... kako dalje???

Ovih dana živim u svom svijetu, kitim se bajkama... Živim kao sirena, Pepeljuga, petvaram se da sam netko samo da se maknem od surove stvarnosti. Čim zakoračim u nju sukobim se s nekim. Ne mogu vjerovati da postoje takvi ljudi... Evo tragedija koja me izbacila iz takta.
U noći s nedjelje na ponedjeljak objesio se čovjek u Isusovim godinama... Znači mlad, pun života, al tolko isprazan. Ukratko bio je i narkoman i alkoholičar...maltretirao je i ženu i djecu. To sad nije važno...važne su posljedice koje su izašle iz toga... Djevojčica od 5 godina čije su riječi bile ˝svaki dan je govorio da će se ubit...˝, dječačić od godinu dana koji zapravo nije uopće poznavao svog oca i žena koja se borila da ga vrati na pravi put. Sad se priča da je bilo i afera s konobaricom i blablabla...ali nije ni to TO što me iznerviralno...nego takvoj osobi se dala počast kao da je bio hrvatski branitelj, kao da je bio neki velikan...nešto veliko...nešto posebno, a zapravo je bio nitko i ništa. Rekla sam mami da nemam potrebu ić na sprovod osobi koja je sebi oduzela život i ostavila samo patnju, bol, dugove, suze... Ne razumijem zašto ljudi sad rade scene oko toga, zašto im je sad stalo do tog ˝narkomana˝. Zašto se nisu trgli i pomogli mu da se odvikne, svi su mahnuli rukom kad je bila riječ o njegovoj drogi, o njegovom poslu... koji nikako nije mogao zadržati. Žao mi je te žene, tko zna kakav će joj sad život biti...,ali glavno da je on imao svečan ispračaj. Život je okrutan, al ne možeš se objesiti za raspelo na raskrižju... :(((

24.01.2008. u 11:57 | Komentiraj (7) | Print | # | ^

...nastavljam

Kao i svaku nedjelju dobit ćete detaljan opis subotice :))), znam ja da to gotovo nikoga ne zanima, al ja se osjećam bolje kad me za par dana uhvati neka faza pa pročitam ovo i odmah znam da će bit bolje...
Nego da krenem, jučer sam upoznala, tj. malo bolje upoznala jednu jako dragu osobu. Evo tak iskrenog dečka, a k tome i zabavnog, takvog nisam upoznala već mjesecima... Zbilja je Petar Pan, :)))
Ne želi odrasti jer mu je ovako baš supač, al kome nije?!? Ja bih vječno imala 19! Jer stvarno ovu godinu živim s oba plućna krilca...hehe! Hm, kad smo kod Petra da vi vidite koja je to Casanova... oblijeće komplimentima sa svih strana... Ja znam da su dečki slatkorječivi, al da vidite to... Kad sunce prži, a vi držite sladoled u ruci...e da, tak je bilo meni!!! Rastapam se sa svih strana, al jednostavno ne mogu odoljeti. To je bilo jače od mene, taj šarm...ah, a tek spika...uf...neopisivo dobro!!! Sresti njega u gradu i još imati sreće provesti ugodnu večer s njim... e to je san snova. Mogu sretno umrijeti! :))

Ne znam što je to u zadnje vrijeme u zraku, al subotice u Smb znatno se popravljaju. Od Gaja, Mlina, pa do Puba (da, da oprostile smo im i išle pjevati), Tetica je napokon pokazala svoj glas... Pjevale smo nas tri ˝Moj mali je opasan˝, al Plesačica i ja za jednim mikrofonom, a cura (kojoj ne znam ime) je preuzela vodstvo... Razočarana Plesačica jer nas se nije lijepo čulo odlučila je da od sada pa nadalje pjevamo samo nas dvije. Teta nije mogla stati na tome, htjela je obraniti svoj ˝prekrasni˝ glasić pa se uključila u pjesmicu koja opisuje njen profil ˝Djevojka sa sela˝... Kažu da me se lijepo čulo, al i ako nije barem je bolje od prvobitne postave...:)))

Kad smo pokazale naš vrline pokupile se do Griča, tamo smo se pošteno naplesale... Nismo mogle puno komunicirat, ali dijela (tijela) govore više od riječi...hehe
Kasnije se zna...Luxor je bio iduća postaja, al tamo sam već bila na rubu svih snaga. Jedva sam se kretala,rofl , malo sam plesala... al opet dovoljno!
Ne znam kaj da više napišem, razgovor, poljubac, ples... i subotica se bližila kraju... došla je nedjelja... :(
Živim za iduću!!!

