subota, 25.11.2006.
Izuzetno kičaste, misli se roje oko moga lica
Radio zamuckuje nečiju najdražu pjesmu,
pred oči mi dolazi ljetna večera kad sam je čula prvi put...
Zašto uvijek okrećemo priču na svoju stranu?
Brojim sate koje sam provela radeći ništa
Čitam i gubim se u knjizi
Sanjam da sam negdje drugdje
Jučer me zaboljela rečenica
Jedna obična, mala rečenica
«ne možeš pobjeći od stvarnosti»
a kao da i sama dosad nisam shvatila...
zašto mislim da je za sreću potrebno
mnogo više od ljudi?
ne želim da se osjetite privilegiranima
kako bi me žalili
da imam pravo na tri želje
ne znam što bih tražila
naizgled se čini, imam sve
sebično je žaliti se
u dubini
sama riječ je prazna
zar ne mogu vladati sobom?
pobijediti ono malo uplašenih pijuna u svojoj glavi?
obećanje je već previše puta prošaptano…
baš kad pomislim da niže pasti ne mogu
obaraš me s nogu
dvije riječi
previše
i dođe trenutak
kad pomislim da smijeh je iskren
da nema kraja magli što srećom ju zovemo
katkad pomišljam na sebičnu mogućnost
trenutačnog rješavanja boli;
dvije-tri kapi onog što budan čovjek naziva taštinom
zaspati da te kiša više ne probudi
mrzim kad postajem melodramatična,
na sve se žalim;
selim iz krajnosti u krajnost,
vječno pretjerujem
vrijeđam ono što smatram svetim
ne očekujem da razumiješ
nerijetko gubim dodir s onim što tražim;
popravljajući se postajem lošija...
čekam.
kao Gospođa Dalloway,
sama ću kupiti cvijeće...
- 17:40 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
četvrtak, 16.11.2006.
Čekaj, pa moram te braniti
Naivno
skupljaš komadiće razbijenih snova
Ljutiš se na mene
jer ne vjerujem da će ikada biti bolje...
Odrasti,
U tvojim je očima svijet još uvijek samo lopta
spremna da se s tobom igra na livadi
Rado bih promijenila stvari;
svima pružila priliku da budu sretni;
iako si mala znaš,
samo toplina tvoja iznutra sja dovoljno jako
da izvana ne glumiš,
već da iskreno budeš osmijeh.
Tvoje oči traže dokaze
A znaš da ih nema
samo to ne želiš priznati...
Možda je prekasno
da lutki pokušam prišiti srce?
Nema razloga da se nadamo,
optimisti ionako ne prolaze baš najbolje
Moliš me da ne odustajem;
još si mala, znaš,
sigurna si da samo jednim korakom možemo kročiti među zvijezde
zaboravljaš sve ono pored nas - blato, znoj, suze
Još si mala...
raduju te pahulje pred Božić,
vjeruješ da svaka grješka može biti ispravljena
i zaboravljena
odbijaš prihvatiti da smo svi mi ovdje samo zamjene
pruži ruku prema svijetu
ako ti se učini da vidiš samo crnu boju,
vrati se na svoj maslačak,
sanjaj,
nemoj nikad odrasti.
p.s. pozdrav svima, najviše mojoj novoj obitelji iz Živogošća...
sorry što nisam pisala...
- 18:06 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
četvrtak, 02.11.2006.
brzo sam nazad.
Ti i ja
Zatvorenih očiju
Maleni pred životom
Raširi ruke,
obični čovječe,
Ne možeš tako namršten primiti sreću u zagrljaj!
Prati te Sunce,
znaš?
I tebe, i mene… samo ako to želimo!
Tek sad vidim
Koliko je važno gledati samo naprijed.
Ne trebaš se bojati,
Više ne dvojim,
Samo za sutra danas postojim
Nema više ružnih snova,
Sati provedenih u neodlučnim mislima
Nema više razmažene tišine
Sve, baš sve svoje snove
dijelim s tobom
više ne dobivaš samo dio mojeg života,
sad pripadaš u svaku poru onoga što jesam
Ne zaboravljam ljude koji su mi značili,
Uvijek sam tu za njih
Bez obzira na ružne riječi i granice među nama,
Svima želim puno smijeha
Moje cure - sve što možete željeti
Sve boje, sva raspoloženja
Sve zbog čega shvatite da ni vaš ni njihov život nikada zapravo nije bio loš
I svi ljudi koje poznajem
Virtualni ili poznanici koje viđam svaki dan;
Svi daju pomalo snage
Da shvatim kako ništa nije loše
Jednom sam čula da su rekli
Da drvo se na drvo oslanja, a čovjek na čovjeka;
Zato vjerujem,
Tražim više,
Smijem se,
Poštujem,
Opraštam,
i volim.
Odlazak mi daje snagu
Da spoznam malo veće stvari,
i vedro vas pozdravljam,
a vaše riječi putuju sa mnom.
- 21:21 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
