Ponovno svoja

Evo sad sam došla s mise, bila u Sigetu i moram priznat to je nešto jako lijepo. Nije standardna misa, nešto slično ˝crnačkim˝ misama iz filmova... plješče se, pjeva, moli... stvarno je drugačije. Tamo sam napunila baterije i sad mogu dalje. yes Jednostavno mi fali ta duhovna obnova, (s vremena na vrijeme), a danas je došla ko naručena. E i da vas razveselim, tj. sebe vjerojatno opet idem u Međugorje... Vidla plakatić da se ide 16.11. pa...zašto ne???
Tako mi je misa pomogla, a kad smo krenule doma...smijeh... prvo dotična nije mogla nać auto, zaboravila je di se sparkala, pa kad smo krenule fulala put. (prekršaj broj 1) Okrenula se i ubacila u traku... i tak vozimo se. Nas tri pjevamo ˝Igru bez granica˝, kad ono...ajme pa mi smo ošle za Split. Smijeh, auto se trese, kaj sad...do naplatnih kućica u Lučkom i opet se okrenula i ubacila. (prekršaj broj 2) Istina na autocesti je vozila slalom jer se nije mogla odlučit za traku, al kaj sad... Nego glavno da sam ja doma i da pišem postek...

Pusaaaa...velika kiss

30.10.2007. u 22:49 | Komentiraj (21) | Print | # | ^

Napokon

Evo mene, napisat ću nešto veselo (nadam se). Zadnjih par dana idem samo uzbrdo, padnem tu i tamo, al se brzo dignem. Mislim ima i onih doslovnih padova...ko juče :), al ono...i to se mora. rolleyes Nego da malo napišem kak sam. Život je takva fufa...strašno! Kažem ja sama sebi ˝ne pit, to fuj...˝, al me okolnosti natjeraju na to i tak. Ne znam koja je subota bila bolja, ova ili prošla??? Ajme...ne želim to uspoređivati jer je bilo supač bez obzira na sve. Mislim da su se ljudeki jako dobro nasmijali na sve to, ali i ja... Sad ću pomješat par priča, oni koji su ih sve čuli razumjet će, a ostatak (koji čita, ako čita...hm...)...
Nego, moje kretanje se popravilo, fkt sam pažljiva, pokušavam se kontrolirat da ne ˝crkne˝, al kad mi tri dečka sjednu u auto i još se smiju, iz svega zbijaju šale...kak i ne bi... Ajd, stvarno mislim da je to s razlogom. Ipak sam ja ta koja će se smijat zadnja...kaj ne?
˝SHUT UP AND DRIVE˝
Onda da vam kažem da na ovom svijetu ima kretena koji prođu uz Kamenita vrata i pitaju ˝koji k... ljudi stoje nasred ulice i mole se...˝, mislim takvim biserima se ne možeš ni nasmijat. Kaže meni moja majka na to...˝Glavno da zna di je Turska...˝ i eto tak...ja sam oke, samo to vam mogu reć, al čekam sočan kiss...kiss

28.10.2007. u 10:29 | Komentiraj (11) | Print | # | ^

:(

Ne mogu uopće pisat o nekim sretnim stvarima i trenucima jer stalno slušam njega. Ne znam što da vam kažem... svaka njegova pjesma sad ima smisla. Evo primjer kad pjeva ˝poljsko cvijeće nek me mladog pokrije...˝ no Strašno kak netko tako mlad i pun života, dobrote i volje da radi dobra dijela samo nestane. E da, ovaj post bi trebao bit da se maknem od te teme, al ne mogu. Zato ću se javit kad budem mogla...