Image and video hosting by TinyPic
...ko zna, možda jednog dana i poletimo!!! kiss

20.01.2008. u 12:25 | Komentiraj (17) | Print | # | ^

:)

Juče mi je Djevojčica sa najljepšim osmijehom na svijetu rekla da napišem više nešto veselo... e pa... moram! Prisiljena!!! :)))
Eto ja se držim, gledam naprijed, veselim se svakom novom koraku, a i svakom novom danu... željno išćekujem današnji izlazak. Želim se isplesati da napokon ostavim tu energiju koja se skuplja u meni...
Stvarno smijeh je lijek za sve, juče smo se čule svako malo...al opet navečer nismo odoljele dopisivanju. Hehe, kovale smo planove kak da dođemo do mora. Fali nam, a sa svih strana smo ˝kratke˝ i morale smo smislit način kak da se dovučemo do mora... Bilo je raznih opcija, al zadnja je da se uputimo cipelcugom...do ljeta bi valjda stigle, :))). Nego kad već možemo pješke na more... pala nam je na pamet brilijantna zamisao - AFRIKA. Mogle bi volontirati tamo, to je bila naša ideja, al moj divno Anđeo je dao bolju zamisao...˝ među nigerima, pa da volontirate...da da jezicima!!!˝ rofl
Mislim ovo može nekome zvučati glupo, al mi stvarno uživamo u takvim ˝glupostima˝... ufuramo se u spiku i uljepšamo jedna drugoj večer...

Image and video hosting by TinyPic

Kad smo kod takvih lumena, meni se nije spavalo pa sam onak, iz gušta otišla pospremat ormar... sve sam si vješalice složila...tak se ponosm sama sobom...:)))
Znam da vas ovo ne zanima, al je puno veselije od vraćanja u prošlost...

Image and video hosting by TinyPic

...POČASTITE NEKOG SVOJIM OSMIJEHOM...

19.01.2008. u 11:21 | Komentiraj (17) | Print | # | ^

Back into my past

...uf, trebala bi nastavit s nekom happy fazom, al eto i mene je juče ˝srezalo˝. Kad gledam kako mlad život odlazi i za sobom ostavlja suze, bol, tugu...e tad ja posegnem za onim što je bilo. Zapitam se dal sam pogriješila, možda ipak neke stvari nisu trebale ovako završiti. Prekrasno je zabavljati se, uživati, ali opet ponekad mi zatreba onaj stari zagrljaj, poljubac... rame na kom bi plakala u bilo koje doba dana ili noći... Kad se osvrnem oko sebe i vidim da toga nema, pogotovo u ovakvim situacijama, slomim se, vratim se unatrag i zaplačem. Suze su ono što me ponekad hrani...
Pošteno se isplačem, a nakon toga sama sebi kažem ˝možeš ti to!˝ i krenem dalje... Ovih par mjeseci sama sam sebi i prijatelj i neprijatelj... Ponekad zaista ne razumijem zašto se tako mučim, sve bi bilo puno jednostavnije kad bi ostavila ono što je bilo iza sebe, pogotovo kad mi je najteže...ali ne pametna Teta mora. Osjeća grižnju savjesti kad joj je predobro pa se mora malo mučit... Ponekad bi samu sebe ispljuskala...
Evo opet, počela sam o nekoj fazi i sad se pitam zašto ja to uopće pišem... eh zbilja mi dođe da se ispljuskam...
Ma... ništa...uživajte mi...a ja ću do tada valjda shvatit što želim, koga želim, a ako ne... završit ću filmek sa fotkama iz Ženeve. Lijena sam... ne da mi se, ali budem... Obećajem, wink !!!

pozdravčić svima...

16.01.2008. u 14:25 | Komentiraj (7) | Print | # | ^

Dva Marka + supač provod

Znam da sam već poprilično dosadna s postovima o izlascima, ali ne mogu si pomoći kad je jednostavno predoooobro. Prošlu subotu smo stvarno uživale, a i ovaj tjedan je bio ispunjen smijehom i zabavom pa smo izašle vanka tek tolko... iz navike. Mislile smo da će nam bit glupo jer je ovih dana bilo lijepo. Sve što je dobro kratko traje, ali gadno smo se prevarile. :)
Prva postaja je bila GasStation, a tamo poznata lica. Uvijek ljubazne djevojčice s najnovijim pričicama, hm...malo šokantinim vijestima, al šta je tu je... i ono zbog čega smo došle - DVA MARKA!!! Iako je bilo malo ljudi čim su počeli svirati, nešto se u nama pokrenulo... Dečki stvarno zaslužuju svaku pohvalu. Njih dvoje, a tako dobra atmosfera. Žao mi je šta smo morale brzo otić, al kad su ove nove vozačke banana. Evo za 5 mjeseci ćemo lumpat do zore... (a do tad se moramo snalazit tuzan )
Moram se pohvalit, u jednom trenu se boja s moje majice preslikala na obraze, al hvala hvala... ubuduće ću kucati na vrata! Hehe... Ne znam šta da više napišem o njima jer stvarno svaki put kad ih čujem pošteno se izguštam. Jedva čekam iduću svirku,a tada ću se pobrinut da ostanemo do kraja...:)

