvoja nježnost i toplina...
i tvoja potreba da ja tebe zaštitim..
to naše uzajamno davanje i primanje ljubavi.
To mi jako nedostaje..
Svijetom hara pošast neke grozne nove bolesti. Ljudi su u strahu. Moramo se čuvati, udaljavati jedni od drugih.. držati razmak.. a ja samo mislim kako mi nedostaje topli stisak tvog zagrljaja.
Jutros nas je probudio i grozan potres. Najjači do sada u životu koji sam osjetila. A i Tina ... Svi smo još uvijek u strahu od novih potresa.. Jednostavno ne znamo što se to događa sa Svijetom .. mila moja.
Teška su vremena.. zaista.


Nadopuna posta
29.12.2020. - Ipak sam doživjela još jači potres od onog iz ožujka. Ovaj je bio jačine 6,3 i trajao je gotovo minutu. Beskrajno, beskrajno dugo i nadrealno. Tina i ja smo bile vani i držale se za ruke dok nam se tlo doslovno ljuljalo pod nogama... stravično iskustvo. A onda je slijedio šok kad smo vidjele što je potres učinio Petrinji, Sisku, Glini i ostalim mjestima u okolici. Sedmero ljudi je izgubilo živote... a prva žrtva je ponovo bila jedna djevojčica. Apsolutno prestrašno.

Laura








- 21:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 04.02.2020.

Još jedan rođendan

I ponovo naš dan Stelice, tvoj i moj... sjećam ga se jako dobro... onog veselja i miline... a onda ta žutica... pa nismo mogle doma sljedećih deset dana. Sjećam se i da sam rekla tvom tati kako sam mu donijela poklon za Valentinovo... :) Bili su to prekrasni dani. Sjećam se kako je Tina bila nježna prema tebi.. pažljiva i sretna.. Imala je već pet godina i nije bila ni malo ljubomorna već ti se iskreno veselila. Sretna, sretna vremena.
Život puno toga promijeni, i ne uvijek pravedno i ne uvijek na bolje.
Danas ti nismo otišli .. jer je padala nemoguća kiša i puhao jak vjetar.. Jednostavno nije bilo smisla otići i ostaviti ti cvijeće koje će biti uništeno odmah... upaliti svijeću koja će se ugastiti...pa sam to učinila u našem domu.. pored tvoje slike.. i cijeli dan se zapravo trudila odagnati misli.. zaposliti se... zaokupirati s nečim, da ne mislim kako je drugačije današnji dan trebao izgledati.
Djevojka od 21 godine..
Sve nam je oduzeto.
Mila moja.










- 23:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 31.10.2019.

13

Da ja ovo ne živim.. možda ne bih vjerovala... ali prolazak vremena ništa ne čini na ovim osjećajima.. Jednako boli .. jednako je teško i jednaka je praznina .. Ide život dalje da.. svima koji ga žive... ali tebe Stelice nema u njemu i to ništa ne može ublažiti.










- 06:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.02.2019.

Tvoj dvadeseti rođendan anđele

Danas bi bila djevojka koja napušta svijet teenagera...odrasla i voljena... slavila bi rođendan u krugu svoje obitelji koja te voli i kojoj beskrajno nedostajaš Stela mila.








- 07:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 31.10.2018.

Bol bez kraja

Još jedna godišnjica...
Godine prolaze, a mi to uopće ne osjećamo.. sve je kao i prvog dana..
Tvoj glas mi odzvanja u sjećanju i naši planovi kako ćemo provesti sljedeće dane..
Živjeti ovakav život velika je patnja. Sve što radimo i sve što proživljavamo prožeto je beskrajnom tugom jer si i ti trebala biti s nama.. i ti si trebala to sve doživjeti .. Život je samo jedan.. neprocjenjiv je i nema reprizu. I to je ono što razdire dušu.. tvoj život je tebi uskraćen.. Jednostavno prekinut i zaustavljen.. i nikome ništa.. Prepuna sam gorčine.. jer ništa to nema smisla. Ništa se ne može promijeniti i osuđeni smo na ovakav život do njegovog kraja. Dolazimo ti na grob i donosimo cvijeće.. gledamo u sliku tvojih blagih i toplih očiju.. očiju koje su se tako veselile svakom novom danu i svom odrastanju.. Ti si pjevala čim si otvorila oči.. bila si vesela i draga djevojčica. Ispunjavala si moje srce ljubavlju i srećom. Toliko mi nedostaješ djetešce moje.