22.10.2007. u 12:08 | Komentiraj (4) | Print | # | ^

IGRA BEZ GRANICA - Toše Proeski

Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
bez starih drugova i ovih nakaza sto su me stalno pratili
da te bar mogu poljubiti bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe

Ref.
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise

Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donjeti
pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji
da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru tako da dolje ne vidim



...mislim da je već sve rečeno, a ono što nije više ni neće biti...no

18.10.2007. u 12:31 | Komentiraj (5) | Print | # | ^

Međugorje

U subotu, točno u pola 5 čula sam njen glas ˝Diž´ se i nema još 5 minuta...ajmo˝. Bile su to prve riječi koje sam čula tog kišnog dana. Lijevalo je ko iz kabla, čak je i u mom srcu lijevalo. Sve se pokidalo. Sve što je držalo moj svijet počelo se raspadati, a sad je tu i on. Ne znam zašto, al doživljavam ga drugačije. Hm, neću sad o tome. U 6 smo bili u Taboru i počela je misa, pomolili se za sretan put i da nas On prat dok ne dođemo, te nam da snage da nađemo ono zašto smo ˝pozvani˝. Ja sam ostala šokirana, nisam pozvana, nije me ništa privlačilo. Znatiželja je bila prejaka i zato sam odlučila ić s mamom, a da je bilo nekih drugih razloga...ne. Istina došlo mi je ko naručeno jer zadnjih par dana sam bila sva u suzama i nisam vidjela izlaz iz nekih situacija. Sve me shrvalo... nakon tolko vremena opet sam se slomila. Kad smo sjeli u autobus, samo su mi u glavi bili oni, Samobor i kako da sve riješim. Ta samoća koja me pratila, došla je ko naručena. Trebala sam mir. Pokušala sam pobjeć od svega, al jednostavno mi nije izlazilo iz glave. Vozili se i molili, stali...i tak došli do Rastoka. Kiša padala, Slunjčica je nabujala i tamo sam čula poznat glas. Napoko sam u tom odvratnom danu osjetila da je nekome stalo, znao je da sam umirala i nije me ostavio, zato mu samo kažem hvala. Nakon tog divnog razgovora šetali smo uz te prekrasne slapove, nešto prekrasno. Svaki slapić kao da šapće svoju priču...samo treba slušati. Kad smo krenuli ista stvar...ja, problemi i samo što suza ne krene. Tak je bilo dok nisam ugledala more, onda su mi se vretila sjećanja. Moja susedice, ljepotica sa najljepšim smješkom i ja, samo nas tri i oni...i sve što je bilo tamo. Prekrasno! Makarska, a u podnožju Podgora. Gledala sam i skoro zaplakala. Nisam mogla vjerovati da sam opet tamo, tako blizu, a tako daleko. Ono što me oduševilo, kad smo stali u Vepricu. Molila sam krunicu i osjetila neku toplinu, nešto se događalo u meni. Molim na glas...za sve, a glavica prazna, ne znam što dalje. Kao da ne znam molit, a cijeli život me uče. Nešto prečudno! Ništa nisam čula, nikoga vidjela... Kažu da je trema, al meni je trema poznata. Ovo je bilo nešto sasvim drugo. Svi ti ljudi, nakon molitve su išli blagovat. Ogromna dvorana i nas ko mrava. Tak nešto nisam dugo vidjela, svi su dijelili hranu, razgovarali kao da se znaju 100 godina, a zapravo samo skupa putuju. Nisam mogla vjerovati. Kad smo krenuli prema Međugorju počela sam biti još nervoznija. Tad me uhvatilo i nisam prestala mislit na svoje Samoborce. Tako sam daleko, a oni mi i u srcu i u glavi. Jedva sam čekala da dođem... i kad sam to vidjela... Crkva, hrpa ljudi koji pričaju na svim jezicima, ali tamo tišina...Klanjanje. Molitva, pjesma i mir... Toliko ljudi i to još na otvorenom. Tu bi bila buka, ali tamo...ne znam, to morate doživjet. Čuo se povjetarac, koraci su bili tako tihi, meki, gotovo da se nisu čuli na onom piješčanom putu. Nešto posebno. Usred te mise dečkić koji je stajao pokraj nas odjednom se srušio, samo je pao, svom težinom, a za njim njegova mama. Normalno da smo se trznuli i htjeli ga dignut, al njegov tata nije dao. Čula sam da se to događa, ali nisam to još nikad doživjela. Bojala sam se. Nisam htjela vjerovati, nisam mogla...al u glavi, ma čitavo tijelo mi se smirilo. Kao da je sve stalo. Počeli su pjevati, a njegova mama se dizala, polako. Kao da se ništa nije dogodilo, dok se mali čitavo vrijeme trzao i ubrzano disao. Zadnji tonovi su odsvirani i mali se ustao. Nasmijan... To još nisam vidjela, u meni je nešto počelo plesati, a suze su navrle na oči. Nekontrolirano si curile niz lice. Zašto? Jesam bila sretna, tužna? Ne znam... čudno. Tražila sam suvenire i pomno birala svaki za njih. Koliko mi znače, da samo znaju. Uspjela sam sve naći, ali anđelića nigdje... Skrivao se od mene, nije htio biti nađen. Pitala sam se dal je to znak da odustanem? Nisam, upornost je ipak moja velika