Svakodnevni život na kruzeru
ponedjeljak, 22.07.2013.
Točno 3 mjeseca otkad sam na bijeloj lađi. Zadnjih dvadesetak dana gotovo da nisam niti izlazila u lukama. Razlog? Dvotjedno krstarenje po Norveškoj. Istina je da uvijek postoji nešto novo što se može vidjeti, ali loše vrijeme svaki me put natjeralo da ostanem u mom toplom krevetiću. Uvijek mi je bio srcu drag, ali sada uz ovoliko rada (što na radnom mjestu, što u lukama i crew baru), baš nekako posebno. Proteklih tjedana zamijenila sam luke spomenutim barom. Svaki dan ista shema: spavanje, rad pa partiji - točno tim redoslijedom. Baš mi je dobro došlo. Zna se kako mi doma po bivšoj Jugi slavimo i bančimo. Najprije sam se trebala prilagoditi na duge sate rada i užurbani tempo života i nažalost odgoditi voljene mi zabave za neko vrijeme. Sada su konačno došle na red. Ovdje su 'žurke' obično tematske. Tako smo imali 'Bollywood', 'Back to school', 'White sensation party'... u proteklih par tjedana. Super odlična opuštajuća terapija nakon napornog rada. Nisam sada najveća partijanerica na svijetu pa da samo o navedenima raspravljamo. Dakle, sva pravila života na brodu ove kategorije (kruzeru) sljedeća su na redu.
Sigurnost na brodu
Boat drill – svako krstarenje, što znači otprilike jednom tijekom 10 ili 15 dana imamo 1-2 satnu vježbu pri kojoj simuliramo nesreću, npr. požar. Pritom se oglase sirene na brodu, a svi članovi posade moraju obući prsluke za spašavanje, toplu odjeću i što prije doći na svoje predviđene stanice za okupljanje u slučaju opasnosti. Često takva vježba završi kapetanovom obaviješću o potrebi za napuštanjem broda pa mi svi onda lijepo, skoro 'u vlakiću' pravac čamaca za spašavanje. Zanimljivo je to prvi put, ali svaki sljedeći baš dosadno, jer uvijek ponavljamo isto. Jasno je da se takve vježbe moraju često održavati da bismo se znali ponašati u slučaju opasnosti, ali nam nisu drage, jer nam dok nismo ni u kakvoj opasnosti praktički samo oduzimaju slobodno vrijeme.
Također svaki kruz jednom, u točno predviđeno vrijeme pregledavaju nam se kabine, te osim čistoće i urednosti trebamo zadovoljiti i tehničku ispravnost svih električnih naprava koje posjedujemo. Nedugo nakon dolaska trebamo testirati mobitele, laptope, fen; djevojke ljubljene im pegle za kosu. Ako ne želimo potratiti dragocjeno vrijeme na čišćenje, za 40 dolara mjesečno nađemo si čistača kabine. Ne uznemiruje nas, jer uvijek dolazi dok mi radimo i ako je dobar, zlata vrijedi. Uz njega je kabina sjajna i bajna, a inače bi većinu vremena bila kao da je netko bombu bacio. Gotovo svi imamo cimere, samo oficiri soliraju. Iako su nam kabine malene, u njima imamo sve što nam je potrebno. To znači, osim najosnovnijeg, DVD, televiziju (s bar 30-ak programa, od čega nekoliko osnovnih kao što su BBC, CNN i sl. te masa 'kompanija' programa; meni najdraži glazbeni za opuštanje nakon posla) i dovoljno utičnica za struju.
Slobodno vrijeme
Teretana je jedno od najomiljenijih i najposjećenijih mjesta na brodu i besplatna je kao i posuđivanje knjiga iz knjižnice i DVD-ova iz videoteke. U trgovini za posadu možemo kupiti higijenske potrepštine i svakojake čokolade i grickalice po vrlo povoljnim cijenama, a shoppingirati možemo i u shopovima za goste uz popust. Zato svi masovno kupuju satove, parfeme i sunčane naočale tu, a ne vani.