- 07:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.02.2018.

Devetnaesti rođendan

... koji je sve samo ne sretan...

i tako dok dišem....








- 21:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 31.10.2017.

Jedanaest godina

Tebi moja ljubavi mala...

Jedanest godina mi živimo jedan drugi život. Koji nismo sami stvarali, koji nam je nametnut i ne možemo ništa promijeniti. Život ide dalje živim ljudima.. to je istina.. ali ne ide onima koji taj život više nemaju... ne ide tebi.. a što onda meni kao tvojoj mami to znači.. Mila moja ... beskrajno mi nedostaješ.. Ništa mi vrijeme ne znači.. ne olakšava ni bol ni patnju za tobom.. ni očaj ni ljutnju... samo se navikneš to skrivati u sebi i šutiti... Jednostavno ne postaje lakše... nikada. Bar ne meni.. Toliko toga smo još trebale zajedno doživjeti .. toliko toga jedna drugu naučiti... smijati se i plakati.. Stelice mila. Tek si počela bila...












- 05:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 27.05.2017.

Denis

Iako ja ne vjerujem u RAJ..
ne vjerujem u život nakon smrti...
to ne znači da ga nema...
i ako ga ima...
nadam se da ste u njemu samo vi anđeli...
i da je tebe Anđele moja Stela dočekala ..
i da te grli...

Srce mi je slomljeno zbog tebe Denise....

Prokleta bila..




- 18:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 04.02.2017.

Pretužan rođendan..

Stela moja, danas bi ti slavila svoj osamnaesti rođendan..



I sve što mi možemo napraviti je donijeti ti cvijeće i zapaliti svijeću.. zastati u svojim mislima... osjećati stezanje oko srca.. pustiti bol da radi svoje.. jer to ionako ne možeš zaustaviti..


- 08:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 31.10.2016.

Deset godina




I nakon deset godina.. na današnji dan kroz moju glavu, uzburkanu mislima i osjećajima, odzvanjaju ove riječi sa slike:
Da je pazio kako vozi, bila bi živa.. DA JE PAZIO KAKO VOZI BILA BI ŽIVA!!!!!.....

I to je sve! Samo je taj dan trebao gledati cestu gdje vozi i obratiti dužnu pozornost na sve sudionike u prometu.. pa i one namjanje.. sa školskom torbom na leđima....NA "ZEBRI" i S UKLJUČENIM ZELENIM SVJETLOM NA SEMAFORU!!!!

Teško je kad od svega što zaboravljaš u životu ne možeš zaboraviti najgore trenutke.. zašto to priroda nije nekako selektirala.. da pamtiš samo sretne dane.. ali ne ide to tako. Mora ostati taj užas u tebi.. mora te mučiti i stalno se vraćati...

Nosimo ti cvijeće i svijeće mila moja.
Koji pakao........... TEBI............ onako uzbuđenoj zbog života koji živiš.. i veseliš se svakom novom danu.

Svaki dan i svaki tren si u mislima.. ljubav prema tebi ne prestaje.. čežnja za tobom ne nestaje.. i danas sve što možemo je provesti ovaj prokleti dan s tobom i kod tebe.. sve bih dala za tvoj zagrljaj Stelice.







Prošao je Stelice i ovaj dan.. noć je pala i mi smo te opet morali ostaviti gore samu.. srca su slomljena i ništa se tu ne može napraviti.

