petak, 22.09.2006.

Stigle su!

Napokon su stigle fotke i dvd sa vjenčanja, pregledali smo ih u detalje, zadovoljna sam ali ne prezadovoljna kao šta bi trebala biti. Puno se grešaka moglo izbjeći ali šta je, tu je, vjerojatno ih malo isprašim danas kad svratimo onako, usput do njih naughty
U biti to me ne muči toliko. Te slike bi mi trebale stavljati osmjeh na lice, ali ne ispunjavaju potpuno tu funkciju, neke od njih su posljednje slike mog oca i svaki put me nešto guši u grlu kad ih gledam. Dolaze mi suze na oči i odma zaklapam album.
Nemam volje radit nakit, nemam volje za išta, samo bi ležala i buljila u neku zatupljujuću seriju da ne moram mislit ni o čemu. Da se ne pitam zašto...

- 11:23 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 09.09.2006.

Kako dat ime tuzi?

Tu noć baš i nisam dobro spavala, sanjala sam da sam bila kod oca i da je sve bilo čisto i uredno i da nije bilo njegovih stvari, kao da je negdi otišao, mislila sam, sigurno će se vratiti, pričekat ću ga, a onda mi je netko rekao da se on više neće vratiti. Uznemirio me taj san ali nisam posebnu pažnju obraćala na njega.
I onda šok, to jutro brat me nazove i kaže da su im javili da dođu na policiju, da su našli oca mrtvog ali još nisu sigurni. Odmah sam znala da je istina, san mi se vratio kao najgora noćna mora. Bila sam ko hipnotizirana cijeli dan.
Sutra smo išli na patologiju preuzeti njegovo tijelo i dogovoriti sve sa pogrebnikom. Sjedila sam tamo i samo promatrala sastrane, nisam ni bila sposobna za šta drugo, bilo mi je zlo i samo sam čekala kad ćemo izaći van. Dan prije sam još sebe mogla uvjeriti da se to sve ne događa, ali pogrebnik je bio i više nego stvaran, ipak mi je to sve bilo prebrzo, kako se prilagoditi takvoj situaciji??? Sreća naša (sreća???), rođaci su uskočili i riješili organizaciju pogreba, nisam ni o čemu trebala mislit, u jednom trenu su me pitali da izaberem boju aranžmana na lijesu, kao da nije bilo svejedno, cvijeće ka cvijeće. Dragi je stalno bio kraj mene i doslovno mi bio oslonac, jer me noge baš i nisu slušale, glava me bolila, a stalno mi je bila muka.
I onda sprovod. Crno nikad nisam nosila, nemam te boje u ormaru pa sam nabrzinu nešto kupila. Dugo smo se vozili do obiteljske grobnice pa sam si odvraćala misli gledajući krajolik koji odmalena nisam vidjela. Ljude koji su mi izražavali saučešće uglavnom nisam poznavala ili sam ih prepoznavala po sjećanju jer ni njh nisam odmalena vidjela. Pogreb je odmicao sporo i mučno, nikako da završi, gledala sam u lijes i pokušavala sebe uvjeriti, to je samo lijes, tu nije tvoj otac i uspijevalo mi je do trenutka kad su ga spustili u grobnicu i zatvorili je kamenom pločom. Grozan zvuk. Još mi zvoni u glavi. To i naricanje moje tete koje bi i kamen rasplakalo. Mislila sam, nemoj se sad srušiti, toliko si izdržala pa samo još malo i sve će proći. Uz pomoć bombona koji mi je dala rodica sam uspjela izdržati.
Poslije smo bili obići očevo rodno selo i još neke rođake. Jako smo kasno došli doma, bila sam tako umorna, mislila sam da ću spavati cijeli današnji dan, i najradije se ne bi ustala, ali moram se brinut za svog dragog koji me pazio ove dane kao kap vode na dlanu.

- 11:58 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.09.2006.

