|
I sve je tako kako treba biti, a ono sto bude bit ce... tetovirana jesen, i sanjiva do zore.. kao mrtav delfin sto sanja usnulo more..
buka. šarenilo. košmar. kaos. nered. masa. metal. staklo. dan. sunce. boli.
smiraj. jesen. sumrak. tišina. cimet. harmonija.
klaun. maska. vila. knjiga. bajka. boja. sreća. suze. kaleidoskop. žutilo.
nemir. sputanost. tratinčica. plesne haljine na maslačcima. gramatika. prozor.
okvir. slika. whiskey. uvenula. staklo.
krhotine. čaša. boljitak. zvijezda. prozac. gubitak. sam. mir.
dadaizam. politika. hitler. zlo. patnja. tišina. molitva. sol. miris.
cimet. kosa. vjetar. lagano. krišom. kradom. neprimjetno. ponavljanje. aliteracije. gubitak. spontano.
Ljubav. mržnja. Ljubav. mržnja. Ljubav.
točke. bubamare. krila. let. sloboda. boje. crtež. krede. priča. noć.
mjesec. osijek. stepenice. arhitektura. hipersenzibilno. komplicirano. brojevi. fizika.
nebo. galakcija. lizalice. slatko. šareno. djetinje. moje. tvoje. naše. nekada.
prosinac. pahulje. samoća. mir. vino. cimet. toplina. nedefinirano. gubitak.
proljeće. smrt. zeleno. jesen. tetovirana.
|
A što se tebe tiče, Živote, smatram da si ostatak od mnogo smrti (bez sumnje, ja sam već umro deset tisuća puta)..
utorak, 28.07.2009.
Because I have loved life, I shall have no sorrow to die.
Upoznala sam osobu koja mi je pokazala ljepotu življenja.
18.7.2009.
Da.. Grlila sam se s tom istom osobom.
25.7.2009.
...
Ne, ne moram se sramiti, ne moram se bojati i LIVE FREE.
Da. :)
........
Maja i ja smo cijelu noć provele smijući se. Bile smo sretne. To.. život je tako lijep. NE ŽELIM NIKADA UMRIJETI. A ako umrem, želim da osobe koje me poznaju, kada ovo budu čitale, znaju da ja i dalje živim. I da sam zaista voljela život. Uživala u njemu.
..
Mislim da je predivno. Sve što se sada događa. Ne znam imam li riječi da to opišem. Samo želim da osjećaj koji osjećam posljednja tri tjedna potraje zauvijek. Ne želim umrijeti.
..
Neki ljudi koji su mi bili sve u prošlosti, sada više nisu ništa. Ja sam se promijenila, oni su ostali isti. Oni se žele vratiti, ali ne mogu. Over. Rušim mostove, bez obzira koliko to boljelo. Da. Moram biti nemilosna i odrješita, bez obzira što će me možda boljeti. Prekasno je za vas koji ste me ostavili kada ste mi bili potrebni. I prekasno je za one koji su, "uzdigavši se" zaboravili na staru prijateljicu. Nećete se više nikada vratiti u moj život, koliko god se trudili.
...
Stanje u svijetu me je plašilo. Bojala sam se. Bojala sam se svega. Gospodarskih problema, krize, ponajviše gripe. Previše sam se bojala. Više se ne bojim. U prošlosti je na svijetu bilo oko 15000 ratova. Svaki dan na svijetu umre nekoliko stotina ljudi. Ali to nije kraj. Ne trebam se bojati. Mislim da je to nešto.. prekrasno. Nedodirljivo. Lijepo. I to me isto naučila nova osoba. I jako sam mu zahvalna na tome.
...
Toliko dugo me gledao u oči i smijao se. Sve dok više nisam bila rumena od njegovog pogleda. I pri tome me držao za ruku. Zajedno smo dočekali zoru. Gledajući se i pričajući.
...
Objašnjavala sam mu zašto ljudi na prometnim znakovima nemaju tijelo u jednom komadu. Između glave i trupa je plavi prostor.
...
