no dobro, nije me dugo bilo. nije da je manjkalo inspiracije, putovanja i slično. nego vremena. mala upisala magisterij. nemogu vjerovati da sam se nakon 10 godina vratila u školu. i to ne samo da sam se vratila, nego se u meni probudila neka čudna ambicija. da budem dovra, odlična čak. i da nastavim sa školovanjem pa kud pukolo da puklo.
za one koji znaju malu, znati će da je to samo po sebi čudno, mala nije nikada bila sklona učenju. pogotovo kada je netko tjera. a sada je nitko ne tjera, pa uči. it's actually pretty amazing!
idem sutra u indiju pa se javim.
za one koji znaju malu, znati će da je to samo po sebi čudno, mala nije nikada bila sklona učenju. pogotovo kada je netko tjera. a sada je nitko ne tjera, pa uči. it's actually pretty amazing!
idem sutra u indiju pa se javim.
globalno zatopljenje (samo da zvuči ozbiljnije)
evo mala opet u HK. nije da nije bila dugo ali se zla nije dugo javljala. proputovala sam u zanjih 10 dana cijelu kinu uzduž i popreko. moram priznati da sam malo zagrijala kosti i iz onih smrzotina iz zagreba, znam da vam je sada toplo u lijepo, došla na +30 u guangzhou. po povratku u HK dočekao me tajfun, onaj na N neku. kažu najraniji tajfun u zadnjih 65 godina. so yes the weather is changing!
honkonžani se spremaju za doček baklje olimpojske koja bi kroz hong kong trebala protrčati 2.5. tri probe su već odradili. malo ih je rano pojavljivanje tajfuna N. poljuljalo ali eto već su našli riješenje pa će časkom ako treba organizirati torch relay i u autima samo da se održi. ali samo ako vremenske prilike budu dovoljno problematične. sve ispod tajfuna kategorije 8 neće doživljavati (to remind iznad 8 je još samo 9 i 10). tajfun N. je svojim rubom dotaknuo HK, dobio kategoriju 3 a auti nisu od kiše i vjetra i padajućih grana mogli voziti po cesti! osim tajfuna N. račune su im je pomrsila i People's Armed Police koja će biti prva linija obrane baklje od "pomahnitalih" pro tibetanskih protestanata. zašto mali zgoljavi i napola naoružani HK policajci ne mogu sami čuvati tu baklju? a tako su si lijepo isplanirali. a onda im je majka kina poslala People's!
i da se zadržimo na temi tibeta, how times change. honkonžani kao da su zaboravili da i dalje ne žele priznati da su dio kine i to baš svaki puta kada ih netko nešto pita za tibet. prosječni HK kinezu će samo tako zakolutati očima kada mu kažeš da je dio kine. ALI kada tog istog HK kineza pitaš za tibet i očekuješ razumijevanje za isti oni nonšalantno odgovaraju; "ne razumijem u čemu je problem, pa tibet je oduvjek bio dio kine!" pa eto si ti misli koja je to sorta amnezije.
ni hao
honkonžani se spremaju za doček baklje olimpojske koja bi kroz hong kong trebala protrčati 2.5. tri probe su već odradili. malo ih je rano pojavljivanje tajfuna N. poljuljalo ali eto već su našli riješenje pa će časkom ako treba organizirati torch relay i u autima samo da se održi. ali samo ako vremenske prilike budu dovoljno problematične. sve ispod tajfuna kategorije 8 neće doživljavati (to remind iznad 8 je još samo 9 i 10). tajfun N. je svojim rubom dotaknuo HK, dobio kategoriju 3 a auti nisu od kiše i vjetra i padajućih grana mogli voziti po cesti! osim tajfuna N. račune su im je pomrsila i People's Armed Police koja će biti prva linija obrane baklje od "pomahnitalih" pro tibetanskih protestanata. zašto mali zgoljavi i napola naoružani HK policajci ne mogu sami čuvati tu baklju? a tako su si lijepo isplanirali. a onda im je majka kina poslala People's!
i da se zadržimo na temi tibeta, how times change. honkonžani kao da su zaboravili da i dalje ne žele priznati da su dio kine i to baš svaki puta kada ih netko nešto pita za tibet. prosječni HK kinezu će samo tako zakolutati očima kada mu kažeš da je dio kine. ALI kada tog istog HK kineza pitaš za tibet i očekuješ razumijevanje za isti oni nonšalantno odgovaraju; "ne razumijem u čemu je problem, pa tibet je oduvjek bio dio kine!" pa eto si ti misli koja je to sorta amnezije.
ni hao
malo iz hrvatske
mislim da i ovo spada u putopisnu malu koja se javlja iz dalekih krajeva samo. nije opatija tako daleko ali ono...
daklem, frendica i ja otišle na zasluženi i dugo dogovarani welness weekend. prva ideja je bila onaj neki otok sv. something u rovinju. ono, rovinj, istra, turizam, navodno odlični spa...kome bi normalnom palo na pamet da oni zatvaraju hotel. 24.11.?!?! onak' bez komentara.
