<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
Sigurno je jedino to, da nikad me nisi voleo, jos nedelju-dve i rastanak je, pitanje dana... =(
četvrtak, 04.12.2008.

Neki su se pitali šta mi se uistinu dogodilo… Pa evo, ovo je moa priča, ali ne iz moe mašte, nego je istinita… Stvarnost, okrutna stvarnost… Prije san bila ok u društvu, imala san prijatelje, baren san tako mislila, tada… Dogodilo se to da san imala prijatelje... ali dok in je nešto tribalo, prije kada su imali nesređene živote kada nisu znali šta će, dolazili su meni… A tu uvik san bila JA za njih… uvik san ih dočekala raširenih ruku… bila san toliko glupa da san se potpuno posvetila njima, da san zaboravila na sebe… dok san njima pomagala, dok san brinula šta će bit s njima, oni su u međuvremenu gradili svoj život… Zapustila san svoj život… sada kada je njima krenulo, otišli su, a ja san ostala sama… Bez ikoga, bez života… kada kažen da san izgubljena, to je to, jer neznan odakle da krenen…Jednon mi je jedna osoba rekla… mala kreni dalje, pusti njih… malo gledaj na sebe, pobrini se za svoj život… tada san samo odmahnula, a moje su riči bile… "oni ću bit uvik tu… ne bi mi to napravili…" Baš su to napravili, iskoristili su me… Druga stvar je to da se "prijateljica" zaljubila u osobu koju volin već dvi godine… mislin ja san svoju mogućnost odbacila, nema veze, ali zato mi se nemoj predstavljat prijateljen, jer to nisi… a ja san svoje mogućnosti odbacila svaki put kada bi se pojavila neka prijateljica… bila mi je važnija sreća njihova, nego moja…. Sve šta bi poželili ja bi in te želje ostvarila… za njih san se odrekla i ljubavi…. A neki su se predstavljali prijateljima, dok bi okolo srali svega da tako kažen…. I eto šta se dogodilo… sada san ostala sama… možda ne doista sama, jer ipak ima nekih ljudi kojima je još stalo… u malon kutku svita postoji još ljudi, ljudi koji se brinu za druge… Ljudi kojima je stalo… Ali dosta je ljudi izdalo moje povjerenje… izdali su sve šta san in pružila… ali više nema povratka…. Uvik bi prešla preko toga, ali nikada nisan zaboravila… Koliko san ih prije voljela, sada osjećan gorčinu… oni su izgubili, ne ja… Borin se iz dana u dana… i znan da ću pobijedit na kraju…. Moran, jer mlada san i život me čeka…. I znan da će sve bit u redu, možda ne sada, ali jednon, jer postoje ljudi, kojima je stalo i koji bi željeli da buden sritna…. Tin ljudima hvala, malo ih je, ali to je vridno, oni su vridni svakog truda…Fala i vama moji blogeri….

Image Hosted by ImageShack.us





<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.