Sretan i blagoslovljen Božić...
Potrošačka groznica, rođendan i ... moja kičma ode u kufer
Evo mene, baš sam sad došla s posla, ovih dana mi je koma. Radim, al još bi to bilo lijepo da ne gledam ljude kako troše, troše i troše bez ikakvog limita. ˝Ma ajmo malo ovog, i ono nam treba, koga briga plaćat ćemu već...˝ Tak vam je ovih dana u DMu, al ne samo tamo... Karticama treba 100 godina da ih se primi, transakcije su odbijene, izlizane staze, neočitljive...ma katastrofa. Ljudi peglaju i ponekad se pitam dal im pada na pamet da će taj American, Diners ili koja već kartica doć na naplatu. Danas sam baš imala na blagajni gospođu koja je kupila za popriličnu svoticu i odbilo joj je 2 kartice, tad je njen smiješak nestao s lica i rekla je (u šali) ˝Ajme pa ko će to platit...˝, malo prekopala i našla treću karticu koju je primilo.
E ,draga teta ja sigurno ne. Kolko imam u novčaniku tolko trošim. Gledajući ovu predblagdansku ludnicu, groznicu, razmišljam kako su ljudi izgubili osjećaj za blagdan. Izgubili su smisao, kao da pokloni obilježavaju blagdan, a ne obrnuto... Razočarana sam, mislila sam da su sitnice dovoljne jer ipak to je dovoljan znak pažnje...znate kak se veli...Žena nosi dijamant, a ne dijamant ženu :)))...ili tak nekak...hehe
Ne da mi se više o tome, umorna sam i ljuta... Stojim na blagajni satima bez odmora, zamatam poklone u sjajne papire, a oni tak... Dosta mi je rečenice ˝Ugodne blagdane˝, ˝Sve najbolje˝...kad to ljudima ništa ne znači...
Eh sad kad sam se ispucala reći ću vam kaj ima kod mene... Sekica mi je 20.og slavila četvrti rođendan, bilo je supač 
. Na taj bajni dan rođena je i baka...dvostruko slavlje... predobra večera, prefina torta i na kraju igranje Barbikama. 
Baš sam si izguštala...
E sad idem... ne mogu više...
Pusa svima i ugodne blagdane želim... (za vas to stvarno i mislim)... 
Prošlo, al ne znam dal' je i završeno...
Malo sam ˝kopala˝ po svojim starim stvarčicama i našla jednu pjesmicu koja me uvijek vrati u moju prošlost. U dane kad sam bila zaljubljena, povrijeđena, uplakana, nasmijana - i to sve u isto vrijeme...
IAKO SAD ZNAM...
...da te ne znam,
da te ne mogu imati,
da ne poželiš da moje usne dotaknu tvoje,
da se stapamo u obostranoj toplini
naših tijela...
ne odustajem od žudnje da te pogledam,
da ne pogledam bistrinu u tvojim očima.
...da bistrinu u tvojim očima
koja se boji susresti moj pogled.
Možda maštam kad samo poželim
tvoje meke usne,
glatkoću i toplinu tvoga tijela
i...tu bistrinu u tvojim očima,
jer kad te pogledam
stapam se u onome što zapravo ne postoji,
no ne mirim se s tim
i klonem kad se sjetim
i poželim da te ne znam...
...da te nikada nisam upoznala,
i možda sam u pravu što maštam,
jer ne maštaju li svi?
Ovo je bilo, mogu čak reć i da me prošlo..., ali neke rane nikad ne zacijele, a tako ni ova...
pusa svima...
˝Kako misliš mene nema?˝
Priča, svakidašnja. Buđenje, kava, listaš novine: događaji dana, svijet, novac, politika, crna kronika, tehnologija, multimedija, moda, ljepota, showbiz, terorizam, sport, ponude, oglasi, ispadaju reklamni letci. Akcija! Najjeftinije! Senzacionalno! Rasprodaja, do isteka zaliha. Sniženo, 12%, 23%, 30%, 40% popusta! Sve možeš imati, jeftino, svijet, život, provod, sve ti se nudi u reklamnim letcima. Popust od 60% prava je prilika, treba otići tamo, brzo kupiti, uplatiti dok se ne rasproda, dok traje ponuda... Ove godine idem na more. Ništa mi neće ovaj dan pokvarit - pjesma na radiju. U bircu, kasnije, kažeš prijatelju: - Idemo u šoping! Konobar: - Što ćete popiti? Prijatelj: - Imaš li ti love za kavu? Kopaš po džepovima, izvlačiš 10 kn. - Može jedna kola, a dvije čaše? Konobar se smije. Prijatelj mrmlja: - Money makes the world go around. Ima li rješenja? Ima. Opljačkati banku! Baš duhovito. Nije baš neka ideja. Zašto oni mogu, a ti ne, zašto ti nemaš i tebe nema. Kako to misliš - mene nema? Pa nema te nigdje, tamo gdje se obrće, kupuje, prodaje, zarađuje, provodi. Danas u 20 h imat ću love. Ruke u vis, lovu na sunce! To je scena iz filma. Ne, iz novina, naslovna stranica, na telki vijest dana. Uostalom, koja je razlika? Sve je za nas fikcija. Jebena svakidašnjica. Ima li hepienda? Ima kod Tarantina. Smijete se naglas. I odjednom vas ima, pun birc i pun grad. Nije da vas nema.
