malavita

15.03.2007., četvrtak

a sad sreća

tuturututu, čujte i počujte!
faza samosažaljenja je gotova! nema više "oh jadna ja, oh jalova ja, oh teškog li mi života".
i još nešto čujte i počujte: ne samo da je ta faza gotova već gledate u novu malavitu. ja sam u potpunosti promjenjena i posljedično tome spokojna. nema više tog biokemijskog nalaza, nevere i loše kinematografije koja bi me mogla uzbuditi i poljuljati mi ravnotežu. jer više ništa ne vidim. samo sanjam o vremenu kada će nam ono doći u obitelj.

ono je dijete.

najdivniji muž na svijetu je izjavio kako i on želi da usvojimo dijete. malo je reći da je nakon toga nastupila euforija. nakon euforije sam se opustila i onda sam počela baljezgati sve i sva. bez reda i načina s dignutim prstom desne ruke u zrak. istresla sam par teorija o odgoju i objasnila dragom kako se sada nakon ove kolosalne odluke moramo ponašati, a posebno kako se on mora ponašati i nikako me pri tome nervirati. pa sam se onda malo rastužila, ni sama ne znam zašto. možda zato što sam pomislila da mi netko ili nešto može oduzeti ovo blaženstvo. što ako ne prođemo na testiranjima centra za socijalni rad? što ako nam ne dozvole usvajanje? što ako spadam u neprimjerene. hoće li oni vidjeti na mom licu da to dijete obožavam, a još ga ni upoznala nisam. ipak, brzo sam se brzo izvukla iz ovog filma jer sam odlučila biti super ja, nova ja i super buduća mama.

već sam isplanirala prvih deset godina njezina/njegova života. već sam sastavila listu fora kojima ću ju/ga nasmijavati kada ju/ga uhvati blues. već sam toj listi dodala još jednu podlistu osobnih dragocijenosti koje će ona/on nasljediti npr. karta s koncerta ramonesa, račun prvih kupljenih marti u carnaby streetu, kožnjak, moje cdeje (dragi Bože samo da mi dijete ne bude slušalo narodnjake ili luku nižetića), nakit, moje pjesme pa da se sprdamo zajedno iz istih. već sam isplanirala rođendane, diplomu, svadbu, magisterij, doktorat, njezin/njegov predsjednički mandat. već sam posesivna. već sam se par puta i u sebi posvađala s najdražim oko različitih stavova u svezi njezina/njegova stila života. ah, temeljita li sam!

ma ne, sretna sam. blesava sam. sretna sam. i baš me briga. ja sam buduća super mama.

samo, psst, za sada znaju samo meni posebni. čuvajte tajnu.

- 15:28 - Daj si oduška (9) - Ako misliš daje potrebno - #

07.02.2007., srijeda

sjeta

već je jasno: 2007 neće biti moja godina. i nije potrebno raditi natalnu kartu, nazivat tarot ili bacati grah i slijepcu je jasno da me prati neki bad luck, loš film, što god već.

/da se skužimo na početku, danas nemam ništa zanimljivo u rukavu, nikakvu poruku ili zrnce mudrosti, nego priča mi se, nevjerojatno mi se priča.../

meni koja sam inače uredsko rame za plakanje, škrinja u koju se spremaju sve brakorazvodne parnice, svi školski problemi, devijantnosti pubertetlija, muške grubosti i one koje to stvarno jesu i one za koje ženturače poput nas misle da jesu, krediti, lizinzi...meni je danas došlo da se u hodniku rasplačem. došlo mi da zagrlim kolegu blagog lica i da otvorim slabo pokrpanu dušu.

zofran...ime je tablete koja se daje protiv mučnine tijekom kemoterapije. svakih četiri mjeseca dok putujem prema zagabriji na redovni pregled pokušavam se sjetiti tog naziva. kako je mozak fenomenalan organ i kako se samo vješto brani.

kažu da su mi kosti loše, posljedica zračenja i nedostatak estrogena. nemojte mi samo reći da je važno da se osjećam dobro i da je to sve u glavi. imam pravo na svoju tugu, strah i zabrinutost.

pilates, makrobiotika, čajevi, homeopatija...ja sam majstorica discipline. spartanka i amazonka. no, ponekad te jednostavno u životu ne ide.

bolje se rodit bez (one stvari) nego bez sreće kaže narod.

nota bene: dobili smo čestitku od bandića. u stanu u zagrebu su nam isključili plin jer su nam instalacije stare, moramo u investiciju. hvala dragi gradonačelniče, skakućem od sreće što ću napuniti tvoj holding za pedeset tisuća kuna.

bolje se rodit bez (one stvari) nego bez sreće kaže narod.

jučer sam napunila 31 godinu. dragi mi je donio mimozu i papaje. taj znak pažnje me obuzeo i doveo u čudan sentiment. pričinilo mi se kao da dragi žurno nakon posla trči k meni trudnoj koja se zaželjela tropskog voća.
nisam trudna. ne mogu biti trudna.

bolje se rodit bez (one stvari) nego bez sreće kaže narod.