Dečki su nam uljepšali početak večer, a kad smo došle u Smb... eh tamo je također bila špica. Iako smo imale malu nezgodu s Pubom koja nam je skoro upropastila večer, malo su se razbahatili u zadnje vrijeme. Mislim tak neće doć na dobar glas... dobro držalo nas 5 minuta i čim smo u Griču počele plesat zaboravile smo muke s Pubom i groznim zaštitarom, izbacivačem ili kaj već je... Ma nećemo se tim zamarat. Drugi put ćemo dva puta razmisliti prije nego kaj uđemo...hehe

Eto meni je bilo savršeno, nadam se i vama... dns opet na ročkas od plesačice...i tako...

pusaaaaaaaaaaaaaaa


13.01.2008. u 13:41 | Komentiraj (9) | Print | # | ^

Kad si sam, ... :))

Napokon su moji doma... Ovih dana je bilo predobro. Ostavili me samu, (jadna ja), a ja mrzim biti sama... Volim kad ima ljudi oko mene, kad mogu pričati, kad se smijemo, pijemo, plešemo itd. Ovih dana to je bilo intenzivnije nego inače.
Krenuli smo s nedjeljom, dvije frendice su došle kod mene i počele piti jer smo bile žedne :)...i tak malo po malo, pjesmica tu, pjesmica tamo i na kraju pravi ˝mini˝ tulum. Mislim bilo je i muškog roda, al nisu bili za neku akciju...njima se ne pije, njima se ne pleše...oni samo sjede i gledaju...eh...
Tako su meni dani prolazili, društvance uvijek prisutno, čaša puna i da, naravno - muzika. Bez nje nema ničega... sve je bilo u ritmu.
U srijedu smo malo ˝podebljale˝ broj prisutnih i zabavile se. Stvarno smo se opustile. Babinjak je dobro prošao...

Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us

Bilo je nekih ˝slučajeva˝, ali to je sve normalno. Sve se to da popraviti, :). (barem s moje strane)... Neke su otišle ˝ranije˝ spavati, al naše glavne partijanerice su se pokupile u 7, nakon što su 2 puta pogledale ˝Ulični tango˝, hehe :)))
Mislim da smo stvarno dale sve od sebe i pošteno se na čavrljale...sve smo ˝okrenule˝...


Curke moje jedva čekam reprizu...

11.01.2008. u 19:41 | Komentiraj (5) | Print | # | ^

Hodočašće povjerenja na Zemlji

Ljudeki evo mene opet, imala sam velikih tehničkih problema pa... Al sad sam tu. Spremna za nove pobjede! :)
Nego da napokon napišem postić o tome kako je bilo u Ženevi...