Dan V

Cijeli tjedan se nisam naspavala, morala sam dovršit buketiće za revere i svoju ogrlicu ali vrijeme mi je totalno izmicalo iz ruku, nikako nisam mogla nać dovoljno vremena za sve napraviti pa je to rezultiralo manjkom sna. Tako je je bilo i večer prije, išla sam kasno spavati i ujutro, vjerojatno od nervoze, se rano ustala. Srećom dan prije sam našla lijek za natečene oči, masku za oči koju sam držala u frižideru i onda spavala sa njom tako da to jutro nisam izgledala ko da sam plakala tri dana. Taman za vrijeme tuširanja sam čula kako vani grmi i dok sam izašla iz kupatila vani je lijevala kiša. Koja noćna mora. Kakav dan za vjenčanje, a od same pomisli na haljinu natopljenu vodom i fotografa koji neće moć obavit svoj posao (a skupo ga plaćamo), dobivala sam slom živaca. headbang Nisam se raspala po šavovima, vjerojatno zbog neispavanosti.
I onda je došla moja kuma sa dragim i mi se uputile u frizera po kiši. Bar se za frizuru nisam morala brinit, imala sam prekrasan umetak koji mi je skoro u nijansu odgovarao i znala sam da se te kovrče neće opustit bez obzira na vrime. Ali vrijeme je naumilo svoje, taman dok mi je frizerka sušila kosu zamalo je nestalo struje, srce mi je skoro stalo. zujo Kad mi je bio gotov friz, nazvala sam budućeg koji mi je rekao dobre vijesti, stiže lijepo vrijeme. I tako dok je kuma bila gotova se razvedrilo i svanilo sunce, i meni je onda svanilo.
Doma je bio pravi kaos, bilo je skoro podne, a oni nisu ništa okitili. Pretvorila sam se u generala i počela naređivati svima, blabla a koja korist kad im na jedno uho uđe, a na drugo izađe. Svi nervozni, a posebno moja draga rospija od sestre koja mi je više odmagala nego pomagala, u biti, uopće mi nije pomagala nego je samo grintala da joj je grozna haljina koju je dala šivat i legla u krevet i ni makac. Kad mi stigla prijateljica, skoro sam klekla pred nju i rekla: Molim te, spasi me!!!nut Ona mi je tako skinila jednu brigu s pameti, kad je nastupila druga. Moja draga rospijica nije mogla zakopčat haljinu koju je provala i preuzela to jutro, naramenice su bile prekratke. Srećom, tu je već stigla moja krizmana kuma, pa sam nju zamolila da to riješi, taj dan me bar dva puta spasila. U miru sam uspila ručat i onda me sestrina prijateljica našminkala, jadnica se bome naslušala mog kukanja. Slijedeća kriza je nastupila kad mi je dragi javio da su fotograf i snimatelj krenili kod nas, a ja nisam još bila suknju obukla. Imala sam dvije podsuknje, gornja je bila ukrasna, a donja je imala žičane kolutove i vezala se oko struka. Kad je onaj konopčić pobjegao u pasicu, počela je kriza, ali moja super kuma je još jednom krenila u akciju, malo rasparala šav i provukla šigurecu i uvatila njome konopčić pa je i to riješeno na vrijeme.
(Moj budući je za ovo vrijeme čekao kuma da se pojavi i totalno pošizio. I on je imao pravu dramu taj dan.) burninmad
Znači, svatovi su općenito kasnili, u crkvu smo skoro kasnili, a ja sam pred crkvom imala krizu broj 3, nimalo lakšu od broja 1 i 2. Pokušavajući navući veo, uspjela sam ga otkačiti, kumovi su već ušli u crkvu i samo se mene čekalo, a ja se borim sa velom. bang Netko mi je priskočio u pomoć pa smo uspjeli sve popraviti.
Ušla sam u crkvu, NAPOKON!!! Sve je onda teklo glatko, nisam se falila potpisati, a nisam vježbala, nervoza je prošla iako me malo živcirao šal koji mi je stalno klizio niz ramena i stalno sam ga potezala. Sve je kratko trajalo, niti po sata, već su ispred čekali slijedeći mladenci, časna nas je skoro izgurala iz crkve. Nabrzinu smo se fotkali i izašli.
A onda je scena izgledala ovako: ja stojim u sredini i samo se okrećem ka auto u izlogu dok svi čekaju u redu da me cmoknu i čestitaju (sreća moja pa nisam toliko gadljiva). rolleyes Mužića nisam ni vidila od izlaska iz crkve jer su njega zgrabili na drugu stranu i scena je bila ka i moja. Slijedilo je dugometražno smješkanje fotografu, pa nam se lice ukočilo u toj grimasi, a svatovi su nas već i slali znate već di jer su bar 45 minuti čekali kod auta. Vrijeme je bilo prekrasno i postajalo je i vruće, izašla je i duga pa smo se pokušali slikat ispod nje. smijeh
U kumovom autu smo se stigli ispričat, pa sam tako i saznala za njegovu dramu sa kumom, i za epizodu: Niko mi ne zna zavezat kravatu!
U salu sam stigla gladna ka vuk njami i onaj aperitiv na početku mi nikako nije dobro sjeo, pa sam jedva dočekala pršut i francusku salatu. Da ne ulazim previše u detalje, bilo nam je super, bend je bio odličan i svi su plesali. Unatoč neispavanosti, a možda i zbog toga sam bila totalno hiperaktivna. Cijelo vrijeme sam plesala i skakala, mozak sam isključila i pustila nogama svu energiju. Ni krinolina me nije mogla zaustaviti iako sam cijelo vrijeme zapinjala o nju i drugi bi me povremeno nagazili. Mala od rodice je mislila da sam princeza i cijelu me večer pratila u stopu. cerek Bilo je desetak djece na piru i bili su neumorni, dekoracije od balona su platile glavom, jako su im se svidjeli, posebno oni sa helijem. Imali smo i bacanje buketa i podvezice što mi je bilo jako komično jer moj muž nije znao šta je podvezica. Kako ju je on morao skinuti sa moje noge brzo je naučio. smokin
Kad su se gosti razišli doma smo stigli totalno krepani. Kad sam izula cipele (koje su mi bile super udobne jer sam ih dobro razgazila), stopala su mi za 10 minuti postala bar dva broja veća. Kuma mi je bar 30 špangi izvadila iz kose, a glava mi je pucala od težine umetka. Sutra sam naravno cijeli dan spavala, sve do osam naveče, a upalu svih mišića sam imala danima poslije, ali nije mi to nimalo smetalo jer je napokon cijeli kaos prošao!!! zijev
Još samo čekamo dvd i fotke, ko će ih samo dočekat...

- 23:36 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Piece of my world

&

moje fotke

Linkovi



NB Hobby&Art

MOJ NAKIT

~i moje najdraže odredište na internetu~

~Sličice mojih radova~

Za početak dva privjeska za ogrlicu

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se