nedjelja, 28.05.2006.
Kako se osjecham dok pijem kavu u nadi da ovaj dan nikada neche biti zaboravljen, zabachen tamo medhu nekim malim zvijezdama shto skrivaju sretne dane...
Poshto je moja draga KaT dala zanimljivo pitanje u korpu s komentarima, osjetila sam se pozvanom da vam se javim.
Nemam bash neke inspiracije, izgleda da mi uchenje malo po malo ispija i ovo malo mozga shto imam. Ali ovo je zadnji dan mene kao chetrnaestogodishnjakinje, pa tim povodom eo post.
Mozhda ste primijetili da sam u zadnje vrijeme nesh posebno hiperaktivna, euforichna, nasmijana... da. nije vam se uchinilo. a to je zato shto sam tako sama odluchila. situacija mog malog zhivota nije bash prezavidna, ali nemam se zashto zhaliti. Po milijunti put, ljudi koji su se trebali pokazati, nisu me iznevjerili. i zato im hvala. dosta se stvari promijenilo, no ja to dozhivjeh kao promjenu nabolje. u pozitivnom smislu, jel.
Eh, kad barem sreća ne bi bila tako periodičan osjećaj
kad bi se barem smijali svakom licu u prolazu
kad ne bismo zaboravljali na male riječi,
a zadovoljstvo pronalazili na dnu čaše domaćeg soka od bazge...
ispijam ga polako, pazeći da mrvice koje su umakle gazi ne dotaknu moje nepce;
mirišem mamine ruke dok bere bazgu kod šipražja uz Dravu
(mogla je nabrati i uz cestu
tamo se ne bi izgrebala),
ali ona voli da imamo zdravo.
Sestra je u svoj stavila previše šećera;
u čaši od Linolade vidim kristaliće kako se lijeno vuku na dno.
Zamolit će me da se zamijenimo;
ona nikad nije znala razrijediti kao ja
Umazat ću se slambom od vanilije;
mamin je najbolji
(ima tri jajeta više nego u receptu)
ustajem se rano u nadi da djed još spava
(samo mi se čini, jer već radi doručak)
izgrabljat ću nespretno cijelo dvorište
i tražiti baku da mi umuti žumanjac sa šećerom.
Sestra i ja ćemo se gurati
zbog mjesta na ljuljački;
na kraju shvaćamo da je najzabavnije
kad smo zajedno...
Ona je pala kad sam je učila zaokretati na biciklu
Prva sam joj donijela gazu s rakijom da obriše ranu,
puhala sam da ju ne peče
pa smo skupa plakale...
Trčale smo ispod duge
u potrazi za bakinim džemom od bresaka
i mlijekom u omiljenoj šalici...
U hladu smo čuvale najdražu lutku,
pazeći
da ne pocrveni od sunca
i da mi nikad ne odrastemo.
- 21:54 -
Komentari (35) - Isprintaj - #
četvrtak, 25.05.2006.
=)
Vrti mi se u glavi;
boje me očaravaju
Sve je tako pozitivno
više ne prepoznajem svoj odraz
vrećice ispod mojih očiju dobivaju purpurnu boju
(latinski, o latinski...)
iako sam noćas prozujila nad knjigom
moj smijeh nadglasava glas žaljenja
Ljudi do kojih mi je stalo
većinom me shvaćaju
uživam kad mogu pomoći
Suae quisque fortunae faber est...
dugo mi je trebalo da shvatim,
ali sad kad je već tu, osjećaj je više nego dobar
(skoro kao burek)
mislim da me ništa ne može spustiti na zemlju
znam, varam se
ali dok je moguće
ja volim sve ljude
nikome ništa ne zamjeram
smijeh je nadglasao one negativne misli... =)
- 19:40 -
Komentari (21) - Isprintaj - #
nedjelja, 21.05.2006.
Volim burek ujutro oko pola 2
burek iz Golubice.
onako fino vruć.
osjećam se
nekako familijarno...
s pravim osmijehom.
A papir zamazan od ulja,
i oblizani prsti...
Tako je lako biti sretan!
I prazno igralište;
zadnja klupa prema koševima
moje misli zauvijek naopačke
(i zvijezde su mi se smijale)
mislim da sam jučer skupila najbolje priče za unuke,
da, sentimentalna,
bogatija za mnogo nasmijanih uspomena...
Večer je počela propadanjem,
a kraj je bio...
dobar.
i nisam zakasnila kući.
Alkohol nije dobar.
i ljudi budu smiješni.
ali kad prođe onaj prvi mamurluk,
smijemo se zajedno...
(i burek se smije s nama)
- 13:25 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
petak, 19.05.2006.
Da. Poludjela sam.
Uopće nema razloga da mislim pozitivno.
U biti, sva sam u kurcu.
Ali smijem se iz sveg glasa.
Grohotom.
Cure su mi bile.
Prejele smo se kineske hrane i podijelile dva Zlatoroga što su ostali od prvog maja.
Eh, kako je lako zadovoljiti žene?!
Naglas smo razmišljale o svim sranjima koje nas muče…
Pa smo shvatile da ništa nije bed dok imamo jedna drugu.
Otišle su prije nekih dvedeset minuta.
Zašto ja još sjedim za kompjuterom, kad me pivo ovako fino uspavljuje?!
Ne smijem kod Marice na rođendan,
a za Marčela još moram molit...
život je totalno fer
(znam, ovo se ne očekuje)
i ja sam sretna,
jer mi je trenutno najveći životni problem tako banalan da se smijem samoj sebi...
Onda mi se stvari opet vraćaju.
Uhvatim se kako razmišljajući gledam kroz prozor...
a to nije dobro.
evo, pišem si na listu stvari koje moram napraviti:
zabraniti razmišljanje o lošim stvarima u svom životu...
Sad sam opet sva u nekom moodu...
I stvari će bit bolje, znam.
A i ako ne budu, smijat ću se...
iz svega izvlačim ono najpozitivnije
tako najlakše zaboravljam
Vi mi budite sretni i smijte se, cijenite to što imate, a ako to izgubite... ne znam, pokušajte se nosit s tim... ma sve na kraju bude dobro...
- 23:34 -
srijeda, 17.05.2006.
nemojte shta zamjerit...
Vishe se uopche nechu truditi pisati jednostavno. Razumljivo. Ne da mi se. Jer se sad osjecham komplicirano...
Danas smo na etici prichali o predrasudama. Znam, jadan nachin da dobijem temu, ali svidha mi se. Natjerala me da shvatim koliko sam ljudi odbila od sebe zbog nekih gluposti koje sam sama stvorila u svojoj glavi. A jesu li bile tochne, to nitko ne zna. Dakle, zhao mi je.
Evo nesht od mojih krchkarija (molim da se nitko ne uvrijedi, jer NEMA VEZE S NIJEDNOM OSOBOM, same moje fantazuke)
Ovo mjesto me vezhe.
A ja ne volim biti zakljuchana;
znam da previsoko letim,
vracham se uvijek sekundu prije pada,
ali ne padam,
samo katkad posrnem;
ne volim osjechaje prema ljudima koji su ovdje
nekako me chine plemenitom
zar?
pokushavam se shvatiti na otoku
usred mora ljudi;
moram li izgubiti sve
da bih shvatila vrijednost nekoliko lica?
Vjetar me zove:
rado bih letjela s njim,
ali ako se udaljim od jata
mozhda me vishe nikad ne prihvate...
Rado bih iskushala svoju izdrzhljivost
i nikada se vishe ne vratila
na mjesto koje josh smatram domom,
medhu ljude s plastichnim osmjesima,
maskama koje namjeshtaju ovisno o svojim potrebama (jer vishe nitko ne chini nishta zbog drugog)...
Katkad se bojim svoje sjene;
volim letjeti,
iako znam da mogu pasti;
ne volim nikoga tko me prati
ali jedino je ona
zaista, uvijek tu...
Odluka polako pada
(a ja sam pala preko ruba)
vishe se ne trudim.
zhivot, snove, rijechi uzimam takve kakve jesu.
da, znam, zbog njih chu pasti,
ali moram pokushati otichi
iz krletke svojih misli...
Nema veze ako nitko ne shvacha. To ni ne ochekujem.
Zapravo, zanemarite. Jednostavnije je.
- 20:36 -
Komentari (40) - Isprintaj - #
petak, 12.05.2006.
Don't EVER touch something mine!
Eo, petak je navecher (ma da?!), ja chamim kod kuche (uchim latinski), pa ajd kao da uzmem pauzu i kao savjesni bloger napishem shtogod dragoj naciji...
Za pochetak malo ruzhnih stvari... Nadala sam se da ovak shta nikad nechu morat stavljat na blog, al eto, zhivot donosi iznenadhenja (de, dosta tih sapunicharskih rechenica)... mislim, nije da ja imam nesh protiv toga, jer ne mozhemo uvijek uchiti na pozitivnim primjerima...
O chemu ja sad pricham: Vech devetu godinu idem u razred s jednom zhenskom osobom. da. s njom. do prije nekih godinu - dvije sve je bilo u redu. jedna smo drugoj s vremena na vrijem chuvale ledha i pomagale kad je trebalo. nije da smo bile najbolje, al smo bile okej. Katkad smo se druzhile poslije shkole, i to je sve.
Problemi su pocheli kad smo se Ari, Dora, Sara i ja nashle. Ona je imala najbolju legicu koja joj je svashta radila iz ledha, pa se pokushavala ubaciti medhu nas. Nakon nekoliko neuspjelih pokushaja, odustala je i krenula u drugom smjeru. Pochela je malo po malo unishtavati stvari koje su nam bile drage… Jedno se vrijeme primirila, jer je nashla neke druge «prijatelje», ali onda je opet, josh puno zeshche nego prije, zaribala stvar.
Jasno je da nitko nije kriv, i nema se potrebe ljutiti na bilo koga. Ona je to napravila jer je tako htjela. Samo mi je bilo krivo shto je nachin na koji sam za to saznala bio prilichno kukavichki. Ali okej. Recimo da smo to zaboravili.
Dotichna se zhenska osoba povukla, nashla neke zanimacije mushkog roda, bila sretna bez mene i ja bez nje... s tim da su te mushke zanimacije vechinom (chitaj 99% puta) bile u vezi u vrijeme kad je ona imala neke naume... Doista, fasciniraju me ljudi koje privlache samo "zauzete" osobe... Mozhda je problem psihichke prirode - samoj sebi mora dokazati da to mozhe, jer u nekim drugim zhivotnim podruchjima jednostavno nema uspjeha...
Pa je onda doshao trechi mjesec, jedno pijanstvo i brija...
Ona je cijelo to vrijeme shutila kao zalivena (ali nije izdrzhala da se pohvali mojoj najboljoj prijateljici, valjda ne mislechi da chu chim ona spusti lushalicu ja saznati za to)...
Tek sam joj onda otkrila da uopche (al UOPCHE) nije u redu to shto radi... da bi stvari cile bolje, ona je u medhuvremenu (malo prije i poslije toga) bila tako draga prema meni (chitaj: Ulizivala se ko zhivotinja, jer ochito i takve vrste ljudi imaju neku savjest), shto je meni, naravno ishlo na zhivce...
Ako ishta ne mogu podnijet, onda su to lazhi i licemjerje... a upravo je takva ona bila...
i onda, kao, nakon nekog vremena, stvari su bile okej, ona nije poduzimala nish, ja sam ju ignorirala i sve se vratilo u normalu...
Ali, Ona se vracha, podmazuje svoj djelatni aparat i kreche u akciju... Zajebe neke ljude, neke moje zbilja dobre frendove... a itko ko me zna, znat che da meni mozhe napravit shta god, al da mi frendove ne dira, jer grizem za one do kojih mi je stalo...
uglavnom, stvar je u tome da je rastuzhila i povrijedila i sje*ala neke zbilja ispravne i drage ljude. A zbog chega?! Zbog zajebancije, naravno. Pa mora i ona odrzhavat formu... Ajde, ako bi jednom zeznila nesh, pa bi proshla, ono kao, "jebiga, svi grijeshimo", ali ne, ona bash mora konstantno gurat nos tamo gdje mu nije mjesto...
I onda ovaj zadnji incident, pred neki dan. Aha, jucher.
Radi se o problemu njezine patoloshke potrebe da napada likove koji su... ono. ma znate, imaju zhensku, curu, whatever. Glavno da nisu slobodni. E pa da.
a ja ne volim kad netko dira neshto moje (ajde Mali, smij se, znam da se smijesh), pogotovo kad znam da postoji vrlo velika moguchnost da taj (u ovom sluchaju ta) upropasti to neshto. Jer ja zbilja ne zhelim da se to shto je napokon tako... najs
unishti.
I zapravo, ne dam da se to unishti. Ne samo njoj, nikom.
p.s. Namjerno nisam navodila imena. Onaj tko se ne slazhe sa mnom, nek ne chita. aKo se netko naljuti, znachi da ne poshtuje moje mishljenje (a za takve me ionako nije briga, jer imam nekoliko prijatelja i ljudi koje cijenim vishe nego bilo shta drugo).
Uh, sad je lakshe. Mislim da sam se ispuhala.
Sad je na kraju ispalo da sam prichala samo o toj jednoj loshoj stvari. A shta sad, kad me to malo... zaokupilo. ma iduchi post che garant bit veseliji. obechavam!
I recite da sam posesivna, ljubomorna... kakva god. Meni nije zhao. Ja imam ono lijepo, uobichajeno i toplo (opet se smijesh) shto bi neki od vas mogli samo pozheljeti, jer se takve osobe rijetko nadhu...a zbog njih je zhivot ono shto vrijedi!
- 22:14 -
Komentari (30) - Isprintaj - #
utorak, 09.05.2006.
Home again! (napokon)
Mozhda vas zanima kak nam je bilo u Zadru... a mozhda i ne...
al ja chu svejedno metit flikice...
nechu puno prichat, atmosfera je bila okej, makar sam ja cijelo vrijeme bila "kenjkava", jer sam htjela kuch... mislim, ko ne bi isho kuch kad ima tak shta kodkuche...
Archibald i Ines na pochetku...
Vjerojatno se ne zna koje su chije noge, bila je guzhva... samo je profesor ostao poshtedhen...
Ova maca je moja najkoleginica (sa retro skijashkim ochalkama), svi koji zhele kontakat, nek se jave na moj ili njezin (arii91@net.hr) emajl!!!
Ovo mi je bash fensi slika, jer je sva neka sretna i nenamjeshtena...
Ekipa ispred marine u Boriku... jedna od rijetkih dobrih stvari je bila pogled iz sobe br. 13 (nashe sobe) na more...
Dhubre (d Precjednik) se prvi okushao pod nashim tushem (jer ga mushki nisu imali), pa nam je poplavio cijelu kupaonicu (i potroshio pola Arinog shampona, koji je vech bio na kraju)
E koja misaona slika... nasha Nessica
Ovo je bila prava shprdnja... morale smo hodat po centru grada u rimskim togama... (ne moram napominjat da je bilo vrlo chudno hodat zamotana u tkaninu od 6 metara)... a u busu su nas chak proglasili sljedbenicima Hare Krishne... 
Ari u zhivotnoj dilemi: guzhva u busu - koga izabrati?! S lijeve strane Burek Printz, s druge Dhubre... jedna rijech: UPOMOCH!!!
Ruchak u hostelu...
sve je bilo dobro, osim onog grashka, od kojeg smo pjevali ko navijeni (dobro, zna se tko je najvishe)
Ineska, moja malenkost i Tonchibald prije kupanja (samo sam se ja okupala)
Ove dvije blesache u vodi smo Ari i ja... a Dhubre i Toni se ganjaju...
Sam nek netko kazhe da nismo mace... hahaha... Ari sigurno je...
DRIM TIM
Znam da sam egoistichna, znam da ima previshe mojih slika, al Ari je ovdje tako dobro ispala... ma shta i ja pricham... pa ispala je dobro na svim fotkama...
A bila je i zhivahna
Kad smo se vrachali, vlak je bio sav neki fensi, sve na neku dugmad... al mim smo ostali isti dobri stari seljaci=)
Ines je osjetila poziv Sashe, Tina i kedzhe sa razglasa...
A Dhubre se raspjevao uz Ibricu Jusicha... 
That's all...
drago mi je da su neki ljudi (Niksichka) napokon skontali da zhivot ima i bolju stranu...
YOU CAN REACH YOUR FREEDOM BY TOUCHING INTO YOUR SOUL!
I, da.
Ne volim se vozit vlakom. Uvijek pochnem razmishljat o nekim chudnim stvarima. tuzhnim, actually.
Al obechajem da se od danas smijem. haha. (sarkastichno)
- 21:58 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
četvrtak, 04.05.2006.
Gojing evej...
Nechu vam pisat o shkoli. Ne volim nacionalne ispite, samo stvaraju nepotrebnu nervozu. Mislim, ljuta jesam
jer nisam dobro napisala tu prokletu matematiku, al sad jednostavno ima previshe dobrih stvari u mom zhivotu, pa chu zanemarit to jedno malo sranje... ionako nam se ocjene ne mijenjaju...
Recimo, jedna od boljih stvari je Ljubav u doba kolere G. G. Marqueza... Knjiga je apsolutno fenomenalna! aKo imate vremena, obavezno je prochitajte...
Pa moje legice... Dorica nam je napokon ozdravila, Ari je luda (pozitivno, naravno), Sara zhelimo puno sreche poshto u nedjelju ide na drzhavno iz biologije (proshle godine je bila 1.!)...
Niksichka se polako vracha u optimizam (a mi ju guramo), Burekdzija trazhi novu curu (sve zainteresirane nek se jave na moj emajl u lijevom boxu!)
A ovo je samo za mog Burek Printza, koji je sad ubediran zobg Ane... Daj, pa nije ona jedina, ima na ovom svijetu i nekih DOra...
Don't cry because it came to an end. Smile because it happened.
Onda josh netko... 
A stara mi jucher promijenila posteljinu. mislim, otkad ona ulazi uopche u moju sobu!?
I sad moram opet zhicat nekog da dodhe do mene i zamirishe jastuk... jel kontam da vishe ne mogu spavat...
a DeEno (moj dragi kum) che mi nabavit ono shto sam ga zamolila, JEL TAKO??
A mi sutra poslije ispita odosmo u Zadar... a meni se bash i ne ide...
Al dobro. budem stavila slike.
i za kraj, od mog najdrazheg Marqueza:
Never stop smiling, not even when you're sad, someone might fall in love with your smile.
Mali, ti ne.
- 14:52 -
Komentari (64) - Isprintaj - #
utorak, 02.05.2006.
O svemu pomalo...
dOshlo vrijeme da se i ja javim... nakon tolikih lepih komentara, moram pisat nesh novo...
Kao shto svi znamo, jucher je bio 1. maj (ne svibanj, MAJ!), praznik rada (chitaj mladenachkog alkoholizma)... Al je vrijeme bilo loshije od uzhasnog, pa sam ja odluchila zaj... onog ko je takvo vrijeme stvorio, i ekipu pozvat k sebi doma... Neki su nam falili jer su bili u Rumunjskoj, al sam chula da im je bilo vishe nego dobro...
I dakle, nechu vas ja sad obavjeshtavat o kolichinama alkohola koje su dechki pribavili, ni o tome shta smo sve radili (jer neka cenzura ipak mora postojat, haha), sam chu vam rech da je bilo LOODO! Vishe nego fenomenalno, odlichno... bar meni... Matija je napravio genijalne chevape (zbog kojih Ari danas nije mogla doch u shkolu - izgleda da ju je stislo), gledali smo Harrya, bash je bilo dobro...
bUrekdzhija, Dorchiblad, Dzubre i Ineska (i svi ostali) su sad back home...
al najbitnija stvar je:
ARCHIBALDE, SRETAN RODHENDAN!!!:party: (zeleno, kad ti je to fejvrit boja)!
(i Diddle, kad znam da i to volish!)
Zhelim ti da napokon nadhesh nekog dobrog dechka, da ostanesh takva kakva jesi i da budesh sretna!
That's all... ak vas nesh zanima pitajte... pozdrafchek
- 16:26 -
Komentari (28) - Isprintaj - #