Protekle dvije nedjelje imali smo katoličke mise, koje je održavao velečasni iz Irske. Jednoj od njih sam uspjela prisustvovati na svoju veliku radost. Baš sam nešto prije toga mislila kako bih trebala otići u crkvu kad budemo u Dublinu. Naime, jedan od mojih kolega je Irac, a oni su vrlo religiozni pa kad sam mu spomenula da sam iz Hrvatske, prvo mjesto s naših prostora kojeg se sjetio nakon Dubrovnika bilo je Međugorje. Mama mu je tamo bila, kaže. Prije su ovdje imali svete mise svake nedjelje, sada rjeđe. Više od pola članova posade su Filipinci, a oni su jedini narod iz Azije koji je većinski katolički. Kad smo kod Lijepe Naše, naši gosti (većinom Britanci) oduševljeni su Hrvatskom i većina ih je bila tamo. Najviše ih je posjetilo Dubrovnik, zatim Korčulu, Split, Istru, a neki su je prošli uzduž i poprijeko i oni su generalno najveći ljubitelji.
Jedna od najvažnijih stavki života na brodu je povezanost s vanjskim svijetom tj. internet i telefon. Telefonske kartice koje si kupujem koštaju 10 dolara i pomoću njih mogu pričati 66 minuta ako zovem na fiksnu liniju u Hrvatsku ili 26 minuta ako zovem na mobilnu liniju. Internetske kartice su 20 (200 minuta) ili 40 dolara (460 minuta). Rijetko se dogodi (kao sada) da je internet vrlo brz, najčešće je jaaako spor pa se povezujemo samo nakratko. Surfanje i 'boravak' na Facebooku i sl. mrežama ostavljamo za luke, u kojima je nakon razgledavanja uvijek najvažniji zadatak pronaći caffe bar s dobrim internet signalom ili jednostavno slijediti Filipince - oni uvijek nađu najbolji signal.
Hrana i zabava
Na brodu postoji nekoliko restorana za posadu: crew mass, staff mass i officer mass i svaki član posade hrani se u jednom od tih restorana. Određeni članovi posade mogu jesti i u restoranima za goste. Kada se sve zbroji i oduzme, svi mi ovdje dooobro jedemo. Osim svakodnevnog mix menija u kojem se mogu naći jela iz cijelog svijeta, nekada u ponudi imamo meksičku, kinesku kuhinju, a la McDonald's jela…Ukoliko ste ogromni ljubitelj maminih sarmi i ništa drugo ne želite probati, kruzer možda i nije najbolje mjesto na svijetu za vas.
Medicinski centar prilično je posjećeno mjesto. S obzirom na broj radnih sati, nije niti čudno, jer smo iscrpljeni i podložniji napadu virusa i bakterija. Iako, otkad sam došla, imam samo jednu prehladu u svom liječničkom kartonu. Znači, nije tako strašno.
Uniforme nam se čiste (peru) besplatno, samo ih moramo odnijeti u praonicu. Za 30 dolara mjesečno, ne moramo ni toliko, nego ih ostaviti ispred vrata kabine, a navečer nađemo čiste. Osobno rublje većinom peremo i sušimo sami u nekoliko praonica na različitim lokacijama, a jedna od njih tik je do moje kabine. Ukoliko je prilično udaljena, samo za provjeriti je li rublje oprano ili suho treba 5-10 minuta, pa ako nije, nekoliko puta u krug i onda cijela pauza prođe u bezveznom hodanju.
S vremena na vrijeme, samo za članove posade organiziraju se izleti u zanimljiva mjesta u lukama. Posjet muzeju Hermitage u St. Petersburgu, odlazak na balet 'Labuđe jezero' također u St. Petersburgu, nadolazeći Blue Lagune, Reykjavik, Island neki su od njih.
Breaking news - pred nekoliko tjedana, došla je još jedna Hrvatica na brod. Jupiiiii jeeej!
Budući moreplovci, nadam se da ste otprilike dobili uvid kako sve to izgleda, a sadašnji, po svim plavetnima svijeta, sretan put i mirno more!
Oznake: posao, kruzer, inozemstvo
