mrtva Ljubav
svakim me danom moliš isto
to isto nikako ne dolazi
svi svitci svijeta nisu dostatni
ostalo je ništa
pokopali smo mogućnosti razgovora
sakrili se u rupe od blata
smrdimo na bijes, razapeti od bola, osveta nas razvlači
subotnja noć, 15 minuta do 2 sata
pišeš mi pjesme riječima
ne prilaziš, zvuk daljine šumi u ušima
odlaziš, gubiš se, pokapaš me u stihovima
zašto
čaša vina s bezbroj cimetnih pitanja
snovi nikako ne dolaze u krajeve naših obitavanja
bezbroj kilometara između nas
praznina, tišina, bol, jauk
kako naučiti bol da ode
od kojih opeka joj sazidati put bez povratka
ti, bol i ja
i naš put za bol sačinjen od kilometara između nas
praznina i prazan krevet u veče
noć s okusom i mirisom meda
sjaj noćne svjetiljke na blještavo bijelom snijegu
robot pun osjećaja
okusa jabuka-cimet
dva trokutića od limuna i bombon rozog okusa
hladnoća ispunjena Prijateljstvom
više ga nema
ubili smo duh zajedništva među nama
pokušajem stapanja nespojivih
vučica i svirac zajedno ne idu, to puka ludost pokušaja bila je
vila i dalje luta u tami
vučica u njoj samoću štuje
tepih, otirač, oteri to nešto što te muči
približi se
učini daljinu vrlinom i blizinom
večer miriši na tetoviranu jesen
klaun i dalje sanja kroz zastore kiše
večer i komadić bola
…
nastavak igre sreće
|