suočene sa problemom googlanjem welness weekend/pretraži stranice na hrvatskom i klik na generalturistove stranice riješile problem. mislim da imaju najsveobuhvatniju (not a real word) ponudu welness vikenda u hrvata i šire. opatija se u svemu tome činila kao najlogičniji izbor. ne zato što pijateljica i ja imamo 65+ godina (ni kad se zajendo zbrojimo nemamo toliko
) nego zato kaj smo htjele da nas se mazi i pazi od ulaska u hotel pa do izlaska. a u opatiji se ipak nalazi najveća koncentracija hotela sa 5 zvjezica. i iako nisam išla sa velikim očekivanjima, jer za razliku od ostatka turizmu orijenitranog svijeta zvijezdice po pitanju usluge u hrvatskoj ništa ne znače, moram priznati da sam se vrlo ugodno iznenadila.
hotel milenij. prvi puta bila. soba super, mrvu mala, ali sve 5 i funkcionalno. lijepo sređeno, mislim cijeli je hotel u tome nekom stilu pa ako očekujete ultra moderno, čoškasto, bijelo smeđe kombinacije milenij nije hotel za vas. pogled na more naravno pomaže u općem dojmu. ljudi koji rade (osoblje is such a stupid word), osim par smotanih konobara i konobarica u restoranu, odlični. ne znam zašto bi uopće trebalo posebno napominjati ali super ljubazni, profesionalni, nasmješeni, stvarno su zaslužili. iako, kaj je to stvarno takva rijetkost da se čudom čudimo kad je netko nasmješeni profesionalac u svom poslu. izgleda da je. moj prvi komentar je bio "nisam se navikla na takvu ljubaznost na hrvatskom jeziku". lijepo te pozdrave, pitaju jel sve u redu, pričaju sa tobom. ništa nije problem, sve se može i sve se može uz osmjeh. odmah sam se osjećala ugodnije, a ne kao da me mrze jer kaj sam im sad ja tu došla smetati u njihov hotel.
hotel je super održavan, što isto ne bi trebalo biti čudo jer kad investiraš lovu u nešto takvo bolje ti je to održavati nego pustiti da se raspadne. ali opet i na tom polju sam se svačeg nagledala.
wellness je o.k. malo bazenski i malo skučeni ali opet cure su super pa nadoknađuju. hot stone masažu ne znam usporediti jer mi je bila prva (go figure) ali sam se tako dobro osjećala za vrijeme i poslije da dajem visoku ocjenu. lijepo ti daju čajić ili nešto da popiješ poslije, nitko te ne požuruje, što je na spa relax vikendu i više nego važno.
jedino gdje škripi, što je klasični problem rekla bih hrvatskih hotela:
- hrana. izbor, procjena količina, ponuda, način serviranja. leaves a lot to be desired u hotelu s 5 zvjezdica
- uniforme. onak socijalističke poprilično, malo kao da je vrijeme stalo. di točno piše da uniforma mora imati suknjicu, košuljicu, prslučić. i ako mora, sigurna sam da u 21. stoljeću postoji malo bolji dizajn istoga. mogu vam ja nabaciti par prijedloga...
e da i kolači u caffe Wagner. onak, ja nisam kolač tip ali ono je pre dobro izgledalo da ja ne bi jela, orah torta, karamel torta, ručno rađene praline, čokolada...a joooj.
daklem, frendica i ja otišle na zasluženi i dugo dogovarani welness weekend. prva ideja je bila onaj neki otok sv. something u rovinju. ono, rovinj, istra, turizam, navodno odlični spa...kome bi normalnom palo na pamet da oni zatvaraju hotel. 24.11.?!?! onak' bez komentara.
suočene sa problemom googlanjem welness weekend/pretraži stranice na hrvatskom i klik na generalturistove stranice riješile problem. mislim da imaju najsveobuhvatniju (not a real word) ponudu welness vikenda u hrvata i šire. opatija se u svemu tome činila kao najlogičniji izbor. ne zato što pijateljica i ja imamo 65+ godina (ni kad se zajendo zbrojimo nemamo toliko
) nego zato kaj smo htjele da nas se mazi i pazi od ulaska u hotel pa do izlaska. a u opatiji se ipak nalazi najveća koncentracija hotela sa 5 zvjezica. i iako nisam išla sa velikim očekivanjima, jer za razliku od ostatka turizmu orijenitranog svijeta zvijezdice po pitanju usluge u hrvatskoj ništa ne znače, moram priznati da sam se vrlo ugodno iznenadila.hotel milenij. prvi puta bila. soba super, mrvu mala, ali sve 5 i funkcionalno. lijepo sređeno, mislim cijeli je hotel u tome nekom stilu pa ako očekujete ultra moderno, čoškasto, bijelo smeđe kombinacije milenij nije hotel za vas. pogled na more naravno pomaže u općem dojmu. ljudi koji rade (osoblje is such a stupid word), osim par smotanih konobara i konobarica u restoranu, odlični. ne znam zašto bi uopće trebalo posebno napominjati ali super ljubazni, profesionalni, nasmješeni, stvarno su zaslužili. iako, kaj je to stvarno takva rijetkost da se čudom čudimo kad je netko nasmješeni profesionalac u svom poslu. izgleda da je. moj prvi komentar je bio "nisam se navikla na takvu ljubaznost na hrvatskom jeziku". lijepo te pozdrave, pitaju jel sve u redu, pričaju sa tobom. ništa nije problem, sve se može i sve se može uz osmjeh. odmah sam se osjećala ugodnije, a ne kao da me mrze jer kaj sam im sad ja tu došla smetati u njihov hotel.
