utorak, 24.07.2007.

Hmm...mmmm.... ;)

...evo paklene vrućine i dalje haraju... ja se ne bunim...volim ljeto, volim kad je vruće... a kad mi dosadi...upalim klimu...i hladim se s nekakvom hladnom čašicom... hehe...to vam je idealna stvar...(mislim na klimu) ...toliko o mojem stanju... a emocije... hmmmm...happy sam... da, konačno sam happy...tj...već sad neko vrijeme... osjećaj sreće je predivan...al ponekad ga se i malo bojim......nisam navikla na toliko lijepih trenutaka...no ne bunim se......to nikako...

...ispričavam se kaj vam ne pišem posteke...ali trenutno mi svu pažnju zaokuplja M ... aha, totalka... stalno smo skupa...a kad nismo pričamo na mob i tak da... onda ono malo, ali zaista malo vremena provodim s frendima i obitelji...pa tu i tam...nekaj napravim..mislim na nekaj korisno...i to je to...

...pisala bih ja još štošta...al ne...previše je svega...a i zanimljivije je ovak....

...hm, kaj da još napišem...hvala vam svima na punooo komentarčeki... evo ja s vremenom i boxeve preuređujem....tata je super, mama još bolje...a burazi...hmm...pa nikaj se ne žale...pa su valjda ok... ma sigurna sam da su svi ok...jer me svaki dan zezaju...

...i evo vam jen biser...ma znate svi da se ja konstantno zlevlem... pa tak i dok sam malo... pijana...evo...bile smo ja i frendica u kafiću...i pita ona mene... Otkud pak zemejo se te nove pesme? A ja joj onak ko iz topa velim...pa valjda ih naručijo prek diskografske kučke... umjesto diskografske kuće...no i kaj bi mi ve čovek rekel...? hehe...to sam ja morem...



....for you M...
Nikad zaboravit tvoje oči, tvoje usne i tvoj osmijeh neću,
jer u tvom zagrljaju sam bar jednom u životu doživjela sreću!


...pusa mojemu M... & pozzzek svima Vama...


...Martina...

utorak, 17.07.2007.

....Početak kraja....

...ellow people...

...hm...nikako nemam inspiraciju za pisanje ovog posta...al kad me već podsjećate da dugo to nisam uradila...evo....pišem novi post....ovdje je hot, hot....very hot....srećom imam klimu...ali ipak....ne želim cijele dane provoditi u sobi s klimom....

...rođendani....

....danas je sedamnaesti dan mjeseca srpnja....na taj dan prije nešto više od 40 god...moja je baka rodila mog tatu....dakle tata sretan rođendan...ali danas je i još nekome rođendan....pa Mihajel sve najbolje...to je moj frend...pa evo objema slavljenicima sve najbolje....

...me...

...hm...a ja....ja i moje raspoloženje, svaki smo dan drukčije....nažalost....u mom se životu pojavila osoba... koja je moja pokretračka snaga...nadam se da znate o čemu pričam...kad sam s njim ne treba mi ništa....a kad ga nema....i najmanja sitnica mi nedostaje...volim ga...

...početak kraja...

....…i već sam jednom zbog tebe proživila pakao…ne znaš kako je bilo grozno…užasno…onda kad si otišao…u glavi su mi odzvanjale tvoje riječi…i svakog trenutka sam se pitala jesi li me zaista volio ili si to rekao samo tako…nije bilo lako…vjeruj mi...i sad opet…opet počinje sve iznova…

…ti si obilježio mene i moj život...toliko sjećanja…toliko suza i neprospavanih noći…toliko tuge i najviše onog jebenog bola koji me proždire iznutra, a ja ga ne znam kako zaustaviti…na ruci izrezano slovo tvog imena…znaš, ostali su duboki ožiljci...na srcu…



...sama na ovom svijetu, sama kao list na vjetru...

...evo ljudi ukratko....nekaj o čemu se radi...tolko da znate da još udišem ovozemaljski kisik...da još uvijek sama noću promatram mjesec i sjaj zvijezda....da me ujutro zrake sunca nađu samu u krevetu i da moje bose noge još uvijek same miluju rosu....

...ne idi ispred mene...možda te neću moći slijediti...

...nikad nisam znala...dal ćeš me probuditi ti....svojim poljupcem, toliko nježnim toliko slatkim...ili ću ipak ja to uraditi tebi.....nisam te puštala, bojala sam se da ne izgubim onog zbog kojeg živim...ne idi ispred mene...možda te neću moći slijediti...

....ne idi iza mene...možda te neću moći voditi...

