|
I sve je tako kako treba biti, a ono sto bude bit ce... tetovirana jesen, i sanjiva do zore.. kao mrtav delfin sto sanja usnulo more..
buka. šarenilo. košmar. kaos. nered. masa. metal. staklo. dan. sunce. boli.
smiraj. jesen. sumrak. tišina. cimet. harmonija.
klaun. maska. vila. knjiga. bajka. boja. sreća. suze. kaleidoskop. žutilo.
nemir. sputanost. tratinčica. plesne haljine na maslačcima. gramatika. prozor.
okvir. slika. whiskey. uvenula. staklo.
krhotine. čaša. boljitak. zvijezda. prozac. gubitak. sam. mir.
dadaizam. politika. hitler. zlo. patnja. tišina. molitva. sol. miris.
cimet. kosa. vjetar. lagano. krišom. kradom. neprimjetno. ponavljanje. aliteracije. gubitak. spontano.
Ljubav. mržnja. Ljubav. mržnja. Ljubav.
točke. bubamare. krila. let. sloboda. boje. crtež. krede. priča. noć.
mjesec. osijek. stepenice. arhitektura. hipersenzibilno. komplicirano. brojevi. fizika.
nebo. galakcija. lizalice. slatko. šareno. djetinje. moje. tvoje. naše. nekada.
prosinac. pahulje. samoća. mir. vino. cimet. toplina. nedefinirano. gubitak.
proljeće. smrt. zeleno. jesen. tetovirana.
|
A što se tebe tiče, Živote, smatram da si ostatak od mnogo smrti (bez sumnje, ja sam već umro deset tisuća puta)..
subota, 30.05.2009.
Tunel
Kroz tunel boja
kotrlja se
nestašno.
Stapaju se
iste
čeznutljivo.
Obojena perla mi
prilazi
zaigrano.
Ona i ja se
družimo
prisno.
Pokušavam ju
zadržati
sebično.
Uplaši se i
odlazi
ubrzano.
I tako izgubim najdražu igračku, koju zaista nikada nisam ni posjedovala.
|
utorak, 05.05.2009.
Požar mogućnosti svih mogućnosti prava je svečanost ničega samog,koje rasplamsano u svojoj sve-volji, spaljuje u sebi sve, da bi ono u tom sve-požaru bilo sve.
"Što više hoćeš da uzletiš, manje možeš da poletiš. Volja vuče dolje. Volja prikriva. Volja u htijenju gospodari onim koje hoće. Kada hoće, čini mu se, da ono hoće, ali ne, volja u njemu hoće, i volja neće ono što ono hoće, nego sebe i svoje hoće. Volja vuče k sebi, vuče dolje, prikriva uz sebe i u sebe."
Volja je, kao osjećaj temeljen unutarnjim poticanjima, daleko djeljivija od onoga što osoba hoće no što si to možemo predočiti. Uzmimo neki banalan primjer.
Osoba zaista želi vježbati svirati gitaru zato što joj se približava vrlo važan koncert. Ona to želi, njeno je htijenje. No ne može, zato što nema volje, tj. volji se neće baš onda kada se osobi hoće.
"U svakom htijenju, onaj tko zapravo hoće, jest volja, čista volja. Još i u bezvoljniku volja hoće da bude bez sebe, da se otarasi sebe, da sa sebe strese težinu, da strese sa sebe ovo dolje samo, bezdan u sebi u koji bez propasti propada. "
Volja želi biti slobodna, bez ikakvih ograničavanja izvanjskom i "prisiljavanja" nje da bude utilitarna. Korist je izvanjski motiv, vrlo sebičan. Naime, ono što je korisno, to isto prestaje biti lijepim.
"Volja, odakle uopće volja, volja sama, čista volja? Niotkuda dolazi volja, iz ničega volja jest, u ničemu mora volja biti. Zašto? Da bi se u ničemu uopće moglo biti. U ničemu bez volje, ništa ne može biti. U bezdanu ničega, ne, da nema ničega, nego baš svega ima. I sve propada u ništa. Sve je izloženo i uloženo u ništa. Ali samo se jedno izuzima. Jedno iznosi. Jedno niti ništa ne može slomiti. To je volja."
Odakle volja dolazi? Ona dolazi od ničega. Volja pripada onom "ništa". Da je volja nastala od nečega, ona ne bi bila slobodna. A volja, da bi se voljom nazivala, slobodna mora biti. Ništa u volji iznova mora htijeti. Sve dok ništa hoće, ono sebe ne gubi. Ona kroz svoje htijenje opstaje, volja kroz uništenje i obnavljanje volje ničega opstaje čistom.
Svako htijenje samo sebe mora nužno uništiti, kako bi bila moguća ponovna izgradnja.