hotel je super održavan, što isto ne bi trebalo biti čudo jer kad investiraš lovu u nešto takvo bolje ti je to održavati nego pustiti da se raspadne. ali opet i na tom polju sam se svačeg nagledala.
wellness je o.k. malo bazenski i malo skučeni ali opet cure su super pa nadoknađuju. hot stone masažu ne znam usporediti jer mi je bila prva (go figure) ali sam se tako dobro osjećala za vrijeme i poslije da dajem visoku ocjenu. lijepo ti daju čajić ili nešto da popiješ poslije, nitko te ne požuruje, što je na spa relax vikendu i više nego važno.
jedino gdje škripi, što je klasični problem rekla bih hrvatskih hotela:
- hrana. izbor, procjena količina, ponuda, način serviranja. leaves a lot to be desired u hotelu s 5 zvjezdica
- uniforme. onak socijalističke poprilično, malo kao da je vrijeme stalo. di točno piše da uniforma mora imati suknjicu, košuljicu, prslučić. i ako mora, sigurna sam da u 21. stoljeću postoji malo bolji dizajn istoga. mogu vam ja nabaciti par prijedloga...
e da i kolači u caffe Wagner. onak, ja nisam kolač tip ali ono je pre dobro izgledalo da ja ne bi jela, orah torta, karamel torta, ručno rađene praline, čokolada...a joooj.
batman returns...again...the dark night
whatever! film mi se snima tu pod nosom navodno. ne znam točno kak to izgleda ali primjećujem povećanu količinu helikoptera i sličnih letećih objekata nad lukom. čini mi se čak da je upravo preletio i jedan herkules!!!
kinezići su vrlo revoltirani snimanjem istoga ovdje. cijela afera i snimanje s povlači po novinama već danima. hongkongeri se bune, get this, zbog noise polution! dobra šala. osim toga, odbili su upaliti svijetla na HK island strani grada na zgradama jer je to "bezglavo trošenje struje" hahaha. grad koji svijetli 24/7. koji navečer, svaku večer održava tzv. light simphony gdje 48 zgrada na otoku pali gasi, u stvari ne gasi nego upali još više, svjetla. niti je simphony niti to baš dolazi do izražaja kada sve tako okolo svijetli manijankalno.
e uglavnom, ljudi koji podržavaju simfoniju jer ona doprinosi kulturnoj (?!) i turističkoj ponudi grada odbijaju upaliti svjetla jer to je trošenje energije u gradu koji se i ovako bori protiv pre velike potrošnje struje. kako to rade? ne znam stvarno. znam da su molili sve korisnike klima uređaja, uprave shopping centara, uprave poslovnih zgrada i slično, da drže klime na 20 stupnjeva. ne vidim da se itko toga pridržava. u svim zatvorenim prostorima ledana i dalje. grad blješti svake godine sve više. ali valjda je bojkotiranje snimanja noćne scene u 16. nastavku batmana pravo rješenje.
bunili su se čak i protiv samog snimanja. naime snimaju se neke zračne scene ako sam dobro shvatila. i za iste im je potrebno par helikoptera i gore navedeni herkules koji preljeću preko luke (HK harbour je u stvari kanal između kopna i HK islanda) i to vrlo nisko. i stvaraju buku. što je u gradu u kojem se umjesto žmigavca skretanje uglavnom signalizira trubljenjem...onak totalno nečujno! kroz kanal dnevno prođe trilion (nečujnih) brodova a svakih 3 minute poleti neki privatni helikopter...i tak. uglavnom, tišina vlada gradom pa sad ta tri dodatna helokoptera i taj avijon...mislim stvarno.
ali glavno da mi svi znamo da se tu snima batman!
kinezići su vrlo revoltirani snimanjem istoga ovdje. cijela afera i snimanje s povlači po novinama već danima. hongkongeri se bune, get this, zbog noise polution! dobra šala. osim toga, odbili su upaliti svijetla na HK island strani grada na zgradama jer je to "bezglavo trošenje struje" hahaha. grad koji svijetli 24/7. koji navečer, svaku večer održava tzv. light simphony gdje 48 zgrada na otoku pali gasi, u stvari ne gasi nego upali još više, svjetla. niti je simphony niti to baš dolazi do izražaja kada sve tako okolo svijetli manijankalno.
