malavita

'ko će ti reć da si kurva, nego kurva...tako govore u mom kraju.

imam prijateljicu s kojom se rijetko viđam, ali uvijek kad se vidimo prvo što kaže je: «vidim, popunila si se u bokovima od našeg posljednjeg susreta». ni kako si? ni što ima? ni boli te što? već ravno na bokove!
da se moj metabolizam rukovodi njenom percepcijom i potajnim željama, trebala sam već mutirat u zepellin i raspuknut se prvi put ove sezone kada je temperatura prešla 30 stupnjeva.

trebam li reći da ta ista prijateljica ima pozamašnu stražnjicu koju uopće nisam primjećivala dok ona nije započela minuciozne analize mog dupeta, celulita, strija i ostalog.

moja baba ima brata, a on ženu koja svaki put kada ih obiđem ima nesto za reć' – ničim izazvana. moj fizikus joj je, ipak, najzanimljivija tema.
eto ti tako nedavne zgode:
sunčam se na plaži ispred njihove kuće (oni žive na selu koje je na moru) u žutom badiću u dva dijela –donji dio se nosi ispod trbuha da se još više naglase obline (kad je bal,....!), namazana od glave do pete kad evo ti nje u inspekciju.
sa balkona se oglasi:
«e, dobro si se popunila»
«e, jesam»- odgovorim tužno. kao i uvijek.

pa u pičku materinu, ženo. 75 ti je godina, revizija sa nebesa samo što nije započela, a guja je još uvijek u tebi. čudno.

ali neki ljude vide što žele vidjeti.

ne kažem da je lako biti dobricom. eto, ja sam nekoliko puta u svoju svakodnevicu inicirala postupke za svoj osobni preobražaj u bolju osobu. ne mogu se pohvaliti većim uspjesima.
prošle godine sam radila ispit savjesti (tehnika sv.ignacija) nakon što sam osvijestila da se upuštam u pretjerane analize ljudi iz svoje bliže okoline. pa sam jedno jutro uzela tekicu i napisala «vježba 1», pripadajući joj datum i listu bitnih stvari oko kojih ću propitivati svoju savjest. među inima je stajalo:»neću o ljudima govoriti stvari koje mi je rekao netko treći i za koje ne znam jesu li se dogodile», «neću, u uredu s kolegama, komentirati druge kolege», «neću u ljudima tražit mane, nego gledat samo vrline». kada sam pročitala na što sam se sve obvezala, procvala sam od ponosa. krenula sam na posao laganim korakom u oblaku svoje gordosti i samozadovoljnosti jer, iako to još uvijek nitko ne vidi, ja sam od danas boljom osobom. nakon dvadeset minuta, zazvonio je telefon, bio je to moj šef. pala sam na ispitu savjesti.
još uvijek sam na vježbi broj 1. nije jednostavno.
ali mi se čini još težim mjeriti ljudske guzice, a ne srca.