Katkad se smijemo samo zato što smo sretni. Bez ikakvih usiljenih grimasa koje djeluju više kao grč nego iskren osmijeh, naše lice tada poprimi šarenilo duge i neki blagi odsjaj mjeseca. I zračimo tada nečim divnim, nečim čime ne zrače pokušaji sreće već samo istinska sreća.
|
Oprosti
samo želim da
ti bude lijepo pored mene;
i da ti bude lijepo kad sam ja daleko
da stojiš raširenih ruku kad čekaš moj vlak da dođe u stanicu,
jer je moje srce rašireno nekoliko puta više za tebe.
i da shvatiš da si ti jedino čemu se veselim
i da mi je zato toliko bitno tvoje odobravanje
jer ako ti ne odobravaš, zašto se onda trudim?
ne zbog sebe. jer ja nisam važna.
ti znaš da
ja ne mislim ništa loše
znam da to znaš
ali ne znam zašto se toliko bojiš toga
da ti budem sasvim bliska
i
zašto me rijetko gledaš u oči.
uvijek te otjeram
jer sam sebična
i ne znam biti zahvalna na tome što si
uopće ovdje.
oprosti
znaš, ja sam samo dijete
i meni je sve to vrlo ozbiljno
iako tebi nije
i mislim da ne mogu otići spavati
a da ne oblikujem *laka ti noć ljubavi* usnama
i znam da sam patetična
jer sve ljubavi to i jesu
i na kraju mogu biti sigurna da
se jednom zasigurno neću imati potrebe ispričavati
ako nisam kriva
no tada ću vjerojatno biti mrtva.
ovo je gore od svake moguće Ovisnosti na svijetu
toliko je predivno da bih mogla zauvijek biti sretna
samo kada bi znao
kako. me. držati.
sakrij me sebi u naručje
|