Amar Bukvić i Filip Juričić, pokazujući iznimnu sposobnost u igri glumačkih transformacija, prolaze kroz velik broj likova i apsurdnih, konfliktnih, dramatičnih, smiješnih, tužnih, gorkih, slatkih... priča koje možemo prepoznati iz svakodnevice, s televizije, s naslovnih stranica novina.
Evo to su oni rekli o predstavi, a ja ću vam samo kratko reć´ da su mi suze išle od smijeha, 90% vremena, a onih 10%...to sam vrijeme shvatila da ono što glume vidim svaki dan... Ako želite pogledat dobru predstavu, savršen odabir je ˝Kako misliš mene nema?˝, znam da ćete se nasmijati bez obzira na godine, smisao za humor...jer za svakog ima ponešto :))).
Skoro bezglava Teta :)
Ljudi moji ja sam se dns tako nasmijala, ajme ne mogu doć do zraka. Bili smo u gradu i ˝uletavam˝ kroz jedna vrata u auto, a druga otvara dotična, u onoj brzini izletava Tetica na glavu van i (SREĆOM) zgrabila me...2 cm do asfalta... Mislim meni je to smiješno, kidam se, al mogla sam ležerno razbiti glavicu. Stvarno sam uživala, bilo je to obiteljsko druženje, al već mi dugooooo nije bilo tak dobro s njima :))).
...mislim danas mi je bio općenito dobar dan. Bila sam na jednoj lijepoj kavici. Mislila sam da će bit gubitak vremena, tj.nijema kava, al se ustanovilo da je vrijeme brzo prolazilo, a ja sam uživala. Ugodno druženje u ugodnom društvu... Ovo mi je dalo lekciju da ne osuđujem nešto prije nego kaj se dogodi...
Tako meni dani prolaze, bolje sam volje, radim u DMu dok im je gužva (blagdani i to...pa su ljudeki u predbožićnom shoppingu,gužvice...) i jednostavno mi je vrijeme ispunjeno.
"Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.˝
pusica svima...:))))))))
Kad će prestati?
...kad bih barem znao kolko te volim, ali ne znaš i nikada nećeš saznati, ali ponekad se pitam što bi mi rekao da znaš. Dal´ bi mi oprostio? Možda... možda samo sanjam kad se sjetim svake riječi koja mi je bila upućena ili se samo prisjećam jer želim da se ponovi. Znam da je nemoguće, znam da se to više nikada neće dogoditi, ali želim to... Sanjam te, uzeo si svaki dio mog tijela, moje misli, sve je tvoje. Zašto sam ti to sve dala kad si otišao? Pitam se..., zašto, al jednostavno to si ti, jedinstven, poseban, drugačiji... Nisam odoljela tvojim poljupcima, milovanjima, riječima. Tvojim prekrsnim očima koje su me gledale tako nježno, tako lijepo...tako su duboke...i da, taj pogled ne zaboravljam, a toliko želim... Moram te pustiti...
Želim da postaneš samo sjena...
SVETI NIKOLA
Evo malo sam surfala pa da napišemo nešto o Sv. Nikoli...tko je bio, zašto, kako...pa da ne duljim...:)))
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.
Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
....ali LEGENDA kaže:
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda jednu kćer, opremio je i miraz joj dao. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
SRETAN IMENDAN SVIM NIKOLINAMA i NIKOLAMA, a ostalima velika pusaaaa...
Osvrt...
Kud bih s tobom
osim u teatar
Za setanje - visoka ti peta
Za plesanje - haljina ti smeta
... za plesanje čak ni haljina ne smeta, a kamoli visoka peta... Jučer su me cijeli dan noge boljele, nisam navikla na petice i eto, nakon 5 sati plesanja i skakanja posljedice su vidljive. Stvarno je bilo savršeno...
Izašle smo vanak jer je susedica slavila ročkas, pa malo do Mlina, Gaja...i onda šećer na kraju - LUXOR. Napokon su ga otvorili. Mjestašce na kojem se mogu dobro isplesat... Totalno sam se uživila, samo me ponjelo. U onoj ˝buci˝ sam pokušala komunicirat s ljudima koje nisam vidjela 100 godina, al nekak mi nije uspjevalo. Ipak par riječi sam razmijenila, pitala kak su, kaj ima i to...tek tolko, da se vidi da me zanima, :))). E i da, Lukica, nemoj krivit alkohol...treći put moraš znat ko sam... :). Tolko od mene, ne da mi se pisati...a ono...mislim znate. Tek tolko...
SUSEDICA SRETAN TI ROĐENDAN, dobro došla u svijet punoljetnih...:
