imam novu dilemu u životu. inaće se ne mogu nikako odlučiti paris ili london...da me ubiješ ne znam. paris is sooooo...and london...ooooo

s obzirom da znam francuski ja u parizu nemam problema sa bahatošću francuza koji neće nijedan strani jezik a pogotovi ne engleski pričati pariz mi je tako super grad! nekako intimno, romantičan (znam bljak), prepun iznenađenja, čudnovata mješavina ljudi, francuski na svakom koraku (the most beautiful language in the world), mali bistroići, fini kruh, znaju skuhati kavu, hrana za umrijeti, ljudi koji žive za gušt, umjetnost, povijest! i onaj mit o tome da se francuskinje ne debljaju...so true.
london malo drugačija arhitektura, rijeke ljudi, svi govore engleski, puno njih govori engleski sa nekim super sexy naglaskom, kultura, umjetnost i dizajn na svakom koraku, jednostavno je nahraniti dušu kulturom (kad već ne možeš hranom), kazališta, mjesta za izaći, totalno brijanje i neke nepretenciozne rupe sa odličnom ekipom i muzikom, fish and chips, bread pudding, fenomenalni kvartovi, ljudi koji kao da su s neke druge planete, muzika, koncerti, kraljevska obitelj.

so now imam novu dilemu. HK ili Shanghai.

HK (Hong Kong, pitao netko) high tech, high fashion, sve se sjaji sve se blješći, postane čovjek ovisan o tom kiču, onak priraste ti za srce, miljon praznika, rasprodaje to die for, nema što ne možeš kupiti, japanske hrane na svakom čošku, toplo je cijelu godinu, čisto, sigurno.
Shanghai (još uvijek) kineskiji, samim time i autentičniji, kitchy ali na siroviji način, više je down to earth (iako da me čuju šangajci ubili bi me), postoje cijeli kvartovi još ne zagađeni modernizacijom, rupe u rupice za istaživanje, povijest u tragovima, real life.

Pa sad nek ja izaberem...