e uglavnom, ljudi koji podržavaju simfoniju jer ona doprinosi kulturnoj (?!) i turističkoj ponudi grada odbijaju upaliti svjetla jer to je trošenje energije u gradu koji se i ovako bori protiv pre velike potrošnje struje. kako to rade? ne znam stvarno. znam da su molili sve korisnike klima uređaja, uprave shopping centara, uprave poslovnih zgrada i slično, da drže klime na 20 stupnjeva. ne vidim da se itko toga pridržava. u svim zatvorenim prostorima ledana i dalje. grad blješti svake godine sve više. ali valjda je bojkotiranje snimanja noćne scene u 16. nastavku batmana pravo rješenje.
bunili su se čak i protiv samog snimanja. naime snimaju se neke zračne scene ako sam dobro shvatila. i za iste im je potrebno par helikoptera i gore navedeni herkules koji preljeću preko luke (HK harbour je u stvari kanal između kopna i HK islanda) i to vrlo nisko. i stvaraju buku. što je u gradu u kojem se umjesto žmigavca skretanje uglavnom signalizira trubljenjem...onak totalno nečujno! kroz kanal dnevno prođe trilion (nečujnih) brodova a svakih 3 minute poleti neki privatni helikopter...i tak. uglavnom, tišina vlada gradom pa sad ta tri dodatna helokoptera i taj avijon...mislim stvarno.
ali glavno da mi svi znamo da se tu snima batman!
i sad si ti misli...
imam novu dilemu u životu. inaće se ne mogu nikako odlučiti paris ili london...da me ubiješ ne znam. paris is sooooo...and london...ooooo
s obzirom da znam francuski ja u parizu nemam problema sa bahatošću francuza koji neće nijedan strani jezik a pogotovi ne engleski pričati pariz mi je tako super grad! nekako intimno, romantičan (znam bljak), prepun iznenađenja, čudnovata mješavina ljudi, francuski na svakom koraku (the most beautiful language in the world), mali bistroići, fini kruh, znaju skuhati kavu, hrana za umrijeti, ljudi koji žive za gušt, umjetnost, povijest! i onaj mit o tome da se francuskinje ne debljaju...so true.
london malo drugačija arhitektura, rijeke ljudi, svi govore engleski, puno njih govori engleski sa nekim super sexy naglaskom, kultura, umjetnost i dizajn na svakom koraku, jednostavno je nahraniti dušu kulturom (kad već ne možeš hranom), kazališta, mjesta za izaći, totalno brijanje i neke nepretenciozne rupe sa odličnom ekipom i muzikom, fish and chips, bread pudding, fenomenalni kvartovi, ljudi koji kao da su s neke druge planete, muzika, koncerti, kraljevska obitelj.
so now imam novu dilemu. HK ili Shanghai.
HK (Hong Kong, pitao netko) high tech, high fashion, sve se sjaji sve se blješći, postane čovjek ovisan o tom kiču, onak priraste ti za srce, miljon praznika, rasprodaje to die for, nema što ne možeš kupiti, japanske hrane na svakom čošku, toplo je cijelu godinu, čisto, sigurno.
Shanghai (još uvijek) kineskiji, samim time i autentičniji, kitchy ali na siroviji način, više je down to earth (iako da me čuju šangajci ubili bi me), postoje cijeli kvartovi još ne zagađeni modernizacijom, rupe u rupice za istaživanje, povijest u tragovima, real life.
Pa sad nek ja izaberem...
s obzirom da znam francuski ja u parizu nemam problema sa bahatošću francuza koji neće nijedan strani jezik a pogotovi ne engleski pričati pariz mi je tako super grad! nekako intimno, romantičan (znam bljak), prepun iznenađenja, čudnovata mješavina ljudi, francuski na svakom koraku (the most beautiful language in the world), mali bistroići, fini kruh, znaju skuhati kavu, hrana za umrijeti, ljudi koji žive za gušt, umjetnost, povijest! i onaj mit o tome da se francuskinje ne debljaju...so true.
london malo drugačija arhitektura, rijeke ljudi, svi govore engleski, puno njih govori engleski sa nekim super sexy naglaskom, kultura, umjetnost i dizajn na svakom koraku, jednostavno je nahraniti dušu kulturom (kad već ne možeš hranom), kazališta, mjesta za izaći, totalno brijanje i neke nepretenciozne rupe sa odličnom ekipom i muzikom, fish and chips, bread pudding, fenomenalni kvartovi, ljudi koji kao da su s neke druge planete, muzika, koncerti, kraljevska obitelj.
so now imam novu dilemu. HK ili Shanghai.
HK (Hong Kong, pitao netko) high tech, high fashion, sve se sjaji sve se blješći, postane čovjek ovisan o tom kiču, onak priraste ti za srce, miljon praznika, rasprodaje to die for, nema što ne možeš kupiti, japanske hrane na svakom čošku, toplo je cijelu godinu, čisto, sigurno.
