Prirodni spa na Islandu koji liječi

srijeda, 24.07.2013.

Nestrpljivo smo danima čekali odlazak u Blue Lagoon na Islandu. Kovali smo planove kako si uskladiti rasporede, molili i kumili da nam odobre slobodne dane, prodavali dužnosti. Prvi put otkad sam došla, i ja sam prodala svoju. Doslovno smo bili uzbuđeni kao djeca prije školskog izleta. (*Prodaja dužnosti - nađeš nekoga da radi za tebe i platiš mu, što je legalno.)


Radi se o geotermalnim toplicama koje je National Geographic svrstao među 25 čuda svijeta, a čitatelji 'Conde Nast Traveler' poglasili najboljim medicinskim spa na svijetu. Tamperatura vode je 37-39°C, a laguna sadrži šest milijuna litara geotermalne morske vode koja se obnavlja svakih 40 sati. Voda izvire s dubine od 2000 metara, gdje je temperatura 240 °C, a tlak 36 puta veći nego na zemljinoj površini i dolazi u kontak s rashladnim magmatskim silama pri čemu 'hvata' zemljine minerale. Rezultat opisanog procesa ovaj je jedinstven prirodni kompleks poznat po svom pozitivnom pa čak i iscjeljujućem učinku na kožu. Naime, islandsko i dansko Ministarstvo zdravlja su priznali redoviti posjet ovim toplicama službenim tretmanom za liječenje kožne bolesti psorijaze. Pozitivan učinak na kožu voda ima zbog visokog udjela minerala, silicij dioksida i algi.


Nakon nekoliko osnovnih činjenica, pređimo na naše utiske. Svi smo bili sretni, presretni i oduševljeni našim izletom. Osim ogromnih prirodnih bazena s vrućom vodom, Plava Laguna sadrži i saunu, mini gejzir, špilju u kojoj se može sjediti u vodi i čuti osnovne stvari o kompleksu na nekoliko stranih jezika, posude s maskama za lice i tijelo koje se mogu besplatno koristiti pa smo svi okolo plivali s tim na licu… Nakon povratka na našu lađu, svi smo zaključili da nam koža izgleda vidno bolje, a to smo već čuli od svih koji su prije posjetili ovo mjesto.
Ako se na brzinu želite pomladiti i učiniti nešto dobro za svoju kožu i imate novce za koje ne znate na što ćete ih potrošiti (vrlo česta situacija u Hrvatskoj, ovo drugo), pravac Blue Lagoon, Island. Raj za tijelo i dušu!

Oznake: putovanje, kruzer, posao, Island, blue lagoon

Svakodnevni život na kruzeru

ponedjeljak, 22.07.2013.


Točno 3 mjeseca otkad sam na bijeloj lađi. Zadnjih dvadesetak dana gotovo da nisam niti izlazila u lukama. Razlog? Dvotjedno krstarenje po Norveškoj. Istina je da uvijek postoji nešto novo što se može vidjeti, ali loše vrijeme svaki me put natjeralo da ostanem u mom toplom krevetiću. Uvijek mi je bio srcu drag, ali sada uz ovoliko rada (što na radnom mjestu, što u lukama i crew baru), baš nekako posebno. Proteklih tjedana zamijenila sam luke spomenutim barom. Svaki dan ista shema: spavanje, rad pa partiji - točno tim redoslijedom. Baš mi je dobro došlo. Zna se kako mi doma po bivšoj Jugi slavimo i bančimo. Najprije sam se trebala prilagoditi na duge sate rada i užurbani tempo života i nažalost odgoditi voljene mi zabave za neko vrijeme. Sada su konačno došle na red. Ovdje su 'žurke' obično tematske. Tako smo imali 'Bollywood', 'Back to school', 'White sensation party'... u proteklih par tjedana. Super odlična opuštajuća terapija nakon napornog rada. Nisam sada najveća partijanerica na svijetu pa da samo o navedenima raspravljamo. Dakle, sva pravila života na brodu ove kategorije (kruzeru) sljedeća su na redu.