Smrt nije kraj, nebo je beskrajno za sve koji umru. Znaš.. Prijatelju koji nas sada gledaš s neba. Pridružit ćemo ti se.
Mnogo razmišljam o smrti. Umiru ljudi oko mene. Ne želim umrijeti, ne još. Ali ako ipak umrem, ne želim da je smrt kraj. Želim i dalje nastaviti živjeti. Na neki drugi način.
Ne vjerujem u Nebo koje nas dijeli na one koji griješe i one koji se mole. Ne..
...
I. Iako to oni neće pročitati. Samo sam htjela reći Hvala.. Hvala vama koji ste tu, ostali. Koji ste se mijenjali zajedno sa mnom. Prekrasni moji prijatelji. Imam previše emocija u sebi i ne mogu ih izbaciti.
"Tako je lako leteti kad dete si
nek lebde sni preko zaspalih ulica
kišna muzika bira da budeš baš ti ta
s notama rosnim u kosi.
Obuci kostim od tila
i već si plava vila..."
Marcelo
....
Da.. zaista sam vila. Sve mi se to više sviđa. I. Ne znam. Ne želim izgubiti ovaj osjećaj.
Možda previše pitam, razmišljam i znam. Ali to je ništa spram onoga što je ostalo za ispitati, smisliti i naučiti i. Imam osjećaj da nema više vremena. Da će svijet propasti ovakav kakvog ga znamo. Da će nas mnogo umrijeti. I da neće biti dovoljno.
..
Da se nismo igrali boga, i ubili boga u sebi, možda bismo imali šanse preživjeti. Ovako nam slijedi smrt. I ne, nisam tužna što ću umrijeti. Samo neka traje ovaj osjećaj. Neka traje još barem nekoliko godina. Molim te..
..
Nema straha, ne bojim se.
Maja.. molim te, reci mi to ako zaboravim.
Sjeti me. Molim te.
..
Sretna sam. Najsretnija do sada. Ikada.
Hvala onoj višoj sili koja to radi. Beskrajno sam zahvalna na Životu. Dopusti mi da još Živim. Nemoj da umrem.
Hvala
|
srijeda, 15.07.2009.
Balerina i mjesec
Znaš.. Pamtim dan kada sam otplesala svoj najsretniji ples. Lahorno, u crnom baletnom odijelu, žurila sam plesati što sam najbolje znala. Jer, nakon svih tih dugih 10 mjeseci iluzije i fiktivnosti, žudila sam sresti tebe u cijelom tvom obličju.
Mjesec svih neprospavanih noći, stajao si tamo po strani, u parku kao slučajan prolaznik. Koliko li je to simbolike imalo u sebi, znaš. Znala sam već onda da nećeš ostati zauvijek, ali nisam znala da ćemo plesati tako kratko.
Sjećam se, u tvom prvom pokretu, pružanju ruke, bilo je toliko nježnosti pomiješane sa odlučnošću. To me moglo zbuniti da te nisam već sasvim upoznala. Jer ti, ti posjeduješ neke promatračima nepoznate svjetove u sebi, i otkrivaš ih samo izabranima. A ja? Ja sam bila prva izabrana u tom trenu, u toj godini. Kako je to bilo lijepo. Spoznaja za koju bih, da sam toga tada bila svijesna, dala sve.
Čudna je ta stvar s vremenom. Kada ti je jako lijepo i poželiš da tren traje i traje, oni ti izmakne iz ruke brže od okusa dobra vina s usana. A kada želiš da prođe brzo, ono puže poput djeteta.
Plesali smo. Najljepši ples koji jedna balerina može otplesati u svojoj karijeri zvanoj Život te sam noći otplesala.
A opet, toliko lica imamo. Ne samo jedno, mnogo njih. Da.. mnogo, mnogo, mnogo. I svako je sama priča za sebe.
Voljela bih otplesati još jedan ples. Ples bez maske. Tetovirali smo mnogo osjećaja u nepoznate maske, i obojili smo nebo bojom koja mu ne pristaje. To se Svevišnjemu nije svidjelo. Razdvojili su nas. Ubojice mjeseca i balerine.
|
|
|