...ne želim...ne želim biti tvoj vođa....želim da bdem tvoj cvijetić...onoliko nježan, mirisan....ne želim da me vodiš, ni da ja vodim tebe....želim da postanemo jedno...i da se nikad ne odvojimo...ne idi iza mene...možda te neću moći voditi....

....budi uz mene....budi mi prijatelj...

....budi uvijek tu...i kad sam sretna i kad sam tužna....želim da zajedno prolazimo kroz sve....želim da se zajedno budimo...izlaskom sunca...da zajedno brojimo zvijezde na nebu....da zajedno milujemo jutarnju rosu...budi uz mene....

utorak, 10.07.2007.

... P!NK ...

...ey...ewo owo je moj 105. postek...ne želim nikaj pisati...stawila sam spot..pjewačice koja mi je zakon....
Pink mi je jeno wijeme bila i uzor...pa ću owaj 105. post..poswetiti uprawo njoj..

Alecia Beth Moore ili umjetničkim imenom Pink, američka pop - rock pjevačica rođena je 8.9.1979. Još kao djevojčici otac joj je mnogo pjevao i svirao na gitaru, te je Pink već od tada željela postati zvijezda. Od 7.1.2006. u braku je s Careyem Hartom. Pink je izdala i nekoliko albuma...a ovo su neki od njih... meni osobno najbolji...Try This Album, I'm Not Dead Album, Can't Take Me Home Album, Misundaztood Album...
Evo nekaj sam kratko napisala...o njoj se ima dosta toga za reć...zvrkasta je i bez dlake na jeziku...ponekad me baš podsjeti na mene...

P.S. nisam željela pisat cijelu biografiju...po povijesnom slijedu događaja prema budućnosti, jer bi bilo predugačko...a i nekima vjerojatno i dosadno.... Mogu shvatiti da ne volimo svi istu glazbu i iste osobe...pa da ne duljim...hvala vam svima na komentarima...na podršci...i čitajte i komentirajte i dalje... Martina

nedjelja, 08.07.2007.

....zabavni dani....

...evo ljudi...napisat ću novi post, za sve one koji me na to nagovaraju a posebno za Čokija....koji je jako uporan...to vam je novi dečko moje zakoooon frendice ....pa evo Čoky...nek ti bu...napisala bum i taj novi post...kolko god uopće nemam volje...al evo...tu je sad već...počinjem...

...posljednja dva dana moja druga zakooooon frendica Tajchy i ja odlazimo se malo rekreirati...naš cilj je Turčišće ili kak ga mi još nazivamo metropola...ne zbog toga kaj je velko...dapače nije veliiko...nego zato kaj je tak nekak specifično...posebno...s zakooon ljudima... (Emma,Martina,Ivana, Donna, Silvana, Špilek, Martin (Tajanin dečko), Nino, Dejan, Goran, Lega, Matej, Vanja...i sorryte al nebrem se sad svih sjetiti)...i tak tam se jednostavno zabavimo, pa ono...logično je da idemo tam...sad kad smo bile u petak...dogodilo se je nekaj prilično zanimljivo... sedeli smo pred zadružnim domom i onak bzvz...počeli smo se spominati o svačemu...dečki su napeli za RIKITU, buuuuuuuu....ja sam znala da je to šuma straha... bila sam negdje na blogu pročitala...a Tajana nije znala...tak sam joj rekla...
Špilek nam je ispričal priču o tome... i mi smo se zaintresirale...a prije toga smo se spominali kak se i pre zadružom domu događaju čudne stvari...ali nama je to sve onak bilo smešno... Martina i ja (dakle dve Martine) lupale smo po vratima s leđima...i bilo nam je zakon...pa smo na kraju htele provaliti u podrum doma...ali smo ne uspele...pa smo ostale cure nagovorile kaj im pokažemo naš novi pothvat...provaljivanja u nekve stare kuće v Dvorišću i to smo nazvali iznenađenjem...svi su gledali i mislili kam ve mi dve pemo...:) :)) :))) ....a mi biserke..onak se smo počele..i onda je došla nekva baka ili žena kaj već je kričati na nas, tak da smo kenuli k zadružnome di je pala konačna odluka...daaaa idemo v RIKITU.... kad smo već krenuli...mi smo nažalost morale odustati....problem su starci...joj, a kad su oni ne problem....grrrr....i tako je vesela kompanija istraživača otišla v RIKITU a kak im je bilo možete čitati na Emminom blogu ili Turčiškom blogu
Iako je sve ovo teško za vjerovati...ja još ni sad neznam dal da vjerujem ili ne...ali imam prilike uvjeriti se pa očito tak i bude... neznam...ali želim ići tam...sigurna sam da to želim...

...evo to je sve od mene za danas....sad kaj samo izvršim izazov koji sam dobila...a izazov je pitalica...