Sigurnost na brodu

Boat drill – svako krstarenje, što znači otprilike jednom tijekom 10 ili 15 dana imamo 1-2 satnu vježbu pri kojoj simuliramo nesreću, npr. požar. Pritom se oglase sirene na brodu, a svi članovi posade moraju obući prsluke za spašavanje, toplu odjeću i što prije doći na svoje predviđene stanice za okupljanje u slučaju opasnosti. Često takva vježba završi kapetanovom obaviješću o potrebi za napuštanjem broda pa mi svi onda lijepo, skoro 'u vlakiću' pravac čamaca za spašavanje. Zanimljivo je to prvi put, ali svaki sljedeći baš dosadno, jer uvijek ponavljamo isto. Jasno je da se takve vježbe moraju često održavati da bismo se znali ponašati u slučaju opasnosti, ali nam nisu drage, jer nam dok nismo ni u kakvoj opasnosti praktički samo oduzimaju slobodno vrijeme.
Također svaki kruz jednom, u točno predviđeno vrijeme pregledavaju nam se kabine, te osim čistoće i urednosti trebamo zadovoljiti i tehničku ispravnost svih električnih naprava koje posjedujemo. Nedugo nakon dolaska trebamo testirati mobitele, laptope, fen; djevojke ljubljene im pegle za kosu. Ako ne želimo potratiti dragocjeno vrijeme na čišćenje, za 40 dolara mjesečno nađemo si čistača kabine. Ne uznemiruje nas, jer uvijek dolazi dok mi radimo i ako je dobar, zlata vrijedi. Uz njega je kabina sjajna i bajna, a inače bi većinu vremena bila kao da je netko bombu bacio. Gotovo svi imamo cimere, samo oficiri soliraju. Iako su nam kabine malene, u njima imamo sve što nam je potrebno. To znači, osim najosnovnijeg, DVD, televiziju (s bar 30-ak programa, od čega nekoliko osnovnih kao što su BBC, CNN i sl. te masa 'kompanija' programa; meni najdraži glazbeni za opuštanje nakon posla) i dovoljno utičnica za struju.

Slobodno vrijeme

Teretana je jedno od najomiljenijih i najposjećenijih mjesta na brodu i besplatna je kao i posuđivanje knjiga iz knjižnice i DVD-ova iz videoteke. U trgovini za posadu možemo kupiti higijenske potrepštine i svakojake čokolade i grickalice po vrlo povoljnim cijenama, a shoppingirati možemo i u shopovima za goste uz popust. Zato svi masovno kupuju satove, parfeme i sunčane naočale tu, a ne vani.
Protekle dvije nedjelje imali smo katoličke mise, koje je održavao velečasni iz Irske. Jednoj od njih sam uspjela prisustvovati na svoju veliku radost. Baš sam nešto prije toga mislila kako bih trebala otići u crkvu kad budemo u Dublinu. Naime, jedan od mojih kolega je Irac, a oni su vrlo religiozni pa kad sam mu spomenula da sam iz Hrvatske, prvo mjesto s naših prostora kojeg se sjetio nakon Dubrovnika bilo je Međugorje. Mama mu je tamo bila, kaže. Prije su ovdje imali svete mise svake nedjelje, sada rjeđe. Više od pola članova posade su Filipinci, a oni su jedini narod iz Azije koji je većinski katolički. Kad smo kod Lijepe Naše, naši gosti (većinom Britanci) oduševljeni su Hrvatskom i većina ih je bila tamo. Najviše ih je posjetilo Dubrovnik, zatim Korčulu, Split, Istru, a neki su je prošli uzduž i poprijeko i oni su generalno najveći ljubitelji.
Jedna od najvažnijih stavki života na brodu je povezanost s vanjskim svijetom tj. internet i telefon. Telefonske kartice koje si kupujem koštaju 10 dolara i pomoću njih mogu pričati 66 minuta ako zovem na fiksnu liniju u Hrvatsku ili 26 minuta ako zovem na mobilnu liniju. Internetske kartice su 20 (200 minuta) ili 40 dolara (460 minuta). Rijetko se dogodi (kao sada) da je internet vrlo brz, najčešće je jaaako spor pa se povezujemo samo nakratko. Surfanje i 'boravak' na Facebooku i sl. mrežama ostavljamo za luke, u kojima je nakon razgledavanja uvijek najvažniji zadatak pronaći caffe bar s dobrim internet signalom ili jednostavno slijediti Filipince - oni uvijek nađu najbolji signal.