Hvala svima koji ste posjetili Stelicu na njenom počivalištu.. hvala svima na upaljenim svijećicama i svakoj vašoj misli i riječi...

- 06:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 14.10.2016.

Hvala na sjećanju

Hvala novinarki Kristini koja me zvala nedavno i s puno razumijevanja i strpljenja slušala moju priču! Teško se suzdržati suza pa i onog očaja koji izvire iz svake riječi kad sve to ponovo proživljavaš izgovarajući na glas... i zato kad te netko s toliko suosjećanja iskreno sasluša je pravi melem u ovom okrutnom društvu.
Beskrajno mi je teško zbog djevojčice koja je neki dan izgubila svoj mali život.. svaka takva nesreća me ponovo baci na koljena i teško se zatim dizati i vratiti u svakodnevicu..
Prebolno je..




Tekst iz jutarnjeg lista 14.10.2016.:


Sandra Župančić više ne čita crnu kroniku niti gleda osmrtnice. Nije pročitala ni vijest o tragediji u mjestu Cvetkovci nedaleko od Koprivnice, u kojoj je, u strašnoj prometnoj nesreći, poginula dvogodišnja djevojčica koja je s ocem pratila sedmogodišnjeg brata na školski autobus. Otac je također u teškom stanju, a majka se liječi od teške bolesti.

- Baš zbog takvih priča više ne mogu čitati novine. Naime, znam tu bol jer znam što čeka te roditelje - priča Sandra Župančić, zaposlena u jednoj zagrebačkoj galeriji slika.

Zadnjega dana ovog mjeseca bit će točno deset godina otkad je njezina kći Stela poginula na putu u školu. Prelazila je cestu preko zebre, tijekom zelenog svjetla na semaforu. S druge strane naišao je vozač Hitne pomoći, skretao je, također mu je na semaforu bilo zeleno. Nije vidio dijete s velikom crvenom torbom. Prešao je preko nje, kasnije je na suđenju rekao da je mislio da ide preko ležećeg policajca. Stela je imala sedam godina.

Nakon kćerine smrti Sandra Župančić počela je pisati blog malenazvjezdice.blog.hr. Iznenadila se koliko je blog bio posjećivan i, osobito, koliko joj se roditelja koji su preživjeli sličnu tragediju javilo. Budući da nikakve organizirane, specijalizirane pomoći roditeljima koji su izgubili djecu u prometnim nesrećama u Hrvatskoj nema, počeli su joj se javljati.
Slamka spasa

- Mnogi su me zvali, uvijek s istim pitanjem: kako dalje živjeti? Ne znam! Ne mogu im dati utjehu, reći im da će biti lakše, da s godinama bol prođe. Jer ne prođe. Nema dana da se ne sjetite svojeg djeteta, da se ne pitate kakvo bi bilo, kako bi izgledalo, što bi radilo. Vlastiti život nakon smrti djeteta više vam ne znači ništa. Ali moram dalje, zbog onih koji mi znače sve, prije svega zbog svoje starije kćeri. Nisam nikada pomislila na suicid, ali bilo je noći kad sam mislila da neću doživjeti jutro. Ali onda svane, i ti ustaneš... - priča Sandra.

U svemu si tome, kaže, sam. Nakon Steline smrti počela je čitati, gutati literaturu, pokušavala si pomoći.

- Tražila sam slamku spasa. Nitko ti ne može pomoći, ali možda može olakšati. Kod nas nema nikakve sustavne pomoći, nitko nas ne pita kako smo niti nudi psihološku pomoć, čak ni djeci, braći i sestrama - napominje Sandra.

U zapadnim zemljama postoje jasni protokoli postupanja. Vijest o pogibiji djeteta roditeljima ne priopćava policajac, već educirani psiholog. U slučaju male Stele vijest je prvo priopćena njezinoj starijoj sestri koja je tada imala 13 godina.