- 14:54 - Daj si oduška (6) - Ako misliš daje potrebno - #

24.01.2007., srijeda

patnje učenika hrvatinića

kao i svaka emotivno nestabilna i mjestimično neurotična osoba većinu svog dana provedem u sanjaranju o savršenom zanimanju za sebe. široka je paleta mojih sanja; od onih dječijih snova o istraživačicama, doktoricama, učiteljicama, plesačicama, odvjetnicama, stjuardesama pa do sanjivih bizarnosti u maniri da se zaredim to mi se čini nekako stress free zanimanje, ne trošiš za odjeću, ne moraš stavljati make up jer si lijepa pošto ti je duša lijepa pa sve izlazi na vidjelo na tvojoj faci, šef ti je superstar i najpoznatija ličnost na svijetu, a srce mu je veliko kao svemir (on ustvari i jest svemir) i što god da zezneš on prašta. nije loše, jel da? željela sam biti i pilates instruktorica, svirat na stradivariju ili barem bas gitaru u sonic youthu, ulična zabavljačica, modna kreatorica, predsjednica povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa i poznata autorica visoko tiražnih self help knjiga koja gostuje na opri. posljednje što sam željela biti je turistički vodič. nekako mi je to zanimanje, prošlo ljeto, upalo u oko kao baš stvoreno za mene. pošto je to ipak dostižnije od sviranja basa u sonic youthu i stvaranja svoje modne linije, a komplementarno mom poslu, upisala sam tečaj.
tečaj je trajao dva mjeseca, a ja sam na istom bila prisutna možda tri dana jer sam smatrala da ako je to TEČAJ, neće biti većih poteškoća u savladavanju materije.

ne reci dva puta! krenuli su ispiti. potrebno ih je položiti 10 za dobivanje dozvole gradskog vodiča. do sada sam položila 6, većinu od tih 6 zbog elokvencije i mogućnosti da u par minuta izreferiram toliko sranja da se sugovornik pogubi. no, za jedan ispit sam od prvog dana znala da će biti protivnik dostojan iskonskog štrebanja. ispit naziva kulturno povijesne i druge znamenitosti u republici hravatskoj. čisto da vas ne držim u daljnjoj napetosti, ispit položih u ponedjeljak, no sam proces me potaknuo na ovaj post.
name, sjetila sam se faksa i straha kojeg se student nauživa na našim fakultetima. sjećate li onog osjećaja težine u želucu pred ulazak u profesorov kabinet. i sjećate li se onih naših akademskih okamina na fakultetima koje vas gledaju pogledom od kojih se sledite u roku keks iako su ljetni rokovi u tijeku. sjećate se kako su oni koji su vas poticali na razmišljanje i kreativnost tijekom fakulteta mogli biti nabrojeni na prste jedne ruke. sjećate li se kako ste padali ispite iako ste uspješno savladali 736 stranica neke knjižurine, a pitani ste baš zadnje 3 koje niste stigli jer ste zaspali sasvijm slučajno s noga dok ste kuhali sedamnaestu kavu te večeri.
e, pa taj osjećaj sam imala prije ispita na ovom TEČAJU koji bi se s pravom mogao mjeriti s nastavnim programom prve godine nekog faksa. polaznici tečaja su grizli nokte pred kabinetom, ponavljale su se godine uzaludno memorirane jer će ionako ishlapjeti nakon najviše dan, dva, referirale su se činjenice bez razumijevanja, spominjale su se analize umjetničkih djela bez da se to djelo ikada vidjelo.

hrvatski umjetni i usiljeni akademizam. hrvatski kišobran u hrvatskoj guzici.

