mala mujer
Trenutno bez naslova
03.12.2007., ponedjeljak
malo iz hrvatske
mislim da i ovo spada u putopisnu malu koja se javlja iz dalekih krajeva samo. nije opatija tako daleko ali ono...

daklem, frendica i ja otišle na zasluženi i dugo dogovarani welness weekend. prva ideja je bila onaj neki otok sv. something u rovinju. ono, rovinj, istra, turizam, navodno odlični spa...kome bi normalnom palo na pamet da oni zatvaraju hotel. 24.11.?!?! onak' bez komentara.

suočene sa problemom googlanjem welness weekend/pretraži stranice na hrvatskom i klik na generalturistove stranice riješile problem. mislim da imaju najsveobuhvatniju (not a real word) ponudu welness vikenda u hrvata i šire. opatija se u svemu tome činila kao najlogičniji izbor. ne zato što pijateljica i ja imamo 65+ godina (ni kad se zajendo zbrojimo nemamo toliko sretan ) nego zato kaj smo htjele da nas se mazi i pazi od ulaska u hotel pa do izlaska. a u opatiji se ipak nalazi najveća koncentracija hotela sa 5 zvjezica. i iako nisam išla sa velikim očekivanjima, jer za razliku od ostatka turizmu orijenitranog svijeta zvijezdice po pitanju usluge u hrvatskoj ništa ne znače, moram priznati da sam se vrlo ugodno iznenadila.

hotel milenij. prvi puta bila. soba super, mrvu mala, ali sve 5 i funkcionalno. lijepo sređeno, mislim cijeli je hotel u tome nekom stilu pa ako očekujete ultra moderno, čoškasto, bijelo smeđe kombinacije milenij nije hotel za vas. pogled na more naravno pomaže u općem dojmu. ljudi koji rade (osoblje is such a stupid word), osim par smotanih konobara i konobarica u restoranu, odlični. ne znam zašto bi uopće trebalo posebno napominjati ali super ljubazni, profesionalni, nasmješeni, stvarno su zaslužili. iako, kaj je to stvarno takva rijetkost da se čudom čudimo kad je netko nasmješeni profesionalac u svom poslu. izgleda da je. moj prvi komentar je bio "nisam se navikla na takvu ljubaznost na hrvatskom jeziku". lijepo te pozdrave, pitaju jel sve u redu, pričaju sa tobom. ništa nije problem, sve se može i sve se može uz osmjeh. odmah sam se osjećala ugodnije, a ne kao da me mrze jer kaj sam im sad ja tu došla smetati u njihov hotel.
hotel je super održavan, što isto ne bi trebalo biti čudo jer kad investiraš lovu u nešto takvo bolje ti je to održavati nego pustiti da se raspadne. ali opet i na tom polju sam se svačeg nagledala.
wellness je o.k. malo bazenski i malo skučeni ali opet cure su super pa nadoknađuju. hot stone masažu ne znam usporediti jer mi je bila prva (go figure) ali sam se tako dobro osjećala za vrijeme i poslije da dajem visoku ocjenu. lijepo ti daju čajić ili nešto da popiješ poslije, nitko te ne požuruje, što je na spa relax vikendu i više nego važno.

jedino gdje škripi, što je klasični problem rekla bih hrvatskih hotela:
- hrana. izbor, procjena količina, ponuda, način serviranja. leaves a lot to be desired u hotelu s 5 zvjezdica
- uniforme. onak socijalističke poprilično, malo kao da je vrijeme stalo. di točno piše da uniforma mora imati suknjicu, košuljicu, prslučić. i ako mora, sigurna sam da u 21. stoljeću postoji malo bolji dizajn istoga. mogu vam ja nabaciti par prijedloga...

e da i kolači u caffe Wagner. onak, ja nisam kolač tip ali ono je pre dobro izgledalo da ja ne bi jela, orah torta, karamel torta, ručno rađene praline, čokolada...a joooj.

- 11:05 - Reci (8) - Ispiši - # -

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.