- Kako ne postoji sustav, pa nitko ne gleda širu sliku, u školi su organizirali psihološku pomoć za učenike iz Stelina razreda. Ali Stelinu sestru su potpuno zaboravili. Kad se nakon tragedije vratila na nastavu, dobila je za zadaću opisati neku televizijsku emisiju. Kako mi tada nismo gledali televiziju, ona nije mogla napraviti zadatak, a valjda nije htjela reći zašto, pa je dobila dva. Ja sam poludjela i zvala školu, pitala kako je moguće da joj to rade, da je nitko ne pita kako je niti s njom porazgovara, a u školi su mi odgovorili: “Mislili smo da je najbolje da se ponašamo kao da se ništa nije dogodoilo!” Pa kako? Sve se dogodilo! - priča Sandra Župančić, koja je dijete sama vodila psihologu. I vozač koji je pregazio Stelu dobio je psihološku pomoć. Stelini roditelji nisu.
Nema stručne pomoći

Obitelji su, kaže, prepuštene same sebi, a nisu sposobne same prebroditi ono što im se dogodilo.

- Obitelji se raspadaju, partneri optužuju jedan drugoga, predbacuju si, osobito da jedan ne tuguje dovoljno, da ne žali kao što bi trebao. Razvodi su masovni, ljudi se okreću alkoholu. Neki nalaze spas u fanatičnoj religioznosti - napominje Sandra. Njoj je, kaže, pomoglo što je našla srodnu dušu. Riječ je o jednoj gospođi iz Slavonije, kojoj je također u prometu poginuo sin. Isto razmišljaju, isto osjećaju.

- Razgovor s njom najbolja mi je terapija. Čujemo se, popričamo, guramo jedna drugu dalje - priča.

Njezin se brak održao. Muškarci, kaže, drugačije reagiraju na tu nesnosnu bol.

- Moj muž je bio čvršći, bio mi je oslonac. I dobro je da je tako, ne znam što bi bilo da smo se oboje potpuno raspali. Ja vičem, plačem, pričam. On malo priča, čuva bol u sebi, ali pati jednako. Kad brišem prašinu sa slike naše djevojčice, pronalazim otiske njegovih usana. Ljubi je, svako jutro... - priča majka.

I djetinjstvo njezine starije kćeri, danas 23-godišnjakinje, naglo se prekinulo. Sve se promijenilo, djevojčica je odrasla, sazrela puno prerano.
Nedjelja na groblju

- Ona je predivna, predivna... Studira, radi uz studij, jako je vezana uz nas. Tiha je, nema s njom puno priče, samo suptilni znakovi. Ja znam da je njezin život mogao biti drugačiji, lakši, bezbrižniji. Ovih dana mi je bio rođendan, poklonila mi je narukvicu s dva privjeska, slovom S i leptirićem, te pisamce: “Slovo S na narukvici predstavlja tebe, tatu i Stelu. A ovaj mali leptirić sa strane, to sam ja” - priča mama.

Izgubili su, kaže, velik broj prijatelja, pa i dio rodbine.

- Ne mogu se nositi s tim da je naš život promijenjen, zauvijek. Postajemo im uteg, postajemo im teški, jer to je uvijek s nama, taj osjećaj, iako o tome ne pričamo. Znali su me pitati: “Jesi li sada bolje?”, kao da me snašla neka bolest koju ću preboljeti i opet će sve biti po starom. Neće! Ja i dalje nedjeljom idem na grob dok se oni sa svojom djecom okupljaju oko ručka - kaže.

Suđenje počinitelju, kaže, za roditelje je ponovno proživljavanje svega, najčešće bez ikakve zadovoljštine. Vozač koji je pregazio Stelu dobio je kaznu od devet mjeseci zatvora.

