|
Vama,da znate koliko je ura....
|
Lepa protina kći...
15.01.2006., nedjelja
Izbrisala sam sve postove... Žao mi je, jako mi je žao, voljela sam ovo mjesto, bilo mi je slađe od rodnog ognjišta,... ali sve je ovdje bilo o njemu. I mislim da je nakon toliko godina...dosta... Više ne mogu, od noćas ne mogu...
Nikad, nikad u svom životu se nisam osjećala tako poniženo, prljavo, bezvrijedno, baš poput neke ofucane krpe koja se vuče sivim pločnikom i koju svako bar jedanput nogom odgurne, okrzne...
A nisu ni svjesni koliko boli...
Jesam, izgubila sam ga, noćas sam ga zauvijek odgurnula od sebe... Dokazala mu da je bio u pravu, da nisam vrijedna ničega...ni truda, ni sreće, ni ljubavi....
Izgubila sam i još mnogo toga, povjerenje u ljude... Zar je baš svima, pa i osobama koje su mi značile u životu, cilj da me nekako ponize, da se u meni nikad više ne rodi tračak samopoštovanja niti da mi ikad više osmijeh ukrasi lice...
Žao mi je zbog postova, bili su veliki dio mene, mog života, ali nisam mogla više da gledam one riječi...
Od noćas nisam mogla...
Ne želim da čujem za prijatelje, neka mi niko više ne govori o prijateljstvu... A još manje o ljubavi, jer ne postoji, ljudi, ne postoji...
Kunem se da je sve samo fol.... Samo fol i ništa više...
Neću moći da se vratim na ovu ukletu stranicu... Od noćas neću...
Nemate pojma koliko vas volim...koliko ste iskreni...koliko ste mi uljepšali život...
Keno, čije riječi i sad lupaju u mojoj glavi....i mislim da će me često u životu doći glave...
Svezbog, jer je bila tu baš kad je trebala...
Dado, koji mi, usput, jaaako nedostaje...
Ina, koja odiše dobrotom i željom da pomogne...
Gracia, jer zna koliko boli kad voliš...
Tija, koja je čak i mene znala navesti na pozitivne misli...svijet treba više ovakvih...
Sss, s kojom sam se bezbroj puta poistovjetila...
Izgubljena, kako da nju zaboravim, šta bi ovo bilo bez nje...
Ne smijem ni da zaboravim Oliveru, Rilady, Nevernika, Plavooku malenu, Mistiku, Starog momka....od kojih su me neki i zaboravili, ali ja ih ipak duboko poštujem...
Javite se ponekad, ako ja ne budem mogla...
|
|
|
|
siječanj, 2006 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Opis bloga
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo...
Moj mail...
pegava218@yahoo.com
Ti koja imaš nevinije ruke
Ti koja imaš nevinije ruke od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojeg glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te
Susreću ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni
gušteri neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja
ogrijah u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriši cvijeće koje ja
zalijevah svojim suzama.
Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikada voditi za ruke
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
budi blaga njegovom snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu.
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovom snu...
Vesna Parun
Blogeri čije riječi ispunjavaju moju dušu...:
- Dah samoće...Zaprepasti me njegova sličnost sa...Njim. Između ostalog, zato je na vrhu ovog popisa
- Izgubljena...Traži se, kao i mnogi od nas.
- Dado... Prave si boje dodao... U pravi čas.
- Ina...,zbog njenih savjeta...
- Gracia...Jedno majo simpatično stvorenje....
- Stari momak...Šta reći, još jedan Balaševićevac
- Mistika,zbog njenih pjesama...
- Nevernik...Još uvek Samo Svoj....
|
|