- 09:32 - Daj si oduška (5) - Ako misliš daje potrebno - #

15.01.2007., ponedjeljak

kroz želudac

svaki muškarac koji kaže da mu nije bitno je li mu žena dobra kuharica, laže! bilo da se radi o sveučilišnom profesoru, astronautu, liječniku, policajcu, vozaču tramvaja, šumaru, aktivisti civilnog društva ili bauštelcu, svi oni žele isto. majstoricu u kuhinji, vještu razvlačivačicu tijesta, kreativnu kuharsku dirigenticu koja voli eksperimentirati s egzotičnim okusima, a i recepte narodske kuhinje poznaje naizust.

što je predhodilo ovom senzacionalnom otkriću? poslušajte.
suprug mi je nedavno dobio novi posao, imenovan je ravnateljem jedne škole (malograđanski ću ja) i njegovo radno vrijeme se produžilo. naša svakodnevica je upotpunjena raznim savjetovanjima, sastancima, seminarima, sjednicama vijeća i odbora, pa i brojnim lunaticima od profesora koji mi čovjeka opsjedaju svojim bizarnostima, tako da je bilo potrebno donijeti novu strategiju kuhanja. stara strategija se sastojala u jednostavno genijalnoj odluci da ja kuham preko vikenda, nedaj bože tijekom tjedna, a on neka se snalazi kako zna i umije (dva jaja naoko, kečap i kobasice). no, svakom veselju dođe kraj pa tako i mome. privilegija da sam ona koja ne kuha, nepovratno je izgubljena!

dakle, kada sam saznala da će mi čovjek napornije raditi, nisam ga mogla ostaviti na cjedilu i zavirila sam u svoju gotovansku dušu te pronašla ono malo ljudskosti pa izjavila “mačak, ja ću ti kuhati!” mačak me malo u bunilu pogledao, ali što će čovjek, nema izbora, kako bi neki stranjski narod rekao beggars cannot be chosers...

kako sam rekla, tako sam i napravila. počela sam kuhati! skidati recepte s neta, konzultirati obiteljski afž za sve poznate recepte mediterana i sjeverne hrvatske da mi muž ne bi bio počesto nostalgičan za maminom kuhinjom ili nedajbože kuhinjom bivše mu žene. odgledah i nekoliko emisija dobro jutro hrvatska jerbo tamo daju savjete za brzu i zdravu (yeah, right!) kuhinju, kupih i bezobrazno skupu kuharicu u svijetu knjige pa me sad bombardiraju ponudama za nagradnu igru gdje sam već dobila tristo tisuća kuna samo moram naručiti tri atlasa i kompilaciju salsa ritmova. no bitno je da djeluje. iz dana u dan moji nekad nevješti i nedaroviti prsti naprave neku kulinarsku poslasticu i moj muž cvate. sve me nešto pipka i dirka dok kuham. pa me ljubi po vratu dok mu radim pašticadu, pa me zadirkuje u stilu “haha, vidi ti moje kuharice, ne okrenem se a ona nešto začarobira”. pa me pita treba li mi što (!?), je li mi teško (!?), pa se nudi da mi pere suđe (!?!?), šeta psa i kupi nove cipele. ten se čovjeku popravio, ne muči ga stolica, ujutro je dobre volje, ne svađa se sa televizijom, ljubazan je prema susjedima. čudo, ljudi. pravo čudo!

a na početku naše veze je govorio da ga ne smeta što ne znam kuhati sve dok ja njega volim! lažljivac. ljubav ide kroz želudac. ima moja stara pravo.

drage prijateljice, iako se moja mudrost ne može mjeriti sa onom žuži jelinek, poklanjam vam, danas, sljedeći savjet:
kecelja oko pasa - harmonija u braku.
- 08:30 - Daj si oduška (8) - Ako misliš daje potrebno - #

12.01.2007., petak

pet ženskih i o meni

ženstvena secret mi je bacila rukavicu (a ja jedva dočekala)! dolje navedeno je pet izuzetno intimnih i pomalo sramotnih o meni:

1. rijetko odlazim u društvo, a još rjeđem pozivam društvo k sebi. primjerice kada radim neki tulum, oprostite party ili takvo što ja se tome štreberski posvetim i iscrpim se prije nego što gosti dođu. pa kad dođu, željni zabave, ja sam zabavna poput kretenskih emisija pod lipom i cimer fraj i često gledam na sat, a ponekad počnem prati suđe i zijevat. odurno.

2. nikad, ali upravo nikad ne upamtim ime osobi koja mi prvi put u životu pruža ruku prilikom upoznavanja. vrlo nezgodno i površno od mene.

