|
I sve je tako kako treba biti, a ono sto bude bit ce... tetovirana jesen, i sanjiva do zore.. kao mrtav delfin sto sanja usnulo more..
buka. šarenilo. košmar. kaos. nered. masa. metal. staklo. dan. sunce. boli.
smiraj. jesen. sumrak. tišina. cimet. harmonija.
klaun. maska. vila. knjiga. bajka. boja. sreća. suze. kaleidoskop. žutilo.
nemir. sputanost. tratinčica. plesne haljine na maslačcima. gramatika. prozor.
okvir. slika. whiskey. uvenula. staklo.
krhotine. čaša. boljitak. zvijezda. prozac. gubitak. sam. mir.
dadaizam. politika. hitler. zlo. patnja. tišina. molitva. sol. miris.
cimet. kosa. vjetar. lagano. krišom. kradom. neprimjetno. ponavljanje. aliteracije. gubitak. spontano.
Ljubav. mržnja. Ljubav. mržnja. Ljubav.
točke. bubamare. krila. let. sloboda. boje. crtež. krede. priča. noć.
mjesec. osijek. stepenice. arhitektura. hipersenzibilno. komplicirano. brojevi. fizika.
nebo. galakcija. lizalice. slatko. šareno. djetinje. moje. tvoje. naše. nekada.
prosinac. pahulje. samoća. mir. vino. cimet. toplina. nedefinirano. gubitak.
proljeće. smrt. zeleno. jesen. tetovirana.
|
A što se tebe tiče, Živote, smatram da si ostatak od mnogo smrti (bez sumnje, ja sam već umro deset tisuća puta)..
petak, 30.05.2008.
Nered u mojim mislima
Zaspala sam. Sanjam san. Moj san je prljavo ruzicaste boje sa primjesom sivog. MOJ san ima u sebi koncentricne krugove koji se ispreplicu sa jednadzbama sveg postojanja. Osjecam da zvuk varira, a ne razumijem ga. Kao da se penje gore, dolje, gore, do sredine, pa bude duuug. Mogla bih nacrtati taj zvuk. Bio bi zelene boje, kao zimzeleni bor. Zelene s primjesom plave. Azurne. Pa njezno zelenkaste, skoro bijele. Pa bijele. Od bijele bi isao tocno onako kako treba u prozirnu. Prozirna boja je najljepsa boja. Iz nje se stvore sve druge boje. Ona je zapravo prizma nepostojanja. Jer umjetnost je sve sto postoji, a ona ipak zapravo ne postoji. Imao si svoj plan kraja. Ja sam ti napisala novi.Znam da znas tko si. I znam da ti se moj plan vise sviga.
Budim se. Jutro je sneno i mrzlo. U daljini se cuje zvuk vlaka. Ljudi od ranog jutra negdje zure, ne shvacajuci da ce zureci unistiti sav svoj zivot. Sami odreduju kako ce ispuniti svoje vrijeme, a ispunjavaju ga zurenjem. Oni drugi pak, bjeze putovanjem od stvarnog putovanja, zivota. Probudilo me neko meskoljenje pokraj mene u krevetu. Gledam ju. Savrsena je kada spava. I kada je budna. Nisam nikada mislio da cu naci osobu koja ce mi biti sve. Sjecam se da nekada nisam svoj kraj zamisljao ovako. Mislio sam da cu umrijeti sam, otrovan losim vinom i jeftinim cigarama, uz pomoc nekih tableta.
Zubato sunce se uvlaci u sobu kroz rupice na roletama. Ona otvara oci. Budna mi se smije, grli me i govori mi da me voli. Ustaje se i ide buditi djecu…
Pitao si me jesam li ja ona. Ne, nisam ona. NISAM. ne mogu biti jer ne znam. i ne zelim. ne zelim jer se bojim. ne zelim odrasti. ja sam dijete. maleno jos. a ti ne znas biti dijete na moj nacin. a ja ne zelim biti dijete na tvoj nacin.
I crveni makovi jos plesu uz prugu. On se budi u sobi koja je prevelika za jednu osobu. Osjeca to. Ali ja sam dijete. On to isto zna. A boji se. Koja je to ironija. On se boji mene. A ja sam dijete. On je monogo stariji. I daleko je. Da ga barem mogu vidjeti, bilo bi lakse.
*jel ti netko rekao da si..no da. ne bih to nazvao slatkim, ipak. a mora da jesi slatka neki put*
Svida mi se. Nezaljubljena sam u osobe. Maknula sam se od svih koje sam voljela. Bas svih. I sada se osjecam bolje. Jer jedino ako nekog VOLITE on ce vas moci povrijediti.
Osjecam prizvuk palog andela u svojoj dusi. Vidim mu krv u ocima. Crtam ga na papir. Ispada previse lose da bi imalo slicio onom andelu iz moje duse. Andeo moje duse najljepsi je. Pali andeo. I svaki dan si lazem da cu ga sutra otjerati iz svoje duse, a sutra nikako da dode. A u meduvremenu ne placem jer suze ne smiju kapati po mom licu. Nikada vise. Obecala sam mu jednom prilikom. Vjerojatno se ne sjeca, kao sto se ne sjeca i najvaznije stvari koju sam mu rekla. Sve se sjeca, ali to ne..
Elektonicki zvuk stvara osjecaj uzbudenja na mojoj kozi.
Zvuk vjetra stvara u meni san.
Kada sam na vjetru, pred oluju, postanem nostalgicna..
Oh. Nudim da me se grli. Ako se nekome da.
Ostalo moze pricekati.
*Nista ne osjecam,
crna rupa umjesto sjecanja,
proslost je nestala
i vise ne znam sto je dobro sto zlo.
Nemam sto da izgubim,
sve se davno izgubilo...
I nema povratka ja sam
na putu do dna..
Nista ne osjecam..
To sto zelis
i to sto imas,
to je tako daleko..
Novo jutro,
novo radanje,
novo umiranje..*(Hard time)
|
|
|