ima li kraj?

Sjećate se početka kraja? eh dragi moji... početak kraja nije značio kraj, već početak ˝početka˝ nečega... o da, opet kompliciram, ali ne bi bila ja da ne zapletem priču bez obzira kak jednostavna bila.
Ovo je za žene...muškarci iliti dečki molim vas ugasite ovu stranicu ako ne želitem da vas prerano uvrijedim...

e tako, sad kad sam ih se riješila...:))))
Svaka moja priča je počinjala s puno uzbuđenja, emocija, erupcije, a na kraju je ostalo veliko ništa ili hrpa razočaranja. Ponekad sam se previše trudila ili se nisam uopće trudila... griješila i ovako i onako, a sada... idem... vodim se onim što najbolje znam... biti ja... vidim da me ne želi promijeniti, vidim da nije kao ostali. Kad smo kod ostalih, zašto su svi oni isti??? Kojeg god uzmeš, svaki je isti...ako te ima nije dobro jer zna da te ima, zna da ćeš biti tu kad god on poželi, kad god te zatreba i tad prestaje onaj trud, ona strast zbog koje je on postao Mr. Special... e drage moje, a mi plave glupačice to sve toleliramo. Mislim da nas film ˝Žene ˝ nije ničemu naučio... kad nas tuku mi smo pokorne, kad viču na nas mi slušamo i dalje su nam bogovi čije tlo ljubimo dok oni ležerno koračaju njime... Svaka od nas je posebna i drugačija, a kad smo zaljubljene sve smo slijepe i gledamo ravno. Zašto je to tako, ne znam...ali znam jedno - životna škola!!! Da da, mile moje ženice svaka od nas je sigurno u životu imala mangupa u kožnjaku koji su je odveo u nebesa, doživjela je 1000 i 1 savršeni spoj i na kraju je pala... razbila se poput ogledala i mislila da je ona kriva. Inače takvi ˝macho˝ dečki, obične ljušture bez osjećaja su zapravo jednom davno bili povrijeđeni i sad vode igru kako im paše, digli zidove i ko nas j..e. Koliko puta ste rekle ˝nikad više˝?
Vjerujem da...ali taj nikad ne postoji kad se takav bad boy pojavi u našoj blizini... ne znam zašto, ali oni su magnet za sve... bile mi nježne, grube, drage, podmukle...uvijek nas privuku. Kao što je Julijana rekla (hvala ti!)... dobre dečke je ostavljala u žutim minutama... e cure moje, dobre dečke valja zadržati, ali sad ono pametno ˝KAKO ZNATI TKO JE DOBAR DEČKO?˝, to pitanje nas sve muči, imale mi 15 ili 26 ili 45 ili 68... Nikako, kad vidiš da je tu kad si tužna, sretna, ljuta, nabrijana, živčana, u PMSu, dok vičeš, plačeš... dok se iskaljuješ na njemu, a nije kriv... e da, tad znamo da je dobar. Tad znamo da ON zna da sve to nije namjenjeno njemu već da je ona jednostavno preživčana, ali ga treba, a prava i istinjska predanost je ako je on tu... ako joj pruža podršku kad joj je najteže.
Sve mi smo željne pažnje, nježnosti i njegove predanosti...

ovo je previše osobno, i da ide mene...ali ovaj put nisam bahata, hladna, bezobrazna... ovaj put sam ja...
...drage moje, možda nije Mr. Right, ali je poseban...ovaj put mislim da je on predan meni kao i ja njemu... iako smo samo dvije duše koje se polako sjedinjuju u jednu taj put je dug...ali sve ono što ga čini je nadasve prekrasno...

...svaki poljubac, svaki uzdah, svaka lijepa riječ... sve si ti, a polako postaješ i dio mene...

Oprosti što nisam navikla na MI, na NAS, na nešto kao TWIX, ali uskoro ću i ja imati potrebu reći... nas tvoje, samo tvoja...samo mi...

i dok mi misli lete njemu lijepo vas pozdravlja vaša Tetica, ona koja ne vjeruje u ljubav, ali vjeruje u jedinstvo...a možda...tko zna... Probaj me razuvjeriti :)

23.11.2009. u 19:51 | Komentiraj (11) | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

ima li kraj?

Mala Teta...

THE CALLLING - For you

nešto za moju dušu :)