Hrana i zabava

Na brodu postoji nekoliko restorana za posadu: crew mass, staff mass i officer mass i svaki član posade hrani se u jednom od tih restorana. Određeni članovi posade mogu jesti i u restoranima za goste. Kada se sve zbroji i oduzme, svi mi ovdje dooobro jedemo. Osim svakodnevnog mix menija u kojem se mogu naći jela iz cijelog svijeta, nekada u ponudi imamo meksičku, kinesku kuhinju, a la McDonald's jela…Ukoliko ste ogromni ljubitelj maminih sarmi i ništa drugo ne želite probati, kruzer možda i nije najbolje mjesto na svijetu za vas.
Medicinski centar prilično je posjećeno mjesto. S obzirom na broj radnih sati, nije niti čudno, jer smo iscrpljeni i podložniji napadu virusa i bakterija. Iako, otkad sam došla, imam samo jednu prehladu u svom liječničkom kartonu. Znači, nije tako strašno.
Uniforme nam se čiste (peru) besplatno, samo ih moramo odnijeti u praonicu. Za 30 dolara mjesečno, ne moramo ni toliko, nego ih ostaviti ispred vrata kabine, a navečer nađemo čiste. Osobno rublje većinom peremo i sušimo sami u nekoliko praonica na različitim lokacijama, a jedna od njih tik je do moje kabine. Ukoliko je prilično udaljena, samo za provjeriti je li rublje oprano ili suho treba 5-10 minuta, pa ako nije, nekoliko puta u krug i onda cijela pauza prođe u bezveznom hodanju.
S vremena na vrijeme, samo za članove posade organiziraju se izleti u zanimljiva mjesta u lukama. Posjet muzeju Hermitage u St. Petersburgu, odlazak na balet 'Labuđe jezero' također u St. Petersburgu, nadolazeći Blue Lagune, Reykjavik, Island neki su od njih.

Breaking news - pred nekoliko tjedana, došla je još jedna Hrvatica na brod. Jupiiiii jeeej!
Budući moreplovci, nadam se da ste otprilike dobili uvid kako sve to izgleda, a sadašnji, po svim plavetnima svijeta, sretan put i mirno more!

Oznake: posao, kruzer, inozemstvo

Rusija - carstvo kontrasta

nedjelja, 30.06.2013.

Najveća zvijezda ovog krstarenja svakako je bio St. Petersburg. Veliki broj članova posade ovdje uopće ne izlazi s broda, jer kažu da je procedura ulaska u državu u luci duža nego u SAD-u. Zna to potrajati sat vremena pa i duže, a isto tako prilikom povratka natrag. Mi smo imali sreće. Budući da smo to jutro bili među prvima, čekali smo svega 20-ak minuta.



U najvećem broju luka imamo besplatne autobuse koji nas voze do centra grada i natrag. Ovaj put taj bus bio je nekakav kombi, vozač ćelav, opasnog izgleda, ne zna riječi englekog. U shuttle busu (tj. kombiju) Rodrigo iz Čilea, Katie iz Engleske, deputie capetan i ja. Srećom je supruga spomenutog kapetana iz neke od zemalja bivšeg SSSR-a pa zna ruski i tako naše zamjenske karte prođoše, a mi krenusmo u grad prvi nakon gostiju.



Vožnja do centra po balkanski - 100 na sat, nagla skretanja, lakat kroz prozor i uz sve to pričanje na mobitel. Kad sam to vidjela, mislim se: "Evo mene u BIH, samo grubljoj i opasnijoj verziji". Povratak natrag bio je još zanimljiviji, raspalio on muziku do daske. Skoro da smo pravi pravcati party imali. Jedno je sigurno, u ovom gradu nikad nije dosadno. Prije dolaska u Rusiju upozoreni smo kako ne dolazimo u baš najsigurniju zemlju i da nikako ne bismo trebali ići sami nigdje. U večernji izlazak (imali smo overnight) svakako se najbolje zaputiti s nekim od dečkiju koji pričaju ruski.