3. čujem se sa starom na telefon do 3 puta dnevno. to je moja ovisnost. i često citiram svoju majku hrabrosti i to jako nervira mog muža. a mene baš briga zbog toga.

4. često na pitanja odgovaram protupitanjem. vrlo demagoški i oprezno. a opet se zna dogoditi da potpunom strancu ispričam svoj život u nekoliko iscrpnih i detaljima nabijenih nastavaka.

5. i za kraj jedna vrlo prizemna: kupovinom rješavam nedostatak nečega (još ne znam čega): željeza u krvi, ambicija, strasti, poezije, patetike...zaokružite.

lanac ide dalje. da čujemo sunrise i linusa.
- 11:48 - Daj si oduška (5) - Ako misliš daje potrebno - #

10.01.2007., srijeda

povratak

nećemo se grlit, ljubiti, komplimentat jerbo se nismo dugo vidjeli.
istina, bila sam u nizu kriza nastalim zbog manjka estrogena, među ostalim i spisateljskoj (hehe, spisateljskoj!)
ali vratih se drugovi dragi i puno mi toga leži na srcu. evo ova lajavica u meni samo što ne eksplodira, gordo se u prsima mrda i želi van.
pa da ju pustimo? ok, ok manje euforije ljudi. puštam je vani.

prvo jedna dobra vijest za sve nas vesele i smosvjesne hrvate. ministarstvo zdravstva je odlučilo herceptin staviti na listu lijekova. za neupućene hrceptin je lijek koji u ranom stadiju raka dojke može uvelike pomoći u izlječenju te bolesti od koje svake godine oboli nekoliko tisuća naših sugrađanki. do prije 01.01.07. je ministarstvo taj lijek besplatno davalo samo u slučaju metastaza što sam osobno smatrala vrlo ne fair igrom jer pobogu ljudi zašto čekati metastaze kada možemo to smeće u tijelu uništiti ranije. eto, zbog nove odluke ministarstva sam sva ushićena i izuzetno ponosna što uredno plaćam porez od kojeg žive činovničke pizde koje su napokon napravile nešto korektno.

drugo što vam želim reći jest da tražim srbina za dobrog prijatelja (kuma i najbolja prijateljica je mješana pa ona ne ulazi u kategoriju wanted iako mi je rekla da će mi rado pomoći ako se nitko ne javi na moj oglas). naime, vidim da je to izuzetno «in» oko ovih blagdanskih dana po julijanskom kalendaru pa bi i ja voljela otić nekome u posjetu i najest se žita i slatkog do mile volje i da onda snime o meni jedan poduži televizijski prilog jerbo ja volim da svi misle kako sam ja otvorena, europska i 100% antiksenofobična baš poput sanadera, kosorice, šeksa ili mesića. koji smo mi licemjeri! eto ako netko nekog zna ili je možda sam pripadnik tog naroda neka se javi. volim duge šetnje, diskretna sam, dobrovoljni sam davatelj organa (znate, nije se loše s takvima družit), željela bih posjetiti indiju, bavim se pomalo kristalima i čitam iz dlana.

a šeksov infarkt...o bože.

- 14:30 - Daj si oduška (3) - Ako misliš daje potrebno - #

07.07.2006., petak

ispit savjesti

'ko će ti reć da si kurva, nego kurva...tako govore u mom kraju.

imam prijateljicu s kojom se rijetko viđam, ali uvijek kad se vidimo prvo što kaže je: «vidim, popunila si se u bokovima od našeg posljednjeg susreta». ni kako si? ni što ima? ni boli te što? već ravno na bokove!
da se moj metabolizam rukovodi njenom percepcijom i potajnim željama, trebala sam već mutirat u zepellin i raspuknut se prvi put ove sezone kada je temperatura prešla 30 stupnjeva.

trebam li reći da ta ista prijateljica ima pozamašnu stražnjicu koju uopće nisam primjećivala dok ona nije započela minuciozne analize mog dupeta, celulita, strija i ostalog.

moja baba ima brata, a on ženu koja svaki put kada ih obiđem ima nesto za reć' – ničim izazvana. moj fizikus joj je, ipak, najzanimljivija tema.
eto ti tako nedavne zgode:
sunčam se na plaži ispred njihove kuće (oni žive na selu koje je na moru) u žutom badiću u dva dijela –donji dio se nosi ispod trbuha da se još više naglase obline (kad je bal,....!), namazana od glave do pete kad evo ti nje u inspekciju.
sa balkona se oglasi:
«e, dobro si se popunila»
«e, jesam»- odgovorim tužno. kao i uvijek.