Shanghai (još uvijek) kineskiji, samim time i autentičniji, kitchy ali na siroviji način, više je down to earth (iako da me čuju šangajci ubili bi me), postoje cijeli kvartovi još ne zagađeni modernizacijom, rupe u rupice za istaživanje, povijest u tragovima, real life.
Pa sad nek ja izaberem...
sunday in HK
evo mene, nakon dugo vremena ne isfrustrirna HK vremenom!
perfect day sunday. omjer temperature, vlage i sunca savršen! nedjelja je. jedna od rijetkih slobodnih u proteklih godinu dana. gušt i zadovoljstvo. sama sa sobom! obišla sva omiljena mi mjesta u Central (HK Island). kavica na jednom od rijeđih mjesta koje ima kvazi terasu. čak me se i tete filipinke koje rade tamo sjećaju. ručak sa prijateljicom koju nisam uspjela uloviti zadnjih 5 puta koliko sam bila ovdje. miljon stvari za pretresti. pričala sam vam nekda o njoj. Sarah. engleskinja. ona koja je tu xy godina a nijednom još od tada nije bila u europi. strah ju je da se neće htjeti vratiti nazad u HK. search the arhiva. o.k. bila je. planirala ostati tri tjedna. nije se vratila tri mjeseca. ne kraju je kaže shvatila da će bankrotirati i da će joj agnecija propasti pa je ipak spakirala kofere!
inaće u HK se ništa nije promijenilo. osim što su na HK islandu claimali još malo zemlje moru i predpostavljam da će tu igradti neko gradndiozno šetalište, u planu je već čitavo desetljeće, koje će spajati Central i Wan Chai. poznavajući ekipu biti će puno stakla kamena. dijelovi možda čak budu i klimatizirani! bože svašta.
nedjelja. ne bi čovjek po nićemu to zaključio u ovom gradu. osim možda po pojačanim rijekama ljudi koji hodaju po ulicama, shopping centrima i slično. ullazak u, prije godinu dana otvoreni, H&M bio je skoro pa poguban od količine ljudi ali bar nisam ništa kupila! ali sam se zato naguštala malo promatrati fancy honkonžanke kako na svoj vrlo individualni i čudnovati način kombiniraju outfite!
nakon šetnje, navečer drinx u felixe's. nice views, so so drinks i kitchy early starck dizjan. ali je dobra muzika i ekipa. skupo ali u svakom slučaju vrijedi otići pogledati. nakon toga dinner u aqua spirit. again prekrasan pogled, onak super. hrana. o.k. servirani prosječni sushi i sashimi i pizza. ako ništa drugo dajem im + za maštoviti fusion attempt; aqua spirit/roma tokyo. mi smo pizzu za predjelo a onda za glavno sushi, ali može i obrnuto.
early night, ponedjeljak je ipak radni dan...
perfect day sunday. omjer temperature, vlage i sunca savršen! nedjelja je. jedna od rijetkih slobodnih u proteklih godinu dana. gušt i zadovoljstvo. sama sa sobom! obišla sva omiljena mi mjesta u Central (HK Island). kavica na jednom od rijeđih mjesta koje ima kvazi terasu. čak me se i tete filipinke koje rade tamo sjećaju. ručak sa prijateljicom koju nisam uspjela uloviti zadnjih 5 puta koliko sam bila ovdje. miljon stvari za pretresti. pričala sam vam nekda o njoj. Sarah. engleskinja. ona koja je tu xy godina a nijednom još od tada nije bila u europi. strah ju je da se neće htjeti vratiti nazad u HK. search the arhiva. o.k. bila je. planirala ostati tri tjedna. nije se vratila tri mjeseca. ne kraju je kaže shvatila da će bankrotirati i da će joj agnecija propasti pa je ipak spakirala kofere!
inaće u HK se ništa nije promijenilo. osim što su na HK islandu claimali još malo zemlje moru i predpostavljam da će tu igradti neko gradndiozno šetalište, u planu je već čitavo desetljeće, koje će spajati Central i Wan Chai. poznavajući ekipu biti će puno stakla kamena. dijelovi možda čak budu i klimatizirani! bože svašta.
nedjelja. ne bi čovjek po nićemu to zaključio u ovom gradu. osim možda po pojačanim rijekama ljudi koji hodaju po ulicama, shopping centrima i slično. ullazak u, prije godinu dana otvoreni, H&M bio je skoro pa poguban od količine ljudi ali bar nisam ništa kupila! ali sam se zato naguštala malo promatrati fancy honkonžanke kako na svoj vrlo individualni i čudnovati način kombiniraju outfite!
nakon šetnje, navečer drinx u felixe's. nice views, so so drinks i kitchy early starck dizjan. ali je dobra muzika i ekipa. skupo ali u svakom slučaju vrijedi otići pogledati. nakon toga dinner u aqua spirit. again prekrasan pogled, onak super. hrana. o.k. servirani prosječni sushi i sashimi i pizza. ako ništa drugo dajem im + za maštoviti fusion attempt; aqua spirit/roma tokyo. mi smo pizzu za predjelo a onda za glavno sushi, ali može i obrnuto.
early night, ponedjeljak je ipak radni dan...