Utisci o gradu? Predivan, ćudljiv i prepun kontrasta. S jedne strane očaravajuće građevine - velebni muzej Hermitage, tipične ruske crkve ili manastiri, the one with the candy roof, kako smo mi zvali crkvu Kristova uskrsnuća (poznatu i kao crkva Spasitelja prolivene Krvi), samo najbolji automobili, a s druge derutne stambene zgrade, simpatične Lade i sve njene siromašne sestre. Srednji stalež kao da ovdje ne postoji, samo bezobrazno bogati i oni siromašni. Nekakva napetost osjeća se u zraku, to je valjda taj poznati ruski temperament. Katie iz Engleske (koja bi uskoro trebala postati moja nova cimerica) sve je to prilično strano i čudno, ali meni s Balkana totalno zanimljivo i srcu blisko. Tako mi se i Istanbul silno svidio, kakav grad, kakva duša, premda je mojoj prijateljici iz Varaždina sve to bilo malo preludo. Definitivno nas jako određuje područje iz kojeg dolazimo.



Planirala sam i noćni izlazak u St. Petersburg ovaj put, međutim odgađam ga za mjesec dana. Dečki koji su išli u spomenuti vratili su se na brod u 6 ili 8 sati, kako tko. Živjela Rusija!


Oznake: kruzer, putovanje, rusija, St. Petersburg

Hi Baltik, bye Norveška!

ponedjeljak, 24.06.2013.

Sjedim na kavi u mom dragom Copenhagenu, imam day off i razmišljam kako je idealna prigoda za napisati novi post. Baš sam puna inspiracije.

Fotografije su tu da vam dočaram gdje sam sve bila, a u tekstu ću malo opisati svoj život posljednjih par tjedana.

Andalsnes



Od ostalih novosti... učim sve jezike koji se ovdje mogu naučiti, a zaista ih je mnogo. Znam već pozdravljati na francuskom, filipinskom, portugalskom, indijskom, ruskom... Rodrigo radi na mom usavršavanju španjolskog, a najveća prednost na području jezika je što imam priliku vrlo brzo naučiti francuski uz pomoć dečkiju s Mauricijusa. Postajem poliglot ovdje. Naravno da ih sve učim hrvatski, premda od prije znaju svašta (uglavnom prostote). Totalno je simpatično kad crnac prolazi i pozdravlja: "Di si zemo, šta ima?"

Alesund


Hi Baltik, bye Norveška! Kao što sam već više puta rekla, meni je zemlja fjordova i ponoćnog sunca oduzela dah. Žao mi je samo što je poznati vlak u Flamu bio rasprodan pa ovaj put nisam imala priliku uhvatiti najljepše poglede, ali plovidba ovim područjem danima dala mi je dobar uvid u svu raskoš i sjaj prirode.

Geiranger


Hvala ti, Norveška, bila si divna. Baltik, nadam se da nećeš razočarati!

Oznake: kruzer, putovanje, norveska, fjordovi

Bajkovita Norveška

petak, 31.05.2013.

Pred koji tjedan svi su se veselili Norveškoj i neprestano komentirali koliko je lijepa ta skandinavska zemlja. Kad bi pričali kako nam se bliži, samo su je superlativima opisivali. Nakon što sam je upoznala, mislim isto i baš sam sretna što ćemo sljedećih dvadesetak dana provesti u ovoj predivnoj državi.

Stavanger



Divan gradić, posebno stari dio grada s dražesnim uličicama. Već sam prije to čula, a zaista je tako kad su sjevernoeuropske države u pitanju. Zastave su na svakom koraku. Ispred državnih institucija, podrazumijeva se, ali također ispred obiteljskih kuća i na mjestima na kojima ih inače ne biste očekivali. Stvarno lijep običaj! Zamislite samo da u Hrvatskoj postavite zastavu ispred kuće?! Kod nas se baš podosta stvari i događaja zna tumačiti na pogrešan način.