mana (ili vrlina). Kako za koga, nisam bila spremna odgovarat sama sebi na ta pitanja. Napokon sam sve našla...i krenula na spavanje. Mislila sam da tu noć neću spavati jer ipak drugi krevet, ali zaspala sam jako brzo jer mi se činilo kao da me netko miluje. Smirila sam se i utonula u san... Eh, drugo jutro...7 sati, a mi svi na nogama, vedri, veseli. Nešto nas je bodrilo da idemo dalje iako je kiša lijevala. Krenuli mi na Križevac. Kad su mi rekli gdje je to, što se tamo dogodilo, zašto je sagrađeno...nisam se previše obazirala, ali svaki moj korak je u meni budio znatiželju. Kako su ljudi gore nosili vreče cementa, a meni je bilo teško nositi torbu u kojoj je voda, čarape i maramice??? Postala sam svjesna njihove žrtve. Nešto nas je vuklo gore iako je vrijeme bilo protiv tog puta. Svi su koračali i slušali riječi našeg patera Ivana na postajama, Zaista kažem vam kao da je vrijeme stalo i u glavi su mi odzvanjale pročitane rečenice. Puno pitanja, a na sve imam odgovor. To mi se još nije dogodilo. Brdo visoko i strmo, a kamenje ogromno. Sve nam se klizalo pod nogama od blata, ali mi smo bili uporni. ...i kad smo došli do križa. Nešto prekrasno, kao da se nebo spojilo sa zemljom. Kao da križ cijepa nebo na dva dijela. Dva sata smo se uspinjali da bi ga vidjeli. Pjesma se orila, a mi svi nasmijani smo krenuli natrag. Tad je počela pustolovina. Uspinjanje je bilo tako lagano, a spuštanje. Mislila sam na svaki korak i u jednom trenu ode misao, a ja na podu... Natukla ruke, kičmu,... mislila sam si ˝evo već me kažnjava˝. Možda i je, možda sam morala mislit na korake, a ne na nešto što će se riješiti. Ipak sve u svemu sretno sam došla do busa i jedva čekala da se odem presvuć. Taj dan je bio prilično dug je poslije ručka smo išli na Podbrdo gdje se ukazala Djevica Marija. Neću sad pričat o ukazanjima, ali tamo gdje su se ljudi okupljali, oko Njenog kipa, to je nešto prekrasno. Tišina! Brdo je bilo obasjano suncem, kao da je ovdje drugo nebo. Samo pogled na Križevac me oduševio, tamo još uvijek mračno, tmurno, a tu...jednostavno toplo. Sve puno ljudi, a opet takva tišina. Nema žamora, brbljanja... Savršeno. Kad smo se spustili s brda krenuli smo u kuću Cenacolo. Tamo sam doživjela pravo čudo. Slušajući Mirzu i Nikolu (bivše narkomane), shvatila sam da moram biti sretna što nisam prošla to što i oni. Što sam uz sve probleme i dalje ostala snažna. Jednostavno nisam mogla vjerovati. Mirzine riječi o sestri Elviri Petrozzi, koja je osnovala zajednicu, su bile prekrasne. Nikad nisam čula da netko o nekome priča s toliko puno oduševljenja. Ta žena je zaista napravila čudo! Šteta što mi je tih sat vremena tako brzo prošlo, mogla bi ih slušati danima. Nisam odoljela, morala sam zahvaliti Nikoli, čija me priča potpuno ganula. U isto vrijeme dok je pričao sam se smijala i plakala. O tome sam razmišljala...zbilja su postali nešto divno. Ljudi kojima nije važna materija, ljudi koji žive za zajedništvo i molitvu. Večer je došla brzo, a mi smo krenule na misu (pretrpan dan, ali umoru ni traga). Mama me odvela do kipa Isusa koji plače... Kupila sam suzice i molila, plakala sam s njim, za njega. Rekla mi je teta Đuka da bi trebalo moliti na glas, tad bi On više plakao...ali ja sam molila u sebi, za svoje prijatelje, roditelje, sve kojima je potrebna pomoć, obitelj. Molila sam i plakala. Prošle godine nisam htjela vjerovati da kip plače...ove godine sam svojom rukom osjetila suzice. Tad sam i ja zaplakala. Kako čovjek može u kratkom roku promijeniti mišljenje. Gledala sam te ljude i slušala tišinu, ovo je malo čudno, kako mogu slušati tišinu, ali mogu. Povjetarac, korake, plač, molitvu...a opet tišina. Dobila sam odgovore. Krenula sam sretna na spavanje jer sutradan smo se vraćali...
Povratak, uf o tome mogu pisati danima, ali jedino što je meni u srcu ostavilo trag su fratri na Visovcu. Kao da zaista prenose Njegovu riječ. Oni mladi koji su došli na godinu dana da vide dal je to za njih, prezgodni, prepametni, jednostavno ti dođe da ih pitaš ˝zašto?˝. Pri povratku smo molili, vukli poručice...Ja sam dobila jednu koja je točno opisivala ono što se događa, baš za mene. Kad sam ju krenula objasnit, zapjevala sam...ispočetka me trema lovila, ali što sam dulje pjevala to sam se više osjećala sretnijom. Ljudima je bio ugodan moj glas, a ja sam radila ono što volim. Mogla bih još napisati puno toga, ali već je i ovo predugo i preopsižno. Nadam se da ćete otić tamo, ako će vas zanimati, ako ćete trebati mir... jer tamo vam se samo može dogoditi nešto lijepo. Tamo ne idete po čudo, čudo je već to što ste odlučili otić...

