Lady_of_evil

srijeda, 07.02.2007.

ludnica od dana....

Ljudi moji danas je ludnica od dana... Bliži nam se norijada (napokon) i normalno to neće proći bez deračine, svađe, uvrijeđenih faca... Danas su na dnevnom redu bile majice... Oko natpisa smo se složili bez problema no boja... Svi bi neku tirkiznu... Sačuvaj me Bože... Mi stvarno nismo normalan razred... Em nismo složni, em svi imamo drugačiji ukus... Ko nas spoji taj nek nas brzo i razdvoji... No majice su još uvijek ok tema za razgovor i raspravu... Maturalna večer e to je tema oko koje ćemo se poklat i zavadit do te mjere kad ćemo ići na maturalnu večer nitko neće sa nikim pričati... No to meni nije bitno... Ja se ne želim opterećivati time jer ja imam svoje curke i sa njima ću biti čitavu večer... No kako sam u domu imam i druge curke... Kako ljudi mogu biti bezobrazni i sebični... A i B razred su oduvijek 2 protivničke ekipe... U svemu se natječemo i oko svega se svađamo... Svađa je izbila zbog toga jer neke cure iz mog razreda ne žele slaviti sa a raz. jer... Ni ja sama ne znam sve razloge... Užas... Meni je najbitnije da svi skupa slavimo jer s nekim curama iz a razreda živim već 4 godine 24h na dan.... Mislim da su te sve svađe nepotrebne... Tko je iz zgb-a neka mi napiše par adresa di se tiskaju majice(ilicu sam prošla) pozdrav...


P.S. Držite mi fige sutra pišem test iz porodništva....

07.02.2007. u 18:42 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 06.02.2007.

depresija ili samo dosada?

Sinoć sam malo švrljala po tuđim blogovima i mogu vam reći da poprilično dosta ljudi ima mračne misli... Možda sam išla na krive blogove ali opet... Najčešće zapadamo u depru zbog ljubavi, škole, staraca ili onih glupih svađa sa prijateljima... Onda se povučemo u sebe pa nam je dosadno... I tako prođe dosta vremena i padaju nam na um svakakve crne misli... Dat ću vam savjet ljudi(a ovo bi mogla i ja poslušati) izađite van nađite neke stvari koje vas zanimaju... Jer tako je malo potrebno da budemo sretni...

06.02.2007. u 09:51 • 4 KomentaraPrint#

subota, 03.02.2007.

ANOREKSIJA

Upravo sam gledala tv reportažu o anoreksičarkama. Užas jedan šta si cure dopuštaju. Kako jednostavno ne vide da ti svi njihovi uzori sa glazbene ili glumačke scene su toliko retuširani. A manekenke su opet druga stvar. Kod ovako običnih cura kao mene i ostalih problem rade muški. Oni nam jednostavno nabijau komplekse kojih se teško riješiti. Nadam se da će u modu doći i malo punije normalne cure.>

03.02.2007. u 19:42 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.02.2007.

još jedan dosadan dan...

Uživam u ovom jutru... Ljenčarim kao i obično. NištA mi se ne da... Treba učit, ali.... Ko to još može... Već mi glava puca od silnih informacija... Moram se pohvaliti... Ispravila sam ginekologiju i položila sam ispite na vozačkom. Juuuupiiiii!!!! No kao i obično nitko doma od mog društva ne pita za to... Ne veseli se nitko... Zato sam dobila popiz..... u subotu, svima jeb... majku i otišla sama u grad... Na kraju sam obišla čitav grad, bila na čaju, karaokama i završila u disku gdje sam srela dio svoje ekipe... I znate šta bilo mi odlično... super sam se zabavila, zbarila i po 1. put pričala sa 30% disca... Imala sam fora majicu... naprijed piše "Ja sam DJEVICA" a odozada "ovo mi je stara majica"... Fora šta ne!? (ZAHVALJUJEM SE MOJOJ PAVLIC... FALA PUNO...) A g. Dotični i dalje je problem... Više ne znam šta da radim... Ne znam dal ga volim ili mi je to samo glupa,dosadna i štetna navika... Opet smo zabrijali... Opet sam prekršila svoje obećanje prema samoj sebi... Dosadna sam postala i Bogu i narodu...




P.S. JAVITE SE LJUDI... DOSADAN MI BLOG BEZ KOMENTARA

01.02.2007. u 10:46 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

SREDNJA ŠKOLA, LJUBAV, SREĆA I JA

myspace layout





Counter

Counter


wave ...luda noć, ja sam bila mamina princeza sve do sad i šta mi bi...wave

myspace



pjesme






svirajte mi jesen stiže dunjo moja

Toga jutra sam stigao putničkom klasom,
pa kući sa stanice časom,
kroz bašte i prečice znane.
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
- suvenir na stražarske dane.

Ušao sam na prstima,
mati beše već budna i brzo se prekrstila.
Reče: "Prošlo je k'o za čas,
baš si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa će ti svirati a ti ćeš birati".