Shanghai baby 3
Napokon je i tu sunce osvanulo! Ali vidi se da je jesen počela, temperature su primjerenije ovom godišnjem dobu. Ugodnih 20 preko dana. U HK još uvijek prevručih 28. Sutra idem tamo.
Jučer sam se prošetala sa kolegicama po TaiKang Lu. Svakako vrijedi posjetiti ako ikada dođete tu. TaiKang Lu (Lu = ulica) nalazi se u French Concessions. Manje ili više na prvi pogled izgleda kao bilo koja druga ulica u Shanghai. Doduše jednosmjerna je što je ovdje rijetkost (i naravno da se toga nitko ne pridržava!) Međutim skriveni prolazi vode do nekog drugog Shanghaia. Ako uspijete ući u poznati Lane 210 naći ćete se u labirintu malih uličica, prolaza i pred vama će se otvoriti pogled na na bezbroj malih restorančića, coffe shopova, galerija, dizajnerskih studija i slično.
U svakom slučaju ako vam dojadi da vam se na svaka dva metra neko obrati sa "watches, gucci, lui vuitton bags, copy wathces" TaiKang Lu nudi malo drugačiji pogled na život u Shanghai-u. Žene vješaju veš, kojekavi miomirisi (ne svi baš ugodni našim evropskim nosićima) šire sa sa miljon štandova koji prodaju kojekakvu hranu. Negdje na pola ulice (nije dugačka) nalazi se natkrivena tržnica u koju se svakako isplati ući. Vidjeti ćete sve vrste voća i povrća, pregršt nekih čudnovatih travuljaga od kojih sam uspjela samo prepoznati kinesko zelje i lišće mladog graška koje obožavam jesti. Oni manje gadljivi mogu baciti pogled na mesnicu. Svinjske nogice, uha, komadi mesa (totalno neprepoznatljivi) i slično, sve izloženo na tezgi, bez frižidera...
U samoj TaiKang Lu ima dva ili tri odlična dućana sa čajevima (svi sa certifikatima). Obnovila sam zalihu zlatnog oolonga za pišljivih 80 novaca! Osim toga tu ćeste vidjeti i nekoliko vrlo tipičnih kineskih dućana koji prodaju sve, od igle do aviona. Cjelokupni dojam kvare sjeverna strana ulice na kojoj su sve zgrade srušene i sada tamo caruje nacionalna ptica Kine, kran. Kada sam zadnji puta bila tu, a to je bilo prije cca. 6 mjeseci dala bi se kladiti da su tamo još uvijek bile zgrade.
Uglavnom kada vam dojadi tipično kineski život, koji btw možete i još bolje upoznati ako skrenete u jedan od blatnjavih prolaza, treba krenuti u potragu za lane 210. Nije teško fulati. Ali kada jednom uđete unutra male su šanse da vidite sve što to mali kvart ima za ponuditi. I sigurno ćete se na isto mjesto vratiti bar 7 puta. Ja sam prošli puta krenula u potragu za studim nekog lika koji od "reciklira" stare tradicionalne haljine, qi pao i ogrtače i od njih radi nove kreacije. Kupuje materijale po selima i provinciji i onda od njih radi, još uvije dosta tradicionalne, haljine i slično. Dva puta sam bila tamo i dalje ga nisam našla! Ali zato vrlo kitchasti dučan koji prodaje, kao, autentičan indijski nakit znam naći i zatvorenih očiju.
Glavno da imam razloga za otići tamo još nekoliko puta. Ima stvno svega. Dva, tri dobra dućana sa srebrnim, kao dizajnerskim, nakitom, par lifestyle dućančića, isplati se i pogledati par studija u kojima mladi inadobudni Shanghaiski dizajneri nude svoje kolekcije. Uvijek se može ubosti neki dobar komad, doduše cijene nisu baš male. Naravno tu su i neizbježni dućani sa kineskim suvenirima, "antikvitetima" i slično i ako ste kao ja, za puno ugodniju atmosferu dati ćete tih 20-30 RMB više, samo da vas ne vuku za rukav sa kopijama svega i svačega.
Nakon ture koja može trajati od pola do dva sata, sve ovisno o vašim detektivskim sposobnostima, preporućam sjesti u neku od čajana ili u bilo koji od kafića. Ima čak i polu suvisla pizza i pasta house koja vam ndi mogućnost da sami kreirate svoju pizzu i pastu. Sve je odlično uređeno, ako volite loungerski stil. Sve u svemu mjesto za jedno vrlo opuštajuće poslije podne i večer.