1° Istina ili laž...pa istina...ja još uvijek vjerujem u bajke...pa se bojim ak budem lagala da mi bude narasel veeeeliki nos....hehe..šalim se...ali istina definitivno...laži će uvijek isplivati na površinu a onda bi moglo biti grozno...znala sam slagati samo neke stvari starcima...ali sad već i to zaobilazim...

2° Mržnja ili oprost...oprost...tak sam učena od malih nogu...jednostavno ne mogu nikog mrziti...kolko god bi to htjela...i kolko god su neki to zaslužili...ali možda je bolje tak...jer mržnjom ne postižemo ništa...ostajmo sami...bez prijatelja...jer svi mi griješimo i pogreške nisu vrijedne da se nekog zbog toga mrzi...

3° Sadoled ili kolač...definitivno kolač...nisam ljubitelj sladoleda...pojedem ga svega par puta na godinu...

4° Motor ili auto...pa ovisi o prigodi...obožavam motore...ali preferiram aute...zbog vremena, prostora, pa čak i sigurnosti...

5° Putovanja ili učenje...hm..ovo mi je smiješno...neznam tko bi ovdje reko učenje....obožavam putovati, a i kroz putovanje se može mnogo toga naučiti...

6° Disko ili kafić...oboje...disko vikendom...kad je vrijeme za ples zabavu...a kafić više za neku kavu i razgovor...

7° Nogomet ili košarka...nogomet definitivno...a dalje no coment... :))

8° Laptop ili komp...laptop...deinitivno...evo već punih 5 tjedana imam svoj novi laptop i prezadovoljna sam...više ne moram vrijeme provoditi za stolom...nego bilo gdje...u krevetu ili vani..ikli bilo gdje....obožavam tu malu stvarčicu....

9° Ljubav ili novac....definitivno ljubav...

...izazov prosijeđujem...Tajani, Emmi, Hrvojki, Martini & Marti... :)
...big pozzek...svima koji ovo čitate...Markecu, Hrvojki & Čokiju, Tajani & Martinu, Emmi, Ivani, Martini, svim blogerima, sestrični Marti, Petri...i cijelom društvu s Turčišća...

četvrtak, 05.07.2007.

...noćas kad se sklope kazaljke...

...da, noćas...kad se sklope kazaljke...gledaj u nebo...u najcrnijem mraku gledaj u nebo i vidjet ćeš dan...dan obasjan mojim riječima...ljubavi, gledaj u nebo noćas kas se sklope kazaljke...

...učinit ću da zvijezde ispišu moju priču na vedrom nebu...rastjerat ću sve oblake i pozvati mjesec da ti osvijetli put...put do mene... ponovno...nagovorit ću jednu zvijezdu da ti dođe i šapne ono što ja više ne mogu...

...vidjet ćeš sve...noćas kad se sklope kazaljke...ljubavi, gledaj u nebo...nisi više uz mene, ali pogledi će nam se susresti noćas... uhvatit ću te za ruku i nikad te više neću pustiti...bit ćeš moj...ponovno... dijelit ćemo ljubav i živjeti sretno među zvijezdama...u mjesečevim njedrima...sa oblacima koji će nas sakrivati od pogleda onih koji zavide....

...i sve će to biti...kad se sklope kazaljke....nemoj se bojati...noćas kad se sklope kazaljke nebo će zabljesnuti...zvijezde će prekriti nebo riječima mojih osjećaja...volim te pisat će gore...samo gledaj...razumjet ćeš sve...kad se pojavim iza tebe, nemoj se okrenuti... dopusti da ti šapnem koliko te volim...

...ostala su samo sjećanja svega što sam imala....ali noćas će sve opet postati moje...učinit ću da svijet zastane i gleda našu ljubav na nebu...jer biti će vidljiva...

...nemoj se bojati...nemaš se čega bojati...noćas kad se sklope kazaljke dolazim u tvoje srce...tiho... neću kucati...samo ću lagano ući i pojaviti se u tvojim snovima...

...srce će mi kucati ubrzano kao nekad uz tebe...osmijeh će mi ponovno biti na licu zbog tebe...oči će mi sjati pune uzbuđenja jer ću ti opet biti blizu...tijelo će mi drhtati od tvog pogleda...

...želim te ponovno vidjeti...želim te ponovno osjetiti...želim ponovno osjetiti tvoj dodir...

...ljubavi, noćas kad se sklope kazaljke, gledaj u nebo..volim te, pisat će gore...razumjet ćeš sve...

...volim te..



....veliki pozdrav Hrvojki iliti Sakachovoj, Lavici, Petri, Simoni, Markecu, Čokiju i svim ovim predivnim blogerima...i svima koji čitaju ovaj post...