- To se ne može prihvatiti. Smrt djeteta je strahota, pakao - svaki roditelj koji je pokopao dijete nastavlja živjeti pakao. Ali kad je dijete teško bolesno, kad ga roditelj gleda kako odlazi, kad zna da je napravio sve i da je to viša sila, možda kasnije lakše nađe mir... Ja ga ne mogu naći. Ostane ta ogorčenost, ta muka, taj stalni osjećaj da se njezina smrt mogla spriječiti samo da se netko držao prometnih propisa - govori majka.
Povratka na staro nikad nema

Smrt djeteta bez premca je najveća trauma koju čovjek može doživjeti, kaže Sunčana Rokvić, psihologinja iz Savjetovališta Žiraha, koja je nekoliko godina radila na dječjoj onkologiji KBC-a Rebro.

- To je trenutak u kojem osoba prestaje funkcionirati. Jedino što su roditelji tada u stanju je pobrinuti se za fizičke potrebe ostale djece. I kada osobe nastave živjeti, raditi i funkcionirati u novim okolnostima, povratka na staro nema - kaže Rokvić. Sustavna pomoć roditeljima koji izgube dijete, tumači, u suštini ne postoji. - U Hrvatskoj uloga psihološke pomoći nije osviještena, pa tako ni u situaciji smrti djeteta. Kad je riječ o djeci oboljeloj od teške bolesti, u nekim bolnicama roditelji dobivaju pomoć. Međutim, kad do smrti dođe nenadano, poput one u prometu, ne postoje dogovoreni protokoli ponašanja - kaže.

Link na tekst u novinama




- 12:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.02.2016.

Rođendan





Tu sam... samo šutim.. nemam više riječi koje bi išta značile.. ionako bih samo ponavljala sve već rečeno... Ništa se nije promijenilo.. u našim srcima nema vremenskog odmaka.. ma koliko se to nekome činilo...
Nema za tebe više sretnog rođendana.. samo gorke suze i sjećanja na današnje datume onih godina kada si ga ti s veseljem slavila..

- 07:52 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2024  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29      

Opis bloga
Mojoj zvjezdici,
mojoj Steli

04.02.1999. - 31.10.2006.

5005-a

...oči gledaju širom,
al sjaja u njima nema,
sa mrtvih usana male
optužba teče nijema:

SEDAM SAM GODINA IMALA,
NI MRAVA NISAM ZGAZILA.
TAKO SAM MALO ŽIVJELA,
I TAKO MALO VIDJELA,
A SVEMU SAM SE DIVILA...


Branko Ćopić
(djelić iz pjesme)


Memorial box
Stelica na internetu:

Stelina -Last memories- stranica

IMG-20221001-213727-edit-44615193275483

Ovo je stranica na kojoj će, ako to žele (a ja bih to voljela), oni koji su Stelu poznavali ostaviti zapisana svoja sjećanja na nju, zabilježena zauvijek....kao trajnu uspomenu da je živjela i da je bila voljena... te da nije zaboravljena!
Oni koji ju nisu poznavali, mogu upaliti svjećicu...
Hvala svima na upaljenoj svjećici....

**************************

Ovdje je zapisnik sa suđenja vozaču koji je mojoj Steli oduzeo život.

Zapisnik sa suđenja OVDJE

Scan10843

**************************

...ostale memorial stranice:
Light a candle
baby steps
light a candle

...u medijima:
Dnevnik.hr - 31.10.2006.
24 sata - 04.11.2006.
24 sata - 06.11.2006.
Jutarnji list 7.11.2006.
24. sata 31.10.2007.
Večernji list 25.4.2008.
Magicus info 2008.
e zadar - 19.9.2008.
Dnevnik.hr - 24.04.2008.
Jutarnji list - 14.10.2016.


Važno:
UDRUGA SIGURNOST U PROMETU
FEVR
sigurno voziti
Ni jednom divljaku još nije poništena vozačka dozvola! - Večernji list 17.08.2010.

SVJETSKI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE PROMETA
obilježava se treće nedjelje u studenom

WORLD DAY OF REMEMBRANCE

U Hrvatskoj :

2007. - 18. studenog-525 svijeća

2008. - 16. studenog-619 svijeća
2009. - 15. studenog-664 svijeće
2010. - 21. studenog-548 svijeća
2011. - 20. studenog-426 svijeća
2015. - 15. studenog-308 svijeća

Na žalost ni dan danas BROJEVI NISU MANJI - 2023.g.