Jučer sam se prošetala sa kolegicama po TaiKang Lu. Svakako vrijedi posjetiti ako ikada dođete tu. TaiKang Lu (Lu = ulica) nalazi se u French Concessions. Manje ili više na prvi pogled izgleda kao bilo koja druga ulica u Shanghai. Doduše jednosmjerna je što je ovdje rijetkost (i naravno da se toga nitko ne pridržava!) Međutim skriveni prolazi vode do nekog drugog Shanghaia. Ako uspijete ući u poznati Lane 210 naći ćete se u labirintu malih uličica, prolaza i pred vama će se otvoriti pogled na na bezbroj malih restorančića, coffe shopova, galerija, dizajnerskih studija i slično.
U svakom slučaju ako vam dojadi da vam se na svaka dva metra neko obrati sa "watches, gucci, lui vuitton bags, copy wathces" TaiKang Lu nudi malo drugačiji pogled na život u Shanghai-u. Žene vješaju veš, kojekavi miomirisi (ne svi baš ugodni našim evropskim nosićima) šire sa sa miljon štandova koji prodaju kojekakvu hranu. Negdje na pola ulice (nije dugačka) nalazi se natkrivena tržnica u koju se svakako isplati ući. Vidjeti ćete sve vrste voća i povrća, pregršt nekih čudnovatih travuljaga od kojih sam uspjela samo prepoznati kinesko zelje i lišće mladog graška koje obožavam jesti. Oni manje gadljivi mogu baciti pogled na mesnicu. Svinjske nogice, uha, komadi mesa (totalno neprepoznatljivi) i slično, sve izloženo na tezgi, bez frižidera...
U samoj TaiKang Lu ima dva ili tri odlična dućana sa čajevima (svi sa certifikatima). Obnovila sam zalihu zlatnog oolonga za pišljivih 80 novaca! Osim toga tu ćeste vidjeti i nekoliko vrlo tipičnih kineskih dućana koji prodaju sve, od igle do aviona. Cjelokupni dojam kvare sjeverna strana ulice na kojoj su sve zgrade srušene i sada tamo caruje nacionalna ptica Kine, kran. Kada sam zadnji puta bila tu, a to je bilo prije cca. 6 mjeseci dala bi se kladiti da su tamo još uvijek bile zgrade.
Uglavnom kada vam dojadi tipično kineski život, koji btw možete i još bolje upoznati ako skrenete u jedan od blatnjavih prolaza, treba krenuti u potragu za lane 210. Nije teško fulati. Ali kada jednom uđete unutra male su šanse da vidite sve što to mali kvart ima za ponuditi. I sigurno ćete se na isto mjesto vratiti bar 7 puta. Ja sam prošli puta krenula u potragu za studim nekog lika koji od "reciklira" stare tradicionalne haljine, qi pao i ogrtače i od njih radi nove kreacije. Kupuje materijale po selima i provinciji i onda od njih radi, još uvije dosta tradicionalne, haljine i slično. Dva puta sam bila tamo i dalje ga nisam našla! Ali zato vrlo kitchasti dučan koji prodaje, kao, autentičan indijski nakit znam naći i zatvorenih očiju.
Glavno da imam razloga za otići tamo još nekoliko puta. Ima stvno svega. Dva, tri dobra dućana sa srebrnim, kao dizajnerskim, nakitom, par lifestyle dućančića, isplati se i pogledati par studija u kojima mladi inadobudni Shanghaiski dizajneri nude svoje kolekcije. Uvijek se može ubosti neki dobar komad, doduše cijene nisu baš male. Naravno tu su i neizbježni dućani sa kineskim suvenirima, "antikvitetima" i slično i ako ste kao ja, za puno ugodniju atmosferu dati ćete tih 20-30 RMB više, samo da vas ne vuku za rukav sa kopijama svega i svačega.
Nakon ture koja može trajati od pola do dva sata, sve ovisno o vašim detektivskim sposobnostima, preporućam sjesti u neku od čajana ili u bilo koji od kafića. Ima čak i polu suvisla pizza i pasta house koja vam ndi mogućnost da sami kreirate svoju pizzu i pastu. Sve je odlično uređeno, ako volite loungerski stil. Sve u svemu mjesto za jedno vrlo opuštajuće poslije podne i večer.
žena u ženskom tijelu
kažu mi moji prijatelji da sam muškarac u žemskom telu. vrlo žemskom ali se u svakom slučaju vrlo dobro sa njima sporazumjevam. uvijek imamo neki dobar klik i tak.
međutim u trenutku približavanja dućanu u kojem se prodaje šminka postajem totalno i potpuno iracionlano žensko biće u ženskom tijelu. apsolutno neuračunljiva i potpuno bez ikakvih granica. a u HK postoje dva takva dućana. kao sva totalno cool prođem pored njih prvi dan. i drugi. ali treći završim u rukama neke vrlo vješte prodavačice po imenu Zara i kupim šminke kao da nikada u životu nisam ništa imala.
