nedjelja, 24.09.2006.
dosvidanja
Radujem se novom danu.
miris kofera opet u mojim nosnicama.
ljubim samo put.
i vas.
budite pozdravljeni
- 09:20 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.09.2006.
razmisli, sve su te male stvari ovdje zbog tebe
Sram me je i spomenuti
Da mislim na sebe
Ne postoji pogrešan način da voliš nekoga,
Mene muče banalne stvari,
Odustajem od glupih misli;
Njih ljubav neće nahraniti,
I nitko se ne žali,
Jer ne znaju za bolje,
Jer njihov glas nema tko čuti,
Ako ikada nauče pisati
možda saznaju da zvijezde i nisu tako daleko,
ako ne zatvore oči od hladnoće i gladi
prije prvog školskog sata
obećajem,
od danas cijenim sve
i ne žalim se;
jer je život jedan,
i vjerujem u njega
oni se ne mogu žaliti
i ne traže pomoć
sretni su sa svakom sitnicom koji imaju
oni su bogatiji od mnogih među nama
njihove jedine igračke su želje
nemaju dovoljno sreće da upoznaju pohlepu
i nikada neće biti zlobni…
glad je svakodnevna pojava,
bezobzirnost nepoznat pojam…
a oni su zahvalni što žive.
Razmislite. trgnite se.
I vi biste trebali biti.
- 17:01 -
Komentari (25) - Isprintaj - #
utorak, 12.09.2006.
gledaj kako se smijemo, možeš i ti s nama
Gledaj me,
Smijemo se
Pružam ruku prema Suncu
Vani je zbog nas,
Vjeruj mi kad ti kažem…
Vidiš kako se smije!
Daj, zaboravi
Dođi,
Potrudi se malo i vidjet ćeš čuda…
Pričaj sa mnom
Smijemo se
vi ste ono zbog čega vas volim
Radiš tristo stvari na krivi način,
Pa zar je bitno?
Nikad nismo potpuni do kraja
Ali nema potrebe da žalimo
Otići ću,
možda uskoro a možda nikad
kad mi dosade ulice i parkovi prepuni priča…
Pronašla sam stroj,
od problema pravim osmjehe
i ne naplaćujem ništa,
samo tražim da malo više volite male stvari…
mijenjam sebe,
prihvaćam kritike,
i hodam…
još uvijek ne mogu zaspati do sitnih sati,
misli lete tamo gdje ne bi trebale…
a nekoliko iskrenih riječi bi riješilo sve…
i sad sam opet zaražena onom glupom depresivnom pjesmom.
A vani je tako lijepo…
sretna sam zbog ljudi koji su tu,
zbog onih loših jer mi daju prilike činiti dobra djela,
zbog onih dobrih jer su jednostavno tu,
i zbog vas jer čitate moje krčkarije i pravite se da su ok…
glasno razmišljam,
nekad nije ugodno,
ali kad jednom poletite
ne dajte se rušiti…
- 11:12 -
Komentari (29) - Isprintaj - #
utorak, 05.09.2006.
Moje oči nisu suzne, samo ti se čini...
Stojim usred malenog sela na kiši.
Pravo uz mene, kao anđeo čuvar,
Jednom je davno stajao kesten.
U svoj svojoj skromnoj ljepoti koju stvaraju naše uspomene
S velikim plodovima i listovima u koje smo zamotali prve suze.
Onaj, pod kojim spavaju svi moji sretni dani
Kad su zvijezde bile nadohvat licima umrljanim sladoledom,
a ne brigama i tugom.
Čija je krošnja doticala oblake
među kojima smo ljeti igrali skrivača.
Kestena više nema.
ni klupe, ni malene kuće što je nekad tamo bila.
A djedov je pogled sve tuplji,
I nema više moje najdraže priče za laku noć…
Moju prvu pisanku i prvu pjesmu «Volim te, mama»
Neki su novi ljudi bacili u ogrjev,
U peć koja je grijala moju majku, i njezinu majku,
A meni je dala najtoplije uspomene
Koje moje ruke grle.
Baka bi uvijek pred prvi snijeg na njoj pekla krofne,
A djed bi rezao kulen i učio me uredno slagati kriške…
Danas moje lutke u bakine stolnjake zamataju
neka nova malena lica,
neka nova malena lica koja nikada neće upoznati vile iz štaglja
i plesati s bundevama koje se u ponoć pretvore u zlatne kočije.
Svi će se oni možda smijati,
Ali to neće biti onaj sretni smijeh kojim smo se mi smijali,
ne znajući koliko je zapravo siromašno sve što imamo,
ljubeći sretno siromaštvo...
Stojim usred malenog sela na kiši,
Ruke mi se grče od hladnoće,
Zglobovi su mi crveni pa ih trljam da se ugrijem;
Suze se miješaju s oblačićem toplog daha,
Magli mi se vid,
Počinje padati i malo snijega,
A nosnice mi bode miris toplih krofni s pekmezom…
Čvrsto stišćem svoje prve baletne papučice i til,
A iza prljavih prozora
U čudu me gledaju oni novi ljudi;
Osjećam da više ne pripadam ovamo…
Koraci me sami nose prema malenim svjetlima u daljini,
Pogledaj, bako! Eno dide!
Vidi, bako, on hoda!
Potrčim da uplovim u najsigurniji zagrljaj,
I djed je već čučnuo da me uhvati -
A moje snove prekidaju kameni oblutci na putu za groblje…
- 21:50 -
Komentari (35) - Isprintaj - #
