mala skola rock'n'rolla
The Who
ČLANOVI
Pete Townshend
Roger Daltrey
Keith Moon
John Entwistle
OSTALI CLANOVI
Kenney Jones
John Bundrick
ALBUMI
My Generation (1965.)
A Quick One (1966.)
The Who Sell Out (1967.)
Tommy (1969.)
Who's Next (1971.)
Quadrophenia (1973.)
The Who by Numbers (1975.)
Who Are You (1978.)
Face Dances (1981.)
It's Hard (1982.)
Jedan od najutjecajnijih bendova Britanske Invazije i jedan od najzanimljivijih bendova svih vremena, po mnogocemu se razlikovao od vecine glazbenih sastava njihovog doba. Osim sto su im se osobnosti medusobno drasticno razlikovale i njihovi nastupi uzivo bili su najblaze receno drugaciji; clanovi benda su zajedno sa svojim instrumentima ( ili preko njih ) letjeli po cijeloj pozornici ( osim Entwistle-a, koji je svoj bas svirao gotovo nepomicno ).
Townshend i Entwistle upoznali su se jos ranih '60-ih u srednjoj skoli, te zajedno osnovali rock bend koji nije bio dugog vijeka jer ga je Entwistle napustio i poceo svirati u bendu the Detours, gdje je jedan od clanova bio i Roger Daltrey. U bend uskoro dolazi i Townshend na ritam gitari, Daltrey postaje vokal, na bubnjeve dolazi Keith Moon, te 1964. mijenjaju ime u the Who. Put do uspijeha nije isao lako tako da su decki provodili vrijeme radeci raznorazne poslove, dok je Townshend pohadao umjetnicku skolu. Napokon pocinju redovito nastupati u Marquee club-u u Londonu ( gdje je Townshend, zbog nezadovoljstva ozvucenjem prvi put razbio svoju gitaru ), te okupljaju grupicu fanova. Tu ih zamjecuje glazbeni menager Pete Meaden koji ih usmjerava prema komercijalnim vodama, pa bend, uz promijene zvuka i stila oblacenja, mijenja ime u the High Numbers. Ta suradnja zbog neuspijeha uskoro zavrsava, bend ponovo uzima ime the Who, te pocinju svirati mjesavinu soula, r&b-a i Motowna. Izdaju singlove, a nakon televizijskog nastupa, na kojem su Townsend i Moon unistili svoje instrumente, postali su senzacija, a njihov singl „I can't explain“ popeo se visoko na top ljestvice u Britaniji.
Razbijanje intrumenata na TV nastupu 1967.
Nakon albuma „Substitute“ iz 1966. producenti odlucuju da bi svaki clan benda trebao napisati nekoliko pjesama za sljedeci album. Iako je album¸ nazvan „A Quick One“ zbog toga zvucao vrlo neujednaceno, Towshend je dobio priliku da naslovnu pjesmu napise kao desetominutnu mini-operu, a sljedeci album „The Who Sell Out“ bio je koncipiran kao prijenos s piratske radiopostaje.
Towshend je krajem '60-ih napokon nasao vremena da prevede u djelo ideju koju je razvijao tijekom godina, te je napisao (prvu uspjesnu) rock operu „Tommy“ o gluhom, slijepom i zaostalom decku s nevjerojatnim talentom za igranje flipera. „Tommy“ izlazi i kao dvostruki konceptualni album 1969. te postaje veliki hit. Izlazak albuma popratili su i turnejom na kojoj su svirali operu u cijelosti cak i u najvecim opernim dvoranama ( London Coliseum i Metropolitan Opera House u New Yorku ). Opera je postala toliko popularna da je zasjenila i sam bend; izvodila se u kazalistima diljem svijeta, a 1975. snimljena je kao film u kojem je glavnu ulogu odigrao Roger Daltrey.
Sljedece godine Townshend je imao u planu novi projekt, sci-fi rock operu „Lifehouse“ u koju je planirao ukomponirati elektroniku i sintisajzere, ali se ostatku benda ta ideja nije svidala, sto je bio razlog za Townshendov slom zivaca. Nakon njegova oporavka bend snima novi, mnogo zesci album „Who's Next“ koji postaje veliki hit. Ohrabren uspjehom albuma, Townshend pise novu operu nazvanu „Quadrophenia“ koja 1973. izlazi kao dvostruki album, te izdaje i kolekciju privatnih snimki posvecenih svom guruu Meher Babi, nazvanu „Who came first“.
Vec tada je buducnost benda bila na klimavim nogama. Entwistle se ozbiljno posvetio svojoj solo karijeri, Daltrey je uz glazbenu pokusao ostvariti i glumacku karijeru, dok su se Townshend i Moon uz povremene glazbene izlete prepustili alkoholu i drogi.
Ipak, 1975. izdaju vrlo uspjesan „The Who by Numbers“, a nakon jednako uspjesne turneje uzimaju poduzu pauzu. Ponovo se okupljaju 1978. i izdaju „Who Are You“, njihovo najvece eksperimentiranje s prog rock-om. Album je postao veliki hit, no samo nekoliko mjeseci nakon izlaska obiljezila ga je velika tragedija, jer 7.9.1978. Keith Moon umire od predoziranja.
Clanovi benda donose tesku odluku da nastave bez njega, angaziraju novog bubnjara i dodaju klavijaturistu, te pocinju raditi na novom materijalu. Zapocinju turneju koja takoder zavrsava tragedijom kada u Cincinnati-u, u trci za sto boljim mjestima na koncertu smrtno stradava 11-ero obozavatelja. Clanove benda jos gore pogada sto su za to saznali tek nakon odsviranog koncerta i tu se bend polako pocinje raspadati. Pocetkom '80-ih izdaju jos dva albuma „Face Dances“ i „It's Hard“, cija turneja je bila najavljena kao oprostajna. Nastavljaju se povremeno okupljati zbog nastupa (medu ostalim, na Live Aid-u 1985., da bi proslavili Daltrey-ev 50. rodendan 1994., te u listopadu 2001. na koncertu za obitelji poginulih 11.9. u New York-u). Konacan kraj benda obiljezava Entwistle-ova smrt krajem lipnja 2002., na njihovoj povratnickoj turneji po Americi.
I za kraj jedna zanimljivost za obozavatelje CSI serijala : Na svakoj uvodnoj spici svira jedan od hitova grupe The Who ( na CSI Las Vegas - Who Are You?, CSI Miami - Won't Get Fooled Again, i CSI New York - Baba O'Reilly )
by: Zana