Olden



Bergen



Bergen je bio najveće mjesto koje smo prošli put posjetili. Baš to je karakteristično za Norvešku kad su krstarenja u pitanju, mjesta u koja uplovljavamo doslovno su sela. Predivna, očaravajuća priroda ono je što se ovdje treba vidjeti. Kad se samo sjetim plovidbe fjordovima! Jeste li nekada doživjeli da je područje u kojem ste se zatekli toliko lijepo da vas prođu trnci? Dogodilo mi se to na Zakynthosu u Grčkoj, Shipwreck beach. Daleko najljepša plaža koju sam do sada vidjela. Apsolutno predivno, strašno i nevjerojatno, sve u jednom. Slično sam doživjela i tijekom spomenute plovidbe fjordovima. Ljepota takve kategorije za zapitati se je li ovo što upravo gledam stvarnost ili bajka. Čista fantazija!

Nekako mi se čini da ću takva oduševljenja ubuduće češće doživljavati. Naime, nakon krstarenja Mediteranom i Skandinavijom koja su pred nama ovu godinu, početkom sljedeće krećemo na World Cruise, krstarenje koje uključuje više kontinenata i traje gotovo četiri mjeseca. Nakon što sam vidjela popis svih luka, skoro sam ovako mlada srčani udar doživjela od sreće.

Southampton, England • New York, USA • Fort Lauderdale, USA • Aruba, Netherlands Antilles • Limon, Costa Rica • Puntarenas, Costa Rica • San Francisco, USA • Honolulu, Hawaii • Lahaina, Hawaii • Pago Pago, American Samoa • Nuka Alofa, Tonga • Tauranga, New Zeland • Auckland, New Zeland • Bay of Islands, New Zeland • Sydney, Australia • Brisbane, Australia • Whitsunday Islands, Australia • Rabaul, Papua New Guinea • Kochi, Japan • Tokyo, Japan • Kobe, Japan • Nagasaki, Japan • Pusan, South Korea • Shanghai, China • Xiamen, China • Hong Kong, China • Honoi, Vietnam • Chan May, Vietnam • Singapore • Kuala Lumpur, Malaysia • Penang, Malaysia • Colombo, Sri Lanka • Mumbai, India • Abu Dhabi, U.A.E. • Dubai, U.A.E. • Petra, Jordan • Sharm el Sheikh, Egypt • Cairo, Egypt • Naples, Italy • Palma, Mallorca • Lisbon, Portugal • Southampton, England

Ideeeeeš!

P.S. Želite li vidjeti više slika, posjetite Facebook stranicu.


Oznake: kruzer, putovanje, norveska, bergen

Došla, vidjela...

ponedjeljak, 20.05.2013.

...ugodno se smjestila. Na kruzeru se osjećam više doma nego doma.

Najprije bih trebala odgovoriti na sva pitanja koja su me mučila prije polaska. Vjerujem da ste očekivali kako ću reći da sam prvih dana bila strašno uzbuđena zbog cijele situacije, nisam mogla spavati, ali sve je prošlo i odvija se potpuno drugačije. Sam dolazak na brod i početak života ovdje su bili popraćeni super opuštenom atmosferom. Osjećam se kao doma. Zapravo, više doma nego doma.
Let 1, 2, 3 - kvačica.

Aerodrom u Zurichu je takav da sam isti trenutak pomislila "Eh što ti je Švicarska!".

U hotelu na Heathrowu nedugo nakon dolaska netko mi kuca na vrata, kaže: „Ja sam Ante, Stipe mi je rekao da dolaziš.“ Otišli u šetnju, na večeru, priča mi o nedavnom posjetu rajskim plaža Bora Bore i ostalim mjestima koja me tek čekaju te spominje kako je upoznao dva paisanosa (brodski slang: zemljak, iz iste države) kojima je ovo također prvi ukrcaj.