Blogovi:
emocija
Josip Beljan
Tinin blog
croatian spy team


Ima bića koja nitko ne može zamijeniti.
Ona dolaze ko pjesma
koju smo negdje zaboravili
Ona su san bez kojeg smo umirali…
Ako ih izgubimo
Sve smo izgubili.
Ima bića koja nitko ne može zamijeniti


A. Petričević

meni poslala Snježana


My Mom is a Survivor

"Ona je tamo gdje zavija vuk, gdje snijeg je visok i jedva se hoda. Na silnoj ravni gdje je svečan muk beskrajnih polja i zamrzlih voda."


You're a "Yellow Angel" which means you're probably really motherly. You're not like a soccermom or anything but you're protective of those you care for and you'd do anything for them. You're usually the wiser one in your group of friends and you're a good psychiatrist because you've been through a lot of stuff and know the best thing to do in every situation. But you don't take any crud from other people and they respect you for your ability to stick up for yourself and others.

What a Grieving Mother Really Thinks

Written by Kelly Cummings

Hello old friend, Oh yes you know I lost my child a while ago. No, no please Don’t look away And change the subject It’s ok. You see at first I couldn’t feel,
It took so long, but now it’s real. I hurt so much inside you see I need to talk, Come sit with me? You see, I was numb for so very long, And people said, “My, She is so strong.” They did not know I couldn’t feel, My broken heart made all unreal. But then one day, as I awoke I clutched my chest, began to choke, Such a scream, such a wail, Broke from me.. My child! My child! The horror of reality. But everyone has moved on, you see, everyone except for me. Now, when I need friends most of all, Between us there now stands a wall. My pain is more than they can bear, When I mention my child, I see their blank stare.

“But I thought you were over it,” Their eyes seem to say, No, no, I can’t listen to this, not today. So I smile and pretend, and say, “Oh, I’m ok”. But inside I am crying, as I turn away. And so my old friend, I shall paint on a smile, As I have from the start, You never knowing all the while, All I’ve just said to you in my heart.


Pjesmu mi je pronašla draga Vesna,
a ja ju tako dobro razumijem kao da sam
ju sama napisala.
Vrijeme ne liječi bol zbog gubitka djeteta,
samo mi to naučimo skrivati.



A Mother's Grief
by
Kelly Cummings

You ask me how I'm feeling,
but do you really want to know?
The moment I try telling you
You say you have to go

How can I tell you,
what it's been like for me
I am haunted, I am broken
By things that you don't see

You ask me
how I'm holding up,
but do you really care?
The moment I start
to speak my heart,
You start squirming in your chair.

Because I am so lonely,
you see, friends no
longer come around,
I'll take the words
I want to say
And quietly choke them down.

Everyone avoids me now,
I guess they don't
know what to say
They told me
I'll be there for you,
then turned and walked away.

Call me if you need me,
that's what everybody said,
But how can
I call and scream
into the phone,
My God, my child is dead?

No one will let me
say the words I need to say
Why does a mothers grief
scare everyone away?

I am tired of pretending
my heart hammers
in my chest,
I say things
to make you comfortable,
but my soul finds no rest.

How can I tell you things
that are too sad to be told,
of the helplessness
of holding a child
who in your
arms grows cold?

Maybe you can tell me,
How should one behave,
who's had to follow
their childs casket,
watched it
perched above a grave?

You cannot imagine
what it was like
for me that day
to place a final kiss
upon that box,
and have to
turn and walk away.

If you really love me,
and I believe you do,
if you really want to help me,
here is what I need from you.

Sit down beside me,
reach out and take my hand,
.......Say :
"My friend, I've come to listen,
I want to understand."

Just hold my hand and listen
that's all you need to do,
And if by chance
I shed a tear,
it's alright if you do to.

I swear that I'll remember
till the day I'm very old,
the friend who sat
and held my hand
and let me bare my soul.