Put je bio poprilično dug i naporan, al smo putovali noću pa nas je san hvatao, iako sam se ja poslije osjećala ko da me traktor pregazio. Ipak krevet je krevet... ;). Krenuli smo 27.12. u 19 i 30. Putovali smo kroz Italiju i Francusku, divili se prekrasnim planinama koje su bile prekrite snijegom, ogromnim sigama koje su ukrašavale gola stabalca. Zima zbilja može biti prekrasna (samo ako gledam kroz prozor).
... i nakon toliko sati vožnje evo nas. Dobili smo upute, program i župu. Nas su smjestili u mjestašce kraj Ženeve, Morges. Pola sata vožnje vlakom od središta Susreta gdje su bile molitve, podjela hrane, misa na našem jeziku, diskusije, razmatranja, te razna druženja. Čim smo stigli u župu dodijelili su nam obitelj. Nas nije nitko htio :(, žena nam dodijeli obitelj, a oni se ne javljaju. Proba s drugom, ista stvar i na kraju dodijeli nam treću, ali s naglaskom da prije 18 sati nikoga nema doma. Ipak nazvala je tek toliko da proba i žena se javila. :) Nismo više bile siročad, netko nas je ipak primio... Kad su nam objasnili gdje moramo ić, srce nam je stalo. Poludjele smo, pitale smo se kamo su nas to bacili??!? Hodati s tolikom prtljagom do ˝naše˝ kuće - horor. Ipak nas četiri, šarmantne, drage, prekrasne uspjele smo nažicati prijevoz. Pokušavale smo pamtiti put tijekom vožnje, ali bezuspješno. Previše uličica... zbunile se. Kad smo napokon stali i ugledali kuću ništa lijepo nam nije padalo na pamet. Prvo nismo imale sreće da odmah nađemo obitelj, a onda nas bace daleeeeko.
Šokirane, uplašene i užasno umorne uspinjale smo se stepenicama i iščekivale trenutak kad će žena otvoriti vrata. Šok! Ulazimo, kad ono kućerina ogromna, a žena simpatična. Čak nam je dala da biramo sobe. Dobile smo cijeli kat za sebe, a i ključ od kuće. Stvarno predobro, zaključile smo da nam je pala ˝sjekira u med˝. Taj dan smo malo razgledale Morges, večerale s Laurence i krenule spavati.
Buđenje!!! Doručak!!!
Čekao nas je naporan, htjele smo sve vidjeti. Pa smo počele s molitvom u crkvi naše župe, nakon toga smo krenule na diskusiju. Tamo smo pola sata pričali o vjeri, iznosili smo svoja iskustva... U našoj grupi je bilo čak Hrvata, Rumunja, Ukrainaca, Engleza... svi smo nešto rekli. Pokušali smo maksimalno sudjelovati u tome.
Taj dan smo stvarno prošle sve. Kad smo vidjele sve one ljude u Pelexpou...toliko ljudi na istom mjestu u isto vrijeme. Čekali smo na podjelu ručka i bilo nas je ko mrava. Tek kad smo se popeli u gornji paviljon na molitvu, onda se vidjelo da nas stvarno ima. Toliko puno ljudi na istom mjestu, to još nisam vidjela... Tako smo svaki dan imali obveze, ali bez obzira na toliko hodanje mi smo uživali. Sami smo se uputili u razgledavanje Ženeve, kad smo vidjele H&M, Zaru... shopping centar, oči su nam iscurile. :)
Svaki dan je bio novi izazov za nas, upoznale smo simpatične Slovence s gitarama (hehe) u vlaku. Skompali se s njima, oni su svirali naše pjesme, cijeli vagon se orio. Stvarno presavršeno... Cijele dane smo se smijale, zezale, uživale u svakom trenutku. Jedan dan smo si ostavile za shopping i tad smo naišle na presavršenog dečka, konobar. Nas pet, a sve ostale bez daha. Gledale smo ga i komentirale pred njim ˝joj gle kak je sladak˝, ˝ajme kak se cute smije˝, ˝ma daj da gle...˝. Rastapale smo se, a on se samo smješkao. Uz cugu smo dobile i mail. Lalalalalala... a nismo ga ni tražile...hehe!!!
Sreći nema kraja!
Svaku večer smo se vraćale izmorene,ali to nas nije spriječilo da se uvalimo u naš ˝launč bar˝ i prevrtimo cijeli dan, potračamo si i uz sve te priče i pričice smo se povezale i bolje upoznale. Dani su prolazili i došla je Stara godina, u 23 je bila molitva u crkvi, a nakon toga Festival naroda. Svi smo predstavili svoju zemlju što smo bolje mogli. Pjevali, plesali... totalno drugačije, nema standardnog tuluma, odbrojavanja...itd. Bilo je to druženje uz čašicu vina, sendviče, kolače i hrpu nepoznatih ljudi koji su tolko pristojni, prijazni... Oko 2 sata smo krenuli u pub ˝White Horse˝, tamo smo se uspjeli zabaviti u jako kratkom vremenu... Najbolja Nova godina ikad...
Mogla bih vam toliko toga napisati, ali neke događaje ne mogu opisati riječima, to se jednostavno mora doživjeti. Bila sam tamo jako kratko, ali kad sam morala doma suze su mi navrle jer smo ostavljali nešto lijepo. Na tu zemlju bi se definitivno mogla naviknuti. Na zebri svi stanu, ulice čiste, ljudi ljubazni, samo da vidite vlakove, tramvajeve, buseve... drugi svijet.
Tako se naš put približio kraju... krenuli smo doma, ali nas je tiješilo to što su svi tako ljubazni i ponudili su nam da ih opet posjetimo. Svi smo došli s različitim namjerama i ciljevima, a vjerujem da smo svi otišli s puno povjerenja u druge i s namjerom da unesemo mir u tuđa srca. Ovo putovanje neću nikada zaboraviti. Došla sam doma ˝bogatija˝ jer sam stekla nove prijatelje i jer sam prošla nešto novo, nešto potpuno drugačije.