19.04. D dej

Odmah ujutro upoznajem Hrvate koji su sa mnom, ali na kraju ih je četvero. Iz Zagreba, Osijeka, Rijeke i Broda (onog Slavonskog). Na brodu nas je dočekao i proveo naš Mate, cirkus od čovjeka, šprda koga stigne i ne stigne. Prva sam Hrvatica na ovoj Kraljici, a „naših“ mućaćosa ima značajan broj (ni blizu kao Filipinaca, ali super su raspoređeni po svim pozicijama).

Profil ljudi na brodu? Hmmmm. Ima svega i svačega, kao uostalom i u sredini u kojoj svatko od vas živi. Big bossovi, radnici, dvorske lude…očigledno je da su svi došli iz nekoliko ciljeva - zaraditi, napredovati, vidjeti svijet, dobiti vizu za Zapad ili se preseliti u neke od tih država, a ovi osebujni isključivo zbog zabave ili zato što nisu prihvaćeni tamo gdje su živjeli.

Život ovdje? Vojska. Svaki cruise imamo inspekciju kabina. Sve mora biti tip top sređeno i po pravilima. Dobro su to smislili, da je drugačije žohari bi nam okolo hodali, kako kaže moja cima. Kome se stalno čisti uz toliko posla i zanimljivih luka?! Radi se ovisno o pozicijama, ali na većini njih poprilično, što je opet dobro, jer što bi tisuću besposlenih ljudi radilo po cijele dane u zatvorenoj sredini?!
O svim pravilima i načinu života na brodu napisat ću jednom prilikom poseban post.

Sada ono najljepše od svega, sve te silne LUKEEE. Koliko ih je već bilo do sada?! Odmah mi je toplo oko srca kad se sjetim. Kažu da slika govori tisuću riječi pa kada su luke u pitanju, pobrinut ću se da vam darujem dobre slike da ne bih trebala trošiti previše riječi. Slobodno vrijeme je nama ovdje na brodu najdragocjenije pa je pronalaženje načina kako izvesti sve zadatke na najjednostavniji mogući način od presudne važnosti. Romane mogu pisati kad budem na odmoru, sada baš i ne.

Lisabon


Malaga



Cadiz


Kristiansand



Copenhagen



Warnemünde



Helsinki



Stockholm




Southampton


Razime prvih mjesec dana na brodu, highlight trenutci – isplovljavanje iz Lisabona, Malaga za rođendan, početak jedne (nadam se) divne ljubavi s Copenhagenom, kava s POGLEDOM u Helsinkiju i plovidba Stockholmskim arhipelagom.

Tek sada sam se sjetila da nisam niti spomenula crew bar i poznate partije na brodu! Ukratko, život na kruzeru je kao studentski (još bolji, jer imamo vlastite novce i razgledavamo svijet iz dana u dan) s primjesama vojnog režima. Nekome je grozno, nekome odlično, ali nikada nećete saznati ako ne probate. Kako ćete se provoditi i kakve ćete uspomene jednog dana doma ponijeti, ovisi ponajprije o vama samima, a onda i o tom neizostavnom začinu, SREĆI. Zasad je na mojoj strani!

Oznake: posao, kruzer, inozemstvo, putovanje, plovidba

Kako spakirati 6 mjeseci u jedan kufer?

srijeda, 17.04.2013.



I to djevojački!! Uh uhhhhhh! Euforija pred polazak. Tisuće misli u glavi. Kako će sve proći, kakvi će mi biti prvi dojmovi, tko me od Balkanaca čeka tamo, tko će mi biti cimerica (Filipinka, Indijka ili neka treća), onda taj prvi dan o kojem svi pričaju…?

Kažu da je to najgori dio, pakao! Prvi dan, mislim. U trenu se moraš uklopiti u mehanizam koji radi kao švicarski sat. Koliko priča kruži o cijelom životu na kruzeru i svemu što ga se tiče, na kraju mi ne preostaje ništa drugo nego prekrižiti se i vjerovati da će sve biti u redu. Svaki početak je težak, ali znatno je lakši uz spoznaju da bi te negdje mogao i odvesti, a činjenica da sam iz Hrvatske znači da imam urođenu sposobnost snalaženja u kritičnim i kaotičnim situacijama.

