<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
*daj samo minut, dva da je zagrlim, Bože čudo mi pokloni*
utorak, 13.04.2010.

Opet ista tema.
Naše prijateljstvo.
Ovaj put u pitanju je Ana.
Prolaze me sva sjećanja.
Grljenje u Gaje 10min da nas konobari razdvajaju jer smetamo je uspomena.
Naš osmijeh.
Uvik me razumiš.
Znaš kad šta tribaš reć.
Zato te volim.
Malo je reć volim, obožavam.
Znaš svaku moju tajnu.
Svaki moj problem riješiš.
Znam te tako malo.
A volim tako puno.
Izgleda mi ko da te znan cili život.
Daješ mi nadu u vezi njega*.
Trebaš mi.
Sada najviše.
Previše mi je stalo do tebe.
Sama sam.
Daleko si.
Gubim se.

volim <3




| 19:29 | Komentari (75) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.