pa u pičku materinu, ženo. 75 ti je godina, revizija sa nebesa samo što nije započela, a guja je još uvijek u tebi. čudno.

ali neki ljude vide što žele vidjeti.

ne kažem da je lako biti dobricom. eto, ja sam nekoliko puta u svoju svakodnevicu inicirala postupke za svoj osobni preobražaj u bolju osobu. ne mogu se pohvaliti većim uspjesima.
prošle godine sam radila ispit savjesti (tehnika sv.ignacija) nakon što sam osvijestila da se upuštam u pretjerane analize ljudi iz svoje bliže okoline. pa sam jedno jutro uzela tekicu i napisala «vježba 1», pripadajući joj datum i listu bitnih stvari oko kojih ću propitivati svoju savjest. među inima je stajalo:»neću o ljudima govoriti stvari koje mi je rekao netko treći i za koje ne znam jesu li se dogodile», «neću, u uredu s kolegama, komentirati druge kolege», «neću u ljudima tražit mane, nego gledat samo vrline». kada sam pročitala na što sam se sve obvezala, procvala sam od ponosa. krenula sam na posao laganim korakom u oblaku svoje gordosti i samozadovoljnosti jer, iako to još uvijek nitko ne vidi, ja sam od danas boljom osobom. nakon dvadeset minuta, zazvonio je telefon, bio je to moj šef. pala sam na ispitu savjesti.
još uvijek sam na vježbi broj 1. nije jednostavno.
ali mi se čini još težim mjeriti ljudske guzice, a ne srca.


- 14:58 - Daj si oduška (11) - Ako misliš daje potrebno - #

16.06.2006., petak

o svemu i svačemu

odlučio je prestat pušit. uvijek sam govorila da ima super osjećaj za tajming.
svjetsko prvenstvo, turisti koji samo što nam iz frižidera ne izlaze, pas koji se linja 12 mjeseci godišnje, puknuta cijev u zahodu, smrznuti odnos sa starim, račun za farbanje fasade na kući u zagrebu...

totalno luduje. ne spava, znoji se, osoran je. bol boluje. bezobrazan je prema meni.
nikotinski junky.
kad bolje promislim, bolje je kad puši, ali to ne smijem govorit na glas. supružnici se trebaju podupirati!
sramim se jer bi mu najrađe zabila kubu u gubicu i rekla «vozi».
umjesto toga ga vodim na lastovo, u karantenu. ja ću crveno nalakirane nožne nokte točat u pličaku, stavit ću bijeli šešir za koji je moja stara rekla da me čini pomalo uvrnutom i bijelo sunčane naočale za koje sam sigurna da me čine turbo luđakinjom, a on neka laje na mjesec, neka trči po otoku, neka nađe prijatelje - tamo sve vrvi od prijaznih ljudi. baš me briga! danas sam se obukla u zajebanu ženturaču kojoj dragi ne može nać mjeru, slomit srce, poljuljat samopouzdanje ili ju ujest za srce. svi su vrazi danas u meni!

pod pauzom sam vidjela jednog od sudionika mog bivšeg života. jedva da me prepoznao. polu-ugodno smo časkali. o svemu i svačemu.
-o udala si se? pa jebote, ne mogu vjerovat..evo ja se ženim. postat ću tata. a ti?
-nemamo djece.
-dobro pa ima vremena.
-ne možemo imat djece.
-o shit, pa što je bilo?
šutnja
-hoćete li usvojit?

mrzim ovo pitanje!
ne toliko zbog pitanja nego zbog mog pripremljenog odgovora:
-pa ako bude sve ok sa mnom, vjerojatno hoćemo.

pravo pitanje je «želite li usvojit djete?»
pravi i iskreni odgovor je:
«čovječe nemam pojma! fakat ne znam. nekad mi se čini da to totalno ne želim i onda me sram. umirem od srama jer osjetim, gotovo fizički, svoju sebičnost»
i pitam se od kuda ta hladnoća u meni?

vrlo često mislim da sam i duhovno kastrirana...
- 15:51 - Daj si oduška (9) - Ako misliš daje potrebno - #

13.06.2006., utorak

mea culpa

u posljednje vrijeme intezivno razmišljam zatvorit ovu ovdje knjigu – oh prepotence silne! kakvu knjigu? slikovnicu...
postala mi opterećenje, nema me tu, u dvorištu...druga su djeca aktivna, loptaju se , vani je sunce, nosi se crveno i oskudno. u zraku miris kopertona i sladoleda iz automata.


kažem danas friendu koji se rodio malo prekasno da mi bude muž, a bio bi dobar muž, posebno sada kada je kupio super motor.