A sada noćna mora svake djevojke - pakiranje pred put! Spakirati se za putovanja do mjesec dana sam svladala do sada, ali 6 MJESECI?! IZAZOV! Da je moja draga prijateljica Danijela na mom mjestu, sigurna sam da bi ponijela pun kufer ničega, kao i svaki put do sada. Pusa Dženana, nadam se da me i tamo čeka jedna otkačena kao ti! Nakon detaljnog proučavanja po forumima što se sve smije nositi, a što ne te što je svakako poželjno, složila sam u glavi listu onoga što ide sa mnom na put. Shvatila sam da je svako nerviranje bespotrebno, jer se tamo može kupiti sve osim dokumenata. Dakle, dokumenti su svetinja, sve ostalo manje-više. Ionako još nikada nigdje nisam otišla da nešto nisam zaboravila tako da više nije pitanje hoću li, nego što ću zaboraviti. Do sad mi je postalo baš zanimljivo svaki put se smijati kako mi je baš TO uspjelo ostati. Sitne radosti, ne kaže se uzalud da život čine!

Split-Zagreb; Zagreb-Zurich; Zurich-London – dio koji me najviše veseli, jupiiiiiiiiii! Većini ljudi su presjedanja noćna mora, ali toliki sam obožavatelj uzlijetanja da mi to ne predstavlja nikakav problem, dapače. Čak 3 puta u jednom danu, opet jupiiiiii! Sutra bi trebao biti jedan od tih dana u životu kad se sve okreće naglavačke! Nadam se da će se za mene okrenuti u pravom smjeru! Tako mi Bog pomogao!

Oznake: posao, kruzer, inozemstvo, putovanje

Idemo na put, ali ne s Goranom Milićem

utorak, 16.04.2013.

12.04.



13:08 Zvoni moj Alcatel. Mislim se tko sad smeta?! Ni na kraj pameti mi nije Andrej iz agencije. Javljam se i dalje ne sluteći što će mi za koji trenutak priopćiti. Kaže: „Bok Marijana, ukrcaj ti je 19.04., idu još dva dečka s tobom, na Queen Elizabeth ste. Sve detalje ti javim na mail, čujemo se.“ Prva reakcija skakutanje od sreće i razvlačenje usana u osmijeh, onaj trajni tupavi kakav zaljubljeni imaju. Divna li osjećaja, nakon mjeseci živciranja i iščekivanja prve prilike koja će me odvesti iz ovog začaranog kruga balkanskog sivila.

Dobro, nije sve ovdje tako sivo, NIKAKO. Kakvih tu blistavih zvijezda i zvjezdica ima, my oh my! Obitelj i neponovljivi osebujni prijatelji su uvjerljivo vodeći među njima. Oni su jedino zbog čega me grlo može stegnuti pri odlasku.

Prva mi je bubicu u uho bacila Margareta nakon jednog ludog Mostarskog izlaska prošle godine (svaki je u Mostaru takav). Priča ona o Kanadi, nekoj ekipi što su otišli tamo i baš im super. Točno tada su počele razrade planova kako i gdje otići. Nakon višemjesečnog istraživanja svake iole financijski naprednije države, shvatila sam dok dobijem vizu bilo koje od navedenih, možda dočekam i starost, a i u Kanadi je taaaako hladno. Meni, curi iz Dalmatinske zagore, to će biti totalni temperaturni šok. Ne bih preživjela, sigurno! :D

Amerika i Zapadna Europa, Australija i Arapske države idu na standby. Počinje moja avantura zvana KRUZER! Najzanimljiviji dio je svakako što ne mogu niti naslutiti gdje će me odvesti (zezaju me bližnji u neko selo Azerbejdžana ili sličnih zemalja). Dok god je zanimljivo, I'm in! :)

Oznake: pomorci, plovidba, kruzer, razgledavanje, inozemstvo

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se