nedjelja, 03.09.2006.
Dan V
Cijeli tjedan se nisam naspavala, morala sam dovršit buketiće za revere i svoju ogrlicu ali vrijeme mi je totalno izmicalo iz ruku, nikako nisam mogla nać dovoljno vremena za sve napraviti pa je to rezultiralo manjkom sna. Tako je je bilo i večer prije, išla sam kasno spavati i ujutro, vjerojatno od nervoze, se rano ustala. Srećom dan prije sam našla lijek za natečene oči, masku za oči koju sam držala u frižideru i onda spavala sa njom tako da to jutro nisam izgledala ko da sam plakala tri dana. Taman za vrijeme tuširanja sam čula kako vani grmi i dok sam izašla iz kupatila vani je lijevala kiša. Koja noćna mora. Kakav dan za vjenčanje, a od same pomisli na haljinu natopljenu vodom i fotografa koji neće moć obavit svoj posao (a skupo ga plaćamo), dobivala sam slom živaca. 
Nisam se raspala po šavovima, vjerojatno zbog neispavanosti.
I onda je došla moja kuma sa dragim i mi se uputile u frizera po kiši. Bar se za frizuru nisam morala brinit, imala sam prekrasan umetak koji mi je skoro u nijansu odgovarao i znala sam da se te kovrče neće opustit bez obzira na vrime. Ali vrijeme je naumilo svoje, taman dok mi je frizerka sušila kosu zamalo je nestalo struje, srce mi je skoro stalo. 
Kad mi je bio gotov friz, nazvala sam budućeg koji mi je rekao dobre vijesti, stiže lijepo vrijeme. I tako dok je kuma bila gotova se razvedrilo i svanilo sunce, i meni je onda svanilo.
Doma je bio pravi kaos, bilo je skoro podne, a oni nisu ništa okitili. Pretvorila sam se u generala i počela naređivati svima, 
a koja korist kad im na jedno uho uđe, a na drugo izađe. Svi nervozni, a posebno moja draga rospija od sestre koja mi je više odmagala nego pomagala, u biti, uopće mi nije pomagala nego je samo grintala da joj je grozna haljina koju je dala šivat i legla u krevet i ni makac. Kad mi stigla prijateljica, skoro sam klekla pred nju i rekla: Molim te, spasi me!!!
Ona mi je tako skinila jednu brigu s pameti, kad je nastupila druga. Moja draga rospijica nije mogla zakopčat haljinu koju je provala i preuzela to jutro, naramenice su bile prekratke. Srećom, tu je već stigla moja krizmana kuma, pa sam nju zamolila da to riješi, taj dan me bar dva puta spasila. U miru sam uspila ručat i onda me sestrina prijateljica našminkala, jadnica se bome naslušala mog kukanja. Slijedeća kriza je nastupila kad mi je dragi javio da su fotograf i snimatelj krenili kod nas, a ja nisam još bila suknju obukla. Imala sam dvije podsuknje, gornja je bila ukrasna, a donja je imala žičane kolutove i vezala se oko struka. Kad je onaj konopčić pobjegao u pasicu, počela je kriza, ali moja super kuma je još jednom krenila u akciju, malo rasparala šav i provukla šigurecu i uvatila njome konopčić pa je i to riješeno na vrijeme.
(Moj budući je za ovo vrijeme čekao kuma da se pojavi i totalno pošizio. I on je imao pravu dramu taj dan.) 
Znači, svatovi su općenito kasnili, u crkvu smo skoro kasnili, a ja sam pred crkvom imala krizu broj 3, nimalo lakšu od broja 1 i 2. Pokušavajući navući veo, uspjela sam ga otkačiti, kumovi su već ušli u crkvu i samo se mene čekalo, a ja se borim sa velom. 
Netko mi je priskočio u pomoć pa smo uspjeli sve popraviti.
Ušla sam u crkvu, NAPOKON!!! Sve je onda teklo glatko, nisam se falila potpisati, a nisam vježbala, nervoza je prošla iako me malo živcirao šal koji mi je stalno klizio niz ramena i stalno sam ga potezala. Sve je kratko trajalo, niti po sata, već su ispred čekali slijedeći mladenci, časna nas je skoro izgurala iz crkve. Nabrzinu smo se fotkali i izašli.
A onda je scena izgledala ovako: ja stojim u sredini i samo se okrećem ka auto u izlogu dok svi čekaju u redu da me cmoknu i čestitaju (sreća moja pa nisam toliko gadljiva). 
Mužića nisam ni vidila od izlaska iz crkve jer su njega zgrabili na drugu stranu i scena je bila ka i moja. Slijedilo je dugometražno smješkanje fotografu, pa nam se lice ukočilo u toj grimasi, a svatovi su nas već i slali znate već di jer su bar 45 minuti čekali kod auta. Vrijeme je bilo prekrasno i postajalo je i vruće, izašla je i duga pa smo se pokušali slikat ispod nje. 
U kumovom autu smo se stigli ispričat, pa sam tako i saznala za njegovu dramu sa kumom, i za epizodu: Niko mi ne zna zavezat kravatu!
U salu sam stigla gladna ka vuk 
i onaj aperitiv na početku mi nikako nije dobro sjeo, pa sam jedva dočekala pršut i francusku salatu. Da ne ulazim previše u detalje, bilo nam je super, bend je bio odličan i svi su plesali. Unatoč neispavanosti, a možda i zbog toga sam bila totalno hiperaktivna. Cijelo vrijeme sam plesala i skakala, mozak sam isključila i pustila nogama svu energiju. Ni krinolina me nije mogla zaustaviti iako sam cijelo vrijeme zapinjala o nju i drugi bi me povremeno nagazili. Mala od rodice je mislila da sam princeza i cijelu me večer pratila u stopu. 
Bilo je desetak djece na piru i bili su neumorni, dekoracije od balona su platile glavom, jako su im se svidjeli, posebno oni sa helijem. Imali smo i bacanje buketa i podvezice što mi je bilo jako komično jer moj muž nije znao šta je podvezica. Kako ju je on morao skinuti sa moje noge brzo je naučio. 
Kad su se gosti razišli doma smo stigli totalno krepani. Kad sam izula cipele (koje su mi bile super udobne jer sam ih dobro razgazila), stopala su mi za 10 minuti postala bar dva broja veća. Kuma mi je bar 30 špangi izvadila iz kose, a glava mi je pucala od težine umetka. Sutra sam naravno cijeli dan spavala, sve do osam naveče, a upalu svih mišića sam imala danima poslije, ali nije mi to nimalo smetalo jer je napokon cijeli kaos prošao!!! 
Još samo čekamo dvd i fotke, ko će ih samo dočekat...
- 23:36 -