ženska umobolnost nema granica kažem ja danas, daleko od dućana sa šminkicama (aha, da i dva para cipela sam kupila), u uredu za kompjuterom pišući ovaj post. to je ona ja koja se dobro kuži sa frendovima. a to danas primjenjujem na sebi represivne mjere? radim i raditi ću još dva sata, a onda ću se zaključati u sobu. a onda moram na večeru neku službenu. a žensko je ipak žensko. ko ima vremena biti racionalan!? al zato imam još jedan crveni ruž. i još tri kista, i zelenu maskaru, i neko super sjenilo i...
...i žensko sam u ženskom tijelu...
međutim u trenutku približavanja dućanu u kojem se prodaje šminka postajem totalno i potpuno iracionlano žensko biće u ženskom tijelu. apsolutno neuračunljiva i potpuno bez ikakvih granica. a u HK postoje dva takva dućana. kao sva totalno cool prođem pored njih prvi dan. i drugi. ali treći završim u rukama neke vrlo vješte prodavačice po imenu Zara i kupim šminke kao da nikada u životu nisam ništa imala.
ženska umobolnost nema granica kažem ja danas, daleko od dućana sa šminkicama (aha, da i dva para cipela sam kupila), u uredu za kompjuterom pišući ovaj post. to je ona ja koja se dobro kuži sa frendovima. a to danas primjenjujem na sebi represivne mjere? radim i raditi ću još dva sata, a onda ću se zaključati u sobu. a onda moram na večeru neku službenu. a žensko je ipak žensko. ko ima vremena biti racionalan!? al zato imam još jedan crveni ruž. i još tri kista, i zelenu maskaru, i neko super sjenilo i...
...i žensko sam u ženskom tijelu...
bez puno pameti
moram si neki novi super fensi blog napraviti. da mi bude neki lijepi. i praktični. al lijepi. tko će to? ja to ne znam šmrc, šmrc. a ovaj već dugo nije aktualan kad sam samo malim prstom u kini.
osim toga zavidim sisajedu kaj se ne mora praviti fin i može psovati na svom blogu. a mene čita moja mama! pa onda kao pazim kaj pišem jer mi s već žalila da sam vulgarna! i da sam nepismena.
osim toga jedva čekam da završim s poslom pa da idem kupiti neke fine kremice za lice da i dalje varam svijet oko sebe kak sam super mlada! i četvrti u nizu crveni ruž za usne. znate da je to in kaj ne?
i osim toga jedva čekam...hahaha neće vam reći. kaj vas briga! ali je sretna.
osim svega ovoga idem se sada malo prošetati po gradu pa će vas onda obavijestiti o tome kaj ima novoga!
cmok
osim toga zavidim sisajedu kaj se ne mora praviti fin i može psovati na svom blogu. a mene čita moja mama! pa onda kao pazim kaj pišem jer mi s već žalila da sam vulgarna! i da sam nepismena.
osim toga jedva čekam da završim s poslom pa da idem kupiti neke fine kremice za lice da i dalje varam svijet oko sebe kak sam super mlada! i četvrti u nizu crveni ruž za usne. znate da je to in kaj ne?
i osim toga jedva čekam...hahaha neće vam reći. kaj vas briga! ali je sretna.
osim svega ovoga idem se sada malo prošetati po gradu pa će vas onda obavijestiti o tome kaj ima novoga!
cmok
evo mene opet u HK. čisto da vam malo dognem živac, tu je 27 stupnjeva (pola sedam navečer). japankice, kratki rukavi i to. nije baš sad da ne volim zimu, ali prošle godine sam se razmazila (HK, Karibi...) pa se odviklo dupe od smrzavanja.
danas stigla. nisam mislim bila tu od 7 mjeseca. cijeli grad je u kaosu neka čuda grade po njemu, sve je raskopano bljak. al bar nema vode! odnosno ima. tamo gdje i treba biti. jebate donji dio HK islanda na kojem su najveće zgrade i najviši neboderi izgrađen je na zemlji koja prije 50 godina nije ni postojala. zatrpali malo more i kanal i eto ti ravne zemlje pa gradi. u stvari ako pogledam (a upravo gledam) cijeli je poslovni dio HK izgrađen na tzv. repossesed land. i još nije potonuo. al ovi ipak valjda znaju kaj rade!
danas stigla. nisam mislim bila tu od 7 mjeseca. cijeli grad je u kaosu neka čuda grade po njemu, sve je raskopano bljak. al bar nema vode! odnosno ima. tamo gdje i treba biti. jebate donji dio HK islanda na kojem su najveće zgrade i najviši neboderi izgrađen je na zemlji koja prije 50 godina nije ni postojala. zatrpali malo more i kanal i eto ti ravne zemlje pa gradi. u stvari ako pogledam (a upravo gledam) cijeli je poslovni dio HK izgrađen na tzv. repossesed land. i još nije potonuo. al ovi ipak valjda znaju kaj rade!