10.10.2007. u 18:43 | Komentiraj (7) | Print | # | ^

Q10

Evo ovak...ne da mi se pričat o mom životu i o stvarima koje me pogađaju ili ne...pa tak...samo za moju djevojčicu s najljepšim osmjehom na svijetu...

Riječ Labello je sastavljena od latinskih riječi ˝labium˝ što znači usne i ˝bellus˝ što znači lijepo. Već godinama je Labello poznat sinonim za pouzdanu i cjelovitu njegu usana. Eto to je o njezi usana opčenito, a sad... Labello Q10 PLUS smanjuje sitne borice i održava prirodnu punoću usana. (zato ja imam tak divna ustašca). Piše još nešto da djeluje protiv starenja, ali to meni ne treba...:P.

mAcice jesi sretna???

...i na kraju...NITKO NE LJUBI BOLJE...

Image and video hosting by TinyPic


Dakle, ako želite da Vaše usne ostanu u formi, odaberite visoko učinkovitu njegu – odaberite Labello Lip Effect.
i tetica vam garantira da svi vole mekane, pune usne...

04.10.2007. u 18:17 | Komentiraj (9) | Print | # | ^

Mislim da je jasno što želim reći...

"Suze koje zacjeljuju iste su one suze što peku i bičuju."

"Najiskrenije su one suze koje lijemo sami nad sobom."

"Kad su oči žene zamagljene suzama, onda je muškarac taj koji ne vidi jasno."

Image and video hosting by TinyPic

"Suze su poput oluje; poslije njih čovjek je uvijek mirniji."

"Blago onom ko suza ima, u toga srce umrlo nije."

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

"Ljubav je kao suza: rađa se u očima a pada na srce!"

"Vino stvara prijatelje, a suze ih stavljaju na kušnju."


"Samo nam srodna bol izmami suzu, i svako zapravo i plače zbog sebe."

01.10.2007. u 09:58 | Komentiraj (11) | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (13)
Kolovoz 2007 (12)
Srpanj 2007 (12)
Lipanj 2007 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da/ne

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Da ja vidim kolko vas dolazi.... lol

website counters
Musicians Friend Coupon







Dobri ljudeki...

