Sve što ti padne na pamet !!!
22.01.2007., ponedjeljak
Zanimljiva pričica...
|
PRIČA O ČOVJEKU I PSU Hodali cestom čovjek i njegov pas. Uživali oni u svom druženju, kao i ljepoti prirode, sve dok čovjek odjednom ne shvati kako su mrtvi. Sjeti se vlastitog umiranja, ali i toga da je i njegov vjerni pas odmah nakon toga umro od tuge. Pitao se kuda li ih vodi ta cesta. Nakon nekog vremena dođu do prekrasnog kamenog ulaza u dvorište kuće koja je bila od čistog zlata. Upute se k vratima, ali odjednom se pojavi neki čovjek ispred njih. - Oprostite, gdje smo ja i moj pas? upita umrli došljak. - Ovo je raj, gospodine, odgovori čovjek na vratima. - Oh, baš dobro! Imate li malo vode, dugo već hodamo. - Naravno, gospodine. Samo uđite. Čovjek krene u dvorište, kad ga vratar zaustavi. – Žao mi je, gospodine, ali psi ne mogu unutra. Došljak se zamisli trenutak, prisjeti se svih onih godina pseće vjernosti i vrati na cestu. On i njegov pas nastave hodati. Nakon nekog vremena ugledaju ponovno ulaz u dvorište, ovog puta bez ograde i vrata. Odmah pored kuće sjedio je neki čovjek čitajući knjigu. - Oprostite, imate li vode? upita umrli došljak. - Da, evo ovdje, gospodine. Poslužite se. - A, može li i moj pas ući napiti se vode? nastavi zapitkivati došljak. - Naravno, sva žedna bića ovdje su dobrodošla. Ovo je raj, gospodine. - Kako raj? Pa, raj je bio ono zlatno mjesto malo prije, u koje nije životinjama dopušteno ulaziti. - A, ne gospodine, reče čovjek koji je čitao knjigu. Ono nije raj, nego pakao. - Pa, ako je pakao, kako to da se ne ljutite što se lažno predstavljaju vašim imenom? - Zašto bismo se ljutili, pa to je dobar način da kod njih završe oni koji su sposobni svoje najbolje prijatelje ostaviti žedne na cesti. |
- 13:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Zezancija A sada da vidimo stanje ... Free Website Counter NINA BADRIĆ - ČAROBNO JUTRO Što je to, tako snažno da pogledaš Možda znak da si čovjek kojeg želim kraj sebe Jedna iskra je dovoljna da zapali vatru da ispustim glas Nježno ljubiš mi vrat kao stranac u noči iz mog sna Obečaj mi da smo život ti i ja Jedna olujna noč mokra sva od dodira U meni sve gori pod rukama tvojim Ja umirem sad ooooh Obečaj mi da smo snaga valova Podivljali žar na vrelim usnama To čarobno jutro u očima mojim Kad tvoja sam sva Prije tebe tuge su me stoput slomile Voljela sam druge, u njima tražila sam te Ne daj me, više nikad nikome, Cijeli život čekam slomljenog srca da suze mi Obrises sve VESNA PISAROVIĆ Da Znas Danima vec se nismo vidjeli a tvoje prijatelje ne pitam, ne zelim priznati da ne znam sto se s nama to zbilo za tren. Svake se noci tiho pomolim, sa zeljom da te sutra ugledam i sve bih dala da si sa mnom da te dotaknem samo na tren. Da znas, da znas kako pogled me tvoj jos boli. Da znas kako srce te moje voli. Da znas kako tuzna sam bez tebe. Da znas uvijek bio bi kraj mene. Da znas kol’ko suza sam isplakala. Da znas i da nisam se pokajala. Da znas kako tuzna sam bez tebe. Da znas uvijek bio bi tu. U mome sjecanju pocinje sve od ovog proljeca i ova tuga koju osjecam slomit ce srce na pola za tren. U mom zivotu barem kratko duso bio si sve i kako vrijeme ide vidim da mi ne ide jer kud god krenem, kud god podjem samo za tebe znam, priznajem od tog dana sebi ja ne pripadam. Kao u nekom filmu cijeli moj se srusio svijet i cekam da se nesto desi cekam preokret jer kud god krenem, kud god podjem samo za tebe znam. Ne zelim biti sama zelim samo tebi ja da pripadam. K’o sto se pripada po prvi put reci da nije bilo uzalud da tvoja ljubav jos traje bar tren...
ANKETICA
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||