Pravi prijatelj je ona osoba koja te drzi za ruku a dodiruje tvoje srce.
Da li postoji prijatelj?pravi prijatelj?
U zadnje vrijeme me to pitanje cesto muci..
Vjerovala sam da imam prijatelje kojima mogu vjerovati,koji ce sa mnom dijeliti suze i smijeh.
No to je zapravo sve bila laž, ocito.
Svaki dan smo se zajedno smijale u skoli,radile gluposti,sarale po klupama i cekale zvono..ponedjeljkom bi prepricavale dozivljaje od vikenda..a krajem tjedna smisljale nove kombinacije za vikend..ah..mlade dizajnerice..
No u zadnje vrijeme nista vise nie bilo isto. Nismo vise provodile toliko vremena zajedno.
Oduvijek sam smatrala da ljubav i prijateljstvo nejdu zajedno. Za mene je ljubav dio mog privatnog zivota..nesto sto se ostale ne tice..
No neke osobe tako ne smatraju..“najbolja prijateljica“ (ta koju sam na pocetku opisivala) se odlucila umjesati u moj ljubavni zivot.Imala sam (i dalje imam) decka, no njoj to ocitno nikako nie odgovaralo.Na pocetku je izmisljala razne gluposti o njemu i meni „servirala“..naravno nisam povjerovala..s vremenom se sitacija smirila..ali samo na odredeno vrijeme..on nie puno izlazio..provodio je vrijeme s frendovima..znao se druziti petkom..ali nie hodao po festama..kada je otisao na jednu festu(klasicna festa na kojoj se okupi pol grada) i ona je bila tamo..drugi dan mi je odlucila napraviti savrsen opis feste..pokusala ga je zacrniti u mojim ocita..reci mi da mu nisam jedina..na pocetku sam bila zbunjena..ali joj nisam vjerovala..mislim da je na neki nacin bila razocarana sto nie uspjela u svojoj namjeri da nas razdvoji..ali se trudila to ne pokazati..bila sam razocarana u nju..i postupno sam se odvala od nje..bila sam si dobra s njom onoliko koliko sam morala(hvalla raski sto nam je dala raspored sjedenja,pa nisam morala sjediti s njom)..ja i on smo i dalje bili zajedno..sama sam sebi rekla nece nas neke ljubomorne budale razdvojiti..jaci smo od svih..no da stvar bude bolja nie to bio njen zadnji pokusaj..izmedu mene i njega je sve bilo savrseno..zivjeli smo za vikende koje cemo provoditi zajedno..brojali smo sate koliko jos moramo biti razdvojeni..no ona je odlucila „uvesti reda“..napricala mu je razne gluposti o meni..da me nie vrijedan..da nisam sretna s njim..aimo reci..da sam s njim samo zato sto moram(makar to bas ne kuzim kai je htjela s tim rec al oke)..no u tom trenutku se dogodilo nesto najgore..on je smatrao da ja to njemu ne zelim reci(ovo sto mu je ona rekla)..i da nisam sretna s njim..kai i svi..znali smo se posvadati ili prekinuti..ali uvijek bi ljubav pobjedila..uvijek bi sve na kraju bilo dobro..neko vrijeme mi nie dao sansu da mu objasnim..osjecala sam se kao da su ti dani vjecnost..provodila bi ih u krevetu..gledajuci u prazno..u neku nestvarnu tocku..i slusala tihe ljuvne pjesme..koje bi me na neki nacin smirile..ili zadovoljile..kada sam joj lijepo zahvalila sto me unistila samo je rekla..sad ces bit sretna..ovo ce te sada drzati dan najvise dva..zeno pa ja ga volim..zar se to ne vidi??..no nisam joj zeljela nista reci..ocito je ispod mene..ocito nie moi nivo..ali svakim danom mi je bilo sve gore..osjecala sam se kao da sam svugdje prisutna samo tijelom..a moi duh je otisao s njim..strepila sam po skoli da ga ne sretnem..izbjegavala sam odmore provoditi po skolskim hodnicima..ali sam se ipak potajno nadala da cu ga negdje u prolazu vidjeti..i bar na trenutak biti zadovoljna iz nutra..da cu „nahraniti svoju dusu“..dani su prolazili a mene je bilo strah javiti mu se..izgubila sam vjeru u ljude..u zivot..nikome nisam govorila sto mi je..kada bi me netko pitao samo bi odmahnula rukom..i rekla valjda cu jednom biti bolje..no i to se promjenilo..jednog dana sam odlucila skupiti snage i poslati mu sms..pitati ga zeli li se naci i dati mi priliku da mu sve objasnim..kada je njegov odgovor bio pozitivan..s jedne strane sam bila toliko sretna..ali s druge je onaj mali glasic u meni govorio..ali marija gotovo je..no nisam previse razbijala glavu s tim..samo sam znala..moram mu sve iskreno reci..objasniti..kada smo se dog da cemo se naci..putom sam osjecala onaj strah..kada sam ga vidjela zeljela sam ga samo zagrliti..i reci..jaci smo od svih..volim te..no trudila sam se kontrolirati..setali smo i pricali..kao sto sam si i zacrtala..sve sam mu rekla..ma kakve to posljedice imalo..smatram da smo iz tog razgovora oboje „izasli ojacani“..dogovorili smo se da cemo si dati jos malo vremena..da cemo oboje razmislit..iskreno mozda mi je to na neki nacin i trebalo..nakon dva dana sam mu odlucila poslati poruku..odlucili smo biti jaci od svih..od jadnih ljudi koi su samo ljubomorni i koi misle da ce time postici slavu..ali svi ce oni jednom dobiti svoje..sve ce im se jednom vratiti..a nas dvoje cemo ih samo zagrljeni gledati..znajuci da nam nitko ne moze nista..jer nasa ljubav je jaca od svih..




Samo se zelim zahvaliti osoba koje su bile to vrijeme uz mene i vjerovale mi da sam jaca od te glupache..hvalla vam..volim vas..i naravno njega..=)
Veliki pozz do sljedeceg posta..pusa svima=)