Veky
Susedica
Borna
Majica
Luce
Krivi smjer
NeViNaŠcE
Puki Snovi
Bijela orhideja - crna tinta...
Porok
Vitar u kosi
Dijete u meni
Zaljubljeni pjesnik
Pipsqueak
Kikisesvete
Neobitchna zona
blog jedne Studentice
Invisible Kid
Sad idi, briga me
Djevojčica =/


Mala Teta...

Volim svoj život i sve što ga uljepšava iz dana u dan...

...zato imam svog najdražeg anđela čuvara, on je tu kad mi je to najpotrebnije (nasmije me kad sam tužna, makne mi suze s lica kad plačem, utješi me kad mi to najviše treba, a najviše od svega ON JE TU STALNO i mogu računat na njega)
Ne znam kakav bi mi život bio bez mog anđeleka...i zato ga jako volim i cijenim

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Svi mi imamo nekoga kome se povjeravamo, tko nas tješi, s kim se smijemo, s kim plačemo...a ona je meni sve to, a i puno više. Ona ima takvo srce s kojim zagrije sve. Ona je moja draga prijateljica kojoj ne treba dva puta reći, ˝boli me˝ jer već prvi puta će skočiti i sve doslovno slomiti samo da bude kraj mene... Ona je moje sunce... Volim te :)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Za moje najmilije...


˝Koliko god je rijetka istinska ljubav još je mnogo rjeđe istinsko prijateljstvo.˝
˝Jedina nagrada vrline je vrlina; jedini način da imaš prijatelja je biti prijatelj.˝


Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us


Ponekad srce kuca samo zato što je uz njega jedno koje mu daje snagu, vjeru i nadu da postoji bolje sutra...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

THE CALLLING - For you

I am a vision
I am justice
Never thought that I could love
Living in shadows
Fading existance
It was never good enough
Within the darkness
You are the light that shines the way
But you're trapped in violence
I can be the man who saves the day

I'm there for you
No matter what
I'm there for you
Never giving up
I'm there for you
For You

Someone's changed me
Something's saved me
And this is who I am
Although I was blinded
My heart let me find out
That truth makes a better man
I didn't notice
That you were right in front of me
Our masks of silence
We'll put away so we can see

I'm there for you
No matter what
I'm there for you
Never giving up
I'm there for you
For You

Within the darkness
You are the light that shines a way
In this blind justice
I can be that man who saves the day

I'm there for you
No matter what
I'm there for you
Never giving up
Cause you know it's true
You were there for me
And I'm there for you
For you
For you
For you


*nać ćeš se...lol



OBALA - Flamingosi

Falis mi ti
da produzis sa mnom ka obali
i pomognes mi
da zavolim bas sve
godine sto dolaze

Falis mi ti
shvatices ako se okrenes
i zaboravis sve
sto srce steze ti
sve zakone dosadne

Refren
Jer ti i ja moramo da probamo
da spavamo pod nebom
i po vatri hodamo
u kolima bez tablica
uz pesmu svud po svetu
putevima lutamo

Jedemo gde stignemo
i bas pred punom plazom
goli da se skinemo
granice ne postoje
i sve sto treba
jeste ljubav da potraje

Falis mi ti
da produzis sa mnom ka obali
i pomognes mi
da zavolim bas sve
godine sto dolaze

Falis mi ti
shvatices ako se okrenes
i zaboravis sve
sto srce steze ti
sve zakone dosadne

Refren

Da zavolim bas sve
godine sto dolaze
i jedan zivot malo je
krenimo do obale
jedan zivot malo je
krenimo do obale

*samo za tebe :)

nešto za moju dušu :)

Prije braka djevojka vodi ljubav s muškarcem, da bi ga zadržala, a u braku ga drži, da bi vodila ljubav. (Marilyn Monroe)

Budite zahvalni na onome što imate, jer ćete na kraju imati više. Ako se usredotočite na ono što nemate, nikada nećete imati dovoljno. (Oprah Winfrey)

Dan bez smijeha je izgubljen dan. (Charlie Chaplin)

Nema dosadnijeg razgovora od onog, u kojem se svi slažu. (Michael de Montaigne)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se