Zaista "ništa bi bez volje bilo zaista samo ništa, ništavno ništa, ništa bez bitka, ništa bez smisla, ništa bez značenja, nemoguće ništa" a kad volji pridružimo njeno htijenje ničega, tada ona postaje voljom. Sama sobom.
*citati su iz knjige Branka Despota Uvod u filozofiju, nisu vjerojatno od riječi do riječi, po sjećanju su otipkani
|
ponedjeljak, 04.05.2009.
"Put od tisuću milja počinje jednim korakom-no što ako pred njim stoji stepenica viša od Himalaje?
Svemir je zatvoren, jer već na samom početku treba učiniti najteže-popeti se u nebo. Poslije toga sve, do kraja vremena, ide po nezaustavljivom automatizmu."
Predrag Raos-Vertikala
Učiniš li prvi korak, vjerojatno kasnije nećeš požaliti. Naravno, to ne znaš sve dokle ga ne učiniš. Misaono, prvi je korak najjednostavniji dio zahvata. Fizički, to je najteža odluka koju možeš provesti.
Provesti važnu odluku, ne dolazi li to zapravo samo od sebe. Sputavaju me samonametnute granice. Ljudski je um kompleksan stroj, ne razumije ga ni sam njegov vlasnik. Čini mi se da se to ne događa ni u jednom drugom živom biću, prirodnoj pojavi, ni stvari. Ne znam je li to dobro ili loše. Pomaknula mi se granica koja je prije razdvajala dobro i loše i sada ni sama ne znam gdje je.
Naime, ako je slobodna sloboda najviši stupanj slobode, i na tome stupnju mi znamo voljeti i mrziti, i to zaista možemo razlikovati. Kada dođemo na stupanj slobodne slobode, hoćemo li moći mrziti?
Mržnja se nameće kao loš osjećaj, nemoralan. U okruženju gdje su svima puna usta boga i crkve, drugačije ni ne može biti shvaćena mržnja. Ali ona je sasvim pozitivan osjećaj, moralan kao i ljubav. Jer, kako ćeš ljubiti ako ne znaš mrziti i kako ćeš mrziti ako ne znaš ljubiti?
Prvi koraci dolaze iz nas samih. Nisu inicirani vanjskim poticajima. Duboki su. Razumno osjećajni.
Nameće se pitanje, je li ono što je moralno nužno i dobro i je li ono što je nemoralno nužno i loše?
Ako je tako, onda su moralno i dobro te nemoralno i loše sasvim isti pojmovi, nedjeljivi. A ja znam da to nije tako. Samo nisam sigurna jesam li u pravu.
|
nedjelja, 03.05.2009.
Sve je to zaista istina
Svodi se na upoznavanje samog sebe putem svijeta. Ne upoznaš li svijet i ne vidiš li laži, nećeš moći spoznati istinu u sebi, tj. svoju istinu.
Istinitost je sve ono što jesi, a jesi nije isto što i ono što vidiš i misliš da jesi.
Hrabrost je napola urođena, a napola naučena, tj. izvježbana. Da bi bio hrabar, moraš li biti i mazohist na jedan ogroman način? O da, i to velik mazohist. Kako ćeš riskirati sve ako nisi spreman obožavati i ljubiti ono najgore što može ispasti iz slučaja?
Nije istina ono za što misliš da je istina, prolazniče, istina je samo ono što istina je. Ono nedodirljivo i neshvativo masama. U tebi se krije, možeš ju shvatiti, ako shvatiš da živiš u zabludi i velikoj laži. To je prvi korak.
Isto kao što je prvi korak ka mudrosti shvatiti da ništa ne znaš.
No, kako dokazati sebi da si u pravu, ako ti masa govori da si u krivu, a ti i sam zaista znaš u podsvjesnom da si u pravu. Krivo posložene vrijednosti današnjeg društva zaista su nešto posebno jedinstveno za vidjeti i doživjeti. Dakle, kada se opet rodim, na višem stupnju (a što se mnogi ovdje neće) smijat ću se ovom svijetu i biti ću zaista sretna što sam živjela jednom u prošlosti na takvom mjestu kao što je ovo. To je jedno posebno iskustvo. Što nas određuje, zar zaista tren, mjesto i nasljeđe, baš kao što je Taine rekao?
Posebnost je teško shvatiti, laici ju često zamijene mržnjom spram nje. Samo pližu svijetom kao što su na svijet i došli, mrtvi, nerođeni još.
Upoznavajući sve ove godine jedinu osobu koju sam ikada zaista željela upoznati, shvatila sam da je to najljepša osoba koju možeš upoznati. Najljepše poznanstvo je poznanstvo sa samim sobom. Cijelih nekoliko života ne bi nam bilo dosta da odemo u mistične zakutke svoga uma i spoznamo sami svoja htijenja i strahove.
|
|
|