/btw, najdraži s kojim sam u braku – u realnosti, a ne po pustopoljinama mog infantilnog mozga, je doista ljubav života, a pokazao se kao pravi majstor u rješavanju nekih ozbiljnih poteškoća u kojima se nalazimo, just for the record/

kažem mu: ugasit ću blog, još nešto u čemu sam propala i nisam istrajala čak ni godinu dana.
kaže on da kuži, tako je nekako i njemu. naime, ima i on blog. uh, tko danas nema blog. deplasirana tema.

nego, što ako ga ugasim? onda će moj lajavi aladin opet u svjetiljku. na jedno par godina do sljedeće eksplozije koja će ponovno biti privremena. jer kod mene ništa nije stalno. osim njega. na najdražeg mislim, da, onog što se pojavljuje u trećem paragrafu.

e neće tako. neće ovaj put. ostajem na ovim stranicama i ulazim u veliku povijest polupismene riječi u hrvata koja se pronosi mrežom, a prenosit će se generacijama sa kvrgavih koljena na koljeno.

i da citiram kraljicu haiku poezije i polupismenosti u nešem narodu, severinu:
mlada sam, zdrava sam, /polupismena sam/...pa da vidimo čija majka...

u sutrašnjem nastavku o provincijalskim kolumnistima hahaha, kako je PDV ubio turizam, što šuica krije...njemu dvije...kontemplacije na temu crnogorskog osamostaljenja i hrvatskog uvlačenja u njihov pokajnički čmar, bezobrazno skupim nekretninama, koliko ja ne kužim svjetsko prvenstvo, što mi je u povjerenju rekao branimir glavaš...ostanite sa mnom, ali bez obveze!

- 15:52 - Daj si oduška (5) - Ako misliš daje potrebno - #

05.05.2006., petak

dik među nama

evo što ti je život, ja neki dan o kiti, a kita sutra dolazi k meni. i to nepozvana. ničim izazvana. pa ti reci da ne postoji ono nešto...
dakle dik sutra dolazi u moj grad. o bože, mome uzbuđenju nema kraja! ne znam da li bi itko mogao zornije opjevati moje sadašnje stanje uzbuđenosti od lane i luke!
u čast dikovog dolaska napravila sam si novu frizuru, jutros čak 10 trbušnjaka više nego inače, složila sam si amerikan penkejks, ispolirala zube poput jennifer i angeline, sredila nokte, izvjesila zastavu, očistila trubu, nabacila kez i uvježbala akcent.

ma ne draga braćo i sestre, ja do neki dan nisam ni znala koliki je prijatelj čovječanstva, a napose južnih hrvata dik-kita, ali to samo pokazuje moju neukost i balkanski primitivizam.

dragi dik, ako se opet odlučiš doći u moj kraj, javi se na vrijeme. mislim dik, stvarno ti nije ok pojavit se samo tako i uhvatit me u polovičnoj spremnosti (priznajem, dik, zbog davne želje da mi dođeš uvijek sam pomalo pripremljena).
ma čuj stari, to što su zbog tebe zatvorili ceste, ulice, trgove i parkove ne smeta me previše. čuješ li? ma ne boli mene to. vjeruj mi na riječ, ja bi zbog tebe i teže stvari pretrpjela, ali ovo da se ne javiš do zadnjeg dana, ma to dik boli! reže srce i ostavlja velike rane na duši. pa mi bismo se pripremili. onako domaćinski. muž bi čak izvadio svoje sivo odjelo sa svadbe/sv.vlaha/božića/prvog maja. okrenuli bismo što na gradele, što na ražanj- mali od moje rodice odlično svira gitaru, samo da ga vidiš. pravi pako. odsviro bi ti neku amerčku sigurno! da nam nisi nostalgičan. a od rodice mala... da vidiš samo kako crta, ma pravi vangog, mogla bi te nacrtat kraj gradskih zidina sa našom i vašom zastavom. o što bi to lijepo bilo. jel'da dik da bi to lijepo bilo? e dik kako nam je moglo bit! da nisi zasro...baš si peder, dik.

- 15:56 - Daj si oduška (18) - Ako misliš daje potrebno - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

što vas tu očekuje...

linkovi

moja balica

.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se