U svom tom šarenilu savršenosti mora se jednom pojaviti i ta crna mrlja tuge,očaja i beznađa i to baš onda kad sam mislila da će sve,baš sve biti u redu.A i bilo bi čudno da se to nije dogodilo.Sve je bilo ko u bajci-od frendova do moje ljubavi,čak su i starci otišli u četvrtak ujutro na more,tek se sutra vračaju..ja i sestra solo..ljubav moja spava kod mene..tehnički problemi u najnezgodnijem trenutku..ma ni to nije toliko važno,ali taj cirkus sinoć fakat nije bio na mjestu!Da,da,poklala sam se sa sestrom.Žestoko.Izvrijeđala me pošteno,ja sam ju brutalno popljuvala jer nije bila uredu ni malo.Još bi preživila to kaj se o kuči i životinjskom carstvu brinem samo ja,al kad je počela s provokacijama i tom vrstom vrijeđanja nisam mogla više.Ne mogu podnjet bit sama s njom,moram imat nekog kraj sebe jer me psihički ubija to stvorenje 4 godine mlađe od mene,razmaženo do bola i s daleko previsokim mišljenjem o sebi.Kako je večer završila?Za razliku od ostalih puta,mojim suzama..da..brijem da sam ju bila u stanju ubit..da dragi nije bio samnom,da me nije tješio i smirivao ko zna šta bi bilo..Šta je najbolje,volim ju kaj god ona napravila i uvjek ju izvlačim pred starcima i na nenoj strani sam kad su oni protiv nje,toliko sam tog za nju napravila da bi se ona tako prema meni ponašala.E jebiga!I kaj sad?Sad s cigaretom u jednoj ruci,s kavom pokraj sebe i navijenom muzikom rano u jutro dolazim k sebi nakon svega umjesto da uživam dok mi nema staraca jer nije baš često da ovak odu.Ah..dođe mi da se pitam zašto si to dopuštam,zašto??Ali odgovora nema..bar za sad..Eh,šta je meni ovo trebalo?
moja seka
a evo i jedna moja sličica..
|