četvrtak, 09.06.2005.
 Sada si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu. Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti. Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima, a ti si uza me cista ko jantar uspavani. Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima. Ici ces, ici ce mo zajedno vodama ovoga vremena. Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom, samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mijesec. Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake, ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo, tvoje se oci sklopise kao dva siva krila, dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi: noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san. Pablo Neruda ¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨  Ne volim te zato što te volim i od voljeti te do ne voljeti te stižem i do čekanja kada te ne čekam srcem mi struji studen i plam. Ne volim te zato što te volim i beskrajno te mrzim, a mrzeći te molim, i mjera moje putujuće ljubavi jest da te ne vidim i poput slijepca volim. Možda ću potrošiti siječanjsku svjetlost, okrutnu zraku, svoje beskrajno srce, ukravši sebi ključ spokoja. U ovoj historiji samo ja umirem i umrijet ću od ljubavi jer te volim, jer te volim, ljubavi, krvlji i ognjem. Pablo Neruda ¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨  Srcu mome tvoje su grudi dovoljne, a slobodi tvojoj pristaju krila moja. Iz usta će mojih nebu stići sve što bijaše uspavano na duši tvojoj. U tebi je svakodnevna iluzija. Dolaziš kao rosa cvjetnim krunama. Tvoja odsutnost obzorje potkopava. Vječno poput vala bježiš. Rekoh da si pjevala na vjetru kao borovi i kao jarboli. Poput njih si uzvišena i šutljiva. I namah se rastužiš, kao pred putovanje. Prihvatljiva si poput puta znana. Nastanjuju te odjeci i glasovi sjetni. Probudih se, i ponekad se sele i bježe ptice što su ti u duši spavale. Pablo Neruda |
nedjelja, 05.06.2005.
 Ja nisam božji oblik; bog je dio mene, a drugi dio sve ono ostalo što se razvija čak iza koprene i gdje je staklo i najbolje stalo i samog neba oči zamagljene. U meni vode šume, oblaci putuju, od čudnog smijeha pucaju ludaci, za maglama se propinju čudaci, na mramor vodoskoci tuguju. U meni ključa izvora, plamsa zvijezda, i tužnih šuma diše, cvjetnih livada. O, u meni je naslada od jada, u meni grožđa; oh! u meni mijeha s kliktanjem većim od cvrkuta gnijezda. U meni nema jednog: nema grijeha ! i ja sam star za eone stvorenja, za neizmjernost čvorasta korijenja. Ne, kada zvijezde panu, svemir pukne, i u prasnuću i eter izgori, i kada dah svijeta posljednji umukne, sić ću iz smrti u toj prvoj Zori; u Zori što je sakrita u lijesu danom od sila što ni žive nijesu; jer moj je život tek u pravoj crti -život u danu poslije svake smrti. Ako se niko sa mnom ne probudi U raskuženom grobu vaseljena, o blago nikom ! neće da ga čudi nevinost bića na kraju vremena… ¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨ Ispricavam se sto me nije bilo par dana... obiteljske obaveze... ali evo me opet... uzivajte u poeziji... |
srijeda, 01.06.2005.
 Imam misao o tebi i nosim je na dlanu . U svakoj njenoj kapi tvoja kosa sjaji . Imam poljupce mjesečine za tebe . Svaka njena zraka moj je dodir u tebi . Tvoje meko tijelo imam u sebi i nad nebom tvoje bistre oči imam , a za česte šetnje sto ih ispod duge nosim u vjecnom trajanju poljubaca te imam . Znam da se jasan miris tobom prostire i postelju našu u mlade noći pretvara . Poredane uzdahe na usnama imam i zajedno s njima čekam obrise tvojih , jer me ljubavnim danima dozivaš , trčiš i grliš suncem svoga pogleda . Volim te , jer moj osmjeh u sebi čuvaš i ponosno u sebi snivam , gdje te imam . Trebam te , jer moje strahove rastjeruješ i carstvom mog nemirnog bića ustrajavaš . Žudim za tobom i žudnjom prekrivam obraze , vrhom tvojih grudi dolazim i u njih uranjam , prstima te stižem u sjeni predivnog poprsja i pučinom tvoje puti razvlačim svoja milovanja . Imam te i pod gorjem i u utočištu valova , svugdje te imam i u svemu nalazim . Predivna moja ljubavi imam te još i više , jer me tvoja ljubav obuzela , pa me ima , imam to blaženstvo u kojem tebi pripadam . Ljubavi moja jedina , ljubim te još jače i poljupcima u sebi zauvijek te želim imati , imati i čuvati i u nježnim uzdasima nositi , s tobom po nebeskom plavetnilu ljubav voditi i u tom zvjezdanom beskraju u tebi uživati . Zal Kopp |