Kelly Cummings
12/8/03


Izgubljeni mladi životi
u prometu:


Ana Andrijašević 16 g.
Kata Erceg 16 g.
29.10.2002.

Nataša Veljanoska 17 g.
14.01.2004.

Una Varelija 24 g.
01.07.2006.

Jadranka 45 g.
i Mihael Matešić 11 g.
28.07.2006.

Zdenka 49 g. i
Ines Kuhta 15 g.
28.07.2006.

Jurica Munđar 14 g.
20.08.2006.

Stela Župančić 7,5 g.
31.10.2006.

Ivana Nekić 26 g.
01.11.2006.

Roko Vranješ 12 g.
24.02.2007.

Ana Gradištanac 6 g.
10.06.2007

Jasmina Čelica 29 g.
16.06.2007.

Marin Zrile 24 g.
19.06.2007.

Domagoj Nedug 14 g.
06.07.2007.

Frano Vrdoljak 23 g.
07.07.2007.

Branimir Vugdelija 24 g.
21.07.2007.

Ružica Pavić 19 g.
01.08.2007.

Josip Beljan 21 g.
05.08.2007.

Paulina Štimac 9 g.
28.08.2007.

Antonino Bralo 19 g.
29.08.2007.

Svjetlana Marunica 32 g.
29.08.2007.

Antonija Jukić 16 g.
31.08.2007.

Katarina Mihaljević 14 g.
02.10.2007.

Denis Androlić 20 g.
23.12.2007.

Alen Mušanović 19 g.
23.12.2007.

Martina Belačić 22 g.
28.12.2007.

Leonarda Jedličko 5 g.
17.03.2008.

Ivana Škreb 23 g.
10.04.2008.

Gabrijel Šporčić 13 g.
06.09.2008.

Lara Đerić 14 g.
08.11.2008.

Josip Tolić 21 g.
08.11.2008.

Tin Jusufović 7 g.
21.11.2008.

Danijela K. 25 g.
24.12.2008.

Hrvoje Panđić 21 g.
10.01.2009.

Kristijan Prša 20 g.
10.01.2009.

Klara Režek 18 g.
22.06.2009.

Bruno Slapernik 14 g.
30.12.2009.

Martina Škoda 19 g.
Ante Pogorilić 21 g.
Marin Orlić 24 g.
25.04.2010.

Ana Lešković 21 g.
Mateja Lešković 21 g.
Ana Đunđek 19 g.
24.07.2010.

Anamaria Vantić 18 g.
18.07.2011.

Ema Prispilović 2 g.
11.10.2016.

Dust In The Wind

I close my eyes,
only for a moment
and the moment's gone.

All my dreams pass
before my eyes in curiosity.
Dust in the wind
All they are is dust in the wind.
Same old song.
Just a drop of water
in an endless sea.
All we do crumbles
to the ground,
though we refuse to see.
Dust in the wind.
All we are is dust in the wind.

Don't hang on,
nothing lasts forever
but the earth and sky.
It slips away and
all your money won't
another minute buy.

Dust in the wind.
All we are is dust in the wind.
Dust in the wind.
Everything is dust in the wind.


The Cord

We are connected,
My child and I,
by An invisible cord
Not seen by the eye.
It's not like the cord
That connects us 'til birth
This cord can't been
seen By any on Earth.
This cord does it's work
Right from the start.
It binds us together
Attached to my heart.
I know that it's there
Though no one can see
The invisible cord
From my child to me.
The strength of this
cord Is hard to describe.
It can't be destroyed
It can't be denied.
It's stronger than any
cord Man could create
It withstands the test
Can hold any weight.
And though you are gone,
Though you're not here with me,
The cord is still there
But no one can see.
It pulls at my heart
I am bruised...I am sore,
But this cord is my
lifeline As never before.
I am thankful that
Angels Connects us this way
A mother and child
Death can't take it away!

~ author unknown ~

eXTReMe Tracker