09.01.2008. u 09:06 | Komentiraj (15) | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (13)
Kolovoz 2007 (12)
Srpanj 2007 (12)
Lipanj 2007 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da/ne

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Da ja vidim kolko vas dolazi.... lol

website counters
Musicians Friend Coupon







Dobri ljudeki...

Veky
Susedica
Borna
Majica
Luce
Krivi smjer
NeViNaŠcE
Puki Snovi
Bijela orhideja - crna tinta...
Porok
Vitar u kosi
Dijete u meni
Zaljubljeni pjesnik
Pipsqueak
Kikisesvete
Neobitchna zona
blog jedne Studentice
Invisible Kid
Sad idi, briga me
Djevojčica =/


Mala Teta...

Volim svoj život i sve što ga uljepšava iz dana u dan...

...zato imam svog najdražeg anđela čuvara, on je tu kad mi je to najpotrebnije (nasmije me kad sam tužna, makne mi suze s lica kad plačem, utješi me kad mi to najviše treba, a najviše od svega ON JE TU STALNO i mogu računat na njega)
Ne znam kakav bi mi život bio bez mog anđeleka...i zato ga jako volim i cijenim

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Svi mi imamo nekoga kome se povjeravamo, tko nas tješi, s kim se smijemo, s kim plačemo...a ona je meni sve to, a i puno više. Ona ima takvo srce s kojim zagrije sve. Ona je moja draga prijateljica kojoj ne treba dva puta reći, ˝boli me˝ jer već prvi puta će skočiti i sve doslovno slomiti samo da bude kraj mene... Ona je moje sunce... Volim te :)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Za moje najmilije...


˝Koliko god je rijetka istinska ljubav još je mnogo rjeđe istinsko prijateljstvo.˝
˝Jedina nagrada vrline je vrlina; jedini način da imaš prijatelja je biti prijatelj.˝


Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us


Ponekad srce kuca samo zato što je uz njega jedno koje mu daje snagu, vjeru i nadu da postoji bolje sutra...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

THE CALLLING - For you

I am a vision
I am justice
Never thought that I could love
Living in shadows
Fading existance
It was never good enough
Within the darkness
You are the light that shines the way
But you're trapped in violence
I can be the man who saves the day

I'm there for you
No matter what
I'm there for you
Never giving up
I'm there for you
For You

Someone's changed me
Something's saved me
And this is who I am
Although I was blinded
My heart let me find out
That truth makes a better man
I didn't notice
That you were right in front of me
Our masks of silence
We'll put away so we can see

I'm there for you
No matter what
I'm there for you
Never giving up
I'm there for you
For You

Within the darkness
You are the light that shines a way
In this blind justice
I can be that man who saves the day

I'm there for you
No matter what
I'm there for you
Never giving up
Cause you know it's true
You were there for me
And I'm there for you
For you
For you
For you


*nać ćeš se...lol



OBALA - Flamingosi

Falis mi ti
da produzis sa mnom ka obali
i pomognes mi
da zavolim bas sve
godine sto dolaze

Falis mi ti
shvatices ako se okrenes
i zaboravis sve
sto srce steze ti
sve zakone dosadne

Refren
Jer ti i ja moramo da probamo
da spavamo pod nebom
i po vatri hodamo
u kolima bez tablica
uz pesmu svud po svetu
putevima lutamo

Jedemo gde stignemo
i bas pred punom plazom
goli da se skinemo
granice ne postoje
i sve sto treba
jeste ljubav da potraje

Falis mi ti
da produzis sa mnom ka obali
i pomognes mi
da zavolim bas sve
godine sto dolaze

Falis mi ti
shvatices ako se okrenes
i zaboravis sve
sto srce steze ti
sve zakone dosadne

Refren

Da zavolim bas sve
godine sto dolaze
i jedan zivot malo je
krenimo do obale
jedan zivot malo je
krenimo do obale

*samo za tebe :)

nešto za moju dušu :)

Prije braka djevojka vodi ljubav s muškarcem, da bi ga zadržala, a u braku ga drži, da bi vodila ljubav. (Marilyn Monroe)

Budite zahvalni na onome što imate, jer ćete na kraju imati više. Ako se usredotočite na ono što nemate, nikada nećete imati dovoljno. (Oprah Winfrey)

Dan bez smijeha je izgubljen dan. (Charlie Chaplin)

Nema dosadnijeg razgovora od onog, u kojem se svi slažu. (Michael de Montaigne)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se