Svadba beše k'o svadba, i šta da se priča,
parada pijanstva i kiča
i poznata cura u belom.
Već po redu poželeh im zdravlja i sreće,
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom.

Tad me spaziše cigani,
kum je tražio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih!
Širok osmeh i zlatan zub:
"Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati!"

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moEja...

Retko odlazim kući a pišem još ređe,
i slike su bleđe i bleđe,
pa lepe potiskuju ružne.
Al' nekad poručim piće i tako to krene,
pa stignem u svatove njene,
sve prave su ljubavi tužne.

Nikom ne pričam o tome.
Brzo dođe taj talas i znam da ću da potonem.
Spas mi donose cigani,
oni imaju srce, za svakog od nas, briga njih,
oni me pitaju šta da sviraju...

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...

regrutska

Sine moj...
Ti se majke sećaš nejasno...
Dobre senke iznad kolevke...
Poč'o si da pamtiš prekasno...
Osluškujem lepet anđela...
Znaću valjda da je nađem ja?

Eh, mani me...
Naš sam dom k'o čergu selio...
Tepanja na vino mirišu...
Njene stvari sam razdelio...
Svaki praznik minu ćuteći...
Sebi nisam mog'o uteći...

Stade sve... Samo život prođe...
Sine moj, oči njene plave...
Stiže dan da u vojsku pođeš...
Čudni se ovde sveci slave...
Ej... Sine moj... Kako da te pustim?
Ti si sve što mi od nje osta'...
Di ćeš s tim trepuškama gustim?
Život baš ne zna šta je dosta...

Slušaj njih
Što uz bojni poklič legaju...
Pevaju u slavu noževa...
Pevaju pa onda begaju...
Pošlo vreme s goreg na gore...
Razigralo one Najgore...

Sine moj...
Gajde će ti baba kupiti...
Tamburu sa ticom sedefnom...
Cure će pred kućom pupiti...
Nek se šorom digne prašina...
Kad bataljon suknji maršira...

Stade sve... Samo život prođe...
Sine moj, oči njene plave...
Stiže dan da u vojsku pođeš...
Lumpuju... Usijane glave...

Sine moj, sve su to barabe...
Ne dam ja mog spomenka bokor...
Derane... Drz' se tvoga babe...
Nisi ti za taj jad i pokor, ej...

lepa protina kći

Još sam bio sasvim mlad,
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je došla da se kupa lepa protina kći.

Nije znala gde sam ja,
da je gledam, krišom, kroz trsku i šaš,
a preko reke noć je pala kao plašt.

Mesec tinja nad vrbakom,
srebri nebo, zveda roj,
i kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj...

O srce ludo, ludi sni,
već se moji drugovi momčili svi.
A ja sam hteo samo jednu:
lepu protinu kći.

Čudnom pesmom zvoni drum,
te su zime i svatovi došli po nju,
iz daleka, neki svet za mene tuđ.

Baš sam prošao sokakom.
Padao je prvi sneg.
I još ponekad zazvone praporci
što je odnose, ko zna gde...

Da se ženim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.
Nikad više nisam sreo lepu protinu kći.

Jedan život, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napišem stih.
Stvari teku, ja se držim izvan njih.

I ljubim dobre, ljubim lake.
Neke prave, a neke ne.
I sve su vile, sve su kraljice.
I sve su nevažne naspram nje...

djevojka sa čardaš nogama

Nosila je jelek svileni
kao u pesmi narodnoj.
I krstić, znak na lančiću
da nekog čeka navodno.

O, to su bili svatovi,
sve kićeni i zlaćeni.
A mi smo bolje svirali
neg' što smo bili plaćeni.

Al' dobro sad...

Nosio sam šal od kašmira
i prsluk protkan tajnama.
Baš od takvih su je čuvale
tetke sa 'ladnim trajnama.

K'o srna me je gledala
žalosnom pesmom sludjena.
Čije si pile pirgavo?
Što nisi meni sudjena?

'Ej, da...

Hej, pusti kose pune polena!
'Ajde, baš u inat baba-rogama!
'Opla, digni suknju iznad kolena,
znam da kriješ čardaš u tim lepim nogama!

Rekoh joj "Beži, mani se,
i traži bolje partije!
Premala je moja tambura
da te od kiše sakrije".

Rekoh joj: "Ja sam samo tu
da vreme brže proleti.
Ja nosim čizme skitaljke,
mene je teško voleti..."

Pa da...

Hej, pusti kose pune polena!
'Ajde, baš u inat baba-rogama!
'Opla, digni suknju iznad kolena,
znam da kriješ čardaš u tim lepim nogama!

Hej, doleti mala senice!
Tu, na moje zlatne čivije!
Vatra šara tvoje zenice!
Razbi nešto i zaigraj ludo, divije!

život je more

Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.

U jutra rana plaše me senke
minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...

Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke što me vuku dnu...

Